Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 21 Gž Ob-1310/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. S. iz S., OIB…, koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz S., uz sudjelovanje maloljetnog djeteta L. S., OIB…, kojeg zastupa posebna skrbnica dipl.iur. M. S. iz Centra za posebno skrbništvo i Centra za socijalnu skrb S., radi razvoda braka s maloljetnim djetetom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-337/2020-17 od 23. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-337/2020-17 od 23. rujna 2021. pod točkom II., IV. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I/ Razvodi se brak sklopljen dana … 2013. u O., koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja N. Z., za godinu 2013 pod rednim brojem 00119 između
R. S., rođene Š., rođene … 1984. u S., OIB:…
i
I. S., rođenog … 1971. u Z., OIB:…
II/ Zajedničko dijete stranaka mlt. L. S. (OIB…), rođen … 2017. stanovat će s ocem I. S. na adresi njegova stanovanja.
III/ Roditelji R. S. i I. S. vršit će ravnopravno, zajednički i sporazumno roditeljsku skrb nad zajedničkim djetetom mlt. L. S..
IV/ Osobni odnosi mlt. L. S. s majkom R. S. odvijati će se prema prethodnom dogovoru stranaka, a ukoliko dogovor izostane:
- svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 20,00 sati na način da otac odveze dijete na adresu stanovanja majke u petak ili gdje se dogovore, a majka doveze dijete na adresu stanovanja oca u nedjelju, kao i srijedom od 15,00 sati do 18,45 sati na način da otac odveze dijete na adresu stanovanja majke u srijedu najkasnije do 15,00 sati ili gdje se dogovore, a majka doveze dijete na adresu stanovanja oca isti dan najkasnije u 18,45 sati,
- svaki drugi blagdan, državni praznik i neradni dan u Republici Hrvatskoj na način da na dan koji mu prethodi otac doveze dijete na adresu majke u 16,00 sati, a majka ga vrati idući dan u 17,00 sati na adresu stanovanja oca,
- polovinu proljetnih, ljetnih i zimskih praznika, na način da prvi dan otac doveze dijete na adresu stanovanja majke do 16,00 sati, a majka vrati dijete na adresu stanovanja oca zadnji dan do 17,00 sati,
- ostvarivanje osobnih odnosa neizravnim putem – telefonskim razgovorima svaki dan u 18,00 sati.
Prilikom preuzimanja mlt. djeteta uz dijete se moraju nalaziti njegovi osobni dokumenti, odnosno osobna i zdravstvena iskaznica.
V/ Nalaže se majci R. S. (OIB…) za uzdržavanje mlt. L. S. (OIB…) plaćati mjesečno iznos od 1.149,71 kn i to počevši u roku od 15 dana od donošenja ove sudske odluke na način da se uzdržavanje za prethodni mjesec plati najkasnije do 15. u narednom mjesecu.
VI/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Navedenu presudu pod točkom II., IV. i V. presude pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine.
3. Žalba tuženice je neosnovana.
4. U žalbenoj fazi sporna je odluka s kim će zajedničko maloljetno dijete stanovati, način održavanja osobnih odnosa sa djetetom te odluka o njegovom uzdržavanju.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženica u žalbi.
7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za donošenje odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti te održavanja susreta i druženja i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je u mišljenju i prijedlogu o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s maloljetnim djetetom Centar za socijalnu skrb S. od 21. travnja 2021. utvrdio da je na temelju psihologijske obrade majke za zaključiti da se radi o osobi slabijih intelektualnih kapaciteta, snažno izražene potrebe za prihvaćanjem i prikazivanjem u socijalno poželjnom svijetlu, kao i da se ističu ograničeni roditeljski kapaciteti za daljnju brigu o djetetu, a poglavito vezano uz sposobnost razumijevanja razvojnih potreba djeteta te udovoljavanja povećanim zahtjevima brige i odgoja proizašlih iz razvojnih poteškoća djeteta,
- da je istom metodom utvrđeno da kod oca djeteta, ovdje tužitelja Ivice Solića, nisu utvrđena psihopatološka odstupanja koja bi ga diskvalificirala u roditeljstvu te da isti iskazuje visoku motiviranost za skrb o maloljetnom djetetu koji je dječak s dijagnosticiranim razvojnim, govornim i psihomotornim teškoćama o čemu prema dostupnim saznanjima majka ne vodi primjerenu brigu,
- da je u mišljenju i prijedlogu Centra utvrđeno da se kod oca djeteta prepoznaje visoka razina uključenosti u djetetove potrebe te odgovornost vezano uz djetetovo pohađanje indiciranih terapijskih postupaka, pri čemu uz to sve isti ne negira djetetovu potrebu za izgradnjom bliskosti s majkom,
- da je tužitelj zaposlen s fiksnim radnim vremenom od 8,00 do 16,00 sati, a da nema prekovremenog rada niti rada vikendom,
- da tužitelj dijete planira upisati u vrtić, a da u neposrednoj blizini stanovanja ima tri vrtića,
- da tužitelj kao otac shvaća da je kvalitetno provođenje zajedničkog vremena s djetetom od iznimne važnosti za njegov razvoj budući da tužitelj navodi da kod djeteta potiče kreativne aktivnosti, dok kada to vrijeme dopušta često to vrijeme provode u parku i u dvorištu obiteljske kuće,
- da tuženica iskazuje privrženost djetetu kao i želju da dijete stanuje s njom, ali ista tijekom postupka nije konzistentna u svojim navodima, pa tako primjerice iako u više navrata tvrdi da je dijete upisano u vrtić u iskazu navodi da je tek predan zahtjev za upis na koji još uvijek nije odgovoreno,
- da uzimajući u obzir osobne i obiteljske prilike roditelja te strukturu njihovih osobnosti, Centar za socijalnu skrb S. zaključno daje mišljenje da otac dječaku može osigurati sigurniju, predvidljiviju i stabilniju sredinu za rast i razvoj s obzirom da otac manifestira manje psiholoških poteškoća te pokazuje bolje sposobnosti rješavanja problema uz adekvatniji odgovor na potrebe djeteta u kontinuitetu, te je u skladu s tim predloženo sudu da se odnosi maloljetnog L. S. i roditelja urede na način da dječak stanuje s ocem te da se susreti i druženja maloljetnog djeteta i majke odrede svaki drugi vikend od petka do nedjelje, jedan dan u tjednu u trajanju od tri sata, polovicu svih školskih praznika te blagdanima naizmjence.
9. Polazeći od mišljenja i prijedloga Centra za socijalnu skrb S., posebno dijela mišljenja koje je utemeljeno na provedenom psihologijskom ispitivanju oba roditelja, te ocjene iskaza stranaka i činjenica utvrđenih na temelju tih iskaza, sud prvog stupnja je ocijenio da je u interesu djeteta da isti stanuje s ocem, kao i da se redovito viđa s majkom i to svaki drugi vikend od petka do nedjelje, jedan dan u tjednu u trajanju od 3 sata i 45 minuta, polovicu svih praznika, te blagdane naizmjence, sve pozivom na odredbe čl. 95. st. 1. i čl. 119. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, dalje ObZ).
10. Odredbom čl. 53. ObZ propisano je da ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta, odluku o tim pitanjima sud će po službenoj dužnosti donijeti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom. Odredbom čl. 95. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, a odredbom čl. 119. st. 1. ObZ propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.
11. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je rukovodeći se najboljim interesom djeteta, iznio valjane razloge za odluku o tome da će maloljetno zajedničko dijete stanovati s ocem te za način i opseg održavanja osobnih odnosa djeteta s majkom.
12. Sud nije vezan mišljenjem Centra za socijalnu skrb, ali je dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97).
13. Nadalje, Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014.(Narodne novine, broj: 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014.(Narodne novine, broj: 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).
14. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, a imajući u vidu izvedene dokaze (iskaze stranaka, mišljenje nadležnog stručnog tima Centra za socijalnu skrb i mišljenje posebne skrbnice) pravilno je, rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta stranaka, sud prvog stupnja odlučio da će zajedničko maloljetno dijete stranaka stanovati kod oca te je odlučio o susretima i druženjima maloljetnog zajedničkog djeteta s majkom, i utoliko je pravilno primijenio konvencijsko pravo i odredbe Obiteljskog zakona.
15. Žalbeni navodi tuženice svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost zaključka suda prvog stupnja budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. 16. Okolnost da je Centar za socijalnu skrb S. bio u nadzoru nad vršenjem roditeljske skrbi, što tuženica ističe u žalbi, potvrđuje da se mišljenje Centra za socijalnu skrb koje je dano tijekom ovog postupka i nije promijenjeno do zaključenja glavne rasprave, temeljilo na relevantnim okolnostima konkretnog slučaja.
17. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima obrazlaže svoje neslaganje sa načinom odvijanja osobnih odnosa sa maloljetnim Lukom valja reći da je takav prijedlog Centra dostavljen tuženici u tijeku postupka, a i prije njezinog saslušanja, na koji prijedlog tuženica nije istaknula nikakve primjedbe niti je tuženica iznijela svoj prijedlog, pa isti žalbeni navodi nisu od utjecaja.
18. Imajući u vidu da je odredbom čl. 86. ObZ propisano da se mišljenje djeteta u obiteljskim postupcima uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću (u tom smislu Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/2156/2020 od 4.ožujka 2021., točka 23.7.), da se u konkretnom slučaju radi se o djetetu u dobi od pet godina (u vrijeme podnošenje tužbe tri godine), a da je odredbom čl. 240. ObZ propisano je da se posebni skrbnik imenuje radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, u skladu sa kojom odredbom je posebna skrbnica ocijenila da je prijedlog Centra u skladu sa interesom djeteta, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je u postupanju posebne skrbnice bilo u suprotnosti sa odredbama Obiteljskog zakona i Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine, broj 123/15).
19. Odluka o visini obveze uzdržavanja je u skladu sa podacima o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje su donesene kao provedbeni akt u skladu s odredbom čl. 314. st. 4. ObZ, i koje za dijete do 6 godina određuje 17% prosječne plaće i to za 2021. iznos od 1.149,71 kn (Narodne novine, broj 30/21) i za 2022. iznos od 1.211,93 kn (Narodne novine, broj 37/22).
20. Radno sposoban roditelj se, bez obzira na svoje materijalne prilike, odnosno imovno stanje, ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoje maloljetne djece, i u tom smislu valja ukazati kako je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke suda o visini iznosa uzdržavanja.
21. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio da obaveza tuženice počinje teći od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno u roku od 15 dana od donošenja iste, jer je istom odlukom odlučeno o tome da će maloljetno zajedničko dijete živjeti s ocem, čime nastaje i obaveza tuženice za uzdržavanje.
22. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. toč. 1. ZPP odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 31. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj, v.r.
