REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1634/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J., OIB …, iz K., kojeg

zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika I. V.,

OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica

A. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika i njegove punomoćnice, na ročištu radi objave dana 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj Ž. J. (OIB …) jedini i isključivi

vlasnik, za cijelo, realnog dijela čest. zem. 7045/48 K.O. K. koji je u Skici mjesta očevida u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 28.

studenog 2021. (koje vještvo je sastavni dio ove presude) označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i površine je 112 m2.

II Ovlašćuje se tužitelj Ž. J. (OIB …) temeljem ove presude

zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva realnog dijela čest. zem. 7045/48 K.O. K. koji je u Skici mjesta očevida u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 28. studenog 2021. (koje vještvo je sastavni dio ove presude) označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i površine je 112 m2, na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika, i to tako što je tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići kod nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove parcelaciju odnosno cijepanje čest. zem. 7045/48 K.O. K. na način da se predmetni realni dio čest. zem. 7045/48 K.O. K., koji je u Skici mjesta očevida u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 28. studenog 2021. (koje vještvo je sastavni dio ove presude) označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i površine je 112 m2, formira kao zasebna čestica sa zasebnom zemljišnoknjižnom oznakom, što će se provesti i u zemljišnim knjigama, a nakon čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva te novoformirane zasebne čestice na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti, sve pod prijetnjom ovrhe.

III Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.923,80 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. travnja 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 7045/48 K.O. K. Navodi kako predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja dio kuće s okućnicom na otoku B. te dodaje kako je tada prizemni objekt s okućnicom stekao u vlasništvo temeljem ugovora o kupnji i prodaji kojeg je sklopio 1. siječnja 1970. s dotadašnjim stvarnim vlasnikom i posjednikom V. B. pok. A.,

koji je prethodno ovu nekretninu kupio od K. M., tako da se radi o nesmetanom stogodišnjem posjedu predmeta spora. Na pripremnom ročištu održanom 23. veljače 2021. tužitelj je kao osnovu stjecanja vlasništva naveo kupnju, građenje i dosjelost.

2. U svom odgovoru od 7. prosinca 2020. tuženik je osporio tužbu u cijelosti i prigovorio nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, uz obrazloženje kako u ugovoru iz 1970. nije označena katastarska čestica nekretnine koja je predmet tog posla, već isključivo predio "S.", koje je površine nekoliko tisuća metara četvornih.

Također navodi kako se tužitelj bez pravnog temelja i potrebnih isprava gradnjom na nekretnini čest. zem. 1366/1 K.O. K., proširio i na predmetnu česticu u vlasništvu tuženika, stoga je bio svjestan protupravnosti postupanja, a pored svega osporava da bi bio nesmetani posjednik.

3. Podneskom od 8. ožujka 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom skice dipl. ing. geodezije Z. Š., ugovora o kupnji i prodaji od 1. siječnja 1970., vlasničkih listova od 5. veljače 2019., 6. prosinca 2020. i 10. siječnja 2021., zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole od 4. lipnja 1923., građevinske dozvole od 2. listopada 1923., zapisnika od 28. kolovoza 1923. i nacrta o gradnji teze, prerisa mape s područjem S., prijepisa posjedovnih listova broj 553 i broj 373 Ureda za katastar S.,

Ispostave V. od 10. siječnja 2021. te povijesti promjena na katastarskim česticama od 12. siječnja 2021. s prilozima, ovjerovljenih izjava od 15. srpnja 1996. i 13. rujna 1998., izvoda iz katastarskog plana od 11. siječnja 2021., očevidom održanim na licu mjesta 1. srpnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D.

B., pregledom njegovog nalaza od 16. prosinca 2021. s prilozima, obavijesti Građevinske inspekcije, Ureda u S. od 24. lipnja 2021., saslušanjem svjedoka

A. M., P. P., M. Ž. i P. J. te tuženika kao

stranke.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici te ima li valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog spora.

8. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva kupnjom, gradnjom i dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasništvo stekao sklapanjem ugovora o kupnji 1970., a u svom podnesku od 11. siječnja 2021. spominje kako je prizemni dio predmetne kuće izgrađen 1923., dok je prvi kat s vanjskim stubištem izgrađen početkom sedamdesetih godina. Pored svega ističe faktičku vlast na stvari koja, računajući i njegove pravne prednike, kontinuirano traje preko stotinu godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno građenja i početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO).

9. Stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora o kupnji od 1. siječnja 1970. nije moguće, jer je taj pravni posao sklopljen s prodavateljem V. B., koji nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, niti bi iz stanja u spisu proizlazilo da je to bila K. M., koju tužitelj navodi kao prethodnu vlasnicu i prodavateljicu, a osim toga ne sadrži točnu katastarsku oznaku nekretnine koja je predmet posla,

stoga taj ugovor nije podoban za stjecanje. Što se tiče građenja, tužitelj navodi kako je objekt izgrađen do 1980., stoga je valjalo uzeti u obzir da su ovaj originarni način stjecanja prava vlasništva predviđala pravna pravila iz paragrafa 417.-419. OGZ koja su prihvaćala načelo superficies solo cedit. Dakle, zgrada pripada vlasniku zemljišta, neovisno o tome je li graditelj pošten, a vlasnik zemljišta nije znao za gradnju ili je znao za građenje pa ga nije odmah zabranio, budući je njihov odnos prema gradnji i izgrađenom objektu odlučan prilikom utvrđenja prava na naknadu učinjenih potrebnih i korisnih troškova. U svakom slučaju, stjecanje vlasništva građenjem nema valjanog zakonskog uporišta, tako da je preostalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće.

10. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

11. Pregledom vlasničkog lista od 5. veljače 2019., razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. 7045/45 Z.U. 3879 K.O. K., upisana kao isključivo vlasništvo tuženika, iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, što i nije bilo sporno među strankama.

12. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama Ureda za katastar S., Ispostave V. od 12. siječnja 2021. s prilozima, razvidno je kako je čest. zem. 7045/48 K.O. K. od osnutka katastra na otoku V. 1953. bila

upisana u posjedovnom listu broj 534 naslovnika A. M. – P. pok. N.

iz K., a danas u posjedovnom listu broj 2305, kao isključivi posjed vlasnika I.

V.

13. Pregledom ugovora o kupnji i prodaji od 1. siječnja 1970. razvidno je kako je tužitelj Ž. J. kupio od vlasnika i prodavatelja V. B. pok. A. iz

K. "cementnu težu koja se nalazi u predjelu zvanom S. na otoku

B., a koja je svojevremeno bila vlasnost M. P., V., M., A. i K. pok. P. reč. P.", nakon čega je uveden u materijalni i zakoniti posjed

nekretnine, uz jamstvo prodavatelja kako je pravi vlasnik nekretnine iako na istu nije uknjižen.

14. Pregledom ovjerovljene izjave od 15. srpnja 1996. razvidno je kako je P. M. pok. M. iz K., s privremenim boravkom u SAD, za sebe i svoje

prednike oca M. M. pok. P., stričeve P. i V. M. pok. P.

(svi umrli u SAD) te tetu K. M. pok. P. (umrla ... u K.),

obiteljskog nadimka P., potvrdio kako je njegova baka V. M. ud. P.

(umrla …. u K.) prodala tezu (prizemni objekt) sa krušnom peći u

uvali S. na otoku B., uz dodatak kako je teza izgrađena 1923. do stojne obiteljske zgrade "P." na čest. zgr. 1369/1. Također potvrđuje kako je

vlasnik teze Ž. J. pok. N. iz K. ovaj objekt popravio ulaganjem

sredstava i osposobio za stanovanje svoje obitelji, a praktički istovjetno potvrđenje proizlazi i iz ovjerovljene izjave W. B. P. rođ. M. iz SAD od 13.

rujna 1998.

15. Pregledom građevinske dozvole od 2. listopada 1923. razvidno je kako je tadašnja lokalna vlast prihvatila molbu V. M. ud. P. i njezine djece

P., V., M., A. i K. M. pok. P. i odobrila gradnju "teze" u

predjelu S. na otoku B., u skladu s nacrtom o gradnji od 4. lipnja 1923.,

uz napomenu kako je ta odluka donesena uz suglasnost međašnog susjeda A. te M. pok. N.

16. Uvidom u e-zemljišne knjige proizlazi kako ne postoji nekretnina oznake čest. zgr. 1369/1 K.O. K., a postoji čest. zgr. 1369 K.O. K. u vlasništvu

Općine K., međutim ne radi se o nekretnini na otoku B., nego u gradu

K., predio K., kako je upisano u posjedovnom listu broj 373 od 10. siječnja 2021. naslovnika V. i I. K.

17. Pregledom vlasničkog lista od 6. prosinca 2020. razvidno kako je ovdje nesporna čest. zgr. 1366/1 K.O. K., oznake poljska kuća i dvorište, upisana kao suvlasnička zajednica niza osoba prezimena M. nadimka P. i nasljednika te obitelji s prebivalištima u SAD. Ova nekretnina upisana je u posjedovnom listu broj 553 naslovnice V. M., kako to proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista od 10.

siječnja 2021.

18. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 1. srpnja 2021., tužitelj je kao predmet spora pokazao dio održavane i funkcionalne kuće položene u uvali S. na otoku B., koja se sastoji od prizemlja i kata s pristupnim betonskim stubištem s terasama na tim etažama i vanjskim tušem.

19. Sudski vještak za geodeziju D. B. u svom je nalazu od 16.

prosinca 2021. identificirao pokazanu spornu nekretninu i utvrdio kako se radi o dijelu stambene građevine koja je položena na dijelu čestice oznake čest. zem. 7045/48

K.O. K., a njega je na skici lica mjesta označio žutom bojom i slovima A-B-C-D-

E-F-G-H-I-A, površine 112 m2. Prema vještakovoj skici, preostali, ,ovdje nesporni dio objekta položen je na nekretnini oznake čest. zgr. 1366/1, tako da je predmetna površina položena neposredno uz tu česticu i s njom čini jedinstvenu cjelinu. Na vještakov nalaz i mišljenje parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

20. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci A. M.,

P. P., M. Ž. i P. J., koji u bitnom potvrđuju tužiteljeve navode

iznesene u tužbi i tijekom postupka. Naime, poznato im je kako je na mjestu današnjeg objekta bila pomalo derutna betonska prizemnica vlasnika iz obitelji M. "P.", koji su u njoj držali razni poljoprivredni alat i druge stvari, kako to tvrdi svjedok M., koji spominje i kako je njegov otac u tijeku 60-ih godina namjeravao i odustao od kupnje ove nekretnine, a poznato mu je kako ju je u to vrijeme kupio V. B. "B." iz K., koji je dolazio povremeno u uvalu, a tim prilikama predmetnu nekretninu koristio za držanje svojih stvari. Također mu je poznato kako je B. ovu nekretninu prodao tužiteljevom puncu P.-P.

M. "C.", koji je po stupanju u posjed, u tijeku 60-ih i 70-ih godina izvodio radove na nadogradnji postojećeg objekta, odnosno izgradio kuću kakva je i danas. Dodaje kako su M. predmetnu nekretninu koristili za stanovanje, a nakon odlaska djece na školovanje, za iznajmljivanje turistima i sve to vrijeme do danas bili samostalni i neosporavani posjednici. Svjedok P. navodi kako je početkom 70-ih godina s ocem izvodio radove na gradnji njihove kuće na predjelu S. G., dok je istodobno spornu nekretninu gradio tužiteljev punac P.

M., radi čega je u to vrijeme redovito prolazio u blizini predmetne nekretnine i sjeća se kako ju je obitelj M. nakon dovršetka iznajmljivala bez problema ili sporova. Svjedok Ž. spominje kako je početkom 80-ih godina započeo s gradnjom svoje kuće, a u uvalu S. dolazio godinama prije toga i od tada pamti kako je predmetni objekt u odnosu na etaže i gabarite izgledao praktički istovjetno kao i danas. Ne zna otkud M. posjed nekretnine, a poznato mu

je kako su sve vrijeme u njegovom samostalnom i neosporavanom posjedu. Tužiteljev sin P. J. od najranijeg djetinjstva početkom 70-ih godina pamti predmetnu kuću kao dovršen objekt. Potvrđuje već iznesene navode ostalih svjedoka, kako na okolnost stjecanja posjeda, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti. Svjedok P. ne poznaje tuženika, a ostalim svjedocima poznat je,

ali ga ne dovode u vezu s predmetnom nekretninom, dok svjedok Ž. spominje kako je tuženik jednom prilikom dolazio u uvalu, raspitivao se za neka zemljišta na ovom prostoru, ali mu nije poznato o kojim bi se nekretninama radilo. Ovome dodaje kako je u tuženikovoj kući u K. izvodio radove na električnim i vodovodnim instalacijama i kako je taj objekt obitelji tuženikove majke B. u susjedstvu njegove kuće, stoga su mu poznati njegovi roditelji, ali nikada nije vidio ili čuo da bi iskazivali kakve interese u vezi nekretnine koja je bila predmet njegovog iskaza, već se spominjalo nekretnine položene u gradu K. ili iznad njega. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o vlasnicima susjednih kuća, odnosno kuća položenih na predjelu S., uz napomenu kako je ova uvala, kao i čitav otok

B., mala i slabo naseljena sredina, tako da se rijetki stanovnici i vlasnici nekretnina međusobno poznaju, kao što su im dobro poznate njihove zemlje, objekti, ali i granice pojedinih posjeda. Osim toga, svjedoci su u dobi od 77, 68, 74 i 54 godine, stoga je logično i očekivano da su M., P. i Ž. prethodnih 60-

70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili, njezinom izgledu, načinu korištenja, kao i o osobama koje su je koristile, uključujući i druge okolnosti koje su bile od značaja u ovoj pravnoj stvari, što je od početka 70-tih godina svakako trebalo biti poznato i svjedoku J., jer je u spornoj kući živio s roditeljima od rođenja. Konačno, njihovi iskazi u skladu su s ostalom dokaznom građom, a prije svega ugovorom iz 1970. i ovjerovljenim izjavama P. M. iz 1996. i W. B. P. iz 1998., a pored toga činjenicom da je predmet

spora dio lako uočljivog objekta, fizički jasno izdvojenog od susjednih nekretnina. Zbog svega nabrojenog, navodi svjedoka drže se uvjerljivim i vjerodostojnim.

21. Što se tiče posjedovnog lista broj 2305 i ovdje tuženika, kao upisanog posjednika nekretnine čest. zem. 7045/48 za cijelo, prije svega valja navesti kako je očito da je taj upis proveden u postupku usklađenja katastarske evidencije sa upisom u zemljišnim knjigama i naslovnik označen kao vlasnik nekretnine, a ne temeljem postupka utvrđenja stvarnog posjedovnog odnosa prema nekretnini. Kako je ova nekretnina ukupne površine 1968 m2, a njezin sporni dio po vještaku je površine 112 m2, dopušta se mogućnost da je tuženik doista posjednik preostalog dijela, pogotovo kada se uzme u obzir da je prije njega upisani posjednik bio A. M. pok. N., nadimka P. Naime, radi se o međašnom susjedu koji je iskazao suglasnost gradnji prizemnice u postupku ishođenja dozvole V. M. ud. P., naslovnice posjedovnog lista 553, što znači da među susjedima obiteljskih nadimaka P. i P. nije bilo nikakvog spora, pri čemu valja dodati kako je P.

bio upisani posjednik od osnutka katastra na otoku V. 1953. Dakle, ostatak čest. zem. 7045/48 nije predmet spora, stoga ta površina nije bila predmet raspravljanja pa ni iskazivanja svjedoka, mada su njihova saznanja potpuno jasna u pogledu posjedovnih ovlasti tuženika na prijeporu i u njegovom neposrednom susjedstvu. Nasuprot tome, tuženik u svom iskazu iznosi niz proturječnosti pa tako spominje kako je u predškolskoj dobi prilikom jednodnevnih izleta s roditeljima posjećivao B. i tim prigodama viđao betonsku prizemnicu koju je tužiteljeva obitelj koristila za stanovanje, što je kronološki neodrživo, jer je rođen 1949. stoga se radilo o 50-tim godinama, a svakako znatno prije 1970. kada je Ž. J. kupio nekretninu i prvi

put stupio u njezin posjed. U svakom slučaju nije mogao vidjeti obitelj J., već eventualno njihove pravne prednike iz obitelji M. "P.", što ukazuje koliko

su točna i vjerodostojna njegova saznanja iz tog vremena. Nadalje, tvrdi kako je i u tijeku 70-tih godina dolazio do lica mjesta, ali ne zna je li u to vrijeme objekt bio prizeman ili dvoetažan, je li postojao zahod i vanjsko stubište, što je u doista nelogično kada se uzme u obzir da je u uvali S. i danas tako mali broj

objekata, tako da je ovdje sporni, položen u blizini mora, lako uočljiv svakom posjetitelju već prilikom pristupa uvali, stoga je doista neuvjerljivo da se tuženik ne sjeća osnovnih detalja o izgledu objekta koji je položen uz među njegovog zemjlišta. Pored toga, spominje kako je objekt u današnjim dimenzijama prvi put vidio prije desetak godina i kako je 2021. reagirao prijavom radi postojećeg stanja, a ne zbog izvođenja novih radova. Ove tvrdnje u kronološkoj su suprotnosti s iskazima svjedoka po kojima je gradnja okončana u tijeku 70-tih godina, a sve i da je točno da je novo stanje prvi put vidio prije desetak godina, postupanje tuženika nije u skladu s očekivanim i realnim. Naime, sasvim je životno i logično da osoba koja se smatra vlasnikom i čija su vlasnička prava povrijeđena ili ograničena, nakon saznanja za takvo stanje i počinitelja, poduzme kakve radnje u cilju zaštite svojih interesa, međutim u spisu nema dokaza ni traga da je tuženik postupio na takav način. U svakom slučaju, protiv tužitelja nije pokrenuo sudski ili kakav drugi postupak, već je 18. lipnja 2021. nadležnoj građevinskoj inspekciji podnio prijavu postojećeg stanja, kako to proizlazi iz obavijesti Građevinske inspekcije, Ureda u S. od 24. lipnja 2021.,iako mu je takvo stanje bilo poznato unatrag desetak godina, kako to sam navodi. U takvim okolnostima, očito je kako prijava nije podnesena zbog zaštite ugroženih prava, jer bi u suprotnom bila podnesena odmah nakon saznanja za radove tužitelja, već je stvarni razlog upravo ovaj parnični postupak i pokušaj ishođenja što povoljnijeg ishoda spora. Naime, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi zaključak kako tuženik, iako upisani vlasnik, nije imao nikakve stvarne vlasničke ovlasti, radi čega nikada nije koristio spornu nekretninu, niti je što poduzeo radi njezine zaštite.

22. Slijedom iznesenog, tužitelj je dokazao kako se ugovor o kupnji iz 1970. odnosi na ovdje spornu nekretninu, kako ona predstavlja dio jedinstvene cjeline obiteljske kuće s pripadajućim zemljištem za njezinu redovitu upotrebu, kako se radi o posjedu koji je zakonit, jer je stečen temeljem ugovora o kupnji kao valjanog pravnog posla, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, nije imao razloga sumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, pri čemu je za dodati kako tuženik do zaključenja raspravljanja nisu dostavio dokaze koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir već izneseno utvrđenje kako je gradnja predmetne nekretnine okončana u tijeku 70-tih godina, nakon čega je objekt tužitelja s okućnicom definiran na način kakav je danas, jasno je kako se radi o posjedu zakonom propisanih obilježja, koji je kontinuirano trajao barem od početka 80-ih godina prošlog stoljeća, što znači da je dosjedanje okončano protekom 20 godina, odnosno početkom 2000-ih. Dakle, tužitelj je dokazao stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti u skladu s citiranim odredbama iz čl. 159. ZV, tako da tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište.

23. U skladu s iznesenim, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom dijela nekretnine čest. zem. 7045/48 K.O. K. koji je sudski vještak u svom nalazu identificirao te ga omeđenog i označenog prikazao na skici lica mjesta, kao i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, uz prethodnu parcelaciju i izdvajanje ovog realnog dijela i formiranje nove katastarske čestice, valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke ove presude.

24. S obzirom na ishod parnice, tužitelj u skladu s odredbom iz članka 154. stavka 1. ZPP ima pravo na naknadu troška svog punomoćnika i to za sastav tužbe od 11. travnja 2019. i dva obrazložena podneska od 11. siječnja 2021. i 8. ožujka 2022. te zastupanja na ročištima održanim 23. veljače i 1. srpnja 2021. i 9. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku radnju, a u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat sastav podneska od 22. travnja 2021. u iznosu od 250,00 kn i u skladu s Tbr. 8. toč. 3. OT, dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za njegovom naknadom drži neosnovanim, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, a pored svega priznat je i trošak pristupa ročištu 12. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kn i u skladu s Tbr. 9. toč. 5. OT, jer je ono odgođeno prije početka raspravljanja, tako da se više postavljeni zahtjev i za ovu radnju drži neosnovanim. Slijedom iznijetog, tužitelju je priznat trošak zastupanja u iznosu od 6.500,00 kn koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida i vještačenja u iznosu od 4.998,80 kn (372,80 kn + 4.626,00 kn) i sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn (po 400,00 kn za tužbu i presudu). Više uplaćeni trošak vještačenja u iznosu od 1,20 kn biti će vraćen tužitelju, tako da mu taj trošak nije priznat.

25. Slijedom iznijetog, tuženiku je valjalo naložiti podmirenje troška tužitelja u iznosu od 13.923,80 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude do isplate u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 27. svibnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika