Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., OIB: …1, sasjedištem u T., , zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima izOdvjetničkog društva A. & P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike

Hrvatske, OIB: 22874515170, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe J.d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u D., ,zastupanog po opunomoćenici J. V., odvjetnici u S., , radiodabira najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru, nakon javne i usmene rasprave zaključene 19. svibnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, generalnog opunomoćenika tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe, objavljene 27. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021. i Odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947-01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog

spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 5.000,00 (pet tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. listopada 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021., u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. svibnja 2022. te na raspravama održanim pred ovim sudom, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih akata, propise na kojima su isti utemeljeni, kao i njihova obrazloženja, nakon čega ističe kako osim što se u obrazloženju navodi da su pristigle dvije ponude, koje je Stručno povjerenstvo za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra - plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik (dalje: Stručno povjerenstvo za koncesiju), analiziralo i utvrdilo da elementi ponuda čine osnov za međusobnu usporedbu i u konačnosti visinu ocjene u jediničnoj vrijednosti, niti jednom razumljivom riječju nije obrazloženo temeljem čega je odabrana ponuda jednog od ponuditelja, u konkretnom slučaju ona koja je u svim financijskim elementima bila osjetno niža od ponude tužitelja. Također, u preambuli pobijane odluke, niti u obrazloženju iste da se ne navodi koji je to dokument donijelo Stručno povjerenstvo za koncesiju, niti sadržaj tog dokumenta, kao ni datum donošenja istog, pa da tuženik niti donositelj odluke ne mogu razloge donošenja skrivati u nalazu i mišljenju koje nije navedeno kao sastavni dio odluke i na taj način onemogućavati propitivanje donesene odluke, pa izostankom obrazloženja tužitelju da je oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, što je ne samo zakonsko već i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo. Također, tužitelj da je zatražio uvid u spis predmeta, te da mu je isti odobren tek nakon nekoliko požurnica i uvjeravanja da je zakonsko pravo tužitelja izvršiti uvid u spis, no suprotno odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku tužitelju da je zabranjeno umnožavanje isprava iz spisa što da je još jedno u nizu oduzimanja prava na učinkovitu pravnu zaštitu. Nadalje, tijelo koje je donijelo osporenu odluku uz pobijanu odluku tužitelju da je dostavilo dokumente koji nisu navedeni u pobijanoj odluci, dok uvidom u spis tužitelj da je utvrdio kako dokumentacija odabranog ponuditelja nije uvezana, niti stranice dokumentacije odabranog ponuditelja sadrže brojčane oznake na način koji onemogućuje dodavanje novih isprava ili izmjene dokumentacije nakon podnošenja ponude. Odlukom o namjeri davanja koncesije propisano je da je ponuditelj dužan dostaviti dokaz da je podmirio sve dugove iz drugih koncesija ako ih je imao ili ih ima, dok izjava koju je dostavila zainteresirana osoba da ne odgovora sadržaju citirane Odluke, niti sadržaju članka 18. st. 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine" broj 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11, 83/12. i 10/17.) jer iz sadržaja predmetne izjave nije jasno na što se odnosi riječ istim, odnosno da li na postojeću koncesiju za plažu Sv. Jakov ili općenito na sve koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj. U odnosu na prilog broj 8. tužitelj navodi kako na toj izjavi nije naznačen datum izdavanja, niti je ista dana pod punom materijalnom i kaznenom odgovornosti (za razliku od izjave tužitelja zbog koje njegova ponuda nije uzeta u razmatranje), niti je potpis na izjavi ovjeren kod javnog bilježnika, koji oblik nije propisani Odlukom o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru, ali svakako da predstavlja načelo uspostavljeno odredbama o javnoj nabavi. Tužitelj reproducira priloge broj 10., 11. i 12. te napominje kako se u rekapitulacijskom listu koji je prilog broj 17. navode iznosi za koje je u nalazu Stručnog povjerenstva za koncesije utvrđeno da ne odgovaraju preostalom sadržaju ponude odabranog ponuditelja,

međutim u ponudi da je odabrani ponuditelj naveo da ukupno investicijsko ulaganje koje nudi iznosi 155.590.000,00 kn, no navedeni iznos da nije bio u skladu sa Studijom gospodarske opravdanosti koju je dostavio odabrani ponuditelj, pa je donositelj odluke jednostavno izmijenio ponudu odabranog ponuditelja na način da ju je prilagodio iznosu navedenom u Studiji gospodarske opravdanosti, ali kada je donositelj odluke pogledao tu studiju, utvrdio je da je i u njoj odabrani ponuditelj pogriješio s obzirom da je u iznos investicije za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na plaži uračunao i nabavku bagera vrijednosti 300.000,00 kn, tada da je ponovno izmijenio ponudu odabranog ponuditelja na način da ju je jednostavno umanjio za taj iznos. Očito ove nedosljednosti u ponudi da nisu bile dovoljne za isključenje ponude odabranog ponuditelja, stoga niti ne čudi da je u opravdan obračun investicije uzeta u obzir neamortizirana vrijednost ranijih ulaganja u iznosu od 1.381.000,00 kn s PDV-om, dakle onih ulaganja koje je odabrani ponuditelj izvršio u predmet koncesije na temelju ranije koncesije, a ne one za koju se natjecao u ovom postupku, ujedno i da su priznata ulaganja i u susjedne nekretnine u iznosu do 250.000,00 kn, pa uz sve opisane nepravilnosti i neosnovanosti priznatih ulaganja, ravnopravnost sudionika postupka da očito nije načelo kojom se vodio donositelj odluke prilikom donošenja pobijane odluke. S druge strane, očitu pogrešku u pisanju ponude tužitelja u kojem je očita omašaka u pisanju broja (inverzija zadnje dvije znamenke "13,15%" i "13,51%") kraj kojeg je točno napisan apsolutan iznos nije bila ispravljiva omaška, znači da je natječaja dokumentacija međusobno kontradiktorna i nevaljana, a što je razlog da sama ponuda nije uzeta u razmatranje",

drugim riječima, stav je tuženika da očita omašku u pisanju predstavlja razlog za isključenje ponude, dok nesukladnost dokumentacije u odnosu na iznos investicijskog ulaganja te nesukladnost dokumentacije u odnosu na stalni dio naknade ne predstavlja razlog za isključenje ponude odabranog ponuditelja. Također, nejasno je iz koje odredbe Stručno povjerenstvo za koncesije crpi ovlaštenje mijenjati ponudu odabranog ponuditelja, kako u odnosu na visinu nepromjenjivog dijela koncesije, tako i u odnosu na iznos ulaganja jer predmet odluke i ocjene da je ponuda, koja je prihvatljiva ili nije prihvatljiva, pa ukoliko je neki od elementa ponude utvrđen neprihvatljivim kao što je u konkretnom slučaju to iznos investicije od 300.000,00 kn, tada da je i cijela ponuda neprihvatljiva. Isto tako, Odukom o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru propisano je što Studija gospodarske opravdanosti treba sadržavati, a već letimičnim pregledom Studije koju je dostavio odabrani ponuditelj, tužitelj je utvrdio da ista ne sadrži plan investicija detaljno razrađen za cjelovito razdoblje. Prilog 14. je pismo namjere poslovne banke I. koji sadrži samo postotak (5%) iako je sukladno odredbama o namjeri davanja koncesije odabrani ponuditelj trebao dostaviti pismo namjere poslovne banke da će izdati garanciju u visini od 5% ponuđene vrijednosti investicije, pa s obzirom da je odabrani ponuditelj u svojoj ponudi naveo nekoliko različitih vrijednost investicije, doista je nejasno na što se odnosi dostavljeno pismo namjere i čemu ono služi. Tužitelj ističe i kako natječajnom dokumentacijom nije propisano ni da svaki član uprave treba dati zasebnu izjavu o nekažnjavanju i unatoč tome da je tuženik ustvrdio da se ponuda tužitelja nije mogla razmatrati jer je izjavu dao jedna član uprave za sve članove uprave. U svakom slučaju analiza odabrane ponude ukazuje da ista sadrži nedostatke, uslijed kojih je donositelj odluke nije mogao uzeti u razmatranje, a kamoli odabrati je kao najpovoljniju ponudu, no u obrazloženju pobijanih akata da nisu dani razlozi iz kojih bi ponuda s prethodno opisanim nedostacima bila prihvatljiva za razmatranje dok istodobno, primjenom istih pravnih standarda, ponuda tužitelja nije prihvatljiva, uslijed čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da je narušeno načelo jednakosti stranaka čime su grubo povrijeđena pravila postupka. Nadalje, u nalazu Stručnog povjerenstva za koncesije te u zapisniku sa sjednice istog navedeno je kako ponuda žalitelja nije valjana, a time nije niti uzeta u razmatranje iz razloga što ne sadrži sve bitne elemente, s obzirom da je izjavu o nekažnjavanju u ime svih članova uprave te u ime tužitelja, pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću dao jedan član uprave, V. T., te

svoj potpis ovjerio na istoj. Međutim, u zapisniku s otvaranja ponude da je utvrđeno kako je ponuda žalitelja potpuna, odnosno utvrđeno je da je u ponudi priložena sva potrebna dokumentacija, s tim da je u Odluci o namjeri davanja koncesije navedeno da se okolnosti nekažnjavanja za kaznena dijela, propisana čl. 24. Zakona o koncesijama, odnosno člankom 18. Uredbe o postupku davanje koncesije na pomorskom dobru, dokazuje izjavom, koju da je žalitelj dostavio za razliku od odabranog ponuditelja i istu da je dao pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću, te je ovjerio kod javnog bilježnika. Nigdje u Odluci o namjeri davanja koncesije nije navedeno da svaki član uprave ili nadzornog tijela mora dati predmetnu izjavu osobno, niti postoji opravdani razlog takvo što zahtijevati jer osoba koja je dala takvu izjavu za trećeg, odgovora za tu izjavu, stoga ukoliko bi se iz bilo kojeg razloga takva izjava utvrdila netočnom, tada osoba koja je dala izjavu odgovora za istinitost danih podataka, pod jednakim uvjetima i na isti način kao da ju je dala i osoba na koju se izjava odnosi. Uslijed navedenog, apsolutno je nejasno iz kojeg razloga tuženik smatra da je takva izjava osobne naravi i da se ne može dati za trećeg, pa stav da se takva izjava može dati samo osobno da nema utemeljenje u postupanju državnih tijela,

niti u propisima Republike Hrvatske, dok ukoliko je donositelj odluke iz bilo kojeg razloga želio da svaki član upravljačkog i nadzornog tijela ponuditelja osobno izda takvu potvrdu, tada da je to trebao i raspisati u javnom pozivu, s tim da točnost navedenih podataka donositelj odluke može provjeriti i dohvatom podataka iz kaznene evidencije za svog pojedinog člana uprave tužitelja i samog tužitelja, putem Ejon sustava. Ujedno, s obzirom da S. T., niti D. T. nisu kažnjavani

niti za jedno kazneno djelo, pa ujedno time niti za kaznena dijela na koje se odnosila potvrda, ukoliko bi se izjava koju je dao V. T. smatrala nedostatnim

dokazom, a donositelj nije želio, iz bilo kojeg razloga izvršiti dohvat podataka putem Ejon sustava, tada da nije postojao niti jedan razlog da se sukladno prethodno citiranim odredbama ne zatraži dopuna ili pojašnjenje od tužitelja jer se takvom dopunom ne mijenjaju činjenice koje su postojale u trenutku podnošenja ponude. Tuženik u obrazloženju rješenja navodi da se ta odredba zakona odnosi na nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje su uklonjive iz čega izvodi zaključak da prilikom donošenja odluke o odabiru najpovoljnije ponuditelja nije bilo moguće pozvati tužitelja na dostavu zasebnih izjava o nekažnjavanju za svakog člana uprave tužitelja ili zatražiti potvrdu o nekažnjavanju, no takav stav da je pogrešan iz razloga što dokumentacijom nije bila propisana dostava izjave svakog člana uprave, da je javnom ispravom, potvrdom o nekažnjavanju moguće utvrditi da u vrijeme podnošenja ponude članovi uprave tužitelja nisu kažnjavani te tijelo koje je donijelo oduku o odabiru ima mogućnost samo, preko sustava Ejon pribaviti navedeni podatak. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i Odluku županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947- 01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te na raspravama održanim pred ovim sudom, između ostalog naveo kako tužitelj u tužbi ponovno ističe prigovor da u predmetnoj Odluci o dodjeli koncesije od 16. ožujka 2021. godine nije navedeno koji je to dokument Stručno povjerenstvo donijelo niti sadržaj tog dokumenta, niti datum donošenja istog. Tuženik ističe da je sam Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama u članku 23. propisao da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda, a u konkretnom slučaju Stručno povjerenstvo za koncesije na pomorskom dobru Dubrovačko-neretvanske županije je održalo sjednicu dana 15. veljače 2021. godine (dokaz zapisnik sa sjednice Stručnog povjerenstva,

Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08 21-11 od 15. veljače 2021. godine), te je donijelo pisani nalaz: Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-12 od 15. veljače 2021. godine, pa kako je tužitelj u žalbi izjavio da je uredno zaprimio predmetni zapisnik i nalaz, to da je nesporno kako je ispunjen uvjet iz članka 23. ZPDML-a te je predmetna Odluka o dodjeli koncesije donesena temeljem nalaza i mišljenja stručnog tijela za ocjenu ponuda (Stručnog povjerenstva za koncesiju), a što je indirektno opisno navedeno u obrazloženju predmetne Odluke, te da je u tom dijelu predmetna tužba neosnovana. Na navod tužitelja da je sadržaj i mišljenje stručnog povjerenstva u suprotnosti sa obrazloženjem pobijane Odluke iz kojeg proizlazi da su od pristigle dvije ponude odabrana najpovoljnija dok iz nalaza i mišljenja povjerenstva proizlazi da ponuda nije niti razmatrana uslijed formalnih nedostataka, tuženik ističe da je u predmetnom nalazu kao i u zapisniku jasno navedeno da su zaprimljene dvije ponude

(P. d.o.o. i J.d.o.o.), analizirana je pojedinačno svaka ponuda, navedeni su osnovni elementi koje svaka ponuda mora imati za izračun vrijednosti ponude ("pondiranje") sukladno članku 21. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, (ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade, ponuđeni iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade i ponuđeni iznos ukupnoga investicijskog ulaganja prema studiji gospodarske opravdanosti), a nakon toga Stručno povjerenstvo je za tužiteljevu ponudu utvrdilo da su različito navedeni ponuđeni iznosi promjenjivog dijela koncesijske naknade (13,15% u rekapitulacijskom listu, te 13,51% u prilogu 11 natječajne dokumentacije), da je pravno neprihvatljivo i nevjerodostojno da jedan član uprave daje izjavu o neosuđivanju drugog člana uprave, te da zbog toga izjavu V. T. jednog od članova uprave da on osobno, kao i ni osobe članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela nisu pravomoćnom presudom osuđeni za kaznena djela iz gospodarskog kriminala nije valjana. Na osnovu toga Stručno povjerenstvo je ocijenilo tužiteljevu ponudu kao nevaljanu jer ne sadrži svu potrebnu dokumentaciju te istu neće vrednovati (pondirati). Kako je Stručno povjerenstvo drugu ponudu J. d.o.o. smanjilo ukupno investicijsko ulaganje za 300.000,00 kn (na 7.243.000,00 kn), isto je za tu drugu ponudu dalo 1000 jedinca, odnosno maksimalnu vrijednost bodovanja ponuda, a što znači da je istu smatralo najpovoljnijom ponudom. U svakom slučaju ponuda J.d.o.o. da je jedina valjana ponuda i samim time se može smatrati i najpovoljnijom, a što znači da Odluka o odabiru najpovoljnije ponude nije u suprotnosti sa nalazom i zapisnikom Stručnog povjerenstva, odnosno da je i u tom dijelu predmetna tužba neosnovana. Glede navoda tužitelja da je izostankom obrazloženja njemu oduzeto pravo na učinkovitu obranu, tuženik ističe da je predmetna Odluka donesena temeljem nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva. Kako iz predmetnog spisa ne proizlazi da su razlozi za donošenje Odluke postojali izvan nalaza Stručnog povjerenstva, a nesporno je da je tužitelju nalaz i zapisnik uredno dostavljen, što tužitelj sam priznaje, to što se u obrazloženju ne navodi točno klasa i urudžbeni broj te datum nalaza da ne znači da je tužitelju oduzeto pravo na osporavanje jer je on imao mogućnost da se o razlozima zbog kojih je donesena predmetna odluka upozna iz samog nalaza i zapisnika Stručnog povjerenstva, pa da je i u tom dijelu predmetna tužba neosnovana. Glede navoda tužitelja da mu je prvostupanjsko tijelo onemogućilo da umnoži isprave iz spisa, tuženik ističe kako je tužitelj imao mogućnost razgledavanja spisa u trenutku kada su dana 28. siječnja 2020. godine u prostorijama Upravnog odjela za gospodarstvo i more

Dubrovačko-neretvanske županije otvarane ponude od strane Komisije za otvaranje ponuda (zapisnik, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-9 od 28. siječnja 2020.). Otvaranju ponuda da je bio nazočan i V. T. kao predstavnik tužitelja i isti je osobno potpisao da je za obje ponude priložena cjelokupna dokumentacija. Nadalje, iz predmetne dokumentacije da je razvidno kako je tužitelju naknadno omogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju dana 7. travnja 2021. godine, kao i da je prvostupanjskom tijelo u svom odgovoru na žalbu, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-24 od 4. svibnja 2020., izričito navelo da je žalitelju omogućen uvid u spis i cjelovitu dokumentaciju počevši od dana otvaranja ponuda pa sve do dana izjavljivanja žalbe na njegovo tražnje bez ograničenja razgledavanja spisa. Dakle, tužitelj je imao dovoljno vremena upoznati se sa spisom, sam zabilježiti sve bitne činjenice, te da je i u tom dijelu tužba neosnovana. Okolnost da tužitelju nije omogućeno umnažanje natječajne dokumentacije nije razlog za poništenje Odluke o dodjeli koncesije, sukladno odredbama ZUP-a. U svezi ostalih navoda u tužbi (iznos fiksnog dijela koncesijske naknade odabrane ponude, plan investicija razrađen za svaku godinu koncesijskog razdoblja odabrane ponude, bankarska garancija odabrane ponude, izjava o nekažnjavanju tužitelja, naknadna dopuna zahtjeva),

