REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 24 Povrv-223/2020.-18.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Bugi Mrzljak Stenzel kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. S. Z. U. Z.,

O. i to I. tužiteljice J. B., OIB: … , II. tužiteljice J.

D., OIB: … , III. tužiteljice M. E.-P., OIB: … , IV. tužitelja R. F., OIB: … , V. tužiteljice M. I., OIB: … ,

VI. tužiteljice M. K., OIB: … , VII. tužitelja I. L., OIB: … , VIII. tužiteljice V. M., OIB: … , IX. tužitelja I.

T., OIB: … , X. tužitelja M. T., OIB: … i XI. tužiteljice V. Ž., OIB: … , zastupanih po upravitelju G. S.

K. G. d.o.o., Z., OIB: … , zastupanog

po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. &

P. d.o.o. u Z., , protiv tuženika N. U. iz

P. J., općina P., OIB: … , radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. P., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. i tuženika, radi isplate, 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-45109/18. od 28. rujna

2018. kojim je naloženo tuženom N. U. u roku od 8 dana platiti tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade u Z., i to I. tužiteljici J. B., OIB: … , II. tužiteljici J. D., OIB: … , III. tužiteljici M. E.-

P., OIB: … , IV. tužitelju R. F., OIB: … , V. tužiteljici

M. I., OIB: … , VI. tužiteljici M. K., OIB: … , VII. tužitelju

I. L., OIB: … , VIII. tužiteljici V. M., OIB: … , IX. tužitelju I. T., OIB: … , X. tužitelju M. T., OIB: … i XI. tužiteljici V. Ž., OIB: … , zastupanim po upravitelju

G. S. K. G. d.o.o., Z., OIB: … , na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 7.192,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od :

- 299,69 kuna od 16. veljače 2016. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. svibnja 2016. do

isplate,

- 299,69 kuna od 16. lipnja 2016. do

isplate, - 299,69 kuna od 16. srpnja 2016.

do isplate,

- 299,69 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. listopada 2016. do

isplate,

- 299,69 kuna od 16. studenog 2016. do

isplate,

- 299,69 kuna od 16. prosinca 2016. do

isplate,

- 299,69 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. veljače 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. travnja 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. rujna 2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. listopada 2017. do

isplate, - 299,69 kuna od 16. studenog 2017.

do isplate, - 299,69 kuna od 16. prosinca

2017. do isplate,

- 299,69 kuna od 16. siječnja 2018. do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-45109/18. od 28. rujna 2018. kojim

je naloženo tuženom N. U. u roku od 8 dana platiti tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade u Z., i to I. tužiteljici J. B., OIB: … , II. tužiteljici J. D., OIB: … , III. tužiteljici M. E.-

P., OIB: … , IV. tužitelju R. F., OIB: … , V. tužiteljici

M. I., OIB: … , VI. tužiteljici M. K., OIB: … , VII. tužitelju

I. L., OIB: … , VIII. tužiteljici V. M., OIB: … , IX. tužitelju I. T., OIB: … , X. tužitelju M. T., OIB: … i XI. tužiteljici V. Ž., OIB: … , zastupanim po upravitelju

G. S. K. G. d.o.o., Z., OIB: … , na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 7.192,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od :

- 144,76 kuna od 16. veljače 2016. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. ožujka 2016.

do isplate, - 144,76 kuna od 16. travnja

2016. do isplate, - 144,76 kuna od 16.

svibnja 2016. do isplate, - 144,76 kuna od

16. lipnja 2016. do isplate, - 144,76 kuna

od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. kolovoza 2016. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. rujna 2016. do

isplate,

- 144,76 kuna od 16. listopada 2016. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. studenog 2016.

do isplate, - 144,76 kuna od 16. prosinca

2016. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. siječnja 2017. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. veljače

2017. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. ožujka 2017. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. travnja

2017. do isplate, - 144,76 kuna od 16.

svibnja 2017. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. kolovoza 2017. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. rujna 2017.

do isplate,

- 144,76 kuna od 16. listopada 2017. do

isplate, - 144,76 kuna od 16. studenog

2017. do isplate, - 144,76 kuna od 16.

prosinca 2017. do isplate,

- 144,76 kuna od 16. siječnja 2018. do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženom naknaditi tužiteljima troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.777,50 kuna u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 28. rujna 2018. podnijeli ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženog, radi isplate 11.146,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa mjesečnog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve kao i naknade troškova ovršnog postupka. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik M. J. iz Z., donio je 28. rujna 2018. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne poslovni broj Ovrv-45109/2018.

