REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Ps-90/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., O.: …, S., zastupane po

M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika I. H., pok. S., O.: …, S., zastupanog po punomoćniku Z.

G., odvjetniku u S., radi iseljenja, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 20. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice M. S., odvjetnika i punomoćnika tuženika Z. G., odvjetnika, 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz stana jugoistočne orijentacije, koji se sastoji od hodnika korisne površine 7,84 m2, dnevnog boravka korisne površine 14,20 m2, kuhinje i blagovaonice korisne površine 12,50 m2, sobe 1 korisne površine 16,20 m2, sobe 2 korisne površine 16,20 m2 i kupaonice korisne površine 4,29 m2, koji stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu ukupne netto korisne površine 71,23 m2, položenog na etaži prizemlja stambene zgrade – obiteljske kuće visine prizemlje+kat, anagrafske oznake S., sagrađene na nekretnini zemljišnoknjižne oznake

čest.zem.262/4, odnosno katastarske oznake kat.čest.zem.4481/3, K.O.S., te predmetnu nekretninu predati tužiteljici u zakoniti i neposredni posjed slobodnu od svojih stvari i osoba.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.935,30 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja 31. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, . dok se u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška, u iznosu od 4.189,70 kuna više od dosuđenog, zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica S. B. je po punomoćniku 23. svibnja 2016. podnijela sudu tužbu protiv tuženika I. H., radi iseljenja.

1.1. Tužiteljica navodi u tužbi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 262/4 upisane kulture gradilište površine 493 m2 i čest.zem. 262/5 upisane kulture oranica površine 78 m2 Z.U. 6487 K.O. S. uknjižena tužiteljica za cijelo. Na opisanim nekretninama da je izgrađena slobodnostojeća kuća koja se sastoji od prizemlja, kata, potkrovlja i garaže te pripadajuće konobe i dvorišta, anagrafske oznake S..

1.2. Tužiteljica kao jedina vlasnica da ima pravo na isključivi posjed predmetne nekretnine.

1.3. Navodi da je tuženik 26. veljače 2016. protupravno, uz uporabu sile stupio u posjed stana površine cca 72 m2 koji se nalazi u prizemlju obiteljske kuće. Tužiteljica da je svojim dopisom od 31. ožujka 2016. pozvala tuženika da iseli te joj preda u isključivi posjed predmetni stan.

1.4. Kako je tužiteljica, obzirom na upis u zemljišnoj knjizi, nesporno vlasnica predmetnog stana kojeg tuženik koristi bez kakve pravne osnove, odbija iseliti i predati stan u posjed tužiteljici to podnosi zahtjev za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana.

2. T. I. H. se u odgovoru na tužbu od 23. kolovoza 2016. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik navodi da je neosnovano pozivanje tužiteljice na pravo vlasništva nad nekretninom označenom kao čest.zem. 262/4 Z.U. 6487 K.O. S..

2.2. Tužiteljica da se upisala kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa svojim ocem, djedom tuženika, pok. I. H. pok. A., koji da nije imao pravo raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti, pošto je predmetna nekretnina bračna stečevina prednika stranaka, I. H. i B. H. te predstavlja i zajedničko vlasništvo sa njihovim

pok. S. S. H..

2.3. Predmetna nekretnina da je i predmet ostavinskog postupka iza smrti B. H. koji se vodi pod brojem O-2829/14 i kod javnog bilježnika B. J. iz S. pod brojem UPP/OS-58/16 posl.br. 131/16.

2.4. Otac tuženika, pok. S. H. da je sudjelovao u izgradnji predmetne nekretnine, zgrade, posebno u kompletnom renoviranju prizemlja i predmetnog stana koji je darovan predniku stranaka, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest.zem. 262/4, pa bi ista predstavljala i zajedničko vlasništvo oca tuženika pok. S. H. i njegovih roditelja, pok. I. H. i B. H.. Predmetna nekretnina da nije ušla u ostavinsku masu nakon smrti majke tužiteljice, odnosno bake tuženika pok. B. H., zbog čega da je preotvoren ostavinski postupak iza pok. B. H. pod brojem O-2829/14 pred Općinskim sudom u Splitu.

2.5. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, preuranjenosti tužbenog zahtjeva. Predlaže prekid postupka do okončanja ostavinskog postupka

3. U dokazne svrhe sud je pročitao internetski izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 6487 K.O. S. od 15. svibnja 2016. (str. 4), dopis punomoćnika S. B. upućen I. H. pok. S. sa potvrdom o predaji pošiljke od 31. ožujka 2016.

