Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac

Poslovni broj: Pn-180/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., OIB: …,

zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 5.travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27.svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Dužna je Republika Hrvatska iz osnova naknade neimovinske štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju D. G. iznos od 29.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Dužna je Republika Hrvatska iz osnova naknade imovinske štete iznos od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena" kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se dana 19.kolovoza 2016. oko 4 sata ujutro kretao pješice plažom B. u S. kada su prišla dva policijska službenika i zatražili ga da pristupi alko testiranju. Nadalje, da je tužitelju bilo nejasno zbog čega pristupiti alko testiranju pošto nije vozio i mirno se kretao pješice ne uznemiravajući okolinu. Nadalje, da su ga policijski službenici počeli udarati, te da se nesvjestan, što se dogodilo, našao u policijskom vozilu pretučen. Nadalje, da je dolaskom u II Policijsku postaju pretrpio još nekoliko udaraca od strane policijskih službenika nakon čega je smješten u posebnu prostoriju u pritvor nakon što su mu oduzete sve osobne stvari i gdje je bez pitke vode i bez objašnjenja ostavljen do 16 sati slijedećeg dana. Nadalje, da je po puštanju iz posebnih prostorija II Policijske postaje u S. 20. kolovoza 2016. Oko 16 sati zatražio pomoć na Hitnom kirurškom prijemu Kliničkog bolničkog centra S.. Tada su ustanovljeni kontuzija desnog ramena te infrakcija II rebra lijevo čime je došlo do loma desne ruke.

2. Nadalje, da je tužitelj pretrpio nesnosne bolove otok ruke i ramena te psihički stres uzrokovan nehumanim ponašanjem službenika te prekoračenjem ovlasti pa zbog svega zatražio pomoć psihijatra.

3. Nadalje, da se tužitelj tereti da je počinio prekršaj iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira vičući i psujući prolaznike te omalovažavao policijske službenike. Nadalje, da prekršaji koji terete tuženika ne opravdavaju uporabu sile prema tužitelju niti fizičke nasrtaje koji su uzrokovali povredu prava osobnosti zbog čega potražuje iz osnova neimovinske štete iznos od 29.000,00 kuna te osnova imovinske štete iznos od 2.000,00 kuna. Nadalje, da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl.186 ZPP-a koji je odbijen pa ustaje predmetnom tužbom.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da nije bilo protupravnog postupanja prema tužitelju.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem obavijesti od 19. kolovoza 2016. Ministarstva unutarnjih poslova RH, naredbe o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka opojnog sredstva, od 19.8 2016. II Policijske postaje PU S.- dalmatinske, medicinske dokumentacije, optužnog prijedloga, radnog naloga, broj 232-89-6/16 od 19.kolovoza 2016., službene zabilješke od 19.kolovoza 2016. I. P. postaje P. S.-dalmatinske ( list 31), Službene zabilješke II Policijske postaje PU S.-dalmatinske od 20.8.2016., preslike knjige protokola Hitnog kirurškog prijema S., sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku A. A., specijalist sudske medicine i patologije, te vještačenjem po vjetaku D.

T. ortoped i Č. L., psihijatar, te saslušanjem svjedoka J. Š., I. G., V. V., te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. U predmetnom postupku tužitelj zahtijeva od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete.

7. Između parničnih stranaka sporna je odgovornost tuženika za štetu zbog navodnog premlaćivanja tužitelja od strane policijskih službenika.

8. Čitanjem Obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 19.kolovoza 2016. utvrđeno je da je izdana D. G. - počinitelju prekršaja obavijest da će se za počinjeni prekršaj iz čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira što je dana 19.kolovoza 2016. ispred kluba M. u vidno alkoholiziranom stanju vikao i psovao prolaznike te omalovažavao policijske službenike II Policijske postaje podnijeti optužni prijedlog buduće je svom ponašanjem ostvario obilježja opisanog prekršaja. Nadalje, da je obavijest sačinjena u 15.40 sat, a D. G. je odbio potpisati.

