Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž R-1508/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Vlatki Fresl Tomašević, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. G. L., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo Z., OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-2149/2021-51 od 22. ožujka 2022., dana 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-2149/2021-51 od 22. ožujka 2022. u dijelu točke I izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.936,82 kn zajedno sa zateznim kamatama i to na iznose od: 534,52 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,

1.132,60 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

150,83 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

331,38 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

787,49 kn od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate od 16. ožujka 20013. do 31. srpnja 2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak i u dijelu točke IV izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.305,96 kn sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-2149/2021-51 od 22. ožujka 2022. u dijelu točke I izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.292,20 kn zajedno sa zateznim kamatama i to na iznose od:

654,54 kn od 16. veljače 2013. do isplate,

383,93 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

914,12 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

250,39 kn od 16. studenog 2013. do isplate,

1.325,48 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

479,91 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,

228,53 kn od 16. travnja 2014. do isplate,

436,28 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

5.628,02 kn od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 16. ožujka 20013. do 31. srpnja 2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u točki II izreke i u dijelu točke IV izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka preko iznosa od 1.305,96 kn do iznosa od 8.162,20 kn (za iznos od 6.856,24 kn) sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 14.084.52 kn zajedno sa zateznim kamatama i to na iznos od:

654,54 kn od 16. veljače 2013. do isplate,

383,93 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

914,12 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

250,39 kn od 16. studenog 2013. do isplate,

1.325,48 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

479,91 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,

228,53 kn od 16. travnja 2014. do isplate,

436,28 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

5.628,02 kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

1.368,59 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate,

576,81 kn od 16. travnja 2013. do isplate,

864,82 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

335,38 kn od 16. rujna 2013. do isplate,

313,14 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,

333,58 kn od 16. veljače 2014. do isplate, po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 16. ožujka 20013. do 31. srpnja 2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak te mu naknadi troškove postupka u iznosu od 6.856,24 kn sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao neosnovan. III Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.037,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike u plaći za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014., bruto iznos od 13.229,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose razlike od njihovog dospijeća do isplate (točka I izreke) te na ime razlike naknade za godišnji odmor isplati bruto iznos od 3.792,32 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u prvostupanjskoj presudi (točka II izreke). Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza i prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima (točka III izreke) te je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.162,20 kn sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2022. do isplate (točka IV izreke).

2. Prvostupanjsku presudu u točkama I, II i IV izreke pobija žalbom tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/1, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja istu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu u pobijanom dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za dane provedene na terenu u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014., razlike naknade za godišnji odmor, terenskog dodatka i naknade za aktivno dežurstvo temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj: 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik /09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine“, broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (“Narodne novine“, broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena (“Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02 i 68/11 u daljnjem tekstu Pravilnik/02), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14 u daljnjem tekstu Pravilnik/14), Pravilnika o naknadama troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ broj 141/04 i 22/05 zajedno sa zateznim kamatama radi kašnjenja u isplati temeljem čl. 84. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR/09) i čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR/14) u svezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) te za naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljnjem tekstu: Tarife).

5. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju s ustrojbenim činom nadnarednika bio raspoređen u ustrojbenu cjelinu H. k. v., G. o.-m. b. na poslovnim djelatne vojne osobe, na dužnosti zapovjednik desetine.

6. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud tijekom postupka temeljem priložene dokumentacije i nalaza vještaka utvrdio da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što među strankama nije niti sporno.

7. Isto tako, proizlazi da je uvažavajući zahtjev tužitelja za obračunom prekovremenih sati na terenu, vještak napravio varijantu I. nalaza prema kojoj tužitelj u razdoblju do 1. lipnja 2014. ostvaruje razliku bruto plaće koja je nastala zbog obračuna prekovremenih sati i to u ukupnom iznosu od 17.530,76 kn ukoliko se uzima u obzir da slobodni dani za prekovremene sate nisu iskorišteni, te u varijanti II. u ukupnom iznosu razlici od 5.824,51 kn, odnosno u razlici od 2.936,82 kn za utuženo razdoblje ukoliko se uzima u obzir da su slobodni dani za prekovremene sate iskorišteni i to sve po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 vještva.

8. Nakon ovakvo provedenih dokaza i izračuna vještaka sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj opravdano postavio tužbeni zahtjev za isplatu dodataka na plaću po varijanti I. jer da je ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije omogućio korištenje svih slobodnih sati za ostvareni prekovremeni rad, a niti mu je platio sve dodatke za tako ostvareni prekovremeni rad te prihvaća varijantu I. izračuna vještaka jer tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio u vezi s odrađenim prekovremenim radom i u kojem razdoblju je odrađen prekovremen rad jer u odnosu na isti nije vodila propisanu evidenciju.

9. Navedeni zaključak suda prvog stupnja da je tuženica propustila dostaviti dokumentaciju i da budući da postoji spor među strankama u vezi s korištenjem slobodnih dana da je teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR/09) je pogrešan.

10. Naime, iz Evidencija o radnom vremenu koje prileže u spisu, jasno i decidirano proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom „Sd“ i to nakon straže, dežurstva i prekovremenog rada, a svaka navedena mjesečna Evidencija o radnom vremenu je potpisana po tužitelju i poručniku kao ovlaštenoj osobi koja odlučuje o potrebama rada. Osim toga, iz dopisa ministarstva od 23. veljače 2017. (list 31 spisa), jasno proizlazi da je rad tužitelja vidljiv iz svih dostavljenih Dnevnih evidencija radnog vremena sukladno odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena kao i mjesečnih evidencija radnog vremena i na temelju istih je razvidno da je za tužitelja vršena preraspodjela radnog vremena u vidu korištenja slobodnih dana kako je i evidentirano u navedenim evidencijama.

11. Dakle, iz dnevnih Evidencija radnog vremena razvidno je da su donošene od poručnika i da su u njima jasno označeni slobodni dani nakon straže, dežurstva ili prekovremenog rada, a osim toga je i razvidno da taj dan tužitelj nije bio na radu već je koristio slobodni dan, slijedom čega je razvidno da je tuženica na taj način zapravo i donosila naloge o preraspodjeli ostvarenih sati u obliku dnevnih evidencija radnog vremena pa činjenica da spisu ne priležu neki "posebni" Nalozi o korištenju slobodnih dana, nije od utjecaja na naprijed navedeno utvrđenje o korištenju slobodnih dana koje proizlazi iz dnevnih Evidencija radnog vremena, a tužitelj ne može ostvarivati pravo na slobodne dane i pravo na isplatu razlike plaće.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno odredbi čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR/14), propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, kako je tuženica tijekom postupka na pravno relevantan način dokazala da su slobodni dani, koje je tužitelj iskoristio, u vezi s odrađenim prekovremenim radom, a kako proizlazi iz Dnevnih evidencija radnog vremena gdje je točno razvidno da tužitelj nije radio za vrijeme priznatog slobodnog dana na temelju prekovremenog rada ili dežurstva, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti varijantu 3 nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u kojoj naknada za prekovremeni rad i ostalo umanjena s osnova korištenja slobodnih dana, jer tužitelj nije pružio suprotne dokaze odnosno da je takve slobodne dane koristio po drugoj osnovi od ostvarenog prekovremenog rada.

13. Budući da se iz navoda tužitelja nije moglo zaključiti da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, valjalo je prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.) te tužitelju s osnova prekovremenog rada dosuditi iznos za utuženo razdoblje od 2.936,82 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od nespornih dospijeća do isplate a u preostalom dijelu s tog osnova njegov zahtjev odbiti.

14. Nadalje kako tužitelj koji ima pravo na isplatu razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje prema obračunu s uračunatom naknadom i za prekovremeni rad a umanjen za slobodne dane, koju visinu nije tijekom postupka tužitelj dokazao, u tom dijelu, primjenom pravila o teretu dokazivanja koji je na strani tužitelja, u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo je odbiti.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je pobijanu presudu za iznos od 2.936,82 kn zajedno sa zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi a u preostalom dijelu, temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

16. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je konačno u parnici uspio sa 58% a tužena sa 42% slijedom čega je tužitelju valjalo priznati troškove postupka u omjeru od 16% odnosno u iznosu od 1.305,96 kn te u tom dijelu, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku odluku a u preostalom dijelu, temeljem čl. 380. st. 3. ZPP istu preinačiti i odbiti tužitelja sa daljnjim zahtjevom za naknadu troškova postupka.

18. Također je valjalo tuženici dosuditi i trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10/1 i 50 Tarife i uspjehu u žalbenom postupku od 83% u iznosu od 1.037,50 kn.

19. Slijedom iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2022.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.