Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-1389/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. C. iz B. V., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. V., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z. te 2. tuženika I. C. iz Š. B., B., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice te 2. tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P- 385/2019 od 6. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-385/2019 od 6. rujna 2019. u dijelu izreke pod točkom I. i II.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba 2. tuženika protiv toč. I. izreke presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-385/2019 od 6. rujna 2019. kao djelomično nedopuštena.

II. Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-385/2019 od 6. rujna 2019. u dijelu izreke pod točkom II. u dijelu kojem 2. tuženiku nije priznat parnični trošak.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Odbija se uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-1/15 od 21.siječnja 2015.godine (novi broj istog suda SS Imotski Ovr-70/2019) proglašava se nedopuštenom u odnosu na ½ (jednu polovinu) dijela nekretnine upisane kod ZK odjela Općinskog suda u Makarskoj, zk uložak 2885, poduložak 9, KO B.-B. V., čest.zgr. 916 -kuća i dvor površine 746 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela : 9. Etaža : 71/1249 dijela čest.zgr. 916 s kojim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva dvosobno stana oznake stan 9. na prvom katu površine 71,10 m2.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici cjelokupan prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku pod 1/ naknadi troškove postupka u iznosu od 260.541,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude žali se i 2. tuženik u dijelu izreke pod točkom I. te u dijelu izreke pod točkom II. u kojem mu nije priznat parnični trošak ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, iako bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. 1. tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Žalba 2. tuženika je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

7. U odnosu na žalbu 2. tuženika valja reći da prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

8. 2. tuženik u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti pod toč. I. i toč. II. Budući da pod toč. I. izreke prvostupanjske presude nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to 2. tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela toč. I. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo odbaciti žalbu 2. tuženika podnesenu protiv toč. I. izreke kao djelomično nedopuštenu, te je odlučeno kao pod toč. I. ovog rješenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na ½ (jednu polovinu) dijela nekretnine upisane kod ZK odjela Općinskog suda u Makarskoj, zk uložak 2885, poduložak 9, KO B.-B. V., čest.zgr. 916-kuća i dvor površine 746 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela: 9. Etaža: 71/1249 dijela čest.zgr. 916 s kojim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva dvosobno stana oznake stan 9. na prvom katu površine 71,10 m2, za koju tužiteljica tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu nje i 2.tuženika jer je stečena u braku s 2.tuženikom, s tim da je Ugovor o založnom pravu zaključen između 1. tuženika kao kreditora, 2. tuženika kao založnog dužnika te korisnika kredita S. G. d.o.o. kao dužnika i da je zalog zasnovan radi osiguranja tražbine 1. tuženika temeljem mjenice po viđenju dana 30. lipnja 2010. u iznosu od 2.350.000.00 kn i da je temeljem mjenice zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Isto tako, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze medicinskih vještačenja prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, slijedom čega su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

12. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da je 1. tuženik kao ovrhovoditelj dana 02.siječnja 2015. protiv 2. tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, upisanoj u KO B. V. ZU 2885 poduložak 9, čest.zgr. 916, povezano s vlasništvom posebnog dijela:71/1249 dijela čest.zgr. 916 s kojim dijelom je neraskidivo povezano vlasništvo dvosobnog stana oznake stan 9 na prvom katu u površini 71,10 m2 i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine, ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu, a sve radi podmirenja dospjele tražbine ovrhovoditelja koja je na dan16.prosinca 2014. iznosila 2.605.352,72 kn, od čega da se iznos od 1.804.436,04 kn odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu, iznos od 53.639,20 kn na dospjelu nepodmirenu redovitu kamatu, a iznos od 747.277,48 kn na nepodmirenu kamatu po dospijeću, slijedom čega je doneseno rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-1/15 od 21.siječnja 2015.;

- da je dana 27. ožujka 2015. doneseno rješenje posl. br. Ovr-1/15 od 27. ožujka 2015. kojim je pod toč. I. tužiteljica kao treća osoba upućena da u roku od 15 dana od dana dostave rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena budući da je podnijela prigovor na doneseno rješenje o ovrsi u kojem navodi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu kao i da je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine;