9. Čitanjem Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opijata utvrđeno je da je D. G. smješten u posebnu prostoriju dana 19.

kolovoza 2016. u 4.30 sati te isto može trajati najdulje 12 sati. Nadalje, da je D. G. u vidno alkoholiziranom stanju teturao ispred noćnog kluba M. na

Bačvicama, te psovao prolaznike i omalovažavao policijske službenike, te kako se odbio alkotestirati smješten je u posebnu prostoriju zbog bojazni od počinjenja prekršaja do prestanka djelovanja alkohola te je u istoj bio smješten do 15:40 istog dana.

10. Čitanjem optužnog prijedloga od 2.prosinca 2016. utvrđeno je da se isti podnosi protiv D. G. temeljem čl. 111. i 160 Prekršajnog zakona jer je dana 19.kolovoza 2016. u 4,00 ujutro u kompleksu B. remetio javni red i mir psovanjem i vikanjem zbog čega je izazvao uznemirenost i nelagodu kod prolaznika i policijskih službenika.

11. Čitanjem radnog naloga J. Š. i V. V. proizlazi da je 19. kolovoza 2016. upućena na HKP KBC F. da utvrdi ozljede za osobu D. G. te je u razgovoru s medicinskim osobljem utvrđeno da se D. G. samovoljno udaljio te da mu nisu utvrđene ozljede.

12. Čitanjem službene zabilješke utvrđeno je da je istu sačinio A. L., a iz iste proizlazi da je dana 19.kolovoza 2019. oko 4,00 sata zajedno s kolegom I. G. vršio opservaciju područja B. te su u jednom trenutku primijetili osobu koja u alkoholiziranom stanju ometa prolaznike na način da viče i galami te psuje te da se isti mašući rukama obratio policijskim službenicima pogrdnim riječima.

13. Iz službene zabilješke od 20.kolovoza 2016. sačinjene od J. Š. utvrđeno je da je s kolegicom V. V. upućen na HKP KBC F. zbog ozljeda D.

G. zadobivenih od strane policijskih službenika te da je dolaskom na HKP zatečen D. G. koji je izjavio da je prethodne večeri bio na B. i da je došla policija nakon čega je priveden i zadržan do otriježnjenja, a da se drugog ne sjeća. Te da nije imao vidljivih ozljeda, a naknadnim dolaskom na HKP utvrđuje da je isti napustio Hitni kirurški prijem.

14. Iz iskaza svjedoka I. G., proizlazi da je tog dana 19.kolovoza 2016.

negdje oko 3-4 sata ujutro s kolegom L. bio u auto ophodnji ispred hotela Pgdje su zatekli tužitelja u potpuno alkoholiziranom stanju, te je bio u takvom lošem

stanju da je jedva mogao stajati na nogama. Nadalje, da su istog posjeli u auto te odveli u postaju gdje je smješten na I katu soba 3 što je inače soba za obaviti razgovor, ali da se sa istim nije moglo ništa obaviti jer je bio u jako lošem stanju. Nadalje, da se ne sjeća jesu li istome stavili lisice, ali vjeruje da nije bilo potrebe obzirom na njegovo stanje. Nadalje, da je tužitelj doveden u postaju potpuno zdrav, osim što je bio potpuno alkoholiziran jer nije mogao niti sjediti niti napuhati „ drager“ za alkotest. Nadalje, da što se tiče postupanja svjedoka i kolege L. prema tužitelju istome nisu nastupile nikakve štetne posljedice jer nikakve fizičke prisile prema njemu nije bilo. Nadalje, da je njihova smjena završila oko 5.30 to jutro kada je sastavljeno uredovanje o postupanju te noći, te da je do tada sve bilo uredno prema tužitelju te do tada prema njemu nije bilo upotrebe nikakve fizičke prisile koje je policija ovlaštena upotrijebiti ako treba. Nadalje, da je do 5.30 odnosno do završetka smjene tužitelj bio u istoj sobi.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio sam na piću u gradu na R., a iz grada se uputio pješke kući na M. oko jedan sat poslije ponoći. Nadalje, da je išao pješke preko B. i kako nije imao cigareta pitao je prolaznike cigarete. Odjednom da su se tu stvorila dva policajca koji su ga tražili osobnu iskaznicu i rekli da će puhati na što ih je pitao zašto će puhati jer nije niti na biciklu niti vozi auto. Na to je jedan kolega stavio ruke iza leđa i stavio mu lisice te je tada izgubio svijest, što je sve trajalo 10-15 sekundi. Vjerojatno je ( policajac) tako reagirao jer tužitelj nije odmah reagirao. Slijedeće da se probudio u stanici odakle je pušten u 14.00 sati. Nadalje, da za vrijeme boravka u policijskoj stanici nitko nije dolazio kod njega, a kada se probudio sve ga je boljelo tako da je odmah po otpuštanju otišao na Hitni kirurški prijem gdje su napravili rendgen, a u bolnicu došla dva policajaca (muško i žensko) oko 23 sata do ponoći. Nadalje, da kako je cijeli dan bio bez hrane i pića otišao je kući jer je dugo čekao nalaze, a ništa se nije događalo. Nadalje, da je sutradan ponovno došao na hitnu zbog jake boli pa su mu stavili gips na desnu ruku koja je napukla, a dijagnosticirano je i napuknuće rebra s desne strane, a da je desno rame bilo plavo od udarca i natučeno. Nadalje, da je predmetne večeri bio u alkoholizirano stanju, popio je jednu - dvije pive, ali da nije galamio niti pružao otpor policajcima, dok su policajci primijenili silu prema njemu jer je odbio alkotest.

