Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

10. Gž – 684/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. M. iz Z., …,

Š., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku u S., …, protiv tuženice L. V. iz O., …, zastupane po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., …, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice E. M. protiv presude Općinskog suda u Virovitici – Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-296/2020 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici – Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-296/2020 od 30. travnja 2021., tako da se sudi:

I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. N. M. iz O., …, OIB: …, pripadaju novčani iznosi 8.000,00 EUR i 82.800,00 CHF, koje je tuženica podigla s računa ostavitelja br. HR 3125000093223062831 kod A. B. d.d. P. O..

II. Nalaže se tuženici L. V. iz O., …, OIB: …, da tužiteljici E. M. iz Z., …,

Š., OIB: …, isplati 4.000,00 EUR i 41.400,00 CHF, sa zateznom kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, koja teče od dana 21. prosinca 2016. do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici L. V. da tužiteljici E. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 61.562,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Tužiteljičin tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. N. M. iz O., …, OIB: …, pripadaju novčani iznosi 8.000,00 eur i 82.800,00 chf, koje je tužena podigla s računa ostavitelja br. HR31 2500 0093 2230 62831 kod A. B. d.d. P. O..

2. Nalaže se tuženoj L. V. iz O., …, OIB: …, da tužiteljici E. M. iz Z., …,

Š.,

OIB: …, isplati 4.000,00 eur i 41.400,00 chf, sa zateznom kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, koja teče od dana 21. prosinca 2016. godine do isplate, u roku 15 dana",

odbija se u cijelosti.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka 53.017,50 kn, u roku 15 dana, a odbija se preostatak tuženičinog zahtjeva za troškovima 2.505,00 kn.“

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica E. M. iz svih žalbenih razloga navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je prednik stranaka N. M. darovao svoju ušteđevinu tuženici kao svojoj izvanbračnoj supruzi, jer je takav zaključak suprotan provedenim dokazima, a nije niti valjano obrazložen, te ističe da isti sud nije pribavio medicinsku dokumentaciju pok. N. M. niti proveo medicinsko vještačenje na okolnosti da li je isti bio sposoban zaključiti takav ugovor o darovanju. Ukazuje da je neshvatljivo da prvostupanjski sud prihvaća iskaze svjedoka J. i J. R., koje uopće ne obrazlaže, a na njima temelji svoju odluku, iako su isti suprotni ostalim provedenim dokazima, da je tuženica novčana sredstva podignula kao punomoćnica, a ne kao vlasnica računa, da ista sredstva, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, predstavljaju ostavinsku imovinu pok. N. M. koju su naslijedili stranke u ovom postupku svaka za ½ dijela, kao i da je sama tuženica u ostavinskom postupku prijavila predmetni račun na kojem su bila predmetna novčana sredstva. Ukazuje da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio iskaz svjedoka J. i izjavu J. R. iz kojih ne proizlazi, da li su, kada i gdje bili prisutni navodnom darovanju, gospođa R. uopće ne navodi da li je i kada bila u Republici Hrvatskoj, pa nije uopće jasno da li oni govore o istom događaju i o kojem, a posebice kada su takvi iskazi u suprotnosti sa ostalim dokazima, pa i činjenici da je i sama tuženica, dan nakon smrti N., novac podignula kao njegova punomoćnica, a ne kao obdarenik, a u ostavinskom postupku nije takvo darovanje prijavila. Ukazuje da nije jasno zašto prvostupanjski sud, iako je svjedokinja D. R. tvrdila da je bila 16. prosinca 2016. kod pok. N. u bolnici i da tada nije mogao uopće govoriti niti pisati, mogao prihvatiti iskaze svjedoka J. i J. R. prema kojima bi pok. N. upravo u to vrijeme izvršio sporno darovanje, a da nije prihvatio dokazni prijedlog za pribavljanje medicinske dokumentacije i provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti da li je isti bio sposoban u to vrijeme zaključiti ugovor o darovanju. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka uvećano za trošak sastava žalbe, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), na koju se ukazuje u žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti jer je izreka pobijane presude u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju izneseni razlozi su kontradiktorni sami sebi i nemaju osnove u provedenim dokazima, pa se pobijana presuda ne može valjano ispitati.

6. No međutim, po stavu ovog suda, činjenično stanje je moguće valjano utvrditi iz provedenih dokaza te uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti valjanu i zakonitu odluku.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

7.1. da je predmet ovoga postupka zahtjev tužiteljice E. M. na utvrđenje da novčani iznosi, koje je nakon smrti pok. N. M. tuženica L. V. podigla sa računa br. …, otvorenog kod A. B. d.d., predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu, te da njoj kao nasljednici pripada 1/2 dijela što joj je tuženica L. V. dužna isplatiti;

7.2. da među strankama nije sporno da je tuženica L. V. imala punomoć na spornom računu A. B. d.d. još od 2004., kao i da je pok. N. M. u listopadu 2016. od švicarskog osiguravajućeg društva S. L. zatražio isplatu osigurane svote, te da je tuženica L. V. predmetne novčane iznose podigla s istog računa dana 21. prosinca 2016., dakle dan nakon smrti N. M., a što proizlazi iz izvoda banke od dana 22. ožujka 2018.;

7.3. da tuženica L. V., u odgovoru na tužbu, tvrdi da je sada pok. N. M. prije smrti njoj, kao izvanbračnoj supruzi, darovao novac koji se nalazi na predmetnom računu tako što joj je predao svoju bankovnu karticu i rekao da je novac njen, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz svjedoka M. J., potpisanu i ovjerenu izjavu J. R., te iskaz tuženice L. V., kao logične, uvjerljive te sukladne s izvedenim pisanim dokazima, a primjenjujući odredbe članka 479. stavak 1., članak 482. stavak 2. i članak 318. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), te odredbu članka 14. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV), utvrđuje da je između pok. N. M. i tuženice L. V., prije njegove smrti zaključen ugovor o darovanju predmetnih novčanih sredstava, pa da je time tuženica L. V. novčane iznose sa predmetnog računa podignula kao vlasnica, a ne punomoćnica, te zaključuje da isti novčani iznosi nisu bili ostavinska imovina pok. N. M., time da tužbeni zahtjev nije osnovan i odbija ga, a odluku o troškovima donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.

- dalje Tarifa).

8. Ovakva ocjena provedenih dokaza i zaključak prvostupanjskog suda nije pravilna niti prihvatljiva.

9. U konkretnom slučaju predmet postupka je utvrđenje da li novčani iznosi koji su se u trenutku smrti pok. N. M. nalazili na njegovom računu br. …, otvorenog kod A. B. d.d., ulaze u njegovu ostavinsku imovinu ili su oni, prije smrti pok. N. M. darovani tuženici L. V. i prešli u njenu imovinu.

10. Kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz dokumentacije A. B. d.d., te nije niti bilo sporno među strankama, da u trenutku smrti N. M. 20. prosinca 2016. na predmetnom računu su se nalazili sporni iznosi, a koje je tuženica L. V. sa tog računa podignula dan nakon njegove smrti 21. prosinca 2016.

11. Prema odredbi članka 122. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: „Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. – dalje ZN) smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo.

12. Prema odredbi članka 129. stavak 1. ZN nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe u času ostaviteljeve smrti.

13. Dakle, u trenutku smrti pok. N. M. (dana 20. prosinca 2016.) njegova imovina po sili zakona prelazi na njegove nasljednike, a rješenjem o nasljeđivanju se to tek deklaratorno potvrđuje, pa stoga činjenica da je takvo (deklaratorno) rješenje doneseno naknadno ne utječe na činjenicu vremena nasljeđivanja, odnosno vremena stjecanja prava vlasništva ili drugih prava i obaveza temeljem nasljeđivanja.

14. Prema odredbi članka 222. stavak 1. ZN sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke u parnicu ili postupak pred upravnim tijelom, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, a prema stavku 2. istog članka to će sud učiniti naročito ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.

15. Odredbom članka 232. stavak 1. ZN je propisano da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, a prema stavku 2. istog članka proizlazi da sve ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama tog Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, prema odredbama stavka 3., 4. i 5. istog članka istog Zakona.

16. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. M. broj O-14/17, UPP/OS- 3/17 od 24. veljače 2017. proizlazi da je u ostavinsku imovinu, između ostalih nekretnina i pokretnina te prava, označen i račun kod A. B. d.d. Z. broj 32203062831, kao i da su kao nasljednici iza pok. N. M. proglašeni ovdje tuženica L. V. i ovdje tužiteljica E. M., svaka za ½ dijela, a oboje nasljednika su se u tom postupku, nakon objave rješenja, odrekli prava na prigovor pa je doneseno rješenje postalo pravomoćno danom donošenja.