- da iz Ugovora o založnom pravu od 30.lipnja 2010. proizlazi da je sklopljen između 1. tuženika Z. b. kao vjerovnika, S. G. d.o.o. kao dužnika i 2. tuženika C. I. kao založnog dužnika, da je založni dužnik, radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku u iznosu od 2.350.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama dao u zalog "svoju vlasničku nekretninu"-predmetnu nekretninu u KO B.- B. V., da založni dužnik izričito i bezuvjetno dozvoljava vjerovniku ishoditi upis uknjižbe založnog prava na predmetnoj nekretnini i da je suglasan da se, za slučaj neisplate potraživanja vjerovnika, može neposredno provesti prisilna ovrha na predmetnoj nekretnini. Isto tako, iz čl. 6. predmetnog ugovora proizlazi da dužnik jamči, pod prijetnjom kaznenopravne i materijalnopravne odgovornosti, da podaci iz ovjerenih priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga na dan solemnizacije ugovora, činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju, a u Ugovoru u čl.16. nisu popunjeni podaci o bračnom drugu založnog dužnika. Ugovor je potpisan za vjerovnika od strane dvije osobe (J. P. i G. B.), za dužnika – S. G. d.o.o. od strane zakonskog zastupnika C. T. i za založnog dužnika – C. I. osobno dok nije predviđeno mjesto za potpis supruge založnog dužnika;

- da iz potvrde o ovršnosti javnog bilježnika A. B. iz M. broj OV-8321/2010-2 proizlazi da je Ugovor o založnom pravu od 30.lipnja 2010. koji je kod istog javnog bilježnika solemniziran 05.srpnja 2010. stekao svojstvo ovršnosti 03.rujna 2014., sukladno čl.10 Ugovora;

- da iz Rješenja Općinskog suda u Makarskoj, broj Z-2481/08 od 15.rujna 2008. proizlazi da se temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2002. dopušta uknjižba prava vlasništva 2. tuženika u cijelosti,

- da iz izjave 2. tuženika ovjerene kod Javnog bilježnika A. P. iz M. dana 05.ožujka 2015., proizlazi da 2. tuženik priznaje da je predmetna nekretnina bračna stečevina njega i supruge -tužiteljice i da joj on potpisom izjave bezuvjetno dozvoljava da se upiše kao suvlasnica iste u ½ dijela.

- da iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. P- 164/15 od 17.ožujka 2015. proizlazi da je tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine, te da je ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za ½ dijela uz istodoban ispis prava vlasništva s imena tuženika C. I. za ½ dijela;

- da iz iskaza svjedoka G. B. proizlazi da je za osiguranje kredita zalogom nekretnine potreban originalni zk. izvadak ne stariji od 30 dana i da je za banku zk. vlasnik založni dužnik, da se zatim pokreće procedura za procjenu vrijednosti nekretnine, da u konkretnom slučaju banka nije provjeravala je li nekretnina bračna stečevina jer to nije bila u mogućnosti, a nije imala saznanja o bračnom statusu vlasnika nekretnine;

- da iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da je za Banku vlasnik nekretnine onaj tko je upisan u vlasničkom listu, da temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige nije dužan ispitivati izvanknjižno vlasništvo, da javni bilježnik prilikom solemnizacije čita založnom dužniku ugovor koji ima snagu ovršne isprave, da se podaci u čl. 16., koji su u konkretnom ugovoru nepopunjeni, popunjavaju kada založni dužnik prijavi postojanje bračnog druga, a kada to ne prijavi, podaci ostaju prazni;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju je 2. tuženik pitao za suglasnost za zaključivanje ugovora u kojem bi trebala biti hipoteka na stanu u B. V., i da je ona to kategorički odbila, a da joj je rekao da bi se kredit Z. b. odnosio na posao firme njihovog sina C. T., koja se firma zove S. G. d.o.o., za posao s tvrtkom B., da S. G. d.o.o. više ne postoji, da nije bila upisana u zemljišnu knjigu kao suvlasnik stana, a niti je znala da bi to trebala biti, da je njen sin T. govorio da je ta hipoteka samo osiguranje kredita "pro forma".

13. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da je iskaz tužiteljice neistinit u dijelu u kojem govori da je kategorički odbila dati suglasnost za zaključivanje ugovora o založnom pravu, da je njen suprug taj ugovor potpisao usprkos njenom protivljenju, da nije znala da se treba upisati kao suvlasnik stana u zemljišnu knjigu, i da je banka od njenog supruga tražila da potpiše suglasnost za hipoteku. Naime, 2. tuženik i njihov sin T. C. su svojim potpisima ugovora o založnom pravu koji je pred njim pročitan od strane javnog bilježnika te su upozoreni na pravne posljedice koje proizlaze iz tog ugovora svojim potpisima jamčili da je predočeni zk izvadak, u kojem je kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan samo 2. tuženik i da podaci iz tog zk izvatka činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju, a nisu upoznali vjerovnika – 1. tuženika da je 2. tuženik u braku sa tužiteljicom jer u suprotnom podaci o bračnom drugu iz čl. 16 Ugovora ne bi ostali nepopunjeni i na zadnjoj stranici ugovora bi bilo predviđeno i mjesto za potpis – suglasnost bračnog druga založnog dužnika što u konkretnom slučaju ne postoji.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da predmetni stan u B. V. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika i da je isti u njihovom zajedničkom vlasništvu. Međutim, to zajedničko vlasništvo na predmetnom stanju nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi već je predmetni stan bio upisan, a i sada je, kao isključivo vlasništvo 2. tuženika pa 2. tuženik, a što po mišljenju suda proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka nije upoznao vjerovnika – 1. tuženika da je u braku s tužiteljicom (jer bi u tom slučaju podaci o supružniku založnog dužnika u čl. 16 bili popunjeni, te bi na zadnjoj stranici ugovora bilo predviđeno mjesto i za potpis tužiteljice, za davanje suglasnosti za sklapanje ugovora), a 1. tuženik nije bio sam u obvezi ispitivati je li založni dužnik u braku i kod činjenice da su taj založni dužnik i njegov sin T. C. zakonski zastupnik dužnika jamčili da su podaci iz zk izvatka točni. Stoga 2. tuženik i tužiteljica kao i njihov sin T. C. prema 1. tuženiku nisu postupali prema načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, jer su 1. tuženiku prešutjeli činjenicu da je založni dužnik u braku s tužiteljicom, dok s druge strane 1. tuženik je postupao savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige, te je u dobroj vjeri, nakon jamstva založnog dužnika i sin stranaka – dužnika da su podaci iz zk izvatka točni, u dobroj vjeri sklopio Ugovor o založnom pravu od 30.lipnja 2010., a dužnik iz tog ugovora S. G. d.o.o. nije isplatio tražbinu 1. tuženiku kao vjerovniku zbog čega je 1. tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate svoje tražbine i koji prijedlog je prihvaćen Rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1/15 od 21. siječnja 2015., slijedom čega je ovrha dopuštena te je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

15. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 16. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 57. st. 3. i čl. 61 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 14608, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZVDSP).

17. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud paušalno i neuvjerljivo utvrđuje da bi 1. tuženik postupao savjesno i s dobrom vjerom za razliku od 2. tuženika i T. C., a što potvrđuje i čl. 16. predmetnog Ugovora o založnom pravu jer da je sam 1. tuženik predvidio supotpis odnosno suglasnost tužiteljice i da sama činjenica unošenja te odredbe znači da je 1. tuženik znao ili morao znati da je tužiteljica suvlasnica, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani.