16. Iz iskaza svjedoka J. Š. proizlazi da je slijedeći dan nakon događaja oko 1- 2 sata ujutro upućen od strane operativnog dežurstva zajedno s kolegicom u bolnicu da utvrde nastale tjelesne ozljede na D. G., međutim isti nije zatečen jer je samovoljno napustio odjel, a ozljede nisu klasificirane.

17. Iz iskaza svjedoka V. V. proizlazi da je u konkretnom slučaju sa kolegom

Š. upućena na HKP KBC S. radi utvrđivanja ozljeda kod tužitelja zadobivenih od strane policije. Nadalje, da se konkretnog događaja ne sjeća međutim da iz radnog naloga proizlazi kako ozljede nisu utvrđene. Nadalje, da nema izravnih saznanja niti što se događalo niti kako je priveden D. G.. Nadalje, da se ne sjeća pojedinosti konkretnog slučaja te potvrđuje sve navedeno u radnom nalogu.

18. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 84 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (" Narodne novine" broj 76/09 i 92/14) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a prema stavku 1) istog članka policijski službenik je ovlašten uporabiti tjelesnu snagu radi: 1. svladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadržati ili uhititi, 2. sprječavanja samoozljeđivanja osobe, 3. odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili na objekt ili prostor koji osigurava, 4. sprječavanja samovoljnog udaljavanja osobe s određenog mjesta, a sredstva prisile u smislu tog Zakona su 1. tjelesna snaga, 2. raspršivač s nadražujućom tvari, 3. palica, 4. sredstva za vezivanje, 5. uređaj za prisilno zaustavljanje motornog vozila, 6. službeni pas, 7. službeni konj, 8. posebna motorna vozila, 9. kemijska sredstva, 10. vatreno oružje, 11. uređaj za izbacivanje vode, 12. eksplozivna sredstva, 13. posebna oružja. Nadalje, sukladno članku 83. toga Zakona stavak 1) policijski službenik neće uporabiti sredstva prisile u mjeri većoj od nužne za ostvarenje svrhe postupanja; 2) policijski službenik će uvijek uporabiti najblaže sredstvo prisile kojim se postiže cilj, te 3) policijski službenik prestaje s uporabom sredstva prisile odmah po prestanku razloga zbog kojih je sredstvo prisile bilo uporabljeno. Nadalje, sukladno čl.133 ZOPP policijski službenik uporabit će sredstva vezivanja na način da sredstvo za vezivanje ne nanosi nepotrebne tjelesne boli ili ozljede vezanoj osobi.

19. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da su policijski službenici upotrijebili silu jer je odbio alkotest (iako je bio vidno alkoholiziran) uslijed čega su istome nanijeli tjelesne ozljede.

20. Na okolnost postupanja tuženika prilikom privođenja tužitelja te upotrebe sile saslušani su svjedoci policijski službenici koji su u bitnome iskazali da nije bilo potrebe za uporabom sile jer je tužitelj bio u tako lošem stanju u kojem nije mogao sjediti niti napuhati alkotest, te je isti priveden u II Policijsku postaju do otriježnjenja.

21. Iz iskaza tužitelja i medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj pregledan na HKP odmah nakon napuštanja postaje te su istome nakon obrade utvrđene tjelesne ozljede.

22. Tužitelj smatra odgovornom državu zbog postupanja policijskih službenika u konkretnom slučaju, međutim, policijski službenici su zanijekali primjenu tjelesne sile prema tužitelju, a sam tužitelj u svom iskazu nije se sjetio detalja poput toga da je bio pretučen već je izjavio da se onesvijestio nakon što mu je policajac stavio lisice iz čega proizlazi da ne kazuje istinito i uvjerljivo o nastanku štetnog događaja. Tužitelj, dakle, ne opisuje udarce ni drugu vrstu sile koja je navodno bila upotrijebljena, ne opisuje ništa osim vezivanja pri tome ne spominje ni bol ni ozljedu, a od države traži odštetu zbog navodnog premlaćivanja od strane policijskih službenika.

23. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine proizlazi da su tužitelju ozljede nastale od udarca tupo tvrdim predmetom ( nogom obuvenom u cipelu ili šakom ) odnosno udarcem o tupo tvrdi predmet ( vrata, dovratak) međutim kako se tužitelj u opisu štetnog događaja ne sjeća ničeg osim vezivanja, te u nedostatku iskaza svjedoka, a policijski službenici opovrgavaju primjenu bilo kakve sile, valja reći da isti nije dokazao da je došlo do toga udaranja nogom ili šakom od strane policijskog službenika. Osim toga, tužitelj je priveden jer je galamio vidno alkoholiziran u vrijeme turističke sezone u Centru grada čime je uznemiravao građane pa je protiv istog podnesen optužni prijedlog za počinjeni prekršaj protiv javnog reda i mira. U tom slučaju sukladno čl. 84 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (" Narodne novine" broj 76/09 i 92/14) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a prema stavku 1) istog članka policijski službenik je ovlašten uporabiti tjelesnu snagu radi: 1. svladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadržati ili uhititi, 2. sprječavanja samoozljeđivanja osobe, 3. odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili na objekt ili prostor koji osigurava, 4. sprječavanja samovoljnog udaljavanja osobe s određenog mjesta, primjenu sile odnosno sve ono što je navedeno u tužbi a što bi ukazivalo na nepravilnosti u postupanju policijskih službenika s tim da je jedno od sredstava prisile tjelesna sila, a prema čl. 83 stavak 1) policijski službenik neće uporabiti sredstva prisile u mjeri većoj od nužne za ostvarenje svrhe postupanja. Dakle, postoji određena diskrecija u postupanju pri čemu je važno utvrditi, ako je došlo do nepravilnosti u radu, tko je odgovoran za nepravilan rad ili postupanje. U konkretnom slučaju, osim nesporne činjenice da su tužitelja privela dva policijska službenika u postaju nije utvrđena odgovornost nijednog od njih za nezakonito postupanje u konkretnom slučaju.

24. Naime, u ovom štetnom događaju nisu utvrđene pretpostavke odgovornosti za štetu države za rad ili nepravilnost u radu policijskih službenika, a prethodno nije provedena ni istraga nad radom službenika na zahtjev tužitelja.

25. U konkretnom slučaju, odgovornost države postojala bi kada bi se utvrdilo da je doista došlo do povrede pravila od strane službene osobe pri čemu ovdje nije proveden nikakav postupak radi utvrđivanja nezakonitog postupanja policijskih službenika niti je propisana odgovornost države za nepravilnosti u radu policije prije prethodnog utvrđenja nezakonitosti u radu i postupanju.

26. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat sukladno vrijednosti predmeta spora trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 11.rujna 2017., 100 bodova, 30.listopada 2017. 100 bodova, ročište od 9.listopada 2018. 100 bodova, 27.studenog 2018. 100 bodova, 17.rujna 2019. 100 bodova,16.rujna 2020. 100 bodova, te 28.rujna 2021. 100 bodova te 4.travnja 2022. 100 bodova, odnosno sveukupno 900 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 10,00 kuna ( Tbr. 50) sveukupno iznosi 9.000,00 kuna.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 27.svibnja 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u S.. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- ZZ tuženika

- u spis