Poslovni broj: 107 Povrv-3548/2020-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja H. r., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice A. D.1 iz Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja M. M., odvjetničkog vježbenika, i tuženice osobno, 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mr. sc. J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-1903/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim je tuženici A. D.1 iz Z., OIB: …, naloženo tužitelju H.

r. , Z., OIB: …, isplatiti iznos

od 480,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 80,00 kuna od 20. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 80,00 kuna od 22. kolovoza 2019.

do isplate, - na iznos od 80,00 kuna od 21. rujna

2019. do isplate,

- na iznos od 80,00 kuna od 22. listopada 2019. do

isplate, - na iznos od 80,00 kuna od 22. studenog

2019. do isplate, - na iznos od 80,00 kuna od 20.

prosinca 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 916,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 27. studenog 2020., Javni bilježnik Mr. sc. J. R. iz Z. izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1903/2020

od 19. listopada 2020., kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 80,00 kuna od 20. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 22. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 21. rujna 2019. do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 22. listopada 2019. do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 22. studenog 2019. do isplate i na iznos od 80,00 kuna od 20. prosinca 2019. do isplate, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto potraživanje se odnosi na neplaćenu RTV pristojbu koju su dužni plaćati vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženica je pravovremeno podnijela prigovor u kojem u bitnome ističe kako osporava predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti budući živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom majkom A. D.2 na istoj adresi na kojoj je njena majka vlasnica dva stana i to stana na II. katu površine 56,83 m2 i na III. katu površine 54,82 m2, da zajednički snose troškove kućanstva kao i sve druge troškove. Nadalje, tijekom postupka tuženica navodi kako je njenoj majci kada je nakon kupnje drugog stana ista o navedenom obavijestila HRT, od strane ovlaštene osobe tužitelja rečeno kako ona ne mora plaćati drugu pristojbu na istoj adresi jer da navedeno potpada pod zajedničko kućanstvo, sijedom čega smatra da nije dužna podmiriti predmetno potraživanje. Ne spori da je potpisala prijavu prijamnika no navodi kako je predmetnu prijavu potpisala jer je bila u strahu od ovlaštene osobe tužitelja/kontrolora koji je istu zatekao na predmetnoj adresi. Tuženica ističe prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Povodom prigovora tuženice, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 3548/20-2 od 30. studenog 2020., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnom ističe kako je obveza plaćanja RTV pristojbe zakonska obveza propisana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji te proizlazi iz činjenice vlasništva ili posjedovanja prijamnika. Tužitelj osnovu i visinu tužbenog zahtjeva temelji na neplaćenim obvezama pretplatnika, a isto dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga koji zadovoljava uvjete za vjerodostojnu ispravu propisanu čl. 31. st. 2. OZ-a. Navodi i da obveza plaćanja pristojbe prestaje tek odjavom prijamnika, a da tuženica navedeno nije učinila. Glede dostavljenih uplatnica tužitelj ističe da se iste ne odnose na predmetni postupak. Stoga predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu parničnog troška.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 15. lipnja 2020. (list 6 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 23 spisa), presliku prijave prijamnika (list 24 spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga (listovi 38-41 spisa), korespondenciju između tužitelja i tužene (listovi 42-53 spisa), prigovor tužene od 13. studenog 2018. (listovi 54-56 spisa), dopis tužitelja od 3. prosinca 2018. (list 57 spisa) te preslike izvršenih/plaćenih naloga (listovi 58-87 spisa).

7. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu RTV pristojbe za tv prijamnik na adresi u Z. (2. kat), broj obveznika za plaćanje pristojbe: 04913026, za

srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019.

9. Sporna je osnova i visina predmetnog potraživanja kao i je li tuženica dužna plaćati predmetnu pristojbu obzirom da tvrdi kako zajedno s majkom živi u zajedničkom kućanstvu, a da majka na predmetnoj adresi već plaća RTV pristojbu.

10. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. lipnja 2020. sud je utvrdio da je tuženica obveznica plaćanja pristojbe na adresi u Z., 2. kat te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od srpnja do prosinca

2019. u ukupnom iznosu od 480,00 kn.