2. Tuženi je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, sada odgovor na tužbu, u povodu kojeg je ovosudnim rješenjem od 18. kolovoza 2021. Povrv-223/2020.-3. rješenje o ovrsi označeno u točki 1. ovog obrazloženja stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelji su ovršni prijedlog, sada tužbu temeljili na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u kojem imaju evidentirana potraživanja u ukupnom iznosu 11.146,80 kuna na ime pojedinih mjesečnih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve u razdoblju 24 mjeseca, od siječnja 2016. do prosinca 2017., koje tuženik nije podmirio. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su pojasnili da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u Z., te je stoga dužan plaćati mjesečnu pričuvu, sukladno odredbama članka 90. stavka 1., 89. stavka 2. i članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima te sukladno važećem Međuvlasničkom ugovoru i njegovom I. Anexu te Ugovoru o upravljanju zgradom.

3.1 U pogledu visine potraživanja, tužitelji su tvrdili da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve obračunava kao umnožak ugovorene pričuve po kvadratnom metru (2,30 kuna) x koeficijent za poslovni prostor (1,25) x površina tuženikovog prostora (161,83 m[2] ) tj. ukupno 464,45 kuna mjesečno, a za 24 mjeseca ukupo 11.146,80 kuna.

4. Tuženik u bitnome osporava tvrdnju tužitelja o površini njegove nekretnine tvrdeći da ona iznosi 130,30 m[2] . Osporava da je riječ o poslovnom prostoru, s tvrdnjom da je riječ o dijelom poslovnom prostoru (102,86m[2] ), a dijelom o stambenom prostoru (27,44 m ). Tvrdi da nije pristao na sklapanje međuvlasničkog ugovora u kojem su ugovoreni različiti koeficijenti za obračun pričuve ovisno o tome je li riječ o stambenom prostoru (koeficijent 1,00) ili poslovnom prostoru (koeficijent 1,25). Ističe da se u njegovom poslovnom prostoru nalazi informatička firma u kojem povremeno boravi dvoje do troje zaposlenika u najduljem dnevnom trajanju od 9,00 – 16,00 sati te da ona ne uzrokuje bilo kakve veće troškove za zgradu od troškova stanara. Zaključno, navodi kako ne osporava da treba plaćati pričuvu, ali prema koeficijentu 1,00 te prema kvadraturi 130,30 metara, utvrđenom na zapisnik gradskog stambenog komunalnog gospodarstva 14. prosinca 2021., u kojem je također navedeno da se uredski prostor prostire na 94,46 m2, a stambeni na 37,84m2.

5. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelji su naveli kako tuženik neosnovano tvrdi da se njegova nekretnina sastoji dijelom od stambenog, dijelom od poslovnog prostora, jer da je iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je riječ o jednom prostoru.

5.1. U pogledu prigovora pogrešne površine tuženikovog stana, tužitelji navode kako se podatak o površini tuženikove nekretnine razlikuje u izvatku iz zemljišnih knjiga i u Međuvlasničkom ugovoru, te da je upravitelj prilikom izračuna pričuve uzeo u obzir površinu iz Međuvlasničkog ugovora. Tužitelji smatraju da je upravitelj ispravno postupio, jer da je člankom 17. stavkom 3. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine određeno, da se - ako podaci o posebnom dijelu upisani u zemljišnu knjigu/knjigu položenih ugovora ne slažu s podacima iz Međuvlasničkog ugovora/potvrde o posebnim dijelovima - točnim podatkom smatra podatak iz međuvlasničkog ugovora/potvrde o posebnim dijelovima.

6. U provedenom dokaznom postupku prihvaćeni su dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.1. Prihvaćanjem prijedloga tužitelja pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk uložak 9105 k.o. Grad Zagreb, suvlasnički udio redni br. 5, (list 36-38 spisa), međuvlasnički ugovor (list 39-42 spisa), popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (list 43 spisa), odluka suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja - popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 44-46 spisa), ukupni pregled prostora i površina (list 47 spisa), ugovor o upravljanju zgradom (list 48-51 spisa), pravila postupanja kod ustupanja radova (list 52-53), godišnji program upravljanja za period 2011-2012 (list 54-55 spisa), prvi anex međuvlasničkog ugovora (list 56 spisa), odluka suvlasnika (list 57-58 spisa), ukupni pregled prostora i površina (list 59 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 60-64 spisa).

