Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-3185/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Stalna služba u Đ., protiv tužene R. P. iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-256/20-10 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-256/20-10 od 18. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se rješenje istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-256/20-10 od 18. lipnja 2021. u pobijanom dijelu kojim joj je naloženo da naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 2.200,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Tuženik R. P. iz V., dužna je tužiteljici Republici Hrvatskoj, putem Općine V., predati u nesmetani posjed poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. 1330, 1335/3, 1331, 1332, 1335/2 i 1335/6 ukupne površine 5.381,04 ha u k.o. V., vlasništvo Republike Hrvatske, slobodno od osoba i stvari, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženiku R. P. iz V. da tužitelju Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo p. isplati dospjelu zakupninu u ukupnom iznosu od 13.791,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2018. godine pa do isplati po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku R. P. iz V. da tužitelju Republici Hrvatskoj naknadi štetu u iznosu od 8.362,06 kn za dvije godine korištenja počev od 1. siječnja 2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda je riješeno:

"Tužba tužitelja Republike Hrvatske, za Ministarstvo p. se odbacuje u dijelu potraživanja naknade štete u iznosu od 4.181,03 kn za svaku godinu korištenja nakon 2021. godine jer ista tražbina još nije dospjela.

IV Tužena je dužna tužitelju nakaditi nastali parnični trošak u iznosu od 2.200,00 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim joj je naložena naknada parničnoga troška tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11,25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje a podredno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnoga troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žalbeni navod o "nerazumljivosti" prvostupanjske presude i "ostvarenom žalbenom razlogu iz čl. 354. ZPP" neodređen je u činjeničnom i pravnom pogledu te nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

5. Na temelju navoda i dokaza koje su stranke predložile sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, što nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima kojima žaliteljica ponavlja tvrdnje koje nemaju uporišta u provedenim dokazima.

6. Nije sporno da su tužiteljica kao davatelj i tužena kao korisnik sklopile 29. travnja 2013. ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta površine 5.381,04 ha u vlasništvu tužiteljice, na rok od 5. godina, uz ugovorenu godišnju zakupninu u iznosu od 4.181,03 kn, koja dospijeva do 30. lipnja svake tekuće godine.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed predmetnog zemljišta zbog isteka ugovora o zakupu, za isplatu duga po osnovi ugovorene naknade i za naknadu štete u iznosu koji odgovara ugovorenoj naknadi, počevši od 1. siječnja 2020.

8. Tužena je osporila tužbeni zahtjev tvrdeći da je mogla koristiti samo 1 ha predmetnog zemljišta dok je preostali dio u posjedu I. P. iz V., koji zemlju koristi bez ikakvog pravnog osnova, o tome je više puta usmeno obaviješten načelnik 0pćine V. koji nije ništa poduzeo, stoga je za 2013. platila cjelokupni iznos ugovorene naknade a za naredne godine manje iznose.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da je svekar tužene B. P. više puta došao u Općinu V. tvrdeći da naknadu ne plaća u cijelosti jer ne obrađuje svu zemlju, upozoren je da o tome mora dostaviti pisanu obavijest i određene dokaze kako bi se eventualno zaključio aneks ugovora u Ministarstvu p., što on ili tužena nikada nisu učinili već su samoinicijativno plaćali umanjeni iznos naknade.

10. Nije sporno da tužena nije niti djelomično vratila tužiteljici u posjed predmetno zemljište.

11. Predmetni ugovor sklopljen je temeljem odredbe čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/13, dalje: ZPZ) prema kojoj za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države za koje nisu sklopljeni ugovori o zakupu i zakupu za ribnjake Agencija može sklopiti ugovor o privremenom korištenju s fizičkom ili pravnom osobom na njihov zahtjev i to:

a) s posjednicima kojima je istekao ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i koji su u mirnom posjedu istog

b) s posjednicima koji su koristili poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez ugovora i u mirnom su posjedu istog.

12. Iz odredbe čl. 56. istoga Zakona proizlazi da je djelatnost Agencije za poljoprivredno zemljište (dalje: Agencija) kao specijalizirane javne ustanove zaštita, korištenje, raspolaganje, promet i okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta.

13. Imajući u vidu da je predmetni ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta s tuženom u ime i za račun Republike Hrvatske sklopila Agencija, temeljem zakonskih ovlaštenja, tužena je prigovor zbog eventualne nemogućnosti posjedovanja i korištenja cjelokupnog zemljišta odnosno zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze trebala uputiti Republici Hrvatskoj ili Agenciji kao ugovornoj strani a ne lokalnoj jedinici samouprave koja vodi evidenciju potraživanja za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Nadalje, iz odredbe čl. 5. predmetnog ugovora koji je tužena kao korisnik potpisala proizlazi da je korisnik u mirnom posjedu poljoprivrednog zemljišta iz čl. 1. toga ugovora tj. zemljišta površine 5.381,04 ha.

15. Osim što je samim ugovorom tužena potvrdila da je u mirnom posjedu zemljišta koje je predmet ugovora, i iz citirane odredbe čl. 48. ZPZ proizlazi da se ugovor o privremenom korištenju zemljišta zaključuje s korisnicima koji su već u mirnom posjedu. Stoga očito odredbama ZPZ nije propisan postupak uvođenja privremenog korisnika u posjed zemljišta, za razliku od obveze uvođenja u posjed temeljem sklopljenog ugovora o zakupu propisane odredbom čl. 33. toga Zakona prema kojoj zakupnika u posjed uvodi tročlano povjerenstvo, o čemu se sastavlja zapisnik.

16. Osim što nakon sklapanja ugovora tužena nije od tužiteljice kao davatelja zemljišta na korištenje tražila izvršenje ugovorne obveze predajom u posjed dijela zemljišta za koje tvrdi da joj nije predano ili eventualnu izmjenu ugovora, ona nije niti tijekom ovoga postupka predložila ikakve dokaze na okolnost njegovog stvarnog posjeda i korištenja iako u žalbi ističe važnost tih činjenica.

17. Stoga je prvostupanjski sud opravdano zaključio da tužena nije dokazala tvrdnje kojima se protivila tužbenom zahtjevu i pravilno prim8ijenio odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) kao i čl. 3. predmetnog ugovora naloživši joj da tužiteljici za razdoblje trajanja ugovora, do 29. svibnja 2018., isplati preostali iznos duga na ime ugovorene naknade za korištenje zemljišta. U odluci o isplati zatezne kamate na taj iznos od 30. lipnja 2018., sukladno zahtjevu tužiteljice, odredba čl. 29. st.1. ZOO nije pogrešno primijenjena na štetu žaliteljice.

18. Odluka kojom je naloženo vraćanje zemljišta u posjed tužiteljice zakonita je u smislu odredbe čl. 9. ZOO i čl. 8. predmetnog ugovora kojim se tužena obvezala protekom roka na koji je ugovor sklopljen predati zemljište u posjed davatelju.

19. Kako tužiteljica nesporno u razdoblju po isteku ugovora, u kojem tužena drži u posjedu zemljište bez pravne osnove, trpi štetu zbog nemogućnosti davanja na korištenje zemljišta u visini naknade koju je ostvarivala temeljem ugovora s tuženom, pravilnom primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO naložena je tuženoj isplata u visini dvije godišnje naknade, počevši od 1. siječnja 2020., sa zateznom kamatom. Valja reći da u odnosu na ovaj dio presude žaliteljica ne iznosi ikakve posebne žalbene razloge.

20. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

21. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP a žaliteljica niti tu odluku ne osporava konkretnim navodima.

22. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbijena kao neosnovana žalba u tome dijelu i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje u odluci o naknadi parničnoga troška.

23. Obzirom na ishod postupka, zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe nije osnovan (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.