(str.4-6), izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 6487 K.O. S. od 12. travnja 2016.(str. 22), pravomoćno rješenje kojim se obustavlja postupak pok. H. B., donijeto po javnom bilježniku B. J. iz S. pod brojem O-2829/14 UPP/OS-131/14

od 3. veljače 2015. (str. 23), spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P- 4422/2016 (novi broj P-620/2018), izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 6487 K.O. S. od 24. studenog 2019.(str. 58), službene zabilješke PU SD P. S. o dojavama od 26. veljače 2016. i 28. veljače 2016. (str.171-175), izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-282/2014 (novi broj O-5418/18), izvršio radnju uviđaja na mjestu spora uz sudjelovanje P. V., ing.geod. stalnog

sudskog vještaka za geodeziju i P. P., ing.građ. stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, saslušao tužiteljicu S. B., tuženika

I. H., svjedoke M. B., R. K., E. Č., M.

N., N. M., S. H..

4. Tužiteljica S. B. u iskazu navodi da je sa pok. ocem imala ugovor o doživotnom uzdržavanju, ne zna točan datum sklapanja ugovora, ali se isti nalazi u spisu, da je bila po ugovoru dužna uzdržavati oca, što je izvršila, a po njegovoj smrti je njoj trebala pripasti u vlasništvo čitava "stara kuća" dakle, gdje se nalazi i predmetni stan. Otac da je umro u prosincu 2015., a u veljači 2016. I. H. sa I. mužem je provalio u predmetni stan, što im je susjeda javila, jer živi na M., Prilikom te provale da su ušli su i u konobu, skinuli sklopku od struje, tako da i danas na katu nema struju.

4.1. Na upit suda, kada je upisala svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, tužiteljica odgovara da je postala vlasnik u trenutku smrti pok. oca, a da nije išla posebno na zemljišnik, točne formalnosti da sada ne zna. Na daljnji upit suda, da li je tuženik od dana kada je ušao u predmetni stan ostao stanovati u istome, tužiteljica odgovara da jeste do dana današnjeg.

4.2. Na upit punomoćnika tužitelja, gdje je I. H. živio prije nego što je provalio u stan, tužiteljica odgovara da je živio kod mame u S., otprilike od 2010. ali da nije sigurna. Na upit istoga, da li joj je poznato od kada je I. H. na brodu, tužiteljica odgovara da to ne zna. Na daljnji upit. kada je S. H., brat od tužiteljice, poginuo, tužiteljica odgovara 21. listopada 2015. Na daljnji upit, je li joj poznato je li S. H. uređivao predmetni stan, tužiteljica odgovara da misli da nije, jer je to sve bilo sređeno, osim wc-a, a da ga je renovirao S.. Na upit, tko je živio sa S. do njegove smrti, tužiteljica odgovara da je on živio sam od kada se rastavio sa ženom. Na upit, kako je tužiteljičin otac ušao u posjed predmetnog stana i je li joj to poznato, tužiteljica odgovara da je njen otac primijetio da su S. djeca promijenila bravu na vratima i to je saznao kad je išao samo nešto vidjeti dolje, da bi nakon toga njen otac promijenio ulazna vrata stana. Ne može točno odrediti kada je to bilo. Na upit, kako je njen otac promijenio vrata, tužiteljica navodi da je rekao da je promijenio vrata, a nije imao ključ od brave od tih vrata. Na daljnji upit, je li njena majka B. bila u braku s njenim ocem u trenutku kada je umrla, tužiteljica odgovara da jeste. Na upit, je li joj poznato kako je S. živio u predmetnom stanu i uz čiju dozvolu, tužiteljica odgovara da je ostao tu živjeti kada se rastavio, da ne zna je li mu otac to dozvolio.

4.3. Na upit punomoćnika tuženika postavljenom tužiteljici, u smislu je li pok. majka dopustila S. H. ulazak u stan i korištenje stana, tužiteljice odgovara da to ne zna.

5. Tuženik I. H., u iskazu navodi da je predmetni stan od pokojnog djeda i bake darovan njegovim roditeljima, misli da je to bilo prije 1989., prije rođenja njegove sestre i oni da su od tada tu stanovali i uređivali stan. Navodi da su se 2010. njegovi roditelji rastavili, on otišao na brod, majka napustila stan, a otac je ostao stanovati u stanu. Dalje navodi da je morao odrediti kadeturu u trajanju od jedne godine, potom u Š. tri mjeseca za polaganje poručničkog ispita, nakon čega ponovno odlazi na brod, što se može vidjeti u matrikuli i da je to razlog zbog kojeg je bio odsutan iz stana, a da za to vrijeme njegov otac odlazi u N., misli 2012. Njegov otac da je 24. listopada 2014. poginuo u N., a sedam dana nakon toga su nazočni svjedoci sa njegovim djedom provalili vrata, ušli u stan, izbacili sve stvari i odjeću iz stana i samo stavili u crnu vreću. U to vrijeme on se nalazio na brodu, na putovanju iz Š. prema N., tada je u A. bila epidemija ebole,

tako da se to produžili sve za nekoliko mjeseci, pa sve saznao na brodu i prošlo dosta vremena dok se vratio doma u S.. Po povratku s broda da je bio kod majke u stanu u S.. Nakon toga da je otišao ponovno na brod, a kada je došao do stana, dočekala ga je promijenjena brava. To da je bilo 2015. Nakon toga, dok se nalazio na brodu, da je djed umro i on, kad se vratio je ušao u predmetni stan i tada da su prvi put teta i tetak zvali P., ali je policija utvrdila da je on prijavljen na toj adresi, tako da nije bilo nikakvog privođenja. Od tada da je bez prestanka u tom stanu sa suprugom i djetetom.

5.1. Na upit punomoćnika tužitelja tko je "izbacivao stvari" nakon očeve smrti, tuženik iskazuje da, koliko mu je poznato, djed, tetak, tetka i svjedok E..

5.2. Na upit punomoćnika tuženika, kada je rođen, tuženik odgovara 18. prosinca 1990. Na daljnji upit tuženiku, kada su djed i baka ustupili stan njegovim roditeljima i što su morali napraviti, isti odgovara urediti stan te dodaje obzirom na iskaz svjedoka Č., da je isti kompletno renoviran. Na daljnji upit tuženiku, po pričanju majke, je li im stan darovan ili dat na korištenje, tuženik odgovara da je to bio njihov stan i da je to njihov stan koji im je dat. On da je on rođen u tom stanu, a teta i djeda da nikada nisu bili u posjedu tog stana.

6. Svjedokinja M. N., iskazuje da su joj poznate stranke, njen muž i pokojni S. H. kumovi od 1987, a jedno vrijeme je i stanovala u blizini. Zna da je predmetna kuća bila vlasništvo pokojnog I. i B., u to vrijeme u predmetnom

stanu živio je S. H., otac tuženika I. H., a sa njim su tu još živjeli i njihovo troje djece i supruga te je S. tu živi od kada se oženio, misli od 1989. S. je tu živio dok nije otišao u N.,gdje je otišao neko kratko vrijeme prije smrti, a koliko se sjeća, umro je 2014. I. da je tu stanovao s ocem, koliko joj je poznato cijelo vrijeme, a ono što ne bude u kući je jer je na brodu, pomorac, Kćer I. da se udala 2015. ili ranije, misli prije 15-ak godina, a treće dijete je bilo maloljetno kad su se razveli, ali bi dolazio.

6.1. Na upit suda svjedokinji, da li joj je poznato na kakav način je I. H. ušao u predmetni stan, ista navodi da je I. cijelo vrijeme koristio taj stan, a da je S. nekoliko puta sređivao taj stan, fasadu, zatvore na kući.

6.2. Na upit punomoćnika tuženika svjedokinji, je li još što poznato oko toga što je pokojni djeda govorio oko vlasništvu stana ili korištenju i kome daje, svjedokinja navodi da se sjeća jednom kada je bilo krštenje ili nešto slično, da je sada pokojni djeda govorio u smislu da u kući mogu stanovati jedino H., a da B. stanovati u istoj kući jer je djeda bio tradicionalist i smatrao je da je to kuća koja treba pripasti samo H.. Na daljnji upit je li joj poznato tko je gradio kuću, pokojni I. H. sam ili sa suprugom B., svjedokinja odgovara zajedno sa

suprugom. Na upit je li joj poznato je li S. kada je renovirao stan što govorio oko vlasništva ili kome će pripasti predmetni stan, svjedokinja navodi da je on renovirao cijelu kuću i fasadu i da je smatrao svojim domom.

7. Svjedok R. K., u iskazu navodi da se doselio u susjednu kuću u studenom 2009. Poznate su mu stranke, poznavao je njihovog djeda i bio u dobrim odnosima sa njim. Djeda da je živio u toj kući na katu, a u prizemlju predmetnog prostora stana živio je otac tuženika, pokojni S.. Sjećam se da je otac tuženika otišao u N., misli, 2014 ili 2015.

7.1. Na upit suda, navodi da su S. i M. stalno dolazili i brinuli se o djedu.

7.2. Na upit punomoćnika tužitelja svjedoku, je li mu poznato kada je tuženik ušao u predmetni stan, odgovara da misli da je to bilo otprilike 3,4 godine kada je djed umro i oni su provalili u taj stan.

7.3. Na upit punomoćnika tuženika svjedoku je li mu poznato kada je otac tuženika pokojni S. umro, svjedok odgovara da misli 2015. ili 2016. Na daljnje pitanje istoga odgovara da je S. živio u predmetnom stanu dok nije otišao u N., a kada se S. vratio iz N., svjedok bi ga vidio u tom stanu. Na daljnji upit, kada je S. umro tko je uselio u predmetni stan, svjedok odgovara da nikoga tu nije bilo dok se tuženik nije tu uselio, a ne može točno odrediti koliko je vremena prošlo otkad je S. umro, a I. se uselio. Na daljnji upit je li I. stanovao sa S. kada je došao s broda, svjedok odgovora da ga nije tu viđao. Na upit, je li mu poznato na temelju čega je S. živio u tom stanu, odgovara da ne zna, samo ono što je čuo da je to bila kuća njegove obitelji, a po pričanju zna da je djeda darovao S. neku zemlju. Na upit je li mu poznato tko je uređivao stan svjedok odgovara da ne zna, da mu je poznato da je pokojni I. promijenio ulazna vrata i pločice. Razlog mijenjanja vrata je zato što su bila razbijena, a na upit je li mu poznato tko je razbio vrata, svjedok navodi da on to nije vidio.

8. Svjedok M. B., suprug tužiteljice, iskazuje da je njegova supruga S. B. uzdržavala svoje roditelje, I. i B. H., otprilike pet godina

prije njihove smrti. Njena majka da je umrla 2014., otac 2015, a I. H. nasilno provalio u predmetni stan u veljači 2016. Roditelji da su živjeli u predmetnom stanu. Svjedok i supruga da su tamo dolazili i pomagali, imali su ključ od toga stana, odnosno dok je djeda bio živ on je imao ključ, a nakon njegove oni imali ključ. Poznato mu je da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, stan bio predmet ugovora koji je dobila njegova supruga, ali dva mjeseca nakon što je djeda umro, da su ovi provalili u stan.

8.1. Na upit suda, da li je nakon što je I. H. ušao u stan bilo kakvih razgovora između istoga i njegove supruge, svjedok odgovara da nije, da je onda kada je I. H. provalio u stan bila pozvana policija i postoji policijsko izvješće. Poznato mu je, jer je njima djed govorio da je I. H. kupio nekretninu u susjedstvu površine oko 1400 m2, po površini veće od predmetne koja je 600 m2 i na toj nekretnini što im je kupio sagradio prizemlje i platio legalizaciju.

8.2. Na upit punomoćnika tužitelja, gdje je I. H. živio prije nego što je provalio u predmetni stan i koliko dugo, svjedok odgovara u centru S., negdje kod ambulante od 2010. do ulaska u predmetni stan.

8.3. Na upit punomoćnika tuženika svjedoku, je li mu poznato tko je 2000. stanovao u predmetnom stanu, svjedok odgovara da su živjeli roditelji od I. H., pok. otac S., S. H., I., J. i I.. I. je živjela tu dok se nije udala,

oko 2010. su otišla i dvojica sinova i to kada je majka otišla u stan u centru S., a 2014. je umro pok. S., a iste godine umrla i baba. Na daljnji upit gdje je pok. S. živio dok nije poginuo, svjedok odgovara u predmetnom stanu. Na upit je li mu poznato tko je predmetni stan opremio i uredio, svjedok odgovara dijelom djeda, a dijelom obitelj, S. zajedno sa suprugom.

9. Svjedok E. Č., u iskazu navodi da su u predmetnom stanu 2010.

ili 2011. misli, 2010. živjeli pokojni S. H., njegova supruga i tuženik, a kada su se tuženikovi roditelji rastali, onda su otišli iz stana. Kuća da je bila vlasništvo pokojnog I.. Dalje da je ostao S. sam živjeti i tu je stanovao dok nije poginuo. Nakon smrti S. djed da je promijenio vrata i svojoj kćeri ostavio predmetni stan 9.1. Na upit punomoćnika tužitelja da li je tuženik živio u stanu sa svojim ocem, svjedok odgovara da nije. Na upit istog svjedoku, je li mu poznato na koji način je I. ušao u predmetni stan, svjedok odgovara da su I. i tadašnji momak provalili u stan, a to bilo nakon smrti djeda, a ne zna koja godina je to bila. Na daljnji upit, je li svjedoku poznato gdje je tuženik živio prije te provale, svjedok odgovara sa majkom.

9.2. Na upit punomoćnika tuženika svjedoku, je li pokojni I. H. provalio u predmetni stan, svjedok odgovara da nije. Na upit istog, je li mu poznato da li je pokojni I. H. tužio tuženika I. H. radi iseljenja, svjedok odgovara „ne.” Na upit, otkad on živi na toj adresi, svjedok odgovara 42 godine. Na upit, temeljem čega je pokojni S. stanovao u predmetnom stanu, svjedok odgovara da su mu roditelji dopustili tu stanovati. Na upit, je li mu poznato tko je uređivao taj stan svjedok odgovara da je stan bio uređen a da je pokojni S. H. uredio samo WC i kupatilo. Na upit istog, je li I. prije provaljivanja u stan stanovao u tom stanu. svjedok odgovara da I. tu nikada nije stanovao.

10. Svjedokinja N. M., u sikazu navodi da je bila prijateljica sa S. B., dolazila tamo i znala prespavati. Navodi da ju je pok. I. H. volio,

da je govorio u smislu da kuća ostaje H., a oko stana koje se nalazi u prizemlju gdje je stanovao S. s obitelji, da će kompletno cijela kuća ostati sinu i unučadi, a S. da će napraviti kuću u S. i otplatiti joj stan gdje ista sada živi. Tuženik

I. H. da joj je na telefon rekao da je otprilike 10 dana nakon očeve smrti, S. izbacila sve stvari iz predmetnog stana i promijenila bravu.

10.1. Na upit punomoćnika tužitelja, jesu li se S. i S., roditelji od tuženika razveli, svjedokinja iskazuje da jesu, prije sigurno više od 10-ak godina, a nakon razvoda S. je živjela u stanu u S.. Na daljnji upit gdje su djeca stanovala nakon razvoda, odgovara da je Ivan stalno stanovao u stanu, da nije izlazio iz stana, djeca otišla s majkom, a i da su oni povremeno stanovali u stanu.Na upit, je li pok. I. H. nakon smrti S. izbacivao stvari iz predmetnog stana,

iskazuje da nije te joj nije poznato da je I. nasilno ulazio u taj stan.Na daljnji upit, obzirom da je rekla da je bila prijateljica sa S. B., zašto više nije, odgovara da nije, da ista živi u S., da se više ne viđaju.

10.2. Na upit punomoćnika tuženika, je li joj poznato gdje je živio S. H., otac od tuženika, svjedokinja odgovara da je živio u prizemlju. Na upit istog u kakvom stanju je bio stan u prizemlju kada je S. useljavao, svjedokinja odgovara da kada se ženio, da je to bilo samo inkartano, da je kompletno uradio taj stan. Na daljnji upit, je li joj poznato je li S. šta pričao oko predmetnog stana, jesu li mu roditelji dali taj stan na korištenje, svjedokinja odgovara da su mu ovi dali ili darovali.

11. Svjedokinja S. H., majka tuženika, iskazuje da je tuženik I. H.

njen sin, da se 1989. udala za, sada pokojnog S. H. i onda sam ušla u predmetni stan. Kada su ušli u stan, da je stan bio derutan, nalazio se samo linoleum, a u hodniku bile betonske pločice i onda su oni doveli u red, renovirali, namještaj stavili. Navodi da su tu stanovali zajedno s njihovo troje djece koji su se rodili u tom stanu, U predmetnoj kući u stanu iznad, da je stanovao S. otac I. i majka. S. da je već prije njenog dolaska koristio predmetni stan. Navodi da je trebalo mijenjati vodovodne instalacije i prozore, da je S. ručnom brusilicom izbrusio fasadu cijele kuće, a kako je tada radio u građevinskoj firmi, njegove kolege su mu došli pomoći i postavili su cijelu fasadu na kuću.

11.1. Na upit suda tko je financirao sve radove renoviranja stana, svjedokinja navodi da su renoviranje stana financirali suprug i ona te fasadu kuće, a oko kanalizacije koja je dovedena da su po pola financiralo oni i S. otac. Dalje navodi da je tamo stanovala 22 godine, da su se S. i ona rastavilli 2012. i ona otišla, I. da je ostao dalje u tom stanu, kćer se udala i ona se iselila, S. isto ostao u stanu, a sin J. da je živio sa njom, ali je često dolazio u taj stan i tada bio još maloljetan. Na daljnji upit suda navodi da je S. otac I., uvijek govorio da je to obiteljska kuća H. i da to ne može biti ničije drugo nego samo od H. i uvijek se znalo i otac uvijek govorio da je taj stan S. pa i ispred svjedoka kada bi bila riječ o tome. To da je uvijek bilo usmeno, a ono što zna,je da nije bilo ništa napisano.

11.2. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, tko je izgradio kuću, svjedokinja iskazuje I. i B.. Na daljnji upit, je li nakon njene rastave od S.,

Ivan uvijek živio u stanu, odgovara da jeste, osim kada je bio na brodu. Na upit je li bilo kakvih sukoba ili postupaka između djeda i tuženika, iskazuje da nije.

11.3. Na upit punomoćnik tuženika tko je gradio ovu kuću iskazuje I. i B.

12. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 6487 K.O. S. od 15. svibnja 2016. proizlazi da je tužiteljica S. B. upisana kao vlasnica nekretnina označenih kao čest.zem. 262/1 i čest.zem. 262/5 sa vlasničkim udjelom 1/1

13. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 6487 K.O. S. od 24. studenog 2019. proizlazi da je tužiteljica S. B. upisana kao vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 262/4 (dvorište, pomoćna zgrada, SZ, S.,

sa vlasničkim udjelom 1/1

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4422/2016, sud utvrđuje da je u postupku koji se vodio po tužbi tužitelja pod 1. I. H. pok. S., pod 2. J. H. pok. S., pod 3. I. H. pok. S., protiv

tužene S. B. , radi pobijanja i poništavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, presudom od 5.listopada 2017. potvrđenom u tom dijelu presudom Županijskog suda u u Rijeci, poslovnog broja Gž-2537/2017-2 od 17. siječnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 27.02.2015. te utvrđenje da polovica imovine koja je predmet tog ugovora predstavlja ostavinsku masu pok. I. H..

15. Čitanjem pravomoćnog rješenja donijetog po javnom bilježniku B. J. iz S. pod brojem O-2829/14 U./O.-131/14 od 3. veljače 2015. u ostavinskom predmetu iza pok. H. B., žene I. proizlazi da se obustavlja postupak.