6.2. Prihvaćanjem prijedloga tuženika pročitani su podaci o netto korisnoj površini nekretnine (list 7 spisa), tablica vlasničkih udjela u zgradi, s tlocrtima (list 72-74 spisa), račun za plaćanje pričuve od 19. siječnja 2020. (list 75 spisa), zapisnik od 14. prosinca 2021. (list 84 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti prema članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13.) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 8. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine u Z., te da je stoga obvezan plaćati pričuvu. Nije osporena visina pričuve 2,30 kuna po m2, kako je to uostalom utvrđeno Godišnjim programom upravljanja (list 54-55), odnosno Odlukom suvlasnika (list 57-59). Nesporno je da tuženik nije platio pričuvu u utuženom razdoblju. Nesporno je da je G. S. K. G. d.o.o. upravitelj, kako to

uostalom proizlazi iz Ugovora o upravljanju zgradom s Z. H. d.o.o.,

podružnica G. S. K. G. (list 48-53) i iz povijesnog izvatka

iz sudskog registra (list 60-64) prema kojem je razvidno da je podružnica odvojena od Zagrebačkog Holdinga d.o.o., te je osnovano novo društvo G. S. K. G. d.o.o., koje kao upravitelj zastupa tužitelje u ovom postupku.

9. Sporna je međutim visina pričuve, jer tuženik osporava površinu njegovog posebnog dijela prema kojoj mu se pričuva obračunava, namjenu posebnog dijela i povećani koeficijent za obračun pričuve.

10. Materijalno relevantne odredbe za rješenje ovog spora su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje ZV).

11. Pri tome, tužitelji svoje potraživanje temelje na odredbama članka 375. ZV-a, sadržanog u Glavi 3. Prijelaznih i završnih odredbi ZV-a i članka 89. stavka 2. i članka 90. stavka 1. i 2. sadržanih u Glavi 4. Trećeg dijela ZV-a. Međutim, člankom 374. stavak 1. ZV-a propisano je:

"(1) Odredbama ove glave uređuju se međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

(2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. Glave 4. Trećega dijela ovoga Zakona."

12. Prema tome, prvo je trebalo utvrditi da li se na pravnu situaciju u ovom predmetu primjenjuje Glava 3. prijelaznih i završnih odredbi ZV-a ili Glava 4. Trećeg dijela ZV-a jer se te odredbe prema izričitoj odredbi članka 374. stavka 1. ZV-a (vidi Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-68/2006.). U tom pravcu, tužitelj se poziva na Međuvlasnički ugovor i Anex I. tom Ugovoru, a u kojima je navedeno da se oni donose na temelju članka 375. ZV-a (list 39). Zbog toga sud zaključuje da je za rješenje ovog spora materijalno pravo relevantna Glava 3. Prijelaznih i završnih odredbi ZV-a.

13. Članci 380. i 381. ZV-a, sadržani u Glavi 3. Prijelaznih i završnih odredbi ZV-a sadrže odredbe o zajedničkoj pričuvi.

14. Članak 380. stavak 1. ZV-a ("zajednička pričuva") glasi:

1) Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

15. Članak 381. ZV-a ("Troškovi upravljanja") glasi:

"Dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini".

16. Odredba članka 13. Međuvlasničkog ugovora glasi:

"Dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine, prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, korigiran koeficijentima iz članka 15. ovog ugovora".

17. U članku 15. Međuvlasničkog ugovora ugovoreni su, među ostalim, koeficijent 1,00 za stambeni prostor i koeficijent 1,25 za poslovni prostor.

18. Prema ocjeni ovog suda, odredba članka 13. i članka 15. Međuvlasničkog ugovora protive se odredbi članka 380. i 381. ZV-a jer uspostavljaju različit režim prema suvlasnicima s obzirom na namjenu za koji se posebni dio koristi, a uspostavljanje takve razlike temelji se na pukoj činjenici namjene posebnog dijela bez bilo kakvog vrednovanja konkretnih okolnosti u zgradi. Prema ocjeni ovog suda takva je odredba protivna, ako ne prirodi članka 380. i 381. ZV-a, onda Ustavu Republike Hrvatske koji jamči jednakost kao najveću vrednotu ustavnog poretka u kontekstu nepovredivosti prava vlasništva u kojem svako ograničenje treba biti podvrgnuto ocjeni razumnosti i razmjernosti. Sloboda ugovaranja u tom pravcu nije apsolutna. U ovom predmetu riječ je o plaćanju pričuve, koju su suvlasnici dužni plaćati kako bi se osigurala sredstva potrebna za upravljanje i održavanje zajedničkih dijelova zgrade. Ovaj sud doista ne vidi niti jedan razlog zbog kojeg bi vlasnik posebnog dijela koje se koristi kao poslovni prostor trebao plaćati pričuvu u većem iznosu od vlasnika posebnog dijela iste kvadrature koji taj dio koristi kao stambeni prostor, samo zbog činjenice što je riječ o poslovnom prostoru. Ovo pogotovo, ako se poslovni prostor ne koristi na način da uzrokuje neke posebne troškove ili ne koristi u većoj mjeri neke uređaje nekretnine u odnosu na ostale suvlasnike ili eventualno ne predstavlja kakav veći rizik za nekretninu i njezine suvlasnike, a u ovom predmetu o tome nije bilo niti riječi. Naime, međuvlasničkim ugovorom uspostavljena je razlika samo na temelju puke činjenice da netko posebni udio koristi kao poslovni, a ne stambeni prostor (usporedi u tom pravcu Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-68/2006.). Štoviše, tuženik je tvrdio da se u njegovom posebnom dijelu (točnije u dijelu njegovog posebnog dijela) koji se nalazi na prvom katu zgrade, nalazi informatička tvrtka, čiji djelatnici u prostoru borave najduže tijekom radnog vremena. Ova tvrdnja osnažena je i zapisnikom koji su sačinili djelatnici upravitelja, doduše nakon utuženog razdoblja, u kojem je navedeno da su na dijelu posebnog dijela tuženika nalazi poslovni prostor koji koristi zakupnik M.-P. T.. A. d.o.o. kao uredski prostor (list 84 spisa). Tužitelji nisu dali drugačije argumente, smatrali su da je odredba Međuvlasničkog ugovora dovoljna. Prema tome, navedena odredba članka 13. Međuvlasničkog ugovora u dijelu "korigiran koeficijentima iz članka 15. ovog ugovora" i članka 15. u dijelu u kojem je sadržan koeficijent za poslovni prostor 1,25 Međuvlasničkog ugovora ovaj sud ocjenjuje protivnim ako ne članku 380. i članku 381. ZV-tada Ustavom zajamčenom pravu na jednakost u kontekstu nepovredivosti prava vlasništva, a time i ništavim u smislu odredbe članka 103. stavka 1. u vezi članka 105. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima koji je važio u vrijeme sklapanja Međuvlasničkog ugovora ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., Narodne novine br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., dalje ZOO/91.) pri čemu sud na ništavost prema članku 109. stavku 1. ZOO/91. pazi po službenoj dužnosti.

19. Samo podredbno, treba uputiti i na članak 89. ZV-a (koji se ovdje prema ocjeni suda ne primjenjuje jer se nalazi u Glavi 4. Trećeg dijela ZV-a) u kojem je zakonodavac propisao okvir u kojem suvlasnici, na nekretninama na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova prema Glavi 4. Trećeg dijela ZV-a, mogu korigirati doprinose za zajedničku pričuvu. Tako članak 89. stavci 2. - 4. glase:

"2) Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

(3) Suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. ovoga članka, i to:

- odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika,

- suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi.

(4) Svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz stavka 1., odnosno stavka 2. ovoga članka i je li valjana odluka iz stavka 3. ovoga članka, a kad nema valjane odluke o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova s obzirom na različitu mogućnost uporabe tih uređaja".

19.1. U ovom predmetu, tuženik je naveo razloge zbog kojih odluku o povećanom koeficijentu za poslovni prostor smatra nepravednom, a tužitelji nisu dali nikakav dokaz kojim bi opravdali povećani koeficijent za poslovni prostor, niti Međuvlasnički ugovor sadrži odredbe iz kojih bi proizlazila utemeljenost različitih koeficijenata u smislu odredbe članka 89. stavka 3. alineje 1. ZV-a (koji se prema ocjeni suda niti ne primjenjuje), niti je Međuvlasnički ugovor donesen suglasnom odlukom svih suvlasnika u smislu odredbe članka 89. stavka 3. alineje 2. ZV-a (koji se prema ocjeni suda niti ne primjenjuje), a upravo tome je prigovarao tuženik u ovom postupku, koji nije potpisao Međuvlasnički ugovor zbog neslaganja s u njegu sadržanim odredbama o korekciji putem koeficijenta. Naime, međuvlasničkim ugovorom uspostavljena je razlika samo na temelju puke činjenice da netko posebni udio koristi kao poslovni, a ne stambeni prostor (usporedi u tom pravcu Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-68/2006.).

