REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Pn-170/2019-108

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

D O P U N S K O  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, 27. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 47.003,70 kuna.

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.625,00 kuna za povučeni dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj sud je 29. prosinca 2021. donio presudu posl. br. Pn- 170/2019-100 kojom je pod točkom I. izreke presude naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 37.443,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci navedene presude, te pod točkom II izreke presude odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 27.900,00 kuna do zatraženih 49.000,00 kuna, odnosno za iznos od 21.100,00 kuna, te sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 27.900,00 kuna od 15. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016., sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.443,00 kune od 14. svibnja 2013. do 9. studenoga 2014., sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 3.100,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 28. prosinca 2021., kao neosnovan, te pod točkom III naložio tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 kuna od 11. svibnja 2016. do 5. rujna 2019., a pod točkom IV odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016. kao neosnovan da bi pod točkom V naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.725,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2021. do isplate.

2. Međutim, tuženik je po punomoćniku podnio žalbu na navedenu presudu od 29. prosinca 2021. posl. br. Pn-170/2019-100 te je predložio donošenje dopunskog rješenja kako je već izneseno, obzirom je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos od 22.003,70 kn, a sud o navedenom povlačenju kao i zatraženom trošku tuženika za povučeni dio nije odlučio, tuženik predlaže donijeti dopunsko rješenje kojim će se utvrditi da je tužba tužitelja povučena za iznos od 22.003,70 kn te odlučiti o trošku tuženika za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Ističe da prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom kroz brojne odluke kao npr. Rev 573/2010 od 3. studenoga 2010., Rev 1606/2011 od 13. svibnja 2015., smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, te je povlačenje tužbe, makar bilo i djelomično, neuspjeh tužitelja u sporu sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a, slijedom čega tuženik ima pravo na trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Upućuje na najnovije pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 26. travnja 2021. prema kojemu smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Smatra da su tužitelju nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili mu sukladno Tarifi pripadaju u manjem iznosu, ne vodeći pri tome računa o odredbama iz čl. 155. ZPP-u dok tuženiku nije priznat ni dosuđen trošak koji bi mu u slučaju donošenja pravilne odluke o glavnoj stvari u svakom slučaju pripadao.

3. Tužitelj je u tužbi od 11. svibnja 2016. zatražio naknadu štete od tuženika u ukupnom iznosu od 105.546,70 kuna. Točno je da je punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu od 23. studenoga 2021., a na kojem je i zaključena glavna rasprava povukao dio tužbenog zahtjeva, s time da je povukao dio zahtjeva za iznos od 25.000,00 kuna koji je tuženik nesporno isplatio tužitelju, te za daljnji iznos od 22.003,70 kuna, te u konačnici od tuženika potražuje isplatu iznosa od 58.543,00 kuna.

4. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. prema kojemu smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, a kako je tuženik pristao na povlačenje tužbe, to je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao pod točkom I izreke rješenja.

5. Tuženik je istovremeno kada je pristao na povlačenje tužbe zatražio i trošak postupka za povučeni dio tužbenoga zahtjeva u iznosu od 37.625,00 kuna (list 490).

6. Vezano za zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi trošak postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u navedenom iznosu od 37.625,00 kuna (list 490) ovdje valja reći da identični troškovnik tuženik predaje i za trošak cjelokupnog postupka (list 489). Također ovdje valja reći da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjeva tužitelja bio, kako je već rečeno, na iznos od 105.546,70 kuna da bi tužitelj nakon specifikacije, odnosno povlačenja dijela tužbenog zahtjeva u konačnici od tuženika potraživao iznos od 58.543,00 kune. Da je sud odlučivao o troškovima postupka prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj bi za svaku radnju, sukladno vrijednosti predmeta spora, imao pravo na 250 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Međutim sud je kada je odlučivao o tužbenom zahtjevu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju odredio trošak postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu gdje je tužitelj prema vrijednosti predmeta spora imao pravo za svaku radnju na 100 bodova. Kada bi sud sada tuženiku dosudio posebni trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva, onda bi se ustvari došlo do situacije da bi tužitelj ustvari trebao nadoknaditi troškove postupka tuženiku, a ne obrnuto, a imajući u vidu da je tužitelj većim dijelom uspio sa svojim tužbenim zahtjevom (75 % uspjeha u parnici), pri čemu je tužitelju već umanjen trošak za njegov neuspjeh u parnici.

7. Imajući u vidu navedeno sud je odlučio kao pod točkom II izreke rješenja.

U Sesvetama 27. svibnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz žalbu i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja

2. tuženiku po pun.