tuženik ističe kako su to bili žalbeni razlozi te upućuje na opširno obrazloženje u drugostupanjskom rješenju, pa da stoga nije potrebno iste ponavljati u ovom odgovoru na tužbu. Uslijed izloženog, tuženik je predložio donijeti presudu kojom se predmetna tužba odbija kao neosnovana.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, te na raspravama održanim pred ovim sudom, u bitnom navodi kako tužitelj u tužbi osporava način donošenja predmetne Odluke, navodeći kako nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva nije naveden kao sastavni dio Odluke te da tuženik niti donositelj Odluke ne mogu razloge donošenja skrivati u nalazu i mišljenju koje nije naveden kao sastavni dio odluke te na taj način onemogućavati propitivanje donesene odluke, međutim u svezi navedenog zainteresirana osoba poziva se na odredbu čl. 20. Uredbe o postupku davanja koncesije, pa ističe kako se Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donosi na temelju nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva, a taj nalaz i mišljenje da nije i ne mora biti sastavni dio Odluke jer to propisi da niti ne predviđaju. U konkretnom slučaju, Stručno povjerenstvo za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra - plaže Sveti Jakov, Grad Dubrovnik održalo je sjednicu dana 15. veljače 2021. na kojoj je utvrđeno da su pristigle dvije ponude, tvrtke P.

d.o.o. i J. d.o.o., a sukladno odredbi čl. 21. Uredbe, povjerenstvo vrši ocjenu svih ponuda, s tim da je jedan od obaveznih dokumenata koje ponuda mora sadržavati i ponuđeni iznos stalne i promjenjive naknade. Kako se iz tužiteljeve ponude nije moglo sa preciznošću utvrditi koji iznos promjenjive naknade ponuditelj nudi, tj. 13,15% ili 13,51%, a radi se o obveznom i nepromjenjivom elementu ponude pobrojanom u čl. 18. Uredbe, to da je valjano prvostupanjsko tijelo uzelo ovu ponudu kao nevaljanu. Dakle, ponuditelj treba točno, precizno i nedvojbeno navesti koji iznos stalne, a koji iznos promjenjive naknade nudi. U situaciji kada Stručno Povjerenstvo nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi točnu vrijednost ponuđenog promjenjivog dijela koncesijske naknade koja uostalom treba biti sastavni dio Odluke i Ugovora o koncesiji, valjano je ponudu proglasilo nevažećom. Zainteresirana osoba zatim citira odredbu čl. 34. Zakona o koncesijama, u svezi s kojom napominje kako pojašnjenje ili dopuna ponuda ne smije rezultirati izmjenom ponude ili dostavljenih dokumenata, sukladno odredbi čl. 34. st. 7. Zakona o koncesijama, što bi u situaciji tužitelja bio slučaj, imajući na umu da su navedeni različiti iznosi u rekapitulacijskom listu i ponudi, slijedom čega se nije moglo utvrditi koji iznos tužitelj zaista nudi, što čini njegovu ponudu razlogom za isključenje. Osim toga, tužitelj nije ni dostavio propisanu dokumentaciju u cijelosti. Naime, član uprave ponuditelja je dao za sebe i za druge članove uprave izjavu o nekažnjavanju, što je u potpunosti suprotnosti sa zakonom jer predmetna izjava kojom netko svojim potpisom jamči da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, ima strogo osobni karakter, pa član uprave društva može dati takvu izjavu u svoje ime, eventualno i u ime tvrtke koju zastupa, ali ne u ime druge osobe, pa makar se radilo o drugom članu uprave, upravo zbog navedenog osobnog karaktera te izjave. Radi naprijed navedenog, prigovori tužitelja na postupak dodjele koncesije na predmetnom području mogu se odnositi samo na pobijanje razloga odbacivanja njegove ponude, a ne osporavanje ponude koja je temeljem zakonskih i podzakonskih akata valjano prihvaćena, kakvo slično stajalište da je zauzeo i Upravni sud u Zagrebu u svojoj odluci br. Usl-3832/14-13 od 5. prosinca 2017., čije obrazloženje zainteresirana osoba citira. Također, u odnosu na tužbene navode tužitelja kako je izjava o nepostojanju dugova ponuditelja J.d.o.o. nejasna i ne odgovara sadržaju Odluke o namjeri davanja koncesije niti sadržaju članka 18. st. 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru te da nije jasno na šta se odnosi riječ istim, je li na postojeću koncesiju ili općenito na sve koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj, zainteresirana osoba ističe kako je Uredbom propisano: "izjavu da li je ponuditelj ispunio sve obveze iz drugih koncesija, ako ih ima ili ih je imao", dok u Odluci o namjeri davanja koncesije na predmetnom području korištena je potpuno ista terminologija kao i u Uredbi u čl. 6: "izjavu je li ponuditelj obveze iz drugih koncesija, ako ih ima ili ih je imao". Izabrani ponuditelj je dao nedvosmislenu izjavu da nema dugova, stoga je rasprava o tome što znači riječ "istim", ili konstatacija da nije jasno odnosi li se ta izjava na sve koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj potpuno bespredmetna jer ako ponuditelj nema dugova, tada ih nema. Ujedno, ističe kako nadležno tijelo nije ovlašteno samo pribavljati iz EJON sustava potvrdu o nekažnjavanju za ovlaštene osobe ponuditelja, nego je to ponuditelj sam dužan dostaviti, opet imajući na umu da se radi o obaveznim elementima koji se uz ponudu moraju dostaviti, što je izabrani ponuditelj i učinio. Ovakvi i slični prigovori kojima se tužitelj bavi u tužbi: kako nije imao prilike izvršiti uvid u spis (što nije točno i što je osporeno od strane tuženika), zatim da stranice nisu bile uvezane (što se niti jednim propisom ne propisuje), da su postojali samoljepivi papiri u spisu, zatim prigovori da je izjava o nekažnjavanju trebala biti dana pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću (pri čemu sam tužitelj nije dostavio sve tri izjave), su od minorne važnosti za ovaj predmet. Nadalje, analiziranje tužitelja samog postupka ocjenjivanja pristiglih ponuda te isticanje prigovora u pravcu sumnje oko ovlasti Stručnog povjerenstva u pogledu prihvatljivog ulaganja, odnosno umanjenja nekog investicijskog ulaganja u vidu kupnje bagera u iznosu od 300.000,00 kn je također neosnovano jer je Stručno povjerenstvo obavljalo posao upravo onako kako zakonski propisi nalažu jer je ocjenjivalo ponudu u sklopu koje je Povjerenstvo ovlašteno neko od ulaganja ocijeniti kao neprihvatljivo u sklopu predmetne koncesije, a da to ne čini cijelu ponudu nevaljanom, na način kako to tužitelj pokušava prikazati u svojoj tužbi. Ponuda ponuditelja J. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe je sastavljena i dostavljena nadležnom tijelu u potpunosti u skladu s odredbama Uredbe,

Zakona o pomorskom dobru, Zakona o koncesijama i ostalim propisima, slijedom čega davatelj koncesije nije imao izbora nego ocijeniti ponudu zainteresirane osobe kao jedinu valjanu i donijeti pobijanu Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i to baš ovdje zainteresirane osobe. Radi svega navedenog, predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu uz osudu tužitelja na podmirenje troškova upravnog spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu su održane rasprave 23. ožujka 2022. i 19. svibnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje su pristupili opunomoćenici tužitelja, tuženika i zainteresirane osobe.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilogom,

podnesak tužitelja od 3. svibnja 2022. zajedeno s prilogom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju V.T. i M. K., to na okolnosti precizirane na održanim raspravama,

kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije.

10.Naime, Odlukom županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947- 01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021., u provedenom otvorenom postupku davanja koncesije odabrana je ponuda trgovačkog društva J. d.o.o., zainteresirane osobe u ovom sporu kao jedina valjana i potpuna ponuda.

11.Potom osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03- 1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citirane odluke, čime je ta odluka potvrđena koju je tuženik ocijenio pravilnom i zakonitom.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim je li bilo mjesta donošenju prvostupanjske odluke u provedenom otvorenom postupku davanja koncesije kojom je odabrana ponuda trgovačkog društva J. d.o.o.,

zainteresirane osobe u ovom sporu kao jedine valjane i potpune ponude, kao i je li tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv citirane odluke, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske odluke u cijelosti.

13.Prvostupanjska odluka donesena je na temelju odredbi članaka 23. i 24. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19), odredbi članka 36. i 37. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 67/17 i 107/20), kao i odredbe članka 23. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11 183/12 i 10/17).

Odredbom čl. 36. Zakonom o koncesijama propisano je da Odluku o davanju koncesije, nakon što stručno povjerenstvo za koncesiju pregleda i ocjeni ponude, donosi davatelj koncesije. Odluka o davanju koncesije je upravni akt.

Člankom 37. stavak 1. taksativno je naveden obavezni sadržaj Odluke o davanju koncesije, te je stavkom 2. navedeno da Odluka o davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje,

podnesenom ponudom, te odredbama posebnog zakona.

Člankom 23. Uredbe propisano je da Predsjednik stručnog tijela dostavlja nalaz i mišljenje upravnom tijelu u županiji, u roku od 8 dana, od dana održanog sastanka stručnog tijela za ocjenu ponuda, te je isto dužno u daljnjem roku od 8 dana izraditi prijedlog odluke o koncesiji i dostaviti ga davatelju koncesije.

Člankom 23. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda koje utvrđuje je li ponuda za koncesiju odgovara svim posebnim propisima i gospodarskom značaju pomorskog dobra, usklađena s gospodarskom strategijom,

politikom gospodarskog razvitka i strategijom zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske i županije, te da planirana djelatnost ne umanjuje, ometa ili onemogućuje upotrebu ili korištenje tog odnosno susjednih dijelova pomorskog dobra prema njihovoj namjeni.

Stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesiju čine stručni djelatnici iz područja prostornog planiranja, turizma, zaštite okoliša, ekonomije, prava, pomorske prometne struke i druge odgovarajuće struke iz područja koje obuhvaća određena koncesija.

Člankom 24. navedenog Zakona propisano je da Odluka o koncesiji sadrži područje pomorskog dobra koje se daje na upotrebu ili gospodarsko korištenje, način,

uvjete i vrijeme upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, stupanj isključenosti opće upotrebe, naknadu koja se plaća za koncesiju, ovlaštenja davatelja koncesije, popis objekata podgradnje i nadgradnje koji se nalaze na pomorskom dobru i daju se u koncesiju, prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući i obvezu održavanja zaštite pomorskog dobra, te zaštite prirode ako se pomorsko dobro nalazi na zaštićenom dijelu prirode.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv Odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947- 01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021., ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju u provedenom otvorenom postupku davanja koncesije pravilno odabrana ponuda trgovačkog društva J. d.o.o., zainteresirane osobe u ovom sporu kao jedina valjana i potpuna ponuda, uz razloge koji su iscrpno obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa sud cijeni kako prvostupanjsku odluku, tako i osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa proizlazi da je 28. siječnja 2021. godine Komisija za otvaranje ponuda za dodjelu predmetne koncesije održala sjednicu, te je zapisnikom, KLASA: 947-01/20-01/100, URBROJ: 2114/1-08-21-9 od 28. siječnja 2021. godine utvrđeno da su na javno prikupljanje ponuda pristigle dvije ponude i to: trgovačkih društava P. d.o.o. i J.

d.o.o., u kojem je navedeno da su obje ponude pristigle u roku, da je za obje priložena sva dokumentacija, te da na zapisnik o otvaranju ponuda nema primjedbi, a isti su potpisala sva tri člana Komisije kao i V. T., te B.J. kaopredstavnici ponuditelja.

