Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića br. 3, Bjelovar

Posl.br. 2 P Ob-68/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. O., OIB:…, B., ……. koju zastupa punomoćnica R. P. Š., odvjetnica u B., protiv tuženika S. O., OIB:…. B., …, radi razvoda braka, nakon zaključene glavne i tajne rasprave 24. svibnja 2022., u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak sklopljen ….u V. Z., između tužiteljice M. O., OIB:…, B., …, rođene … u V. P. i tuženika S. O., OIB:…, B., …, rođenog …. u M. Z., koji je upisan u maticu vjenčanih Matičnog područja M. Z. za godinu …. pod rednim brojem ….

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela 16. ožujka 2022. tužbu radi razvoda braka.

1.1. U tužbi je navela da su ona i tuženik zaključili brak … u V. Z., a koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja M. Z. za godinu …. pod rednim brojem ….

1.2. Nadalje, u tužbi tužiteljica navodi da ona i tuženik nemaju zajedničke maloljetne djece.

1.3. Bračna zajednica tužiteljice i tuženika je prestala postojati i nije ju moguće više uspostaviti, a bračni odnosi su teško i trajno poremećeni, pa s obzirom na to da ne postoji mogućnost da se bračna zajednica obnovi predložila je da sud donese odluku kojom će razvesti brak koji su zaključili ona i tuženik.

2. Tuženiku je dostavljena tužba 23. ožujka 2022. (list 6 poleđina, dostavnica), no nije dao odgovor na tužbu niti je pristupio zakazanom ročištu radi saslušanja koje se održalo 5. travnja 2022.

2.1. Radi navedenoga, a u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja naznačenog u tužbi, sud je zakazao novo ročište 21. travnja 2022. (list 18-21 spisa), a na kojem ročištu je tuženik dao svoj odgovor na tužbu.

2.2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženik je istaknuo da nije suglasan s tužbom i tužbenim zahtjevom za razvodom braka. S tim u vezi je osporio navode iz tužbe da su odnosi između njega i tužiteljice teško i trajno poremećeni jer oni razgovaraju i žive skupa kao muž i žena, osim kada on izbiva s navedene adrese te boravi u M. Z. gdje ima nekretninu.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Vjenčani list od 9. siječnja 1978. i 22. ožujka 2022. (list 5 i 12 spisa), odnosno u svu dokumentaciju priloženu spisu te su u svrhu dokazivanja saslušane stranke i to tuženik na ročištu održanim pred ovim sudom 21. travnja 2022. (list 18-21 spisa) i tužiteljica na ročištu održanim 24. svibnja 2022. (list 22-25 spisa).

3.1. Na ročište održano 24. svibnja 2022. (list 22-25 spisa) pristupila je samo tužiteljica s punomoćnicom, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, slijedom čega je u skladu s odredbom članka 295. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

4. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku, u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Nije sporno između stranaka da su zaključili brak 12. kolovoza 1978. u Velikim Zdencima kako to proizlazi iz Vjenčanog lista Matičnog ureda M. Z. od 9. siječnja 1978. i 22. ožujka 2022. (list 5 i 12 spisa).

6.1. Isto tako, među strankama nije sporno da tuženik pretežito stanuje u M. Z., a da na adresu prebivališta dolazi povremeno.

6.2. Nije sporno između stranaka da nemaju zajedničke maloljetne djece već da je njihovo dvoje zajedničke djece punoljetno.

6.3. Među strankama je sporno jesu li njihovi bračni odnosi trajno i teško poremećeni i je li od prestanka bračne zajednice proteklo više od godine dana, a što proizlazi iz navoda iz tužbe i iskaza tužiteljice danog na ročištu održanim 24. svibnja 2022. pred ovim sudom.

6.4. S tim u vezi, među strankama je sporno može li se njihova zajednica života i bračni odnosi ponovno uspostaviti, imajući u vidu ponašanje tužiteljice i tuženika i odvojenog iskazivanja, te zatim navoda iz iskaza tužiteljice.

7. Na ročištu održanim pred ovim sudom 21. travnja 2022. (list 18-21 spisa) saslušan je tuženik koji je istaknuo da s tužiteljicom živi u ekonomskoj i emotivnoj zajednici te da imaju odnos kao muž i žena. S tim u vezi naveo je da mu nije poznato da bi on ili tužiteljica imali druge partnere, zatim da tužiteljica ima aktivan društveni život zbog kojeg često izbiva od kuće, dok on s druge strane je u M. Z. gdje obrađuje zemlju. Navodi i da je tužiteljica nezadovoljna jer on često nije kod kuće i nalazi se u M. Z., ali navodi i da je ona često odsutna te da na takav način žive već duže vremena.

7.1. Tuženik je istaknuo i da s tužiteljicom ima dvoje punoljetne djece, ističe da imaju skladan bračni odnos i da on često pomogne tužiteljici oko kućanskih poslova, a da on i tužiteljica imaju svaki svoju mirovinu i da ne potražuje od tužiteljice uzdržavanje.