16. Čitanjem pisanog nalaza izrađenog po P. V., ing.geod. stalnom sudskom vještaku za geodeziju, proizlazi da vještak identificira predmetnu nekretninu kao čest.zem. 262/4 (kat.č.zem. 4481/3) površine 571 m2, a na terenu je to zgrada s garažom, pomoćna zgrada, roštilj i dvorište. Stanje na terenu da odgovara stanju koje se vodi u kazastru i Z.U. po kulturi i površini te upisanom posjedu u katastru i vlasništvu upisanom u Z.U.

17. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja izrađenog po P. P., ing. građ. stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, proizlazi da vještak, nakon izvršenog uviđaja, identificira predmet spora koji u naravi predstavlja stan kao samostalnu uporabnu cjelinu, jugoistočne orijentacije, položen na etaži prizemlja stambene zgrade – obiteljske kuće visine prizemlje + kat, na adresi S., sagrađene na kat.čest.zem. 4481/3 (sudska čest.zem. 262/4)

k.o. S.. Stan se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, dvije spavaće sobe i kupaonice, koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu ukupne netto korisne površine 71,23 m2. Pristup stanu je preko dvorišta sa sjeverozapadne strane. Ulaz u stan je sa zapadne strane.

18. Parnične stranke nisu iskazale prigovora na nalaze vještaka.

19. Tužiteljica je podneskom od 8. rujna 2021. (str. 153-154), sukladno identifikacijama u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju i vještaka za graditeljstvo uredila, odnosno precizirala tužbeni zahtjev točno identificirajući predmet spora, nekretninu, odnosno stan za koji traži predaju u posjed, što se ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva.

20. Dakle, tužiteljica je u naprijed opisanom smislu uredila tužbeni zahtjev nakon izvršenje radnje uviđaja na mjestu spora, nakon što je utvrđen predmet spora i isti identificiran po vještacima geodetske i građevinske struke, kako je to naprijed opisano, čime je tužbeni zahtjev po sasržaju u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

21. Tijekom postupka tuženik ističe da se tužiteljica upisala kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa svojim ocem, djedom tuženika pok. I. H. pok. A. koji da nije imao pravo raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti, pošto je predmetna nekretnina bračna stečevina prednika stranaka I. H. i B. H., te predstavlja i zajedničko vlasništvo sa njihovim pok. sinom S. H..

21.1. Upućuje da se pred sudom vode još dva parnična postupka između stranaka u predmetnom postupku i vezano uz predmetnu nekretninu čije rješenje da predstavlja prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari i to spis broj P-4422/16 i P- 3699/17 pa da je raspravljanje i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari preuranjeno, pa predlaže sudu prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog završetka postupaka istog suda pod brojem P-4422/16 i P-3699/17.

21.2. Dalje navodi da je otac tuženika, sada pok. S. H. pok. I. sudjelovao u izgradnji predmetne nekretnine zgrade, posebno u kompletnom renoviranju prizemlja i predmetnog stana koji je darovan predniku stranaka, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest.zem. 262/4 upisane u Z.U. 6487 K.O. S. pa bi ista predstavljala i zajedničko vlasništvo oca tuženika pok. S. H. i njegovih roditelja sada pok. I. H. i B. H.. Predmetna nekretnina da nije ušla u ostavinsku masu nakon smrti majke tužiteljice, odnosno bake tuženika pok. B. H., zbog čega da je preotvoren ostavinski postupak iza pok. B. H. pod brojem O-2829/14 pred Općinskim sudom u Splitu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva, predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu ili prekinuti predmetni postupak do okončanja ostavinskog postupka pod brojem O-2829/14 Općinskog suda u Splitu.

22. Tijekom postupka tužiteljica je prigovorila iskazu tužitelja kao kontradiktornom i neistinitom u dijelu u kojem je u suprotnosti s njezinom navodima i dokazima koji se nalaze u spisu. Tuženik da u svom iskazu neistinito navodi kako je predmetni stan „od pokojnog djeda i bake darovan mojim roditeljima“. Tvrdnja tuženika da je u suprotnosti s navodima istog u postupcima koji se vode pred istim sudom pod poslovnim brojevima P-3699/2017 i P-620/2018, te s navodima iz predmetnog postupka. U svim postupcima tuženik da tvrdi da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu sada pok.I. i B. H. za po 1/2 dijela, te zahtjeva poništenje ili ništavost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i vraćanje predmetne nekretnine u ostavinsku masu iza pok. I. i B. H.. Tuženik s jedne strane tvrdi da predmetni stan predstavlja vlasništvo njegovih roditelja za po 1/2 dijela, a s druge strane istovremeno tvrdi da se radi o vlasništvu njegovog djeda i bake za po 1/2 dijela, pa je tuženik kontradiktoran samom sebi u pogledu iskazivanja gleda vlasništva predmetnog stana.

23. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno te ih dovodeći u međusobnu svezu, kao i u svezu sa ostalim izvedenim dokazima u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

24. Sud kao nedvojbeno smatra utvrđenim:

- da su tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest.zem. 262/4 Z.U. 6487 K.O. S. (dvorište, pomoćna zgrada, S., S.) u kojoj zgradi položen na

etaži prizemlja se nalazi stan ukupne netto korisne površine 71,23 m2, kao dio te nekretnine

- da tuženik u vrijeme pokretanja ovog postupka i za vrijeme trajanja postupka stanuje i nalazi se u posjedu naprijed opisanog stana,

- da je tužiteljica prije pokretanja predmetnog postupka dopisom od 31. ožujka 2016. pozvala tuženika da iseli te joj preda u isključivi posjed naprijed opisan stan te da tuženik nije postupio po tom pozivu,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4422/2016 od 5.listopada 2017. potvrđenom u tom dijelu presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovnog broja Gž-2537/2017-2 od 17. siječnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. I. H. pok. S., pod 2. J. H. pok. S., pod 3.

I. H. pok. S., protiv tužene S. B. ,za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 27. veljače 2015. te utvrđenje da polovica imovine koja je predmet tog ugovora predstavlja ostavinsku masu pok. I. H..

25. Spornim se ukazuje osnovanost tužbenog zahtjeva.

26. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika i predaju u posjed stana jugoistočne orjentacije, ukupne netto korisne površine 71,23 m2, položenog na etaži prizemlja stambene zgrade – obiteljske kuće visine prizemlje+kat, anagrafske oznake S., sagrađene na nekretnini zemljišnoknjižne oznake

čest.zem. 262/4, odnosno katastarske oznake kat.čest.zem.4481/3, K.O.S.

27. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.

27.1. Kako je sud utvrdio da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, dakle i predmetnog stana, kao i da je tuženik u posjedu predmetnog stana kao dijela te nekretnine, to se time potvrđuje aktivna legitimacija tužiteljice u smislu odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN” broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), kao i pasivna legitimacija tuženika.

28. Odredbom čl. 161. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. 15.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

28.1. Dakle, u parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari, a svojstvo tuženika ima osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju.

29. Sud utvrđuje da između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana te nije sporno niti da tuženik koristi i nalazi se u posjedu predmetnog stana te je utvrđen i identificiran predmetni stan pa dalje treba raspraviti i utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice na iseljenje tuženika, odnosno, ima li tuženik pravo na posjed predmetnog stana.

30. Sud je raspravnim rješenjem od 20. travnja 2022. odbio tuženikov prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog dovršetka postupaka Općinskog suda u Splitu poslovnih brojeva P-4422/16 i P-3699/17 i okončanja ostavinskog postupka Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-2829/14.

31. Naime, kako je to naprijed utvrđeno, presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4422/2016 potvrđenom u tom dijelu presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-2537/2017-2 od 17. siječnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. I. H. pok. S. i dr. protiv tužene S. B. ,za

poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 27. veljače 2015. te utvrđenje da polovica imovine koja je predmet tog ugovora predstavlja ostavinsku masu pok. I. H.. D., rješenjem Vrhovnog suda R. H.

poslovnog broja Rev 1287/2018-2 od 22. rujna 2021., odbačena je kao nedopuštena revizija tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-2537/2017-2 od 17. siječnja 2018. Ponoviti je da je predmet opisanih postupaka tužbeni zahtjev za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg ugovora je S. B. (u predmetnom postupku tužiteljica) stekla i uknjižila pravo vlasništva nekretnine koja je predmet spora.

31.1. Sud dalje upućuje, da bez obzira na naprijed opisane odluke u postupku poslovnog broja P-4422/2016, po stajalištu suda nisu ispunjene pretpostavke za prekid predmetnog postupka u kojemu tužiteljica kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik traži zaštitu prava vlasništva predajom stvari u njen posjed do pravomoćnog okončanja postupka u kojemu tuženik kao tužitelj traži poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju koji pravni posao je bio temelj tužiteljičinog upisa u zemljišne knjige kao vlasnice.

32. Slijedom naprijed opisanih razloga nije osnovan niti tuženikov prijedlog za prekid postupka do okončanja ostavinskog postupka Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-2829/14 iza smrti pok. B. H., za koji je, kako se navodi zatraženo preotvaranje postupka. S tim u svezi, sud primjećuje da odredbe Zakona o nasljeđivanju („NN” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) ne poznaju institut „preotvaranja ostavinskog postupka”.

33. U pogledu navoda tuženika da bi tužbeni zahtjev bio preuranjen, sve iz razloga zbog kojih se predloženo prekinuti predmetni postupak, takav navod sud otklanja kao neosnovan, sve iz razloga naprijed opisanih zbog kojih je neosnovan prijedlog za prekid postupka.

