REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 93/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja J. G. iz K., kojeg zastupa opunomoćenica S. I., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja zloupotrebe prava, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-124/2021-7 od 27. rujna 2021. za izvanredno preispitivanje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3521/20-2 od 10. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-501/20-4 od 17. srpnja 2020., a kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-03/16-01/64, URBROJ: 513-04-20-4 od 28. siječnja 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-415-07/2016-01/37, URBROJ: 513-07-28-01-16-2 od 12. kolovoza 2016., u sjednici vijeća dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3521/20-2 od 10. ožujka 2021. se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva …, Porezne uprave, KLASA: UP/I-415- 07/2016-01/37, URBROJ: 513-07-28-01-16-2 od 12. kolovoza 2016. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran kao porezni jamac, zbog zloupotrebe prava, za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva G.M. d.o.o. koje su na dan 30. svibnja 2016. iznosile ukupno 1.723.992,76 kuna.

2. Rješenjem Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-03/16-01/64, URBROJ: 513-04-20-4 od 28. siječnja 2020. potvrđeno je navedeno prvostupanjsko rješenje.

2.2. Rješenjem navedenog Ministarstva KLASA 513-07-28-01-16.1 od 12. kolovoza 2016. je utvrđeno također da je i trgovačko društvo G.M. G. d.o.o. O. odgovorno kao porezni jamac, zbog zloupotrebe prava na štetu društva G.M. d.o.o., za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva G.M. d.o.o. M., koje su na dan 30. svibnja 2016. iznosile ukupno 1.723.992,76 kuna, a to rješenje nje predmetom ovoga spora. Direktor navedenih društava je u razdoblju za koje je vršen nadzor bio tužitelj J. G.. Navedena trgovačka društva su prema podacima iz sudskog registra prestala postojati brisanjem iz sudskog registra.

3. Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-501/20-4 od 17. srpnja 2020. poništeno je tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 28. siječnja 2020. i prvostupanjsko rješenje od 12. kolovoza 2016.

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3521/20-2 od 10. ožujka 2021. potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-501/20-4 od 17. srpnja 2020.

5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo RH je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude na temelju odredbe čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) kojom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, poglavito zbog pogrešne primjene odredbe čl. 197. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, dalje: OPZ/16) u vezi s odredbom čl. 94. Općeg poreznog zakona čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukine presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Osijeku.

6. Tužitelj je odgovorio na zahtjev te je predložio odbiti zahtjev kao neosnovan, a tuženiku naložiti da tužitelju naknadi troškove odgovora na zahtjev.

7. Zahtjev je neosnovan.

8. Postupajući po odredbi čl. 78. ZUS, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane pravomoćne presude.

9. Predmet postupka je utvrđenje da je tužitelj zbog zloupotrebe prava odgovoran kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva G.M. d.o.o. koje su na dan 30. svibnja 2016. iznosile ukupno 1.723.992,76 kuna. U ovom stupnju postupka, u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i dalje je sporno je li u ovom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, odnosno pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08), primijenjenih u konkretnom slučaj u vezi s odredbom čl. 197. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, dalje: OPZ/16).

10. Presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3521/20-2 i Upravnog suda u Rijeci broj Usl-501/2020-4 su donesene na temelju činjenica koje među strankama nisu bile sporne:

-poreznim nadzor nad poreznim dužnikom GM d.o.o. izvršen je za godine 2008., 2009. i 2010., i utvrđena je porezna obveza tog društva s osnove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.662.202,87 kuna, ali su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje poništeni pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl- 945/12 od 28. veljače 2014.;

-u ponovljenom postupku je rješenjem Ministarstva …, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-415-07/2016-01/37, URBROJ: 513-07-28-01-16-2 od 12. kolovoza 2016., utvrđeno da je J. G., direktor društva G.M. d.o.o. i društva G.M. d.o.o. odgovoran zbog zloupotrebe prava kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva G.M. d.o.o. M. koje obveze na dan 30. svibnja 2016. iznose ukupno 1.723.992,76 kuna. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-03/16-01/64, URBROJ: 513-04-20-4 od 28. siječnja 2020.

11. Postupajući po tužbi J. G. koji je istakao prigovor zastare tražbine glavnog poreznog dužnika G.M. d.o.o. M., Upravni sud u Rijeci je prihvatio prigovor zastare i poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje.

11.1. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda u konkretnoj upravnoj stvari zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom godine u kojoj je utvrđena zlouporaba prava u porezno-dužničkom odnosu, odnosno ista je počela teći 1. siječnja 2017. kako to propisuje odredba članka 94. stavak 5. OPZ- a/08 koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 197. OPZ-a/16.

