REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 6 Gž-683/2021-3.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća u pravnoj stvari I. tužiteljice M. Š. ž. P., OIB …, iz D., i II. tužitelja P. Š., sina P., OIB … iz D., oboje zastupani po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Š., protiv I. tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Š., II. tuženika P. Š., OIB …, iz D., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu I. tuženice Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 15. travnja 2021., poslovni broj: 37 P-620/2019., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba I. tuženice Republike Hrvatske, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 15. travnja 2021., poslovni broj: 37 P- 620/2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha radi osiguranja novčane tražbine na temelju pravomoćne ovršne isprave Županijskog suda u Šibeniku br. K-43/10 u iznosu od 5.703.687,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2013. godine do isplate i troškova postupka u iznosu od 13.000,00 kuna uknjižbom založnog prava u korist tuženika ad.1. na nekretninama označenim kao čest.zgr.877, te čest.zem.32/2 i čest.zem.33, sve Z.U.181 k.o. D. i čest.zem.34/1 Z.U.1085 k.o. D. i to u odnosu na dio čest.zgr.877, te čest.zem.32/2 i čest.zem.33, sve Z.U.181 k.o. D. i čest.zem.34/1 Z.U.1085 k.o. D., sve u naravi kuća sa okućnicom i pristupnim putem i to za 1/2 dijela prizemlja u kojem su dvije garaže i podrum i 1/2 dijela prvog kata u kojem je jedan stan, te u odnosu na visoko potkrovlje iste kuće za cijelo, te se u tim omjerima ima izvršiti brisanje u zemljišnoj knjizi tako upisanog založnog prava na tim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

II Dužan je tuženik ad.1. naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 601.250,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude I. tuženica Republika Hrvatska pravovremeno je podnijela žalbu kojom presudu pobija u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), jer da izreka presude proturječi razlozima presude i odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka, posebno sadržaju zapisnika o iskazima tužitelja i tuženika P. Š.. U žalbi ističe da nije jasno kako sud može logički objasniti kontradiktornost utvrđenja iz obrazloženja presude u odnosu na nesporne činjenice, a to je da tužitelji deset godina od 2007., pa do upisa prisilnog založnog prava 2017., nisu imali saznanja o novčanoj sankciji tuženika P. Š. po osnovi presude koja sankcija/tražbina je do pravomoćnosti presude bila zaštićena zabranom otuđenja i opterećenja predmetne kuće u D., te da u tih deset godina nisu poduzeli niti jednu radnju kojom bi zaštitili svoje pravo vlasništva. Ističe se dalje u žalbi kako je tuženica Republika Hrvatska, kada je predlagala osiguranje svoje novčane tražbine na nekretninama u vlasništvu tuženika P. Š., postupala sa povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige, jer upravo načelo povjerenja, odnosno istinitosti isključuje da je trebalo istraživati izvan knjižno stanje prije podnošenja prijedloga za osiguranje. Osporava se i odluka o parničnom trošku, jer je sud propustio primijeniti članak 160. ZPP-a, koji je, u konkretnom slučaju trebao primijeniti. Predlaže se žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u cijelosti, a tužitelje obvezati na naknadu parničnog troška. Tuženica traži i trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je proglašenje nedopuštenim postupka osiguranja uknjižbom založnog prava koji postupak se vodi između Republike Hrvatske, Ministarstva financija, kao predlagatelja osiguranja, i P. Š., OIB …, kao protivnika osiguranja, kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu pod brojem: Ovr-18/2017. Tužbenim zahtjevom zatraženo je proglašenje nedopuštenim osiguranja na k.č.br. 877, k.č.br. 32/2 i k.č.br. 33 sve upisane u z.k. ul. 181 k.o. D. i k.č.br. 34/1 upisane u z.k. ul. 1085 k.o. D. i to za ½ prizemlja u kojem su dvije garaže i podrum, za ½ prvog kata u kojem je jedan stan, te u odnosu na visoko potkrovlje za cijelo.

6. Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na činjenici da je rješenjem prvostupanjskog suda radi osiguranja novčane tražbine protivnice osiguranja (ovdje tuženice Republike Hrvatske) u iznosu od 5.703.687,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2013. do isplate, te troškova postupka u iznosu od 13.000,00 kn, određeno osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama i to k.č.br. 877, k.č.br. 32/2 i k.č.br. 33 sve upisane u z.k. ul. 181 k.o. D. i k.č.br. 34/1 upisane u z.k. ul. 1085 k.o. D.; da su tužitelji, kao treće osobe, rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 23. svibnja 2017., poslovni broj: Ovr-18/2017. upućeni da protiv stranaka iz ovršnog postupka, ovrhovoditeljice Republike Hrvatske i ovršenika P. Š. pokrenu parnicu radi proglašenja gore navedenog postupka osiguranja nedopuštenim.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tuženik Petar Šarić upisan kao vlasnik nekretnina k.č.br. 877, k.č.br. 32/3 i k.č.br. 33 koje su upisane u z.k. ul 181 k.o. D., te k.č.br. 34/1 koja je upisana u z.k. ul. 1085 k.o. D.;

- da je tužiteljica M. Š. supruga tuženika P. Š., dok je tužitelj P. Š. (OIB …) sin tuženika P. Š. (OIB …);

- da je izgradnja obiteljske kuće u D. koja je položena na k.č.br. 877, k.čbr. 33, k.čbr. 34/1 i dijelom na k.č.br. 32/2, započela 1971. nakon što su tužiteljica M. Š. i tuženik 1966. zaključili brak, te da su gradnju kuće financirali zajedničkim sredstvima;

- da je tužitelj P. Š., uz suglasnost roditelja, tužiteljice M. Š. i tuženika P. Š., 1997. krenuo u nadogradnju visokog potkrovlja na postojećoj obiteljskoj kući, te da se u nadograđeni stambeni prostor uselio 2001.;

- da je tužiteljica M. Š. propustila zatražiti upis prava suvlasništva temeljem bračne tečevine, dok je tuženik P. Š. propustio zatražiti upis prava suvlasništva, odnosno etažiranje za dio koji je nadogradio (visoko potkrovlje);

- da su tužitelji imali saznanja da se protiv tuženika P. Š. vodi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Šibeniku;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 14. svibnja 2013., poslovni broj: K-43/10. (strana 3. do 23. spisa poslovni broj: Ovr- 18/2017.) tuženik P. Š. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i 1. Kaznenog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te mu je izrečena uvjetna osuda, a istovremeno mu je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 5.703.687,00 kn u korist proračunskih sredstava.

7. Tužitelji smatraju da postupak osiguranja nije dopušten jer predmetne nekretnine (u prizemlju i na prvom katu) predstavljaju bračnu tečevinu tužiteljice M. Š. i tuženika P. Š., a isto tako smatraju da je tužitelj P. Š., sin tužiteljice M. Š. i tuženika P. Š. pravo vlasništva na visokom potkrovlju stekao građenjem.

8. Tužitelji dakle smatraju da su predmnijevani vlasnici (suvlasnici) na nekretninama koje su predmetom osiguranja.

9. Sporno je u ovom parničnom postupku sprječava li predmnijevano (pretpostavljeno) vlasništvo provedbu osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini na kojoj predmnijevani vlasnik polaže vlasnička prava.

10. Mjerodavne odredbe za rješenje spornog pitanja su:

- članak 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) prema kojem onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju;

- članak 120. stavak 1. ZV-a prema kojem se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu;

- članak 122. ZV-a prema kojem se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.);

- članak 130. stavku 2. ZV-a prema kojem se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano;

- članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96,114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17) prema kojem zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (stavak 1.). Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (stavak 2.). Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).

11. Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi valja navesti da predmnijevani vlasnik, (dakle onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, a koji se po tome ima smatrati vlasnikom te stvari) može uspješno štititi svoje pravo na predmetu osiguranja kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo – što valja cijeniti u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja: ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa.

12. Takvo shvaćanje prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018.

13. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da je u konkretnom slučaju utvrđivao ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika, te da je pri tome imao u vidu članak 122. stavak 1. ZV-a. Navodi također da je na predmetnim nekretninama kao vlasnik bio upisan samo tuženik P. Š. O. …, da je tuženica Republika Hrvatska postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, uz pretpostavku da su tužiteljima morale biti poznate činjenice vezano uz kazneni postupak koji je vođen protiv tuženika, kao i činjenice vezano za oduzimanje imovinske koristi, pa zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan jer iz iskaza tužitelja proizlazi da nisu imali nikakvih saznanja u vezi konačnog ishoda kaznenog postupka.

14. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda je proturječno, pa pravilno tuženica Republika Hrvatska žalbom ukazuje da izreka presude proturječi razlozima iste, kao i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i isprava, te iskazima danim u postupku, čime je po ocjeni ovoga suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se žalbom ukazuje.

15. Zbog navedenog je žalba tuženice Republike Hrvatske prihvaćena, te je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem članka 369. ZPP-a.

16. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će utvrditi sve činjenice koje su bitne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe. Također će imati u vidu i zaključak sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., prema kojem "predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo." Pri tome svakako valja reći da je, prema ocjeni ovoga suda, teret dokaza da je tuženica, obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga da posumnja da je izvan knjižno stanje na predmetnim nekretninama drugačije od knjižnog stanja, te da je tuženica postupala nesavjesno prilikom podnošenja prijedloga za zasnivanje založnog prava, na tužiteljima.

17. Novom odlukom, prvostupanjski sud odlučit će i o cjelokupnim troškovima postupka.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić