REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2311/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. H. B. (OIB: ...) iz Z., koju zastupa punomoćnica S. M. L., odvjetnica u Z., protiv prvotuženice Z. B. (OIB: ...) iz R., i drugotuženika D. B. (OIB: ...) iz Z., koje oboje zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1775/2021-2 od 24. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13288/19-11 od 11. veljače 2021., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1775/2021-2 od 24. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 13288/19-11 od 11. veljače 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da uz prvo i drugo naznačeno pitanje u prijedlogu nisu navedeni razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da je isto važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Sami navodi u prijedlogu da nema prakse revizijskog suda glede postavljenih pitanja ne predstavljaju dostatan razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer predlagatelji nisu dostavili različitu praksu nižestupanjskih sudova koja bi bila pretpostavka za intervenciju ovoga suda i zauzimanje shvaćanja.
2.1. O trećem postavljenom pitanju u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim se u bitnom pita može li se tužba subjektivno preinačiti u bilo kojem stupnju postupka te može li se novi tuženik protiviti toj subjektivnoj preinaci, ne može ovisiti ishod spora, pa stoga po ocijeni ovoga suda ono nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime iz pobijane odluke proizlazi shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne radi o subjektivnoj preinaci jer je prvotuženica Z. B. po sili zakona kao nasljednik postala procesnom strankom na strani tuženika, pa tužitelj, ne može izgubiti pravo da je tužbenim zahtjevom obuhvati jer u odnosu na nju nije nikada izričito povukao tužbu. Nadalje, ni razlozi važnosti na koje su se tuženici pozvali uz navedeno pitanje (rješenje ovog suda poslovni broj Rev-1276/02 od 18. prosinca 2002.) u kojem je po njihovim navodima izraženo drugačije shvaćanje od shvaćanja u pobijanoj odluci ne mogu predstavljati razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je shvaćanje u toj odluci doneseno u potpuno drugačijoj pravnoj i činjeničnoj situaciji.
3. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