8. U svojem iskazu danom na ročištu održanim 24. svibnja 2022. (list 22-25 spisa), tužiteljica je navela da ona i tuženik već dugi niz godina nemaju odnos muža i žene jer ne žive zajedno iako imaju istu prijavljenu adresu prebivališta. Tome u prilog tužiteljica navodi da tuženik još od 2011., kada je prestala njihova bračna zajednica, živi na adresi u M. Z. i to na način da je najprije odlazio vikendima tamo živjeti, a unazad šest godina dolazi samo na dan-dva na adresu na kojoj imaju oboje prijavljeno prebivalište i to radi trgovačkog društva koje ima registrirano na toj adresi. Navodi da je to razlog zbog kojeg tuženik dolazi, međutim ne zna nikad kad će točno tuženik doći jer ne razgovaraju o tome već ju on zna obavijestiti o svojem dolasku sat vremena prije zbog čega ukazuje da je već tu razvidno da svaki od njih dvoje živi svoj život.

8.1. Tužiteljica ističe da nema niti emotivnu niti ekonomsku zajednicu s tuženikom, već da je njihov odnos dugi niz godina samo „dobrosusjedski“ te da on zaista napravi sve što ga ona zatraži, ali da njoj to više ne odgovara i da je već duže vrijeme predlagala tuženiku da se razvedu i da se on tome protivio. S tim u vezi navodi nemaju niti zajednički društveni život kao i sljedeće: "Mi nemamo zajedničkih interesa, te svatko vodi svoj način života“ i da se često prepiru i ne mogu se oko ničega dogovoriti.

8.2. Osim toga, tužiteljica navodi da tuženik ne doprinosi za njihovo kućanstvo izuzev plaćanja režija, dok je u obveza održavanja kuće u cijelosti na njoj i da se oni ne mogu dogovoriti niti oko uređenja kuće, kao i da svatko raspolaže sa svojim novcem i da nemaju zajedničko kućanstvo. Smatra da su njihovi odnosi trajno i teško poremećeni i da nije moguće više trajno uspostaviti njihovu bračnu zajednicu, te da smatra da će se bolje slagati ako se razvedu.

9. S obzirom na utvrđene činjenice koje nisu sporne, a zatim iz provedenih dokaza, proizlazi da su bračni odnosi stranaka trajno i teško poremećeni, da je njihova zajednica života prekinuta unazad šest godina i da nema izgleda da se njihovi bračni odnosi i zajednica života ponovno uspostave.

9.1. Naime, prema iskazima oboje stranaka proizlazi da su njihovi bračni odnosi bili relativno skladni, no kako je vrijeme prolazilo, a uslijed nesuglasica naravi, došlo je do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa zbog čega su se udaljili jedan od drugoga i nastavili voditi odvojeno svoj život. Nadalje, isto tako proizlazi i da nemaju zajedničkih interesa niti zajednički društveni život, kao i da nemaju zajedničku ekonomsku niti emotivnu zajednicu uzimajući u obzir činjenicu da oboje izbivaju sa zajedničke adrese prebivališta, posebice tuženik koji je i sam napomenuo da je to jedan od razloga koji mu tužiteljica ističe za razvod braka.

9.2. Sama tužiteljica je navela u svojem iskazu da su bračni odnosi stranaka bili prilično skladni sve dok se tuženik nije počeo udaljavati i odlaziti sa zajedničke adrese na adresu u M. Z.. Isto tako, navela je da je u posljednjih šest godina tuženik pretežito u M. Z., a da na adresu na kojoj imaju zajedničko prebivalište dolazi tek povremeno i to zbog poslova koje ima zbog trgovačkog društva koje tamo ima registriranu poslovnu adresu. Navedeno je u svojem iskazu potvrdio i tuženik, međutim, on navodi da tako žive dugi niz godina i da tužiteljica zbog aktivnog društvenog života također izbiva s adrese zajedničkog prebivališta.

10. Uzimajući u obzir sve navedeno, prije svega, ističe se da uzroci za razvod braka nastaju u toku zajedničkog života bračnih drugova i predstavljaju činjenice ili okolnosti određene zakonom na osnovi kojih sud izriče razvod braka.

10.1. U konkretnom slučaju o relativnim uzrocima za razvod braka i na osnovi tih uzroka koji su inače samo primjerice navedeni u čl. 51. Obiteljskog zakona, pa se brak može razvesti samo ako postoji povezanost uzoraka s još nekim okolnostima, što posljedično se očituje u teško i trajno poremećenim-bračnim odnosima ili u nemogućnosti nastavka daljnjeg zajedničkog života bračnih drugova.

10.2. Imajući u vidu da su obje stranke navele da vode odvojene društvene živote, da su se odvojili jedan od drugoga nakon što je tuženik počeo dulje izbivati s adrese zajedničkog prebivališta, da nemaju zajedničke interese i da svaki ima svoju mirovinu za sebe, proizlazi da je opravdan zahtjev tužiteljice, a to je da bi brak stranaka trebalo razvesti zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa te da njihova bračna zajednica više nije održiva kao i da je faktički prestala postojati.

10.3. Pri tome se dodaje da stranke nemaju zajedničku maloljetnu djecu, posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti.

11. U skladu s navedenim, sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 51. t. 2. i t. 3. Obiteljskog zakona.

12. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

13. Tužiteljica je navela da ne traži parnične troškove (list 24 spisa), a tuženik je naveo također da ne traži parnične troškove niti ih je spreman podmiriti jer smatra da nije odgovoran za pokretanje ovog postupka (list 19-20 spisa).

14. S obzirom na to da stranke nisu zahtijevale parnične troškove, sud je imajući u vidu odredbu čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

15. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Bjelovaru, 31. svibnja 2022.

S U D A C

Neda Šola, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka.

Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.