18. Naime, činjenica da je u Ugovoru o založnom pravu dodan čl. 16. koji se odnosi na bračnog druga založnog dužnika, a što je u konkretnom slučaju ostalo nepopunjeno, ne znači da je 1. tuženik znao ili morao znati da je predmetna nekretnina bračna stečevina. Tim više, što je u čl. 6. izričito propisano da dužnik jamči, pod prijetnjom kaznenopravne i materijalnopravne odgovornosti, da podaci iz ovjerenih priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga na dan solemnizacije ugovora, činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju. Navedeno, potvrđuje i iskaz svjedoka A. K. koji je naveo da je za Banku vlasnik nekretnine onaj tko je upisan u vlasničkom listu, da temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige nije dužan ispitivati izvanknjižno vlasništvo, da javni bilježnik prilikom solemnizacije čita založnom dužniku ugovor koji ima snagu ovršne isprave, da se podaci u čl. 16., koji su u konkretnom ugovoru nepopunjeni, popunjavaju kada založni dužnik prijavi postojanje bračnog druga, a kada to ne prijavi, podaci ostaju prazni.

19. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima preocjenjuje izvedene dokaze i iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da na isto nije ovlaštena, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužiteljica žalbenim navodima iznosi ničime dokazane tvrdnje kao i vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

20. Također, žalbeni navodi tužiteljice da je 1. tuženik kao značaj i iskusan gospodarski subjekt bio samim Ugovorom o založnom pravu od 30. lipnja 2010. upoznat da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine čine neosnovane i ničim dokazane tvrdnje, budući da iz predmetnog ugovora jasno proizlazi da je dio koji se odnosi na supružnika ostao nepopunjen, pa je nelogično i neuvjerljivo da bi 1. tuženik iz toga zaključivao i znao da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine.

21. U odnosu na žalbene navode da je 1. tuženik znao da zemljišne knjige ne održavaju pravo stanje stvari, valja reći da su neosnovani i ničime dokazani. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se 1. tuženik pouzdao u zemljišno knjižno stanje, a to su mu i jamčili potpisnici Ugovora o založnom pravu u čl. 6. gdje je bilo izričito ugovoreno da dužnik jamči, pod prijetnjom kaznenopravne i materijalnopravne odgovornosti, da podaci iz ovjerenih priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga na dan solemnizacije ugovora, činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju, a navedeno potvrđuje i iskaz svjedoka A. K. koji je naveo da se podaci u čl. 16., koji su u konkretnom ugovoru nepopunjeni, popunjavaju kada založni dužnik prijavi postojanje bračnog druga, a kada to ne prijavi, podaci ostaju prazni.

22. Osim toga, u odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj ne može ići na teret i štetu činjenica što nije upisala svoje suvlasničko pravo u zemljišnoj knjizi, valja reći da u okolnostima konkretnog slučaja i činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice bitna je za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige.

23. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je 1. tuženik banka bio savjestan stjecatelj založnog prava na spornoj nekretnini kojom je raspolagao 2. tuženik suprug tužiteljice i jedini zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine na kojoj je upisano založno pravo u korist 1.tuženika, a koji 2. tuženik je opteretio spornu nekretninu 30. lipnja 2010., a tužiteljica u odnosu na takvo stanje radi zaštite svojih prava nije poduzimala ništa sve do ovršnog postupka i rješenja o ovrsi od 21. siječnja 2015.

24. Dakle, tužiteljica je propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretnini koja je predmet ovrhe i to ne samo od trenutka kada je 2. tuženik opteretio nekretninu hipotekom, nego još od onda kada je izvanknjižno, na osnovi zakona (ObZ/98) stekla pravo suvlasništva odnosne nekretnine (Ugovor o kupoprodaji iz 2002.) .

25. Stoga, u konkretnom slučaju kada je jedan sudionik pravnog posla treća osoba – stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji pravni posao je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. ZVDSP-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

26. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane odluke pod točkom I., dok ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

27. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove presude.

28. U odnosu na žalbu 2. tuženika glede parničnog troška da mu nije dosuđen parnični trošak i da nema razloga o tome, valja reći da sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, dok je odredbom čl. 164. st. 2. ZPP propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Budući da 2. tuženik tijekom postupka nije takav zahtjev postavio odnosno nije jasno naveo troškove za koje traži naknadu, to pravilno prvostupanjski sud nije niti odlučivao o njegovim troškovima, slijedom čega je njegova žalba neosnovana (toč. II. rješenja).

29. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka III. izreke rješenja).

30. Zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. IV. izreke pobijanog rješenja).

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.