17. Iz ostavinskog spisa iza pok. N. M. također proizlazi da su se nasljednice na ročištu dana 24. veljače 2017. prihvatile nasljedstva koje im po zakonu pripada, te da nisu osporavali ostavinsku imovinu, kao niti prava drugih sunasljednika, a u spisu su priložene, između ostalih dokaza o vlasništvu nekretnina i pokretnina ostavitelja i „Maestro“ kartica na ime N. M. u H. A. A. B. d.d, prednici A. B. d.d., broj …, a na kojem računu su, kako to proizlazi iz izvoda o prometu na računu te banke od 10. studenog 2017., a nije bilo niti sporno među strankama, na dan smrti pok. N. M. bili položeni iznosi 82.865,97 CHF i 8.040,69 EUR.

18. Dakle, kako to proizlazi iz ostavinskog spisa broj O-14/2017, a drugačije nije tvrdila tuženica L. V. u ovom postupku, u ostavinskom postupku iza pok. N. M. tuženica L. V. nije isticala da ima bilo kakvih prava na imovini niti pravima ostavitelja koji su u trenutku njegove smrti bili evidentirani u službenim evidencijama ili knjigama te poslovnim knjigama kao njegovo vlasništvo, a niti je isticala da bi isti za života njoj darovao sporne iznose koji su se u vrijeme njegove smrti nalazili na računu banke, a što je tuženici L. V. bilo poznato, jer je sutradan iste podigla sa tog računa, također ista nije u ostavinskom postupku dokazivala da novčana sredstva koja su se u trenutku njegove smrti nalazile na njegovom računi nisu njegova ostavinska imovina, a koja je prema tom stanju proglašena imovinom ostavitelja te raspoređena zakonskim nasljednicima svakom po ½ dijela, pa kada je takvo rješenje postalo pravomoćno, ono veže sve one koji su u ostavinskom postupku sudjelovali, a ona to svakako jeste.

19. Kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz dokumentacije banke, tuženica L. V. je predmetne novčane iznose sa računa, tada već pok. N. M., podignula dana 21. prosinca 2016., pravdajući to u svom iskazu, da je isplatu najavila ranije, ali banka nije imala toliko sredstava pa su joj isti iznos isplatili nakon što su skupili, no međutim ista za takvu svoju tvrdnju ne daje valjane dokaze, niti to proizlazi iz dokumentacije o stanju i prometu po predmetnom računu u tom periodu, a općepoznato je da se takvo prikupljanje sredstava i ugovorena isplata većeg iznosa po računu, ako jeste ugovorena, evidentira u banci, no u svakom slučaju isplata novca je izvršena nakon smrti vlasnika računa, a temeljem punomoći koja je prestala važiti njegovom smrću (članak 318. stavak 3. ZOO i točka 3.4.3. Općih uvjeta vođenja transakcijskog računa i pružanja usluga platnog prometa za potrošača A. B. d.d.), pa dakle ta sredstva, bez valjanog dokaza da vlasništvo tuženice L. V. nisu smjela biti isplaćena niti podignuta.

20. Prvostupanjski sud pak zaključuje da su se ispunile pretpostavke iz članka 479. stavak 1. ZOO, pa da je tuženica L. V. predmetna novčana sredstva sa računa pok. N. M. podignula kao vlasnica istih, a ne kao njegova punomoćnica, jer da su joj ta novčana sredstva darovana za njegovog života.

21. U pravu je tužiteljica E. M. kada u žalbi tvrdi da ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije prihvatljiv niti iz spisa odnosno provedenih dokaza proizlaze valjani razlozi takvom zaključku.

22. Prema odredbi članka 479. stavak 1. ZOO ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

23. Prema odredbi članka 482. stavku 2. ZOO ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

24. Tuženica L. V. tijekom postupka tvrdi da je pok. N. M., kao njen izvanbračni partner, njoj prije smrti darovao predmetna novčana sredstva položena na računu u A. B. d.d. tako što joj je predao u posjed njegovu bankovnu karticu, a koje tvrdnje dokazuje iskazom svjedoka M. J. i izjave J. R., a koje tvrdnje i dokaze prvostupanjski sud nekritički prihvaća, te pogrešno zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o darovanju neposrednom predajom kartice banke kao simbolične predaje novca na računu banke, pa da se radi o darovanju prema članku 482. stavak 2. ZOO.

25. Po stavu ovog suda pravilno se u žalbi ukazuje da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda neprihvatljiv, kako u pogledu ocjene samih dokaza na koje se isti sud poziva, tako i u pogledu postojanja okolnosti iz članka 482. stavak 2. ZOO. 26. Naime, svjedok M. J. u svom iskazu tvrdi da se događaj, kada je po njemu pok. N. M. tuženici L. V. dao „karticu“, dogodio dva do tri dana, a najviše četiri dana prije njegove smrti, iako ovaj svjedok ne precizira ni kada se to dogodilo, gdje se to dogodilo niti uvjerljivo opisuje sam događaj, već navodi kako zaključuje da je N. dao neku karticu L., a ne zna što je tom prigodom rekao, a tek na poseban upit punomoćnika tuženice L. V. odgovara kako je N. rekao da joj daje novac na toj kartici, odnosno računu.

27. J. R. u izjavi, koju je dala 2018., pred javnim bilježnikom u B., gdje ista i živi, tvrdi da je bila u stalnom i čestom kontaktu sa pok. N., te da joj je on neposredno prije smrti rekao da je svu svoju ušteđevinu od osiguranja namijenio L., svojoj izvanbračnoj supruzi.

28. Kako to proizlazi iz ovjere izjave J. R. ista je rođena 1930., a ovu izjavu je dala 2018., dakle u dobi od 88 godina života, s time da prema sadržaju iste ovjere proizlazi da ista živi u B., pa kada ova svjedokinja, koja je u vrijeme smrti pok. N. M. imala 86 godina, te živjela u B., tvrdi kako je bila u stalnom kontaktu sa pok. N., a ne obrazlaže da li osobno ili putem telekomunikacije, te da li je i kada bila s njim u kontaktu neposredno prije smrti, odnosno da li je bila prisutna i kada u bolnici, a sama tuženica i svjedok J. tvrde da je izjava o darovanju bila dva, tri dana prije smrti, a upravo suprotno tome svjedokinja R. tvrdi da on nije bio sposoban govoriti niti komunicirati četiri dana prije smrti, odnosno nakon 16. prosinca 2016., to je sasvim pogrešan zaključak prvostupanjski sud izvukao iz ovakve izjave, posebice što ni sama J. R. ne tvrdi da se radilo o darovanju niti predaji kartice računa u banci, već navodi kako je N. njoj rekao da je ušteđevinu od osiguranja namijenio svojoj izvanbračnoj supruzi L., a da je to doista tako i da je to on doista tako planirao prije nego je trebao na operaciju logično bi i životno bilo da je to i učinio na zakonom propisan način odnosno pismenim darovanjem ili uplatom tog iznosa na račun tuženice L. V. ili pak podizanjem gotovine i predajom na ruke.

29. Dakle, zbog nekritičke i pogrešne ocjene ovih dokaza, a posebice iskaza svjedokinje D. R., koja u svom iskazu navodi da je skoro svakodnevno posjećivala svog ujaka u bolnici, da je zadnji put sa njime mogla komunicirati prije operacije, a nakon 16. prosinca 2016., da se s njim nije moglo komunicirati, govorom a niti pisanjem, kojeg prvostupanjski sud neosnovano ne prihvaća iako je isti uvjerljiv, logičan i životan jer nakon teške operacije tumora na mozgu, a uzimajući da je isti nakon operacije za nekoliko dana preminuo, neshvatljivo je i neprihvatljivo vjerovati da je takav pacijent odnosno osoba mogla, kako to navodi tuženica L. V. i svjedok J., raspolagati svojom imovinom, odnosno uobičajeno funkcionirati, a da jeste to tako, životno je da bi isti tu svoju volju odnosno darovnicu napisao ili barem spomenuo svojoj nećakinji koja je dolazila kod njega u posjetu više puta.

30. Stoga je, po stavu ovog suda, zbog pogrešno zauzetog pravnog stava da je neposredno prije smrti pok. N. M. sačinio ugovor o darovanju predajom kartice računa A. B. d.d. tuženici L. V., pogrešno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene pretpostavke iz članka 479. stavak 1. ZOO i da je takav ugovor o darovanju valjan i realiziran, a time da je i zakonito tuženica L. V. 21. prosinca 2016. sa računa, tada već pok. N. M., u A. B. d.d. podignula predmetna novčana sredstva kao njen vlasnik, a ne kao punomoćnik na tom računu, jer je to u suprotnosti sa provedenim dokazima i stanju spisa, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava, posebice odredbi članka 129. stavak 1., članka 222. stavak 1. i članka 232. stavak 1. ZN, te odredbi članka 318. stavak 3., članka 479. stavak 1. i članka 482. stavak 2. ZOO, trebalo tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan.

31. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je žalbu tužiteljice E. M. uvažiti i temeljem odredbe članka 373.a ZPP, pravilnom ocjenom provedenih dokaza uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice E. M. kao osnovan, odnosno presuditi kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Povodom žalbe tužiteljice L. V., a i temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, obzirom da je preinačena prvostupanjska odluka, ovaj sud je odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP, obzirom da tužiteljica E. M. nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo u dijelu tužbenog zahtjeva za 2.500,00 EUR i 722,13 CHF, a što ne čini niti 3% ukupnog uspjeha u sporu, pa je ovaj sud istoj priznao trošak u cijelosti, a visinu troška odredio temeljem odredbe članka 155. ZPP i odredbi Tarife, a uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 256.000,00 kn.

33. Tužiteljici E. M. su kao opravdani troškovi postupka priznati: trošak sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife = 500 bodova x 10,00 kn/bod = 5.000,00 kn za sastav tužbe), trošak zastupanja punomoćnika na ročištima održanim: 13. ožujka 2018., 11. travnja 2018., 16. listopada 2018., 1. ožujka 2021. i 30. ožujka 2021. u iznosu od 5.00,00 kn za svako održano ročište (Tbr. 9.1. Tarife = 500 bodova x 10,00 kn/bod = 5.000,00 kn za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se provodili dokazi), trošak zastupanja na ročištu dana 4. veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife = 50% od 500 bodova = 250 bodova x 10,00 kn/bod = 2.500,00 kn za ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima), trošak sastava obrazloženog podneska od 18. siječnja 2018. i 22. svibnja 2018. u iznosu od 5.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Tarife = 500 bodova x 10,00 kn/bod = 5.000,00 kn za svaki obrazloženi podnesak stranke), trošak sastava podneska od 17. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8.3. Tarife = 25% od nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife a najviše 50 bodova x 10,00 kn/bod = 500,00 kn za običan podnesak stranke u kojem se nije ocjenjivalo provedene dokaze niti očitovalo na navode suprotne strane, odnosno iznosilo već ranije iznijete stavove tužiteljice E. M.), trošak sastava žalbe na presudu prvostupanjskog suda od 30. travnja 2021. u iznosu od 6.250,00 kn (Tbr. 10.1. Tarife = 500 bodova uvećano za 25% = 625 bodova x 10,00 kn/bod = 6.250,00 kn za sastav pravnog lijeka – žalbe protiv presude), te trošak PDV u iznosu od 12.312,50 kn (25% na iznos utvrđenog troška u visini od 49.250,00 kn), odnosno sveukupni iznos troška tužiteljice E. M. u visini od 61.562,50 kn, a koji iznos je tuženica L. V. dužna nadoknaditi u roku od 15 dana.

34. Zahtjev tužiteljice E. M. u preostalom dijelu i to za sastav podneska od 1. veljače 2021. u visini od 5.000,00 kn se odbija kao neosnovan iz razloga što je isti podnesak sudu dostavljen neposredno prije ročišta 4. veljače 2021. na kojem je bio prisutan punomoćnik ove stranke te je činjenice i podnesak mogao predati odnosno istaknuti na tom ročištu, kao i trošak sastava podneska od 17. veljače 2021. u traženom iznosu od 2.500,00 kn s obzirom da se radi o običnom podnesku stranke te mu je za isti priznato sukladno odredbi Tbr. 8.3. Tarife iznos od 500,00 kn.

35. Zahtjev tuženice L. V. za naknadu parničnog troška je odbijen u cijelosti s obzirom da je ista izgubila spor u ovoj pravnoj stvari te joj ne pripada pravo naknade parničnog troška.

36. S obzirom na naprijed navedeno, trebalo je, povodom žalbe tužiteljice E. M., a i sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, s obzirom da se radi o odluci o troškovima postupka, točku II. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda preinačiti na način kako je to odlučeno u točki III. izreke ove presude.

Zadar, 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.