11.2. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju između donošenja prvostupanjskog rješenja od 12. kolovoza 2016. i drugostupanjskog rješenja od 28. siječnja 2020. prošlo više od tri godine i da u tom periodu porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje predmetne porezne obveze, prvostupanjski upravni sud je utvrdio da je u tijeku drugostupanjskog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreznih obveza po osnovi zlouporabe prava.

11.3. Po shvaćanju tog suda odredba članka 197. stavak 2. OPZ-a/16 se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer propisuje da će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ-a/08 u kojim je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama tog Zakona, dok postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ-a/08 dovršit će se prema odredbama novog Zakona. Ovaj postupak nije pokrenut po zahtjevu poreznog obveznika.

12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ispitujući pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. OPZ/08 ocijenio je da je izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilno i skladu s odredbama primijenjenog OPZ/08, ističući je žalbeni postupak dio upravnog poreznog postupka koji čini jednu cjelinu s prvostupanjskim postupkom, zbog čega se tijek relativne zastare prekida svakom službenom radnjom usmjerenom na utvrđivanje porezne obveze, koja mora biti dostavljena na znanje poreznom obvezniku na zakonom propisani način. Sve te radnje trebaju biti provedene u roku od šest godina tj. prije nastupa apsolutne zastare, s tim da između tih radnji ne smije proteći više od tri godine, jer u tom slučaju nastupa relativna zastara.

12 1. Prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/2016 – dalje: OPZ/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., je odbijen uz obrazloženje da nije odlučan za drugačije rješenje ove stvari i ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude jer se prema prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona (čl. 197. st. 1.), postupci koji su pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona, prema ranije važećem OPZ-u dovršavaju prema odredbama ranije važećeg Zakona, osim u iznimnim slučajevima propisanim u st. 2. tog članka, a o kojima ovdje nije riječ.

13. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedenih presuda DORH-e je istakao pogrešnu primjenu materijalnog prava, i izrazio shvaćanje prema kojem je u ovom slučaju propušteno primijeniti odredba čl. 197. st. 2. OPZ/16, kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/2008., u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama tog zakona (iznimka su ti postupci pokrenuti na temelju glave VIII i IX Zakona). Tumačeći navedenu odredbu argumentum, a contrario proizlazi da ukoliko nije nastupila zastara do stupanja na snagu OPZ/16, postupci će se dovršiti prema novom zakonu. Kako je 1. siječnja 2017., odnosno prije nastupanja relativne zastare prava na utvrđenje porezne obveze, te prije donošenja drugostupanjskog rješenja (29. lipnja 2018.), u konkretnom slučaju stupio na snagu novi OPZ/16 koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, smatra da se u konkretnom slučaju u odnosu na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno da nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare o ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.

14. Izneseno pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Rijeci nije pravilno, ali je u ovom slučaju rješenje o poništaju rješenja navedenih u toč. 1. ovog obrazloženja pravilno zbog nastupanja apsolutne zastare.

15. Pravni institut porezne zastare reguliran je odredbama čl. 94. do čl. 96. OPZ/08.

15.1. Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka OPZ/08 propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

15.2. Odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje poreza i kamata prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje poreza i kamata, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je st. 3. istog članka propisano da nakon poduzetih navedenih radnji iz st. 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

15.3. Odredbom čl. 96. st. 1. OPZ/08 propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. toga Zakona, a prema čl. 24. st. 2. OPZ/08 prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

15.4. Porezno tijelo dužno je prema odredbi čl. 6. st. 1. i 2. OPZ/08 zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te je dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

15.5. Odredbom čl. 170. st. 1. OPZ/08 propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba. Prema toj odredbi porezno tijelo je dužno po službenoj dužnosti voditi računa i o zakonitosti vlastitog postupanja u trenutku poduzimanja određene radnje, pa tako i o eventualnom nastupu zastare, kako relativne tako i apsolutne, u vrijeme dok se spis nalazi na rješavanju po žalbi poreznog obveznika.

16. Slijedom navedenog, a budući da OPZ/08 u citiranim odredbama koje se odnose na drugostupanjski postupak po žalbi protiv prvostupanjskog poreznog rješenja prilikom označavanja tuženika u ovome sporu koristi termin „drugostupanjsko porezno tijelo“, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo predstavljaju porezno tijelo, te da se žalbeni postupak protiv prvostupanjskih poreznih rješenja smatra postupkom utvrđivanja poreza koje ima u vidu odredba čl. 3. OPZ/08, s tim da se porezna obveza, u slučaju kad je protiv poreznog rješenja podnesena žalba, tek donošenjem i dostavom stranci tuženikovog rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe, smatra utvrđenom (tako i u broj U-zpz 35/16-6 od 4. travnja 2018.), te da je porezno tijelo sve do tada dužno paziti na nastup, kako apsolutne tako i relativne zastare, budući da OPZ/08 ne radi razliku kod propisivanja tijeka i prekida tijeka tih vrsta zastare (čl. 95. OPZ/08).

17. Dakle, tuženik kao drugostupanjsko porezno tijelo dužan je po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare u tijeku i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ne ograničavajući se samo na žalbene razloge (čl. 170. st. 1. OPZ/07), pa tako i o eventualnom nastupu zastare (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4541/16 od 9. srpnja 2019.).

17.1. Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema st. 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

18. Odredbom čl. 109. istog zakona propisano je:

„(1) U vrijeme zastare uračunava se i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika.

(2) Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja.

(3) Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

(4) Ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. (5) Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. (6) Na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja.

(7) Drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.

(8) Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

(9) Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija“.

18.1. Člankom 197. prijelazne i završne odredbe OPZ/16., propisano je:

„(1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16, dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Postupci pokrenuti prema odredbama glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) dovršit će se prema odredbama zakona kojim se uređuje administrativna suradnja.

19. Slijedom iznesenog, prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16 nedvojbeno proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ- a/2008, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ/16, što znači da ukoliko do dana stupanja na snagu novog zakona (OPZ/16) nije nastupila relativna zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona (OPZ/08) dovršiti će se prema novom zakonu (OPZ/16). Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. Nadalje iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon (OPZ/16) primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08.

20. Dakle, pravilno je u zahtjevu navedeno da prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanju na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08.

21. Prema odredbi čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08. je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

21.1. Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

22. U ovom slučaju je izvršen porezni nadzor nad poreznim dužnikom za 2008., 2009, i 2010. godinu, te je najkasnije u 2011. trebalo utvrditi poreznu obvezu dužnika G.M. d.o.o. M.. Iz navedenog slijedi da je zastara za glavnog poreznog dužnika počela teći 1. siječnja 2012., a to je ujedno mjerodavni trenutak za početak tijeka zastare prema J. G., koji je prema rješenju upravnog tijela zloupotrijebio zakon, pa je po samom zakonu porezni jamac prema odredbi čl. 26. OPZ/08.

22.1. S obzirom na utvrđenje da je tužitelj J. G. po zakonu jamac za porezi dug društva u kojemu je bio direktor, pogrešno je pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi prema kojemu bi u konkretnoj upravnoj stvari zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom godine u kojoj je utvrđena zlouporaba prava u porezno-dužničkom odnosu, odnosno da bi počela teći 1. siječnja 2017.

22.2. Početak tijeka roka zastare zakonom je vezan uz dana kad je zastara počela prvi put teći i to prema poreznom dužniku. Tužitelj J. G. nije porezni dužnik nego osoba koja je prema sadržaju upravnog rješenja jamac za obveze poreznog dužnika po samom zakonu zbog zloupotrebe zakona. Jamac ne može glede zastare biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na poreznog dužnika, pa kad nastupi apsolutna zastara tražbine po osnovi neplaćenog poreza prema glavnom dužniku, nastupa i prema jamcu. Naime odredbama OPZ/08 i OPZ/16 nije posebno reguliran položaj jamca za porezni dug poreznog obveznika, pa se glede položaja jamca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) kao općeg propisa obveznog prava, primjenjivog na obveze neovisno o pravnoj osnovi obveza (zakon, pravni posao, odluka suda ili druge vlasti)

23. Prema odredbi čl. 96. st. 1. OPZ/8 apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. toga Zakona. (st. 1.).

24. Također i prema odredbi čl. 108. OPZ/16 pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.(st. 1.) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

25. Zastara je u ovom slučaju počela teći 1. siječnja 2012., pa je nastupila apsolutna zastara 1. siječnja 2018., dakle prije donošenja drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-03/16-01/64, URBROJ: 513-04-20-4 od 28. siječnja 2020.

26. S obzirom na iznesene razloge pravilno su poništeni prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ali ne zbog razloga na kojima se temelji obrazloženje pobijane presude.

27. Slijedom iznesenog valjalo, na temelju čl. 78. st. 4. u svezi čl. 57. st. 1. ZUS-a/10 odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.