REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-3306/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja F. J. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik R. G., odvjetnik u R., protiv 1. tuženika M. R. d.o.o., S., OIB ...., 2. tuženika G. O. d.d., Z., OIB ..., 3. