REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-274/21-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. D. iz Z., kojega zastupa opunomoćenica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojega zastupa opunomoćenica M. S., službena osoba, radi svojstva osiguranika, 31. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I.

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/20-03/03375261562, URBROJ: 341-99-11/2- 20-9734, broj spisa: 747539 od 29. prosinca 2020.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o žalbi tužitelja.

III. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., OIB … da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 kuna (slovima: tisućudvijestopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-10/20-03/03375261562, URBROJ: 341-99-11/2-20-9734, broj spisa: 747539 od 29. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 1 40-10/20-03/03375261562, URBROJ: 341-25- 11/2-20-128262 od 26. studenoga 2020.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom l. izreke poništava se prijava o prestanku svojstva osiguranika uspostavljena s danom 30. rujna 1996. i utvrđuje se novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 30. travnja 1993. kod poslodavca Hokej klub na ledu M. Z., pod točkom Il. izreke utvrđuje se u staž osiguranja razdoblje od 1. ožujka 1992. do 30. travnja 1993. kod istog poslodavca, pod točkom III. ne priznaje se u mirovinski staž razdoblje od 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996. kod istog poslodavca. Rješenje je doneseno u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 4. studenoga 2020.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako u konkretnom slučaju nije sporno da je bio zaposlen kod poslodavca H. K. N. L. M. na temelju ugovora o radu; da mu je u radnu knjižicu upisan staž kod navedenog poslodavca i u spornom razdoblju od 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996. i da su prijavno-odjavni podaci upisani u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje; da mu je izdana potvrda o plaći i naknadama i u spornom razdoblju 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996. radi ostvarivanja dječjeg doplatka; da je predložio svjedoke na okolnost da je bio zaposlenik u spornom razdoblju te da je ispunjavao svoje obveze iz radnog odnosa te primao naknade za troškove koje je imao. Tužitelj smatra kako je tuženik u konkretnom slučaju propustio primijeniti materijalno pravo sukladno Zakonu o radu, cijeniti dostavljene isprave i predložene dokaze te, općenito, pravovremeno voditi nadzor nad vođenjem evidencija i uplatom doprinosa, što je rezultiralo pogrešnim utvrđivanjem činjeničnog stanja u ovome postupku i nepriznavanjem spornog razdoblja u mirovinski staž. Kraj nesporne činjenice da je bio u radnom odnosu kod poslodavca Hokej klub na ledu M., tužitelj ističe da tuženik na njega kao radnika prevaljuje dokazivanje negativne činjenice - da radni odnos nije prestao prije trenutka kad je odjavljen kao osiguranik, iako je u tom slučaju teret dokaza na tuženiku (i eventualno poslodavcu koji u ovom predmetu niti ne tvrdi suprotno). Smatra i kako tuženik čini povrede postupka oduzimajući dostavljenim ispravama značenje dokaza, a potom nastavno navodeći da svjedoci ne mogu biti jedino dokazno sredstvo. Navodi da je tuženik propustio postupiti sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, a iz kojeg proizlazi da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost, već predstavlja savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, uz uvažavanja rezultata cjelokupnog postupka, što znači da ocjena mora biti u skladu s pravilima logičkog zaključivanja. Navedeno znači da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije. Obrazlaže kako je upravo u rješenju od 4. studenoga 2020. tuženik nesporno utvrdio da je u matičnoj evidenciji HZMO-a evidentirana prijava o početku osiguranja s danom 1. ožujka 1992. godine i prijava prestanka osiguranja s danom 30. rujna 1996. godine te da je isti podatak naveden i u radnoj knjižici tužitelja.

Tužitelj obrazlaže da u razdoblju od 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996. bez svoje krivnje nije primao plaću, ali je radio te je radni odnos dokazivao dokazima o primanju naknade za neophodne troškove (kao što su troškovi odlaska na turnire i utakmice izvan Zagreba te troškovi sportske opreme), pri čemu se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatra ne samo plaća (u užem smislu) koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, veći svi ostali primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima. Ističe da eventualna neuplata doprinosa u spornom razdoblju može ići samo na teret poslodavca, s obzirom na to da u konkretnom slučaju tužitelj spada u kategoriju osiguranika na temelju čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOMO-a, odnosno tužitelj je radnik koji je radio kod poslodavca HOKEJ KLUB NA LEDU M. Slijedom navedenog, isključena je primjena čl. 26. ZOMO-a kojim je određeno da se za određene osiguranike staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa. Kako u konkretnom predmetu nema dokaza niti isprava o prestanku zaključenog ugovora o radu na neki od Zakonom o radu predviđenih načina (smrću radnika, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, sporazumom radnika i poslodavca, otkazom, odlukom nadležnog suda), tako je razvidno da se ima smatrati da ugovor o radu nije prestao niti u spornom razdoblju. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da sam riješi stvar na način da mu se u staž osiguranja utvrdi razdoblje od 1. svibnja do 30. rujna 1996. godine, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je odredbom članka 106. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) propisano da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni, dok je člankom 11. stavkom 1. točkom 3. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine br. 159/13, 22/15, 57/15, 125/15, 19/17, 22/19) propisano da se podaci uneseni u matičnu evidenciju na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju i ovim Pravilnikom mogu naknadno izmijeniti u slučajevima ako se naknadno, provjerom podataka u postupku kontrole ili na drugi način, utvrdi da su u matičnu evidenciju uneseni neispravni, netočni ili nepotpuni podaci, a što je u ovom predmetu slučaj. Odredbom članka 24. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje navršeno do 31. prosinca 2013. koje se prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž. U tom smislu, u IV. poglavlju Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja (Službeni list SFRJ br. 34/79 i 68/88) u pravni sustav Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon (Narodne novine br. 53/91), koji je bio na snazi od 1. siječnja 1980. do 31. prosinca 1998., bilo je normirano podnošenje prijava matičnoj evidenciji, a gdje je člankom 24. odlomkom 1. stavkom 2. i stavkom 3. Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja bilo propisano da organizacije podnose Zavodu prijavu osiguranja za svakog novozaposlenog radnika, odjavu osiguranja za svakog radnika kome prestane radni odnos i prijavu promjena u toku osiguranja - za sve radnike kod kojih nastupi promjena u osiguranju kao i prijavu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku za svakog radnika koji je u protekloj kalendarskoj godini bio u radnom odnosu.

3.1. Tuženik obrazlaže da je s obzirom na citirane odredbe, u upravnom postupku utvrđeno da poslodavac nije postupio sukladno navedenim odredbama, jer nije uspostavio podatke o utvrđenom stažu osiguranja i plaći (putem tiskanice M-4) za tužitelja u razdoblju od 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996., a što je bio dužan uspostaviti te da shodno navedenom nije izvršavao svoje obveze iz područja mirovinskog osiguranja, slijedom čega se tužiteljev upis u radnu knjižicu ne može smatrati odlučujućim i vjerodostojnim dokazom na temelju čega bi se u konkretnom slučaju mogao utvrditi mirovinski staž u navedenom razdoblju. Tuženik dodaje kako je odredbom članka 110. ZOMO-a propisano da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom. U tom smislu, radi se o ispravama, odnosno materijalno- pravnim dokazima u evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te ispravama koje su u skladu sa zakonom izdale druge pravne osobe s javnim ovlastima, pravne i fizičke osobe, a koji dokazi u konkretnom slučaju nisu bili dostavljeni u spis predmeta kako je to detaljno obrazloženo osporavanim rješenjem tuženika niti je iste tužitelj dostavio uz tužbu. Što se tiče tužbenih navoda da je tužitelj u spis dostavio potvrdu o plaći i naknadama koja je izdana radi ostvarivanja prava na dječji doplatak, a iz koje je razvidno da tužitelju nije isplaćivana plaća, kao i opće uplatnice koje nisu ovjerene, niti potvrđene da su predane tadašnjem nadležnom tijelu, tuženik ističe kako se navedena dokumentacija ne smatra ispravama, odnosno dokumentacijom kakvu propisuje odredba članka 110. ZOMO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjsko tijelo uvidom u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrdilo da je poslodavac Hokej klub na ledu M., Z., za tužitelja uspostavio prijavu o početku osiguranja s danom 1. ožujkom 1992. i prijavu o prestanku svojstva osiguranika s danom 30. rujnom 1996.

6.1. Uvidom u presliku radne knjižice (stranice 1, 2, 3, 6, 7, 44), registarski broj: 4179/81, utvrđeno je da je na stranici 6. i 7. u trećem redu upisano zaposlenje tužitelja u razdoblju od 1. ožujka 1992. do 30. rujna 1996. kod poslodavca Hokej klub na ledu M., Z.

7. Iz matične evidencije tuženika nadalje proizlazi kako poslodavac nije, sukladno članku 24. odlomku 1. stavcima 2. i 3. Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, uspostavio podatak o utvrđenom stažu osiguranja i plaći (putem tiskanice M-4) za tužitelja u razdoblju 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996.

8. Prema spisu priložnoj preslici potvrde o plaći i naknadama isplaćenim tijekom 1993. godine, tužitelj je tijekom 1994. godine bio zaposlen kod poslodavca Hokej klub na ledu M. od 1. siječnja do 31. prosinca te mu je u navedenom razdoblju isplaćeno na ime plaće i naknada plaće (po propisima o radnim odnosima i o zdravstvenom osiguranju) ukupno 0 kuna, a koja potvrda je izdana kao prilog zahtjevu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu u 1995. godini i potpisana je od strane ovlaštene osobe.

1994. Iz zapisnika o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, KLASA: 140-10/10-14/1026, URBROJ: 341-25-11/4-20-3 od 8. rujna 2020. proizlazi da je u klubu, u kontroliranom periodu, tužitelj bio prijavljen kao osiguranik od 1. svibnja 1989. do 15. srpnja 1991., od 16. srpnja 1991. do 29. veljače 1992. i od 1. ožujka 1992. do 30. rujna 1996. Uvidom u knjigu kumulativnih mjesečnih izvještaja za 1991. i 1992. godinu te u analitičku evidenciju obveznika uplate doprinosa u banci podataka Zavoda za 1993., 1994., 1995. i 1996. godinu vidljivo je sljedeće: za 1991. godinu nema podataka o uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje; za 1992. godinu evidentirano je deset uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje; za 1993. godinu evidentirane su uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje za siječanj, veljaču, ožujak i travanj; od svibnja 1993. do rujna 1996. godine nije evidentirana niti jedna uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje. U banci podataka Zavoda evidentirane su prijave podataka o utvrđenom stažu osiguranja i plaći za tužitelja za 1991. i 1992. godinu. Iste su preuzete u 1993. i 1994. godini. Ovim zapisnikom se za tužitelja kao osiguranika uspostavlja prijava podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici za određivanje mirovine (MPP-1/M- 4) za 1993. godinu sa stažem osiguranja do 30. travnja 1993. godine i pripadajućim plaćama sukladno uplaćenim doprinosima. Za preostalo razdoblje staž osiguranja se ne može utvrditi te se prijave MPP-1/M-4 za taj period neće preuzeti.

9. Na temelju ocjene svih navedenih dokaza može se zaključiti da je tužitelj bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca do 30. rujna 1996. (kako to proizlazi iz radne knjižice i prijave o prestanku svojstva osiguranika s danom 30. rujnom 1996.), da poslodavac nije uspostavio podatak o utvrđenom stažu osiguranja i plaći (putem propisane tiskanice) u razdoblju 1. svibnja 1993. do 30. rujna 1996. te da od svibnja 1993. do rujna 1996. godine nije evidentirana niti jedna uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje.

10. Okolnost da poslodavac nije za sporno razdoblje izvršio svoje zakonske obveze prijave podataka o stažu osiguranja i plaći te da nije uplatio doprinose za mirovinsko osiguranje (obveznik uplate kojih je poslodavac), ne može ići na štetu osiguranika kada iz ostalih dokaza priloženih spisu proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca. Sud ne može prihvatiti kao zakonito obrazloženje tuženika da je ispunjavanje obveza utvrđenih propisima iz područja mirovinskog osiguranja i obveza utvrđenih propisima iz područja poreza i doprinosa od strane poslodavca, odlučno da bi se smatralo da je osoba bila u radnom odnosu te da je temeljem istog radnog odnosa imala svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja i ostvarila staž osiguranja, a slijedom čega tuženik ne smatra vjerodostojnim dokazom upisani podatak o prestanku tužiteljevog zaposlenja kod navedenog poslodavca s 30. rujnom 1996. koji je upisan u radnoj knjižici registarski broj: 4179/81. Naime, kraj podnesene odjave s osiguranja od strane poslodavca s 30. rujnom 1996. i radne knjižice u kojoj je upisan isti podatak, tuženik je, ukoliko je staž smatrao spornim, trebao usvojiti dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka koji mogu potvrditi da je u spornom razdoblju bio zaposlen kod navedenog poslodavca kao trener. Tuženik se pogrešno poziva na odredbu članka 122. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojoj se za utvrđivanje mirovinskog staža ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka, jer u konkretnom slučaju to ne bi bilo jedino dokazno sredstvo, budući da postoje odjava s osiguranja od strane poslodavca s 30. rujnom 1996. i radna knjižica u kojoj je upisan isti podatak. Treba dodati kako se na konkretan slučaj ne može primijeniti članak 26. Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojem se za određene kategorije osiguranika staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, jer tužitelj ne spada u te kategorije osiguranika.

11. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda u provedenom upravnom postupku je povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog pretjerano formalističkog pristupa tuženika pri ocjeni dokaza. Tuženik u nastavku postupka ima dvije mogućnosti: priznati tužitelju sporno razdoblje u staž osiguranja sukladno podnesenoj odjavi s osiguranja od strane poslodavca i podacima upisanim u radnoj knjižici ili na okolnost postojanja staža osiguranja po osnovi radnog odnosa saslušati svjedoke i potom donijeti novu odluku uzimajući u obzir sve dokaze priložene spisu, dakle i sadržaj isprava i sadržaj iskaza svjedoka, pri čemu svjedoke treba saslušati uz sudjelovanje tužitelja sukladno članku 52. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21).

12. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) poništio osporeno rješenje kao nezakonito i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, u kojem je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

13. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, za zastupanje na ročištu 24. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, uvećano za PDV, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i dosudio ga u zatraženom iznosu. Stoga je sukladno članku 79. ZUS-a i tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 21. svibnja 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude