Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-566/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje Ane Pocrnja kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. T., zastupan po M. B., odvjetniku iz Splita, zbog prekršaja iz članka 10. točka 3., kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split broj: 511-12-23-05-5-1523- 1/20 od 11. prosinca 2020., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. svibnja 2022. u prisutnosti okrivljenik i branitelja i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, 27. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik: A. T., OIB: ...., sin J. i majke M. dj.

Š., rođ. .... u I., VSS, magistar ekonomije, samozaposlen u firmi K., srednjeg imovnog stanja, neoženjen, otac jednog djeteta, državljanin RH, s prebivalištem u R., I., R., s boravištem u S., M. ..., prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je 10. prosinca 2020. oko 19:50 sati u S., u stanu B., na adresi ..., počinio nasilje u obitelji naspram svoje izvanbračne supruge D. G. u nazočnosti njihovog malodobnog sina L. T., rođen ..., na način da je na izvanbračnu suprugu vikao govoreći joj: „Prestani me maltretirat, pička ti materina, otići ću od tebe,“ a što je kod izvanbračne supruge i djeteta izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti zbog čega su oboje počeli plakati,

dakle, počinio je psihičko nasilje prema izvanbračnoj supruzi u nazočnosti djeteta,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3., kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa mu se temeljem citiranih propisa,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 7.000,00 (sedam tisuća) KUNA

Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 10. prosinca 2020. u 21:00 sati do 11. prosinca 2020. u 15:00 sati kada je pušten na slobodu i to kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne, pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan uplatiti preostali iznos od 6.400,00 (šest tisuća četiristo) kuna.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilno.

Okrivljenik se upozorava da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od 300,00 (tristo) kuna u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split podnijela je optužni prijedlog pod gornjim brojem protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 10., kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je okrivljenik priveden općinskom prekršajnom sudu nakon uhićenja. Sud je u žurnom postupku donio presudu pod brojem Pp J-4285/2020 na koju je okrivljenik uložio žalbu pa je Visoki prekršajni sud prihvatio žalbu, ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet dostavio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje cijeneći razloge drugostupanjske odluke te je sud donio odluku pod brojem Pp-4653/2021 kojom je okrivljenika proglasio krivim, a koje je povodom žalbe okrivljenika Visoki prekršajni sud ukinuo te dostavio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se ne osjeća krivim i da nije točno da bi u nazočnosti njihovog malodobnog sina rođenog 2019. vikao na D. s kojom je tada živio u istom stanu: "Prestani me maltretirat, p… ti materina, otić ću od tebe," već da je mirnim tonom kazao da ona ne viče na njega, što se stalno dešava, jer da bi trebali ići na socijalnu skrb da razriješi taj problem. Da ne zna zašto je ona uopće zvala policiju, zapravo da bi trebalo procijeniti njezino tadašnje psihičko stanje i zašto je to učinila. Inače u to vrijeme da je on radio na gradilištima od ujutro do pet popodne i došao bi umoran kući i dijete da bi iza toga išlo spavati, a ona bi ga dojila cijelu noć kada bi se probudio i vjerojatno da je bila jako izmorena pa da je bila malo nestabilna. Mjesec dana nakon događaja, nešto iza nove godine 2021., da je on otišao iz stana gdje su zajedno živjeli. Sada da živi na drugoj adresi, a ona da je ostala u stanu u I. ulici s njihovim sinom. Da bi se volio vratiti živjeti skupa s D., a ona da to ne želi. Inače svakodnevno da komuniciraju i on da ju posjećuje te iako ne žive zajedno, zapravo da su izvanbračni drugovi pa da povremeno imaju i seksualne odnose. Da joj nije kazao pička ti materina niti da joj je prijetio da će otići od nje, već kao što je kazao, da joj je ukazivao mirnim tonom na činjenicu da ona stalno viče na njega i da bi trebala korigirati svoje ponašanje. Ona da bi vikala na njega i govorila da je nesposoban i debil, a da on njoj nije nikad ništa ružno kazao niti da je povisio ton na nju. Da bi se znali nekad porječkali i jedan i drugi bi imali povišene tonove, ali taj put za koji je optužen, da nije na nju vikao niti joj govorio išta ružno. Da bi nakon prepirke, da ne bi to se eskaliralo, izašao vani i nikad nije došlo do velike svađe. Da ne zna zašto se D. njemu ne želi vratiti jer kao što je kazao, da su i dalje u emocionalnoj vezi. Da nema ništa drugo za dodati, a misli da ga je D. prijavila policiji jer nije bila zadovoljna s njim ali da on na nju nije vikao niti je vrijeđao govoreći joj ružne riječi. Sada da se povremeno viđaju te da su u ljubavnom odnosu ali da ne žive zajedno i zadnje vrijeme da se on pokušavao ne svađati, a povremeno da dođe i do manje svađe.

