Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž Ob-517/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrine Raspor Flis kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. R. H.1 , OIB: … iz R., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici B. K., OIB: … iz Z., zastupana po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. H.2 iz S. A. D., L. A., zastupanog po punomoćnici V. P., odvjetnici u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi maloljetnog tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 376/17-47 od 25. veljače 2022. godine, dana 31. svibnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog tužitelja R. H.1 i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-376/17-47 od 25. veljače 2022. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja oglašava se apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, temeljem Uredbe Vijeća Europe (EZ) broj 4/2009 od 18. prosinca 2008. godine o nadležnosti, mjerodavnom pravu i priznanju i izvršenju sudskih odluka, te suradnju u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (dalje: Uredba/09), te se ukidaju sve radnje provedene u postupku i tužba odbacuje kao nedopuštena.

2. Protiv tog rješenja žali se maloljetni tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su u rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između isprava priloženih u spisu i samih tih isprava.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, sud prvog stupnja svoju nenadležnost za postupanje u ovom postupku temelji na odredbi čl. 10. Uredbe Vijeća EZ broj 2001/2003 od 27. studenog 2003. godine (dalje: Uredba/03), navodeći da nisu bili ispunjeni taksativno propisani uvjeti iz tog članka, budući da je tuženik vodio postupak pred sudom prvog stupnja pod brojem R1 Ob-830/2016, po pravilima Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, 1980., s obzirom na to da se pod uobičajenim boravištem maloljetnog tuženika smatrala država u kojoj je do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka maloljetni tužitelj imao uobičajeno boravište.

8. Prema odredbi čl. 10. st. 1. toč. b. ii. Uredbe/03 u slučaju nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta, sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, zadržavaju svoju nadležnost, sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici i:

- dok dijete u drugoj državi članici ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a dijete se smjestilo u novoj sredini, i dok nije zadovoljen uvjet:

- zahtjev za predaju koji je uložio nositelj prava na skrb povučen je, a nikakav novi zahtjev nije podnesen u roku iz stavka i. toga članka (u roku od godine dana nakon što je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi).

9. Iz stipulacije odredbe čl. 3.b. Uredbe Vijeća Europe (EZ) broj 4/2009 (dalje: Uredba/09) proizlazi da u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja u državama članicama, sudsku nadležnost ima sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište.

10. Kako je postupak koji se vodio kod suda prvog stupnja pod brojem R1 Ob- 830/2016 pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž ob- 400/2017, dana 10. travnja 2017. godine, a tužba je u ovom predmetu podnesena dana 31. ožujka 2017. godine, to je u vrijeme podnošenja tužbe maloljetni tužitelj imao uobičajeno boravište u Republici Francuskoj.

11. Sukladno čl. 5. navedene Uredbe/09 osim nadležnosti koja proizlazi iz drugih odredaba te Uredbe, nadležnost ima sud države članice pred kojim se tuženik upusti u postupak. To pravilo ne važi ako se tuženik upusti u postupak kako bi osporio nadležnost.

12. Tuženik se upustio u postupak na način da je prigovorio nenadležnosti suda prvog stupnja, čime je jasno osporio nadležnost suda prvog stupnja za utuženi period.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se u vrijeme podnošenja tužbe nije ustalilo boravište maloljetnog tužitelja u Republici Hrvatskoj, nego je sud u Republici Francuskoj zadržao svoju nadležnost, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno postupio donoseći pobijano rješenje, pa svi suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

14. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu maloljetnog tužitelja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022. godine

Sudac:

Andrina Raspor Flis, v.r.