11. Uvidom u izvadak iz evidencije pretplatnika i potvrdu o prijavi prijamnika sud je utvrdio da je tuženica obveznica tužitelja od 26. rujna 2018. s kojim je datumom prijavila TV prijamnik na adresi Z., 2. kat, a koji

prijamnik nije odjavljen iz evidencije tužitelja. Potvrdu o prijavi prijamnika potpisala je tuženica, što tuženica ni ne spori, te je utvrđeno da je na potvrdi o prijavi prijamnika jasno naznačeno ime i prezime te OIB tuženice. Tuženica, naime, navedeno niti ne spori, no navodi kako je predmetnu prijavu potpisala u strahu od ovlaštene osobe tužitelja/kontrolora.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga (listovi 38-41 spisa) sud je utvrdio kako je kao vlasnica oba navedena stana na adresi u Z. (II. i III. kat) upisana A. D.2, majka tuženice.

13. Uvidom u naloge o prijenosu/izvršenim plaćanjima na ime RTV pristojbe sa listova 58-87 spisa, sud je utvrdio kako su predmetni iznosi plaćani i po tuženici i po njezinoj majci, a da je u svim navedenim nalozima kao stvarni dužnik navedena A. D.2 . Isto tako za istaknuti je kako se predmetna plaćanja odnose i na razdoblja koja prethode utuženom razdoblju, kao i nakon njega.

14. Uvidom u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženice sud je utvrdio kako je tuženica prigovorila predmetnim utuženim računima, kao i da njezin prigovor nije usvojen. Isto proizlazi i iz pisanog prigovora i očitovanja na isti s listova 54-57 spisa, a u kojem je tuženici 3. prosinca 2018. pojašnjeno kako je na njezin prigovor izvršena kontrola te je utvrđeno da A. D.2 na predmetnoj adresi uredno plaća RTV pristojbu, da je prilikom predmetne kontrole provedene od strane tužitelja A. D.2 izjavila da njena kćer, ovdje tuženica živi na 2. katu, te je uputila kontrolora da sve vezano za prijavu i plaćanje mjesečne pristojbe u tom stanu riješi s njom. Nadalje se navodi kako je kontrolor utvrdio da se radi o dva odvojena kućanstva.

15. Svjedokinja A. D.2 u svom iskazu navodi kako je vlasnik oba stana u zgradi na predmetnoj adresi te da su nakon kupovine druge nekretnine 2010. obavijestili HRT o odlasku i odjavi prethodnih vlasnika i radi utvrđivanja eventualnog dugovanja istih kada im je rečeno da je vidljivo kako na predmetnoj adresi već plaćaju pretplatu i da druga pretplata nije potrebna. Isto tako napominje kako predmetne račune plaćaju zajedno kao i sve ostale budući da se radi o istom kućanstvu. Iskazuje kako se oba stana koriste zajednički, svi imaju ključeve i od jednog i od drugog te iste koriste svakodnevno.

16. Odredbom čl. 34. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17. i 94/18., dalje ZHRT) propisano je da kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona kao da imaju jedan prijamnik, dok je st. 6. istog članka propisano kako se kućanstvom u smislu ovoga Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.).

17. Sud ne prihvaća iskaz svjedokinje A. D.2 kako se u konkretnom slučaju radi o zajedničkom kućanstvu obzirom je evidentno kako se predmetne nekretnine, u naravi stanovi nalaze na II. i III. katu, gdje isti ne predstavljaju jednu cjelinu niti su na bilo koji način upravo iz potrebe proširenja stambenog prostora spojeni da bi na taj način predstavljali cjelinu koja bi time mogla spadati pod zajedničko kućanstvo. Isto tako sud smatra da činjenica tko podmiruje režije za oba stana ne predstavlja razlog da bi se predmetne nekretnine smatralo zajedničkim kućanstvom jer navedeno može biti tako iz niza razloga i to npr. slabo imovno stanje majke tuženice i želja tuženice da joj olakša. Sud ukazuje kako niti činjenica da jedni drugima svakodnevno dolaze u stan, kao i da svi imaju ključeve od oba stana također ne predstavlja zajedničko kućanstvo jer sud smatra kako se radi o bliskim odnosima članova proširene obitelji (dijete, majka, baka) koji se slijedom nekih životnih okolnosti nalaze u istoj zgradi budući se ukazala prilika za kupnju drugog stana u istoj zgradi 2010. te su time u mogućnosti biti češće u kontaktu kao i po potrebi biti jedni drugima pri ruci kao pomoć ili podrška.

18. Odredbom čl. 34. st. 1. ZHRT-a propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. navedenog zakona propisano da vlasnik prijemnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Odredom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

19. Obveza plaćanja RTV pristojbe glasi osobno na vlasnika ili posjednika prijamnika, a u posjedu kojeg je prijamnika tužena bila u vrijeme prijave radio prijamnika te što je i sama tuženica potvrdila potpisivanjem potvrde o prijavi prijamnika, čime sud ukazuje kako vlasništvo predmetnih nekretnina u navedenoj zgradi nije od utjecaja na obvezu podmirenja predmetne pristojbe, već vlasništvo ili posjed prijamnika. U odnosu na navode tuženice da je predmetnu prijavu potpisala u strahu od kontrolora tužitelja, sud ukazuje kako je u tom slučaju ista imala mogućnost, a ukoliko je smatrala da je postupanje istog bilo protupravno na bilo koji način, protiv istog podnijeti kaznenu prijavu ili prijaviti takvo postupanje policiji ili pak tužitelju, a ista ne iskazuje da bi tako nešto učinila pa stoga sud smatra da su takvi navodi tužene usmjereni isključivo na izbjegavanje plaćanja predmetnog potraživanja.

20. Također, ukoliko ista doista nema prijamnik kako to navodi tijekom postupka, tada je ista imala uvjete za odjavu istog sukladno propisanim odredbama tužitelja, no ista navedeno nije učinila kako je to i sama navela u svom iskazu. Za ukazati je i svjedokinja A. D.2 navodi kako im je pri odjavi prethodnih vlasnika stana na II. katu od strane ovlaštene osobe tužitelja rečeno da nisu dužni plaćati pretplatu na toj adresi jer se ista već uredno podmiruje, ali tužnica sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije predložila saslušanje ovlaštene osobe tužitelja koja bi potvrdila iskaz njene majke, koja je obzirom na rodbinsku povezanost s tuženicom na posredan način zainteresirana za ishod ovog postupka na način da tuženica u njemu uspije. Zaključno, za ukazati je kako je upravo po provedenoj kontroli plaćanja predmetne pristojbe, upravo majka tuženice A. D.2 ovlaštenoj osobi tužitelja navela kako njena kćer živi na II. katu te da sve vezano za prijavu i plaćanje mjesečne pristojbe riješi s njom, što je doista nelogično i neživotno postupanje osobe koja tvrdi u ovom postupku da upravo sa svojom kćeri živi u zajedničkom kućanstvu.

21. S obzirom na navedeno, nije od utjecaja na predmetni postupak prigovor tužene kako je predmetnu prijavu potpisala od straha pred ovlaštenom osobom tužitelja/kontrolora, niti je od utjecaja navod tuženice da nema prijamnik, budući je po logici stvari i životnom postupanju ista baš u takvim okolnostima trebala odjaviti predmetni prijamnik, a ukoliko je za isto bilo uvjeta podnijeti i kaznenu prijavu protiv ovlaštene osobe tužitelja/kontrolora, što ista nije učinila niti je o istome u spis dostavila dokaz. Nadalje, provedenom kontrolom na prigovor tuženice utvrđeno je kako A. D.2 navodi kako ona živi na III. katu, a njena kćer, ovdje tužena na II. katu te je ista upravo tako navela i ovlaštenoj osobi tužitelja, čime sud smatra kako u predmetnom slučaju nije ispunjen bitan element definicije zajedničkog kućanstva, a to je zajedničko stanovanje da bi time tuženica bila oslobođena od plaćanja predmetne pristojbe.

22. Sud ističe da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza i da kao takva ne proizlazi iz vlasništva nekretnine u kojoj se prijamnik nalazi već obveza proizlazi iz ugovornog odnosa između HRT-a i vlasnika odnosno korisnika prijamnika, odnosno iz vlasništva ili korištenja prijamnika, a što obveznik pretplate potvrđuje potpisom na prijavi prijamnika. Uvidom u prijavu prijamnika utvrđeno je da tužitelj vodi tuženu pod šifrom obveznika: 4913026 na adresi u Z., 2. kat, kao vlasnika

TV prijamnika od 26. rujna 2018.

23. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

24. Tuženica u prigovoru nije osporila da je vlastoručno potpisala prijavu prijamnika, a ista sama iskazuje da odjavu istog nije učinila, slijedom čega je utvrđeno da je temeljem odredbe čl. 34. st. 1. u obvezi istu podmiriti. Ista naime navodi kako nema prijamnik, da je prijavu potpisala u strahu od kontrolora, te da je njenoj majci rečeno da na predmetnoj adresi za drugi stan ne mora plaćati drugu RTV pristojbu, no ista navedeno ničim ne dokazuje u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Sud ističe da sve i da jest tako da i tada isto ne bi bilo od utjecaja budući predmetni prijamnik nije odjavljen, a što je uvjet da tuženica u evidenciji tužitelja više nije evidentirana kao obveznik plaćanja predmetne pretplate.

25. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) propisano je da potraživanja naknade za usluge RTV pristojbe zastarijevaju za jednu godinu, ako je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva, dok je odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Rok za ispunjenje obveze određen je na svakom mjesečnom računu odnosno naznačen je rok dospijeća obveze. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO kad je prekid nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

26. Imajući u vidu datum dospijeća najstarije pristojbe za srpanj 2019., koji dospijeva 19. srpnja 2019. te datum podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu (26. lipnja 2020.), jasno proizlazi da u konkretnom slučaju do pokretanja predmetnog postupka nije protekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, slijedom čega je neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje po utuženim računima.

27. S obzirom da tuženica tijekom postupka nije dokazala u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirila utuženo potraživanje za mjesečnu pristojbu za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga s time da način obračuna nije osporen po tuženici, to je tuženica u obvezi podmiriti utuženo dugovanje na temelju odredbe čl. 34. i 35. ZoHRT-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kao pretplatnik tužitelja u ukupnom iznosu od 480,00 kuna.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 480,00 kuna tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tuženica nije podmirila utužene pristojbe do dana dospijeća naplate istih.

29. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. 30. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti održan na snazi kako je odlučeno u točki I/ izreke presude.

31. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

32. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

33. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s pripadajućim PDV-om od 25% u ukupnom iznosu od 75,00 kuna, sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 151/05.). Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), primjenom Tbr. 7. toč. 8. u svezi Tbr 11. toč. 2. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna (prema Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 500,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 kuna, trošak dostave po sudskom dostavljaču u iznosu od 116,50 kuna te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kuna (Tbr 2. Tarife sudskih pristojbi), slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka (ovršnog i parničnog) u ukupnom iznosu od 916,50 kuna (toč. II/ izreke).

34. Odluka o tijeku zateznih kamata koju su tužitelju na dosuđeni iznos troškova postupka priznate od dana presuđenja temelji se na odredbama čl. 30. OZ- a, a odluka o stopi zateznih kamata na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. S obzirom da je tužitelju u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici za cijeli prvostupanjski postupak (ovršni i parnični) dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade s pripadajućim PDV-om, to mu nije priznat zatraženi trošak sastava ovršnog prijedloga s PDV-om u ukupnom iznosu od 187,50 kuna, budući da se stavljanjem rješenja o ovrsi izvan snage prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu pa time postaju sastavnim dijelom parničnog troška koji je tužitelju priznat na sukladno Tbr. 7. toč 8. Tarife. Također, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak dostave javnog bilježnika s PDV-om od 25% u ukupnom iznosu od 37,50 kuna, jer nema dokaza da bi isti nastao u navedenom iznosu, a pritom valja dodati da trošak dostave ne predstavlja trošak na koji je moguće obračunati PDV te isti potraživati od protivne stranke.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,00 kn 2. tuženici

Broj zapisa: eb30c-d822c

Kontrolni broj: 02ce5-7c5d7-5e201

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA BEREČKI, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.