20. Zaključno, na temelju svega naprijed navedenog, sud smatra da mjesečni doprinos pričuve treba odrediti prema članku 13. Međuvlasničkog ugovora (ispuštanjem ništavog dijela odredbe o korekciji za koeficijent) u skladu s člankom 380. i 381. ZV-a (dakle bez primjene koeficijenta 1,25).

21. Drugo je sporno pitanje površine tuženikovog posebnog dijela. Prema izvatku iz zemljišne knjige tuženik je u zemljišnoj knjizi (izvadak, list 36-38 spisa) upisan kao vlasnik poslovnog prostora na prvom katu zgrade mješovite uporabe u Z., površine 130,30 m[2] , neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (suvlasnički udio redni broj 5). Nasuprot tome, u Odlukama suvlasnika koje sadrže popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (listovi 44-47 i 57 do 59 spisa), tuženik je naveden kao vlasnik 161,83 m[2] . Osim toga, tuženik je dostavio izvadak iz etažnog elaborata (list 72-73) prema kojem se njegov posebni dio sastoji od stamenog prostora površine 37,84 m[2] i poslovnog prostora površine 92,46 m - ukupno 130,30 m[2] , izvadak procjene vrijednosti nekretnine (list 7) prema kojem se njegov dio sastoji od poslovnog prostora površine 102,86 m[2] i stambenog prostora površine 27,44 m[2] – ukupno 130,30 m te konačno zapisnik o očevidu na terenu (list 84) koji je proveo djelatnik upravitelja tužitelja 14. prosinca 2021. iz kojeg proizlazi da je tuženik vlasnik posebnog dijela ukupne površine 130,30 m[2] , od čega poslovni prostor zauzima 92,46m , a stambeni 37,84m[2] . Dakle, iz svih navedenih isprava, osim Odluka suvlasnika, koje tuženik nije potpisao, proizlazi da se tuženikov idealni dio ima 130,30m[2] . Nasuprot tome, tužitelj se poziva na članak 17. stavak 3. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine" broj 121/13., 61/18. i 63/19., dalje Pravilnik) koji glasi: "(3) Ako se podaci o posebnom dijelu upisani u zemljišnu knjigu ili knjigu položenih ugovora ne slažu s podacima iz međuvlasničkog ugovora ili potvrde o posebnim dijelovima iz članka 5. ovog Pravilnika, točnim podatkom o posebnom dijelu smatra se podatak iz međuvlasničkog ugovora ili potvrde o posebnim dijelovima iz članka 5. ovog Pravilnika". Međutim, u ovom predmetu ne odlučuje se o povezivanju knjige položenih ugovora i zemljišne knjige što je predmet Pravilnika (prema članku 1. stavku 1. Pravilnika), nego o plaćanju pričuve, pa sud smatra da nema mjesta primjeni Pravilnika, a osim toga upravo je Upravitelj na zapisnik od 14. prosinca 2021. nakon provedenog očevida na terenu potvrdio da tuženikov posebni dio ima 130,30 m[2] , te još više, 19. siječnja 2020. tuženiku izdaje uplatnicu za plaćanje pričuve prema iskazanoj površini 130,30 m[2] (list 75 spisa). Dakle, očito je za zaključiti da je površina prema kojoj treba obračunati visinu pričuve upravo 130,30 m[2] , a ne 161,83m kako su to tvrdili tužitelji.

22. Zbog toga, mjesečni doprinos pričuve treba obračunati umnoškom površine 130,30 m[2] i 2,30 kuna visine pričuve po m[2] , što čini 299,69 kuna koliko je tuženik prema ocjeni ovog suda dužan platiti na ime mjesečnog doprinosa pričuve za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju (a ne 2,30 x koeficjent 1,25 x 161,83m2= 464,45 kuna kako su to tvrdili tužitelji). Zbog toga, kako je riječ o utužena 24 mjeseca, tuženik je dužan platiti tužiteljima ukupno 7.192,56 kuna.

23. Tuženik priznaje da treba plaćati pričuvu (osporava njezinu visinu) i priznaje da pojedine utužene doprinose nije platio po dospijeću (prvi utuženi doprinos dospio je 15. veljače, a posljednji 15. siječnja 2018. Člankom 15. stavkom 3. Međuvlasničkog ugovora i člankom 15. Ugovora o upravljanju ugovoreno da se pričuva plača do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a da se u slučaju zakašnjenja plaćaju i zakonske zatezne kamate. Nedvojbeno je da tuženik po dospijeću nije izvršio svoju obvezu. Stoga je o zateznim kamatama na mjesečne iznose doprinosa odlučeno primjenom odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., i 126/21., dalje ZOO), u svezi odredbe članka 183. stavka 1. ZOO-a, kojima je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi određenoj zakonom od zakašnjenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

24. Zbog toga je sud na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP/13. odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude tj. platni nalog je održao na snazi u dijelu u kojom je tužbeni zahtjev našao osnovanim, a u dijelu kojim je tužbeni zahtjev našao neosnovanim isti je odbio i u tom dijelu ukinuo platni nalog.

25. Budući se ovršni postupak nastavio kao parnični postupak, riječ je o jedinstvenom postupku, pa o troškovima postupka u oba postupka treba odlučiti jednom odlukom, (Zaključak br. 3. od 2. lipnja 2017. koji je donesen na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova).

26. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP/13. u vezi članka 28. i 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) i članku 155. ZPP/13.

27. Visina troška tužitelja koje su zastupali punomoćnici odvjetnici određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/04., 118/04., i 107/15., dalje OT.). Materijalni troškovi određeni su prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019, dalje Uredba), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11., 112/2012. i 114/12., dalje JBPravilnik). Trošak je određen prema vrijednosti predmeta spora u iznosu 11.146,80 kuna.

28. Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka obzirom je u ovom sporu uspio s 65% tužbenog zahtjeva u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, a tuženik s 35 % istog zahtjeva, pa postotak uspjeha tužitelja nakon obračuna postotaka u kojima su obje stranke uspjele u ovoj parnici iznosi 30 %.

29. Kao potreban trošak tužitelja - ovrhovoditelja u ovršnom predmetu - ocjenjuje se trošak nagrade punomoćniku za:

- sastav prijedloga za ovrhu u iznosu 1.250,00 kuna (Tbr. 11. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. stavak 1. alineja 4. i Tbr. 42. i 50. OT),

- sastav podneska 27. kolovoza 2021. u iznosu 1.250,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. stavak 1. alineja 4. i Tbr. 42. i 50. OT),

- zastupanje na ročištima 30. ožujka 2022. i 15. svibnja 2022. u iznosu po 1.250,00 kuna za svako (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. stavak 1. alineja 4. i Tbr. 42. i 50. OT) i - pristup ročištu 16. svibnja 2022. koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu 312,50 kuna (Tbr. 9. točka 5. u vezi Tbr. 7. točka 1. stavak 1. alineja 4. i Tbr. 42. i 50. OT).

30. Tužiteljima su priznati i sljedeći materijalni troškovi:

- trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 412,50 kuna (Članak 6. stavak 1. alineja 5. i članak 9. JBPravilnika i

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 200,00 kuna (Tar. br. 1. stavak 1. alineja 4. Uredbe u vezi članka 7. stavka 3. ZSP-a.

31. Javnobilježnički troškovi za dostavu rješenja o ovrsi u iznosu 37,50 kn (30 kn + 7,50 kn PDV) nisu priznati jer ničim nije dokazano da su nastali, a dostava je uključena unutar troška javnobilježničke nagrade na temelju članka 6. stavka 1. Pravilnika, koja se odnosi na radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama.

32. Prema tome sveukupno priznati troškovi tužitelja iznose 5.925,00 kuna, a obzirom na postotak uspjeha u sporu (30%), tužitelju je dosuđeno 1.777,50 kuna. Zbog toga je u pogledu troškova postupka odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2022.

Sutkinja:

Buga Mrzljak Stenzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku 8 (osam) od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP/13.). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP/13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP/13.).

DNA

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženoj po pun.

Broj zapisa: eb30c-cc7b0

Kontrolni broj: 088f0-488ed-147e6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BUGA MRZLJAK STENZEL, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.