U postupku je saslušana svjedokinja žrtva D. G. koja je navela da A. ni sada ne posjećuje svoje dijete iako stanuje par stotina metara od njih pravdajući se da po cijeli dan radi, a oni da komuniciraju u vezi djeteta ali da nisu u nikakvoj vezi osim što imaju zajedničko dijete. Da kad je prvi put davala svoj iskaz zaista bila sva izvan sebe i zato da ga je i prijavila pa da nije spomenula da je vikao p… ti materina, a naknadno kad se sabrala da je iskazala ono što je zaista bilo. Inače on da ih je svakodnevno maltretirao te vikao, a taj dan da je sve eskaliralo i da nije tako bilo da ne bi imala ni razloga zvati policiju.

Okrivljenik je naveo da je ona njega prijavila jer nije bila zadovoljan time što je on postigao, a inače da je osoba velikih kapaciteta pa da je zato došlo do svađe u kojoj je ona pozvala policiju, ali i dalje navodi da nije na nju vikao i vrijeđao je. Inače da sada da viđa dijete koliko ona dopusti pa je to nekada svaki dan, a nekad da ga ne viđa ni po dva tjedna. Svjedokinja je na to navela da nije točno jer da on nema želju uopće vidjeti dijete. Svjedokinja pri tome plače te navodi da joj je teško jer da on uopće dijete ne želi vidjeti i da se stalo izvlači da puno radi, a da u prosjeku daje za dijete 1.500,00 kuna, da odnose u vezi viđanja i skrbi oko djeteta nisu uredili putem Centra za socijalnu skrb ili suda pa sve ovisi o njegovoj dobroj volji. Svjedokinja je dalje navela da što se tiče događaja od 10. prosinca 2020. može decidirano reći da je A. na nju vikao jer da je samo od njega tražila da joj pomogne naći maramice koje je maknuo, a došao je kući i uopće se nije posvetio djetetu i njoj već je dugo razgovarao s bratom te je zaista vikao: „Prestani me maltretirat, p… ti materina“. On da je prvo tiho rekao da ga prestane maltretirati, a to da je zaista bilo opasno, a ne normalno jer da joj je uputio prijeteći pogled i zaista da ne bi imala razloga da zove policiju ako je to bilo nešto uobičajeno jer je i tada dijete počelo plakati zajedno sa njom jer da se inače čitavo vrijeme osjećala kao ropkinja jer on ništa nije htio pomoći u kući. Još jednom je istaknula da je to sve što govori istina, a da je odmah nakon što je on priveden na sud bila toliko uznemirena da nije ni znala što iskazuje. (Svjedokinja tijekom iskazivanja plače i dalje je uznemirena.). Taj put da je bila jako uznemirena, plakala je, srce joj je lupalo, a i dijete je plakalo tako da to nije bila uobičajena prepirka.

Okrivljenik je imao primjedbu na iskaz svjedokinje jer navodi da bi radio cijeli dan kao profesionalni kuhar i skuhao bi ručak ali da bi ona kazala da to ne želi jesti. Svjedokinja je navela da bi on povremeno skuhao i da bi ona pojela i da nije točno da ne bi htjela jesti ali da ga ne bi bilo cijeli dan i da zaista u ničem ne bi pridonio čuvanju djeteta. Svjedokinja je izjavila da nema govora o tome da nije bila zadovoljna njegovim uspjehom i da bi više očekivala od njega jer da mu je više puta rekla da ona radi i da je dovoljno da on radi ali ne da nešto specijalno očekuje od njega jer da normalnim radom oni mogu lijepo živjeti.