16.Nadalje, 15. veljače 2021. godine Stručno povjerenstvo za koncesije na pomorskom dobru (Odluka o imenovanju objavljena u Službenom glasniku Dubrovačko-neretvanske županije br. 20/20) je na svojoj sjednici istog dana donijelo nalaz, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-12 u kojem je utvrdilo da su na predmetni javni natječaj stigle dvije ponude i to trgovačkih društava P. d.o.o. i J. d.o.o., pa je povjerenstvo pristupilo ocjeni ponude P. d.o.o., te je utvrdilo kako je ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade – 258.000,00 kn, da ponuđeni iznos promjenjivog djela koncesijske naknade nije precizno naveden u rekapitulacijskom listu iznosi 13,15%, a u natječajnoj dokumentaciji - Prilog 11-13,51% te da ponuđeni iznos ukupnog investicijskog ulaganja prema Studiji gospodarske opravdanosti je 8.865,00 kn, zbog čega je ovo tijelo zaključilo da nije u mogućnosti utvrditi točnu vrijednost ponuđenog promjenjivog dijela koncesijske naknade koji treba biti sastavni dio Odluke/Ugovora, te je pored toga utvrdilo da je uvidom u Izvadak iz registra Trgovačkog suda u Dubrovniku, razvidno da su za društvo P. d.o.o ovlaštene za zastupanje tri osobe i to S. T., kao direktor, te D.T. i

V. T.

kao članovi uprave, odnosno da su sve tri osobe

ovlaštene za zastupanje društva, pa da je u ponudi trebala biti priložena Izjava o nekažnjavanju potpisana od sve trojice osoba koje su ovlaštene za zastupanje, no kako su se u predmetnoj ponudi nalazile samo dvije Izjave o nekažnjavanju, obje potpisane samo od V. T., člana uprave, od kojih se druga izjava odnosi i

na ostalu dvojicu osoba ovlaštenih za zastupanje, Stručno povjerenstvo je zaključilo da navedene Izjave nisu valjane jer nisu potpisane od svih osoba ovlaštenih za zastupanje društva i to iz stoga što je pravno neprihvatljivo da jedan član uprave daje izjave o neosuđivanju drugih članova uprave, iako se radi o strogo osobnoj izjavi, te i iz razloga što se izjava ne odnosi samo na razdoblje rada u tom trgovačkom društvu.

Stručno povjerenstvo je stoga zaključilo da ponuda P. d.o.o. nije valjana jer ne sadrži svu propisanu dokumentaciju, pa ista nije ni uzeta u razmatranje kod bodovanja.

17.Povjerenstvo je potom pristupilo ocjeni ponude J. d.o.o. te je utvrdilo da ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade -258.000,00 kn, ponuđeni iznos promjenjivog djela koncesijske naknade 7% u apsolutnom iznosu je 3.802.000,00 kn, ponuđeni iznos ukupnog investicijskog ulaganja prema Studiji gospodarske opravdanosti u rekapitulacijskom listu je 155.599.000,00 kn, dok je u Studiji gospodarske opravdanosti 7.543.000,00 kn, te je ovo tijelo nakon analize pokazatelja u Studiji, utvrdilo da je ulaganje za kupnju stroja za uređenje plaže u iznosu od 300.000,00 kn neprimjereno pa je ukupni iznos investicijskog ulaganja smanjen na 7.243.000,00 kn, zbog čega je ocijenilo ponudu društva J. d.o.o. sa koeficijentom 1.000 te je predložilo Županijskoj skupštini Dubrovačko-neretvanske županije kao davatelju koncesije donošenje Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za predmetnu koncesiju trgovačkom društvu J. d.o.o.

18.U odnosu na tužbene navode tužitelja kako prvostupanjska Odluka ne sadrži razloge njezinog donošenja, a razlozi koji su navedeni da su u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileže spisu uslijed čega da se ista ne može ispitati, najprije ja za istaknuti kako je odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda pa se sasvim jasno po samoj prirodi stvari nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva može smatrati sastavnim dijelom Odluke o odabiru, s tim da je iz podataka spisa razvidno kako je tužitelj predmetne zapisnike, nalaze i mišljenja stručnog povjerenstva uredno zaprimio, što pak znači da je upoznat sa sadržajem istih. Pored toga, za kazati je i kako je Stručno povjerenstvo za koncesije na pomorskom dobru Dubrovačko-neretvanske županije održalo sjednicu 15. veljače 2021. godine te je donijelo pisani nalaz, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08- 21-12 od 15. veljače 2021., to je pak nedvojbeno da je u konkretnom slučaju bio ispunjen uvjet iz članka 23. ZPDML-a, odnosno da je predmetna Odluka o dodjeli koncesije donesena temeljem nalaza i mišljenja stručnog tijela za ocjenu ponuda, tj. Stručnog povjerenstva za koncesiju.

19.Veazano za tužbene navode kako je sadržaj i mišljenje stručnog povjerenstva u suprotnosti sa obrazloženjem pobijane Odluke iz kojeg proizlazi da su od pristigle dvije ponude odabrana najpovoljnija, dok iz nalaza i mišljenja povjerenstva proizlazi da ponuda nije niti razmatrana uslijed formalnih nedostataka, za navesti je kao je u predmetnom nalazu, kao i u zapisniku jasno navedeno da su zaprimljene dvije ponude, kao i da su pojedinačno analizirane obje ponude, navedeni su osnovni elementi koje svaka ponuda mora imati za izračun vrijednosti ponude ("pondiranje") sukladno članku 21. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, (ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade, ponuđeni iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade i ponuđeni iznos ukupnoga investicijskog ulaganja prema studiji gospodarske opravdanosti), a nakon toga Stručno povjerenstvo je za tužiteljevu ponudu utvrdilo da su različito navedeni ponuđeni iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade (13,15% u rekapitulacijskom listu, te 13,51% u prilogu 11 natječajne dokumentacije), potom da je pravno neprihvatljivo i nevjerodostojno da jedan član uprave daje izjavu o neosuđivanju za drugog člana uprave, te da zbog toga izjavu V.T.jednog od članova uprave da on osobno, kao i ni osobe

članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela nisu pravomoćnom presudom osuđeni za kaznena djela iz gospodarskog kriminala nije valjana.

20.Dakle, upravo na temelju izloženog, Stručno povjerenstvo je ocijenilo tužiteljevu ponudu kao nevaljanu jer ne sadrži svu potrebnu dokumentaciju te istu iz tog razloga nije ni vrednovalo (pondiralo), pa kod stanja stvari da je ovo tijelo za drugu ponudu J. d.o.o. smanjilo ukupno investicijsko ulaganje za 300.000,00 kn (odnosno na 7.243.000,00 kn), za tu drugu ponudu dalo je 1000 jedinca, odnosno maksimalnu vrijednost bodovanja ponude, što neprijeporno znači da je ovu ponudu smatralo najpovoljnijom ponudom, s čim u vezi je za nadodati kako je u konkretnom slučaju uslijed prethodno obrazloženih razloga ponuda J. d.o.o. zapravo bila jedina valjana ponuda i samim time se ujedno može smatrati i najpovoljnijom, što znači da Odluka o odabiru najpovoljnije ponude nije u suprotnosti sa nalazom i zapisnikom Stručnog povjerenstva.

21.U odnosu pak na tužbene navode kako je tužitelju izostankom obrazloženja oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, za istaknuti je kako je prvostupanjska Odluka donesena na temelju nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva, te iz podataka spisa sasvim jasno ne proizlazi da su u predmetnoj upravnoj stvari postojali bilo kakvi drugi razlozi za donošenjem iste, odnosno da su postojali razlozi izvan samog nalaza Stručnog povjerenstva, koji je tužitelju uredno dostavljen, pa okolnost što se u obrazloženju ne navodi klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj te datum nalaza, nesumnjivo ne znači da je tužitelju oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, budući da je tužitelj imao mogućnost da se o razlozima zbog kojih je donesena predmetna odluka upozna iz nalaza i zapisnika Stručnog povjerenstva.

22.U odnosu pak na navode tužitelja kako mu je prvostupanjsko tijelo onemogućilo da umnoži isprave iz spisa, prije svega je za naglasiti kako je tužitelj najprije imao mogućnost razgledavanja spisa u trenutku kada su dana 28. siječnja 2020. godine u prostorijama Upravnog odjela za gospodarstvo i more Dubrovačko- neretvanske županije otvarane ponude od strane Komisije za otvaranje ponuda (zapisnik, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-9 od 28. siječnja 2020.), kojem otvaranju ponuda je bio nazočan i V. T. kao predstavnik tužitelja,

koji je osobno potpisao da je za obje ponude priložena cjelokupna dokumentacija. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je kako je tužitelju naknadno omogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju dana 7. travnja 2021. godine, kao i da je prvostupanjsko tijelo u svom odgovoru na žalbu, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-24 od 4. svibnja 2020. godine, izričito navelo da je tužitelju omogućen uvid u spis i cjelovitu dokumentaciju počevši od dana otvaranja ponuda pa sve do dana izjavljivanja žalbe na njegovo tražnje bez ograničenja razgledavanja spisa, što neprijeporno znači kako je tužitelj imao mogućnost upoznati se sa spisom i svom dokumentacijom koja prileže istom, s tim da okolnost što tužitelju nije omogućeno umnažanje natječajne dokumentacije nije, niti može biti razlog za poništenje Odluke o dodjeli koncesije, sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a, uslijed čega sud ne nalazi da su u provedenom postupku počinjene bilo kakve procesne povrede koje bi bile od utjecaja na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Vezano na tužbene navode kako dokumentacija odabranog ponuditelja nije uvezana niti da su stranice dokumentacije numerirane na način da onemogućavanju dodavanja novih isprava ili izmjene dokumentacije nakon roka za podnošenje ponuda, za navesti je kako u Odluci o namjeri davanja koncesije, u Obavijesti o namjeri davanja koncesije, broj objave: 2020/S-01k-0045696, kao ni u Uredbi nije propisano da ponuda mora imati numerirane stranice. Također, u odnosu na valjanosti Izjave odabranog ponuditelja da nema nepodmirenih dugova, za kazati je kako je odredbom članka 6. Odluke o namjeri davanja koncesije jasno navedeno da se uz ponudu treba obavezno priložiti, između ostalog i izjava je li ponuditelj ispunio sve obveze iz drugih koncesija, ako ih ima ili ih je imao, te je uvidom u ponudu odabranog ponuditelja utvrđeno da se u istoj nalazi Izjava B. J., direktora društva J. d.o.o. da on kao

direktor i zakonski zastupnik društva koje je ponuditelj u postupku dodjele koncesije na plaži Sveti Jakov nema nepodmirenih dugova po istima, koja Izjava i po stajalištu ovog suda nesumnjivo sugerira da se odnosi na sve koncesije na pomorskom dobru,

u kojem smislu je i za navesti kako prvostupanjsko tijelu u svom očitovanju na žalbu s pravom ističe da se registar koncesija vodi kod davatelja koncesije i na taj način da je moguće u svakom trenutku znati i kontrolirati ima li svaki ponuditelj dugove iz drugih koncesija.

24.U odnosu pak na valjanost Izjave o nekažnjavanju, za navesti je kako u Oduci o namjeri davanja koncesije, niti u Obavijesti o namjeri davanja koncesije nije navedeno da se izjava mora dati pod punom materijalnom i kaznenom odgovornosti kako to navodi tužitelj, s čim u vezi je za nadodati kako svaki ponuditelj u ponudi mora priložiti kao obvezni dokument „Izjavu da ponuditelju ili osobi ovlaštenoj za zastupanje nije izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više kaznenih djela iz područja gospodarskog kriminala", što znači da predmetnu Izjavu mora dati osoba koja je ovlaštena za zastupanje ponuditelja i što se dokazuje izvatkom iz registra nadležnog trgovačkog suda u kojem je ponuditelj registriran ako se radi o trgovačkog društvu, s tim da je riječ o takvoj vrsti izjave koju nitko ne može potpisati u ime neke treće osobe bez obzira radi li se o drugom članu uprave društva ili o direktoru istog, ujedno u Odluci o namjeri davanja koncesije ni u Obavijesti nije navedeno da potpis osoba koja daje Izjavu mora biti ovjeren kod javnog bilježnika.

25.Glede mogućnosti naknadnog traženja pojašnjenja i dopune ponude sukladno Zakonu o koncesijama na što se tužitelj poziva u tužbi, prije svega je za kazati kako je dopuna ponude na način da se naknadno dostavljaju nove isprave u direktnoj suprotnosti sa Uredbom, odnosno sa Zakonom, to pak stoga što je odredbom članka

34. stavak 5. Zakona o koncesijama na koji se poziva tužitelj propisano da u postupku pregleda i ocjene ponuda sve do donošenja odluke o davanju koncesije, odnosno odluke o poništenju postupka davanja koncesije, davatelj koncesije može u primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana zaključkom pozvati ponuditelje da pisano pojasne ili dopune urednu ponudu koju su predali u skladu sa Zakonom. Međutim stavkom 6. i 7. navedenog članka Zakona propisano je da pojašnjenje ili dopuna ponuda iz stavka 6. ovoga članka smije se odnositi samo na nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje su uklonjive, te da pojašnjenje ili dopuna ponuda ne smije rezultirati izmjenom ponude ili dostavljenih dokumenata, nego samo dopunu ili pojašnjenje već dostavljenih dokumenata.

26.U odnosu na različite iznose fiksne naknade u ponudi odabranog ponuditelja, za navesti je da se stalni dio koncesijske naknade na str. 14. odabrane ponude

(Detaljan račun dobiti i gubitka utvrđuje bez PDV-a, a na str. 17. odabrane ponude (Proračun troškova i ostalih troškova) utvrđuje se sa PDV-om (200.000,00 +PDV=250. 000,00 kn), što znači da nesporni iznos stalnog dijela koncesijske naknade iznosi 250.000,00 kn kako je to i navedeno u rekapitulacijskom i ponudbenom listu.

27.Vezano za tužbene navode kako nije jasno iz koje odredbe Stručno povjerenstvo ima ovlaštenje mijenjati ponudu odabranog ponuditelja na način da smanji ukupno ulaganje za 300.000,00 kn na ime nabave bagera kao i na visinu nepromjenjivog dijela koncesije, za naglasiti je da ukupan iznos investicijskog ulaganja kao i namjena ulaganja prema Studiji gospodarske opravdanosti podliježe preispitivanju od strane Stručnog povjerenstva jer ista mora biti usklađena s traženjima davatelja koncesije, te važećom prostorno planskom dokumentacijom, što je i jedan od razloga zbog čega se u Stručno povjerenstvo imenuju stručnjaci iz područja graditeljstva, pravnih poslova, prostornog planiranja, pomorskih poslova, javne nabave i gospodarstva, to pak iz razloga što u ukupan iznos investicije ulaze samo one investicije koje se u cijelosti odnose na obavljanje djelatnosti za koju se izdaje koncesija, pa kako se u predmetnom slučaju radi o koncesiji za obavljanje turističko- ugostiteljskih djelatnosti, pa investicija za nabavu bagera od 300.000,00 kn zasigurno ne spada u investiciju za obavljanje takvih djelatnosti, uslijed čega davatelj koncesije osnovano nije prihvatio takvu investiciju kao osnovanu i zbog toga je pravilno smanjio ukupni iznos investicije sa 7.543.000,00 kn na 7.243.000,00 kn.

28.Glede tužbenih navoda kako Studija gospodarske opravdanosti odabrane ponude ne sadrži plan investicija detaljno razrađen za cjelovito razdoblje, za navesti je kako je plan investicija za cijelo koncesijsko razdoblje naveden u točki 1.3. Studije gospodarske opravdanosti ("Sažetak o projektu"), dok je u odnosu na navode kako pismo namjere poslovne banke I. sadrži samo postotak (5%) ukupne investicije za kazati kako je člankom 6. točka 5. Odluke o namjeri davanja koncesije navedeno da Studija gospodarske opravdanosti, kao sastavni dio ponude, mora sadržavati pismo namjere poslovne banke u izvornom obliku, da će izdat garanciju za dobro ispunjenje obveza iz ugovora o koncesiji koji će se sklopiti sa odabranim ponuditeljem u visini od 5% ponuđene vrijednosti investicije s rokom važenja šest mjesec dužim od planiranog roka završetka investicijskog ciklusa, uslijed čega je uvidom u pismo namjere I. B. od 14. siječnja 2021. godine razvidno da isto po svom sadržaju u potpunosti odgovara odredbi članka 6. točke 5. Odluke o namjeri davanja koncesije.

29.Konačno, u odnosu na tužbene navode kako tužiteljeva ponuda uopće nije razmatrana jer izjava o nekažnjavanju nije bila po volji davatelja koncesije iako ista nije bila u suprotnosti sa dokumentacijom, za istaknuti je da je tužiteljeva ponuda ocjenjena nevaljanom zbog činjenice da je iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade različito naveden u rekapitulacijskom listu (13,15%) u odnosu na iznos naveden u natječajnoj dokumentaciji - Prilog 11 (13,51%), što nesumnjivo znači da je natječajna dokumentacija međusobno kontradiktorna i stoga nevaljana, a što je upravo i razlog zbog kojeg sama ponuda nije ni uzeta u razmatranje kod bodovanja.

30.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

31.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega su zakoniti akti tuženika i prvostupanjskog tijela, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

32.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih akata na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

33.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

34.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za pristup na ročišta 23. ožujka 2022. i 19. svibnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn, koji iznos je obistinjen zainteresiranoj osobi kao opravdan trošak, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadom troškova za sastav odgovora na tužbu priloženog u spis na raspravi održanoj 23. ožujka 2022.,

to pak stoga što je opunomoćenica zainteresirane osobe imala mogućnost na raspravi održanoj 23. ožujka 2022. iznijeti sve navode koje je iznijela u odgovoru na tužbu, pa kako je sud obistinio trošak za pristup na naznačenu raspravu, sud nije našao opravdanim trošak za sastav odgovora na tužbu, uslijed čega je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova za citirani podnesak zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 27. svibnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba

u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. &

P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresirane osobe J. V., odvjetnici u S.,

, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.