Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 67 Gž-3187/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H RVA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz B., OIB …, zastupanom po punomoćniku J. P., odvjetniku u Č., protiv tuženika O. b. d.d. iz S., OIB …, zastupanom po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-200/19-23 od 30. travnja 2021., dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika O. b. d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-200/19-23 od 30. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika O. b. d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 24.881,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 kn sa zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) s prijedlogom presudu preinačiti uz naknadu troška parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno, preplaćeni iznos po Ugovoru o kreditu br. … od 22. prosinca 2005. sklopljenom između parničnih stranaka, a do kojeg je došlo zbog povećanja mjesečnih anuiteta kredita zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja švicarskog franka, odnosno njegove aprecijacije, a plaćanje je bilo vezano za valutu CHF, odnosno bila je ugovorena valutna klauzula.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu (čl. 9. i čl.10.d.) sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 7. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, te protivno navodima tuženika, nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Utvrđeno je i da je prigovor zastare tuženika neosnovan, pozivajući se na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Kako tuženik nije imao prigovora na računski izračun iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te kako je taj nalaz i mišljenje ocijenjen objektivnim i u skladu s pravilima struke, prihvaćen je tužbeni zahtjev.

9. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanja tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. te nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP i tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07.- dalje: ZZP).

10. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. ZPP i pogrešne primjene odredbe čl. 221. ZPP.

11. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

12. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te obveza tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

13. Točni su navodi žalbe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonom dopušteno (čl. 26. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15. - dalje: ZOO). Međutim, to je dopuštenje u konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03., dalje: ZZP/03). Ovo jer se radi o odredbi, kako se pravilno obrazlaže i u pobijanoj odluci, koja je nerazumljiva i nedorečena. Naime, obveza tuženika da odredba bude jasna i razumljiva ne oslobađa činjenica da je na dan sklapanja Ugovora na snazi bio ZZP/03 prema kojemu Banka nije bila obvezna kod ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovoru naznačiti koji dio ukupne kamate je fiksni, a koji promjenjivi. No, sasvim je jasno da je i na taj dan ukupna kamatna stopa sadržavala dva elementa: fiksni element koji se utvrđuje prema stanju na dan sklapanja ugovora i koji se ne mijenja sve dok ugovor traje (fiksni dio) i promjenjivi element koji se mijenja prema utvrđenim parametrima (varijabilni dio), što je tuženik kao pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem kreditnih usluga znao te je mogao i morao u ugovor ugraditi odredbu koja će biti jasna i razumljiva.

14. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen pa činjenica da je tužitelj izvršio svoje obveze predviđene Ugovorom o kreditu a nije izvršio konverziju, ne utječu na ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi.

15. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

16. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

18. Provedenim knjigovodstvenim vještačenjem sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, izrađenom prema pravilnom zadatku suda a u smislu označenog pravilno primijenjenog materijalnog prava, utvrđena je visina zahtjeva tužitelja, koji tuženik u žalbi niti ne osporava.

19. S obzirom da je prvostupanjski sud na pravilan način vještačenjem utvrdio visinu obveze tuženika, a prema nalazu i mišljenju vještaka na kojega nije bilo primjedbi glede matematičkog izračuna, slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao i odredbe čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

21. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. njezine izreke.

22. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka budući da sa žalbom nije uspio, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP u svezi članka 166. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb, v.r.