Izvršeno je suočenje između okrivljenika i svjedokinje te okrivljenik i nadalje iskazuje da joj je mirno kazao da će onda on otići ako ona i dalje bude histerična. Nakon što je upozoren da kaže u oči svjedokinji da je bila histerična, isti kaže da nema potrebe za tim jer da se on samo želi miriti, a da ovo potencira daljnju svađu. Ne zna zašto je ona bila histerična ali zna da je bila nezadovoljna njegovim uspjehom. Svjedokinja okrivljenika gleda u oči te govori kroz suze da on nije bio obiteljski čovjek i da mu je ona taj put prigovorila da ne čini ništa za obitelj. Svjedokinja je navela da sada kada povremeno A. dođe, da se ona nastoji ponašati normalno ispred L. i primjereno da dijete ne osjeća nikakvu napetost ali i dalje tvrdi da nije u nikakvoj vezi s njim.

U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u naredbu o određivanju mjere opreza broj ..., u izvješće o uhićenju od 10. prosinca 2020. te uvid u Potvrdu Ministarstva ... RH iz koje je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno kažnjavan.

U završnoj riječi branitelj okrivljenika je iskazao kako okrivljenik niti je povisio ton niti je izgovorio riječi koje se tvrdi da je izgovorio. Da je bila korona, ti odnosi očito i od prije nisu bili najskladniji i jednostavno da je došlo do jedne eskalacije pa se zbog svega predlaže okrivljenika osloboditi jer je novce od eventualne kazne bolje potrošiti na dijete. Okrivljenik da je želio, i želi i ubuduće će željeti, kontakte i susrete sa svojim djetetom kao i što će za to dijete doprinosi, ali i ovim putem lijepo moli majku da mu to u maksimalnom opsegu omogući.

Visoki prekršajni sud u svom ukidnom rješenju navodi da je žrtva nasilja D. G. izričito prilikom prvog iskaza navela da joj riječi: „Prestani me maltretirati,“ okrivljenik rekao tiho, a ne vičući i da ista ni u jednom dijelu iskaza nije navodila da je okrivljenik inkrimirane prigode uputio riječi. „P… ti materina.“ Jedino da je potvrdila dio optužbe da joj je okrivljenik vičući izgovorio „da će otići od nje“ ali da po ocjeni suda takvo ponašanje ni samo za sebe, a ni u kombinaciji kada se prethodno bez vikanja izgovaraju riječi: „Prestani ne maltretirati“ nema težinu i potreban stupanj agresivnosti kojim je ispunjavanja biće djela prekršaja nasilja u obitelji. U ponovljenom postupku da je žrtva nasilja o odlučnim činjenicama iskazivala potpuno drugačije, navodeći da joj je okrivljenik vičući govorio da ga prestane maltretirati jer da će otići od nje i da je vičući rekao „pička ti materina“ čime je u bitno odstupila od svog iskaza kojeg je dala ranije.

I dalje okrivljenik negira da bi navedene prigode vikao na svoju tada izvanbračnu suprugu vičući: „P… ti materina, prestani me maltretirati, otići ću od tebe“, dok oštećena ponovno navodi da je vikao upućujući joj baš te riječi. Da je prvo tiho rekao da ga prestane maltretirati, a to je zaista bilo opasno, a ne normalno jer da joj je uputio prijeteći pogled i da je zbog toga bila silno uznemirena te je i prilikom davanja ovog iskaza plakala kao i prilikom davanja ranijih iskaza, a tada da joj je srce lupalo i da su plakali ona i dijete.