34. U pogledu utvrđivanja ima li tuženik pravo na posjed predmetnog stana, kako dalje slijedi;

34.1. Iz provedenog postupka bi proizlazilo da tuženik prigovara zahtjevu iseljenja iz nekretnine koja je predmet spora, pozivajući se na svoje pravo posjeda predmetnog stana. U postupku, međutim, nisu izvedeni dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na osnovanost takvog tuženikovog prigovora.

34.2. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka, sud može samo zaključiti da bi po iskazima svjedokinja S. H., majke tuženika, N. i M., pok. I.

H., pravni prednik tužiteljice, govorio da je stan S., da u kući mogu stanovati jedino H., da su roditelji S. dali ili darovali stan. I. svjedokinje upućuju da je tuženik stalno stanovao u stanu.

34.3. Protivno tome su iskazi svjedoka Č., a da bi nakon smrti S.,

djed promijenio vrata i svojoj kćeri ostavio predmetni stan i da tuženik nije živio u stanu sa svojim ocem, potom iskaz svjedoka K., da nakon S. smrti

nikoga nije bilo u stanu dok se tuženik nije uselio, svjedoka B. da je tuženik nasilno provalio u predmetni stan u veljači 2016.

34.4. Kako je to naprijed opisano i utvrđeno, pravni temelj na osnovu kojega je tužiteljica upisala pravo vlasništva na predmetu spora, dakle Ugovor o uzdržavanju nije ništav, o čemu je pravomoćno odlučeno u postupku Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4422/2016.

34.5. Dalje, proizlazi da se tužiteljica uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine po prijedlogu od 29. veljače 2016. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 2015. uz brisanje toga prava s imena H. I..

34.6. Iz iskaza tuženika se može zaključiti da je sedam dana nakon pogibije njegova oca S. H. na dana 24. listopada 2014. djed (I. H.) provalio vrata i ušao u stan, a na takvu okolnost promjene brave upućuju i rezultati dokaznog postupka, pa dalje i da je tuženik ušao u posjed stana 26. veljače 2016. na koju okolnost upućuje i sadržaj službenih zabilješki PSD, P. S. od 26. veljače 2016. i 28. veljače 2016. o uredovanju policijskih

službenika po dojavi tužiteljice, zbog ulaska tuženika u predmetni stan.

34.7. Tuženik, međutim, po stajalištu suda, ne dokazuje svoje pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora, niti pravo na posjed iste, jer ne dokazuje postojanje kakve valjane pravne osnove na temelju koje bi imao pravo na posjed predmetnog stana.

35. Zaključno, na temelju izvedenih dokaza, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, što se dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, dalje i utvrđivanjem valjane osnove njenog stjecanja vlasništva, kao i da tuženik taj stan koristi za stanovanje sa svojom obitelji, s tim da ga je tužiteljica pozvala prije podnošenja tužbe na iseljenje i predaju. Kako je teret dokaza postojanja pravne osnove za korištenje stana na na tuženiku, a tuženik ničim nije dokazao da ima u pravnu osnovu niti kakvo drugo pravo koje ga ovlašćuje na posjed stvari-stana u smislu odredbe čl. 163. ZV-a, to proizlazi se tuženik nalazi u u posjedu predmetnog stana bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan prihvaćen i odlučeno kao u izreci pod I.

36. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, cijeneći uspjeh tužiteljice u cijelosti u predmetnoj parnici, odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika parničnih stranaka i u okviru istih, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

36.1. Tužiteljici se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u sporu, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe od 23.5.2016. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 15.11.2016., 8.9.2021., 21.1.2022. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava podnesaka od 10.10.2017. i 7.6.2018. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 8.t.3. Tarife), zastupanja na ročištima od 16.6.2020., 20.7.2020., 18.6.2021., 19.10.2021., 6.12.2021. 18.1.2022., 1.3.2022. , 26.4.2022. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.3. Tarife), sastava dopisa stranci 31.3.2016. u iznosu od 25 bodova što ukupno predstavlja 1.325 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 13.250,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (3.312,50 kuna) što čini ukupan iznos od 16.562,50 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 400.00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu te uplaćenih iznosa na ime nagrade vještaku geodetu u iznosu od 3.200,00 kuna, nagrade vještaku građevinske struke u iznosu od 3.000,00 kuna, troškova izlaska suda na uviđaj u iznosu od 372,80 kuna, tako o da ukupni trošak tužiteljice iznosi 23.935,30 kuna koji se dosuđuje tužiteljici na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. Tužiteljici na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („NN” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16

i 73/17) koja teče od dana donošenja presude.

36.2. U preostalom dijelu traženja, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška zastupanja na ročištu od 6.6.2018. jer takav trošak nije nastao, niti ročište određeno, niti u dijelu zahtjeva sastava dopisa i sastava podnesaka za više traženo od priznatog, dakle u ukupnom iznosu od 4.189,70 kuna. Slijedom opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod II.

U Splitu, 31. svibnja 2022.

S U D A C

Daniel Ban.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis