Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-593/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja N. B., O…, iz V., I. G. K. …, zastupan po pun. S. H., odvjetnici iz O., protiv tuženika Z. B. d.d. Z., P. …, OIB: ..., zastupan po O. društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, pod poslovnim brojem 66 P-93/2021-22 od 24. veljače 2022, u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, pod poslovnim brojem 66 P- 93/2021-22 od 24. veljače 2022. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 72.303,97 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava pobijana presuda u dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s preostalim dijelom te više zatraženim troškovima postupka ( točka III. izreke) i sudi:

„I. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. Z., OIB: … da tužitelju N. B. iz V., I. G. K. …, OIB: …, zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak isplati daljnji iznos od 2.930,65 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 3,15 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- 20,01 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- 28,81 kn od 01.03.2009. pa do isplate - 10,07 kn od 01.04.2009. pa do isplate - 7,92 kn od 01.05.2009. pa do isplate - 3,43 kn od 01.02.2010. pa do isplate - 40,70 kn od 01.04.2010. pa do isplate - 30,86 kn od 01.05.2010. pa do isplate - 52,96 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- 172,85 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- 146,87 kn od 01.08.2010. pa do isplate - 249,58 kn od 01.09.2010. pa do isplate - 197,10 kn od 01.10.2010. pa do isplate - 157,88 kn od 01.11.2010. pa do isplate - 281,81 kn od 01.12.2010. pa do isplate - 358,99 kn od 01.01.2011. pa do isplate - 305,16 kn od 01.02.2011. pa do isplate - 314,49 kn od 01.03.2011. pa do isplate - 276,14 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- 271,87 kn od 01.05.2011. pa do isplate. „

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 354,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 24. veljače 2022. do isplate, a sve u roku od

dana.

„

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u roku od 15 dana u iznosu 2.635,50 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem…, kreditna partija …, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 29. studenog 2006., a ovjerenog kod javnog bilježnika R. G. iz B. pod brojem: … dana 29. studenog 2006. a koja:

- u čl. 1. glasi: "… protuvrijednosti od 55.800,00 CHF (slovima: pedesetpettisućaosmsto i 00/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.";

- u čl. 2. glasi "... od 55.800,00 CHF (slovima: pedesetpettisućaosmsto i 00/100 CHF)" te ".... sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";

- u čl. 7. glasi: "... u kunskoj protuvrijednosti 400,46 CHF (slovima: četristo i 46/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.";

- u čl. 23. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. Z., OIB: …., da tužitelju N. B. iz V., I. G. K. …, OIB: …, zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak isplati iznos od 72.303,97 kn (sedamdesetpettisućadvjesto- tridesetčetirikuneišezdesetdvijelipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 17,79 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 425,84 kn od 01.06.2011. pa do isplate - na iznos od 446,19 kn od 01.07.2011. pa do isplate - na iznos od 619,69 kn od 01.08.2011. pa do isplate - na iznos od 566,26 kn od 01.09.2011. pa do isplate - na iznos od 482,20 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 69.746,00 kn od 01.11.2011. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 2.930,65 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 3,15 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- 20,01 kn od 01.02.2009. pa do isplate - 28,81 kn od 01.03.2009. pa do isplate - 10,07 kn od 01.04.2009. pa do isplate - 7,92 kn od 01.05.2009. pa do isplate - 3,43 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- 40,70 kn od 01.04.2010. pa do isplate - 30,86 kn od 01.05.2010. pa do isplate - 52,96 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- 172,85 kn od 01.07.2010. pa do isplate - 146,87 kn od 01.08.2010. pa do isplate - 249,58 kn od 01.09.2010. pa do isplate - 197,10 kn od 01.10.2010. pa do isplate - 157,88 kn od 01.11.2010. pa do isplate - 281,81 kn od 01.12.2010. pa do isplate - 358,99 kn od 01.01.2011. pa do isplate - 305,16 kn od 01.02.2011. pa do isplate - 314,49 kn od 01.03.2011. pa do isplate - 276,14 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- 271,87 kn od 01.05.2011. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.591,18 kn (jedanaesttisućapetstodevedesetjednakunaiosamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 24. veljače 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 354,82 kn odbija.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov tužbeni zahtjev žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i tuženik pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353, stavak 1. ZPP-a te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelja obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana dok nije osnovana žalba tuženika.

5. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. (u vezi čl. 216. st. 1.) ZPP-a, jer prema odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (st. 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (st. 2.), čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju tuženik ukazuje tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu da se sasluša djelatnik tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredbe Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između tužitelja S. S. kao korisnika kredita i tuženika P. B. Z. d.d. Z. kao kreditora dana 18. prosinca 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika B. A. dana 23.01.2007.g. pod brojem OU-64/07 u dijelu članka 1.,4.,5.,6.st.2.,9.,11.st.8.i 9. te tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa s osnove pretplate zbog nepoštenih odredba predmetnog ugovora

9. Iz raspravne građe proizlazi :

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj …, kreditna partija … dana 29. studenog 2006., a ovjerenog kod javnog bilježnika R. G. iz B. pod brojem: OU-310/2006 dana 29. studenog 2006 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za refinanciranje kredita odobrenog u drugoj banci i adaptaciju kuće, u kunskoj protuvrijednosti 55.800,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora);

- da je u čl. 2 Ugovora određeno da je tužitelj dužan kreditoru platiti u anuitetima kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 55.800,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,90 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

- da je u čl. 3. Ugovora određen rok otplate kredita na 17 godina;

- da je u čl. 7. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 400,46 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora;

- da je u čl. 23. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita i ostale ugovorne strane

strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa.

- da je prema pismenom nalazu i mišljenja vještakinje L. B. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, tužitelj radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno 75.234,62 kn,

- da je prema izračun tečajne razlike s uključenim negativnim stavkama tečajne razlike, tužitelj tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjene važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, ukupno 72.303,97 kn,

- da je tužitelj otplaćivao kredit u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka,a tuženik je tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao kamatnu stopu, po kojoj je tužitelj vršio isplate, pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 4,90 % godišnje, tuženik izmijenio kamatnu stopu i to od 10/2007 5,55 %, od 2/2008 6,30%, od 7/2009 6,80% i od 7/2011 od 6,55% godišnje,

- da je u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- da je u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ugovorenu valutu vezanu za glavnicu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, protivno navodima žalbe, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnu ugovornu odredbu citiranog Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odredbi kojom se povrjeđuju prava potrošača što je utvrđeno i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., što ima za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe.

11. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je u čl.

1. i 4. ovog ugovora ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90 % godišnje, plativo u kunskoj protuvrijednosti CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate ( 5. i 6. ).

12. Korisnik kredita ovdje tužitelj se obvezao kredit " vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom."

13. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) za razdoblje do 06. kolovoza 2007. godine do kada je taj zakon bio na snazi, te potom od 07. kolovoza 2007. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 97/07, 125/07) kada je taj zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. godine. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i odredbom članka 99. ZZP/09 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

14. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba u odnosu na valutnu klauzulu u CHF vođen je postupak po kolektivnoj tužbi u predmetu Udruge potrošač u kojem je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom se utvrđuje i da je tuženik Z. B. d.d. (kao prvotuženik u postupku) u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana,

15. To nadalje znači da su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i dr. ) .

16. U pogledu Općih uvjeta također tuženik neosnovano prigovara jer je i to tom pitanju odlučio Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev 1172/2018-2 od 19.03.2019. u kojoj odluci je VSRH, po izvanrednoj reviziji Z. B. d.d. jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan način na koji je tuženik od početka ugovornog odnosa samovoljno određivao kamatne stope.

17. Prigovor zastare sud ocjenjuje neosnovan budući je i o tom pitanje riješeno odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17-2 u kojoj je najviši sud dana 20.03.2018 zauzeo pravno shvaćanje u vezi pitanja zastare u istovjetnim predmetima, i to po izvanrednoj reviziji Z. B. d.d. kako je tijek zastare prekinut podnošenjem tužbe u sporu kolektivne pravne zaštite te da nikakve zastare u ovom predmetu nema niti može biti. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku pa da mu dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta na ime valutne klauzule sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu:ZOO) koja visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev. Pri tome sud je primijenio odredbe članak 81. stavka 1. i 2. članka 83., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu Zakon o potrošačima) ukazujući i na odredbe članka 241. 215., 323 i 1115 ZOO.

18. Dakle, u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak,a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Rev.3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga jer prema odredbi članka 502. stavak 1 ZPP udruge, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

19. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502., ZPP , dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donije po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.. stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a stavak 1. ZPP. Dakle imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba čl. 502.c ZPP-a ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba ( a tuženik nije doveo u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenula tužiteljica kao potrošač) , nije nužno provoditi poseban dokazni postupak. što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda. Vezano za presudu Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020 te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13 EEZ, tuženoj ponovno valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama. Tuženik je sve navedene prigovore mogao i morao isticati u navedenim postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužitelj, a za koja je utvrđenja vezan sud u ovome postupku, temeljem naprijed spomenutih odredaba članka 502.a članka 502 .h. ZPP. Utoliko u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc unatrag od trenutka sklapanja Ugovora smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nje bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (Što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite nepoštenih odredaba).

20. Sukladno čl. 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

22. Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF-a.

23. Kako su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku

između

iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB- a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat. 24. S druge strane prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU , kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da u skladu s člankom 6. Stavkom 1. Direktive 93/13 izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi ( vidjeti osobito presude u predmetima C-618/10, odnosno C-70/17 i C- 179/17). Iz toga slijedi da nacionalni sud nije ovlašten ni mijenjati sadržaj nepošteni odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelja robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošače ( presuda od 21. Prosinca 2016. G. N. i dr C-154/15, C- 307/15 i C-308/15). Tako je Sud EU smatrao kako obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koje utvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

25. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

26. Naime, prije svega valja reći kako je prema odredbi članka 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništava.