Žrtva zaista prilikom prvog davanja iskaza nije rekla da je okrivljenik na nju vikao riječima: „Pička ti materina“ ali objašnjenje koje je dala naknadno, a to je da prvi put kad je davala svoj iskaz zaista bila sva izvan sebe, sud je prihvatio kao istinit jer je žrtva zaista bila potpuno rastrojena u tom trenutku. Ovaj sud smatra da nema niti jedan razlog da bi žrtva lažno prijavila svoj izvanbračnog supruga za obiteljsko nasilje, a ni okrivljenik ne daje nikakve logične razloge zašto bi se samo žrtva svađala, navodeći kao razlog da ona nije bila zadovoljna njegovim uspjehom, a on da je inače osoba velikih kapaciteta pa da je zato došlo do svađe u kojoj je ona pozvala policiju. On i navodi da je došlo do svađe u kojoj je ona pozvala policiju ali da on na nju nije vikao i vrijeđao je. Nema nikakve logike da se žrtva svađa sama sa sobom i da nakon toga pozove policiju, a osim toga i prilikom prvog iskazivanja kao i u ovom postupku bila je jako potresena, a prilikom davanja iz prvog iskaza zaista sva izvan sebe. Oštećena navodi da je točno da joj je okrivljenik prvo tiho rekao da ga prestane maltretirati, ali po mišljenju ovog suda to što te riječi nije vikao već tiho kazao upućujući joj prijeteći pogled, zaista ima težinu i potreban stupanj agresivnosti kojim se ispunjava biće djela prekršaja nasilja u obitelji. Ponašanje okrivljenika kao vrsta psihičkog nasilja kod žrtve je prouzročilo uznemirenost i osjećaj straha, a to je bilo u prisustvu maloljetnog djeteta i oboje su počeli plakati.

Nadalje, provedeno je suočenje između okrivljenika i žrtve te okrivljenik nije htio pogledati žrtvu u oči te joj nije htio reći da je bila histerična pravdajući se da se on samo želi miriti, a da sve ovo potencira daljnju svađu, dok je žrtva okrivljenika gledala u oči govoreći kroz suze da mu je samo prigovorila da ništa ne čini za obitelj. Iz ovako provedene radnje suočenja sud je prihvatio u potpunosti iskaz svjedokinje, žrtve obiteljskog nasilja, ocjenjujući ga objektivnim, okolnosnim, razložnim i detaljnim, a pogotovo s obzirom na držanje okrivljenika koji nije htio pogledati žrtvu u oči ponavljajući da je ona nezadovoljna njegovim uspjehom i da je zbog toga bila histerična, a što je potpuno nelogično jer je okrivljenik njen izvanbračni partner i otac njenog djeteta, a činjenica je, što nije negirao ni okrivljenik, da obzirom da na svoje velike uspjehe sudjeluje u uzdržavanju svog djeteta sa 1.500,00 kuna.

Temeljem ovako provedenog postupka, ovaj sud je našao sve elemente prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude, pa je okrivljenika proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom kao gore.

Odredba članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

Prilikom određivanja vrste kazne ovaj sud je okrivljeniku izrekao blažu (novčanu) kaznu, umjesto kazne zatvora jer okrivljenik do sada nije kažnjavan zbog bilo kakvih prekršaja, pa Sud smatra da će se i novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, tj. da okrivljenik više ne čini takvo prekršajno djelo.

Istom je izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna koja je najmanja kazna propisana Zakonom za navedeni prekršaj, uzevši u obzir gore navedene olakšavajuće okolnosti kao i činjenicu da okrivljenik ipak dijelom doprinosi uzdržavanju izvanbračnog djeteta te da živi kao podstanar, pa Sud smatra da će se i izricanjem tako odmjerene novčane kazne postići da okrivljenik ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje.

U izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato je vrijeme koje je okrivljenik proveo u uhićenju.

Nadalje, sud je u smislu odredbe članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona upozorio okrivljenika da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati kako je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Kako okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan te mu je ovo prvi prekršaj, ovaj Sud smatra da nema potrebe izreći mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana koju je tužitelj predložio u optužnom prijedlogu.

Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost, trajanje postupka i imovno stanje okrivljenika.

U Splitu 27. svibnja 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v.r.

Ana Belić Radovani, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- žrtvi D. G.,

- Centru za socijalnu skrb Split, po pravomoćnosti,

- ovlaštenom tužitelju, - u spis.

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica Ana Pocrnja