27. Suprotno navodima žalbe, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da se o ugovornoj odredba vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno smatra se nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Naime, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj. Stoga tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka. Tuženik se, naime, vodio samo svojim interesima, a pri tome koristeći i činjenicu nepostojanja propisa koji mu nalažu da u ugovore u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope isti moraju sadržavati elemente po kojima se mijenja kamatna stopa, način promjene prednik tuženika je tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

28. Imajući u vidu navedeno, pravilno sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 1. i čl. 2. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl. 7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl. 270, čl. 295. st. 4, čl. 296, čl.322. i čl. 329. ZOO-a, te čl. 5. u svezi čl. 62. st. 1. i čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača.

29. Naime, odredba o kamatnoj stopi jedna je od temeljnih ugovornih odredbi, a ista je u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj spornih među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika, kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena, pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

30. Ugovorna kamata u svojoj biti predstavlja naknadu koju se tužitelj obvezao platiti za korištenje isplaćenih novčanih iznosa na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca u skladu s ugovorom o kreditu.

31. Stoga ugovorna kamata mora biti određena odnosno, odrediva u skladu s čl. 269.st.2. i 272. ZOO-a.

32. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za koji vrijedi temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava.

33. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu članka 3 ZOO-a te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

34. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

35. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, koje ovaj sud u cijelosti akceptira, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

36. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. Točku (b), članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj ugovor u cijelosti ispunjen kada za slične tužbe koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

37. Kako je predmetna tužba podnesena je 25. siječnja 2021., te je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a kojom je već ranije potvrđena presuda TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te je pravomoćno presuđeno kako je valutna klauzula u švicarskim francima nezakonita i ništetna, to u odnosu na potraživanje tužitelja s osnove valutne klauzule vezane za tečaj CHF- prigovor zastare tuženika nije osnovan jer od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a.

38. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu tužbenog traženja držeći osnovanim prigovor tuženika o potrebi uračunavanja negativnog salda. Naime, jednostavnim pregledom izračuna vidljivo da u situacijama kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita vještak iskazuje rezultat jednak nuli. Tako se vještakinja u podnesku od 8. siječnja 2022. očitovala na podnesak tuženika navodeći kako tuženik u podnesku od 19.11.2021. navodi svoje viđenje kako je trebalo izračunati tečajnu razliku po kreditu tužitelja, a koje nije ispravno. Navedenim podneskom tuženik želi ukazati da je ona svojim obračunom u izračun tečajne razlike uključila i razliku kamata koja je ranije tužena, no isto nije točno. Navela je da je u svom nalazu opisala način izračuna tečajne razlike iz kojeg je vidljivo da je iz ukupno obračunate razlike anuiteta oduzeta ranije tužena preplata više plaćene kamate s pripadajućom tečajnom razlikom. Prilikom utuženja preplate kamate u istoj tužbi nije sadržana tečajna razlika za cijeli iznos plaćene kamate, kako to smatra tuženik u svom podnesku, već je u istoj sadržana samo tečajna razlika na razliku više plaćene kamate. Tužitelj je platio tečajnu razliku na ukupno plaćeni iznos kamata, ne samo na preplaćeni dio. Dakle, od ukupno obračunate razlike anuiteta u svom nalazu vještak je oduzela ranije tuženu razliku kamata koja preračunavanjem u kune sadrži tečajnu razliku samo na razliku više plaćenih kamata, a ne i ukupne kamate.

38.1. Nadalje, vještakinja je navela kako je način obračuna tečajne razlike opisala u svom nalazu na 2. stranici, a iz navedenog opisa načina izračuna jasno je da je ranije tužena preplata kamata s uključenom pripadajućom joj tečajnom razlikom na preplatu kamata, oduzeta od ukupne preplate, te nije u obračun tečajne razlike uključena dva puta, a kako to smatra tuženik.

39. Dakle, tužitelju je na pravilno utvrđeni iznos po osnovi izvršene preplate s osnove valutne klauzule razlike valjalo dosuditi i daljnji iznos od ukupno2.930,65 kn uz pravilno priznatu zakonska zatezna kamata primjenom odredbe čl. 346. u vezi čl. 349. i čl. 1085. te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, temeljem odredbe pobijanu presudu je u ovom dijelu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a prihvaćanjem žalbe tužitelja, na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, pobijanu presudu preinačiti.

41. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka, koja je obzirom na uspjeh tužitelja u postupku zasnovati na primjeni odredbe članka 154. Stavak 1. ZPP- a. Tužitelju je tako valjalo priznati pravilno obračunati trošak koji se odnosi na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), dva iznosa od po 1.000,00 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od 09.04.2021. i 14.12.2021. po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 1.000,00 kn na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 8.3.2021., 19.4.2021. i 01.02.2022. po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 1.250,00 kn na ime 25% PDV-a na iznos od 5.000,00 kn, iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 1.098,00 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 1.098,00 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom, odnosno sveukupno iznos od 11.946,00 kuna, radi čega je tužitelju valjalo priznati i daljnji trošak od 354,82 kuna obzirom na uspjeh u postupku u cijelosti.

42. Kako je tužitelj uspio u žalbenom stadiju postupku istom je valjalo priznati i zatraženi trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10 od 125 bodova, uvećano za trošak PDV-a te sudsku pristojbu u ukupnom iznosu od 2.635,50 kuna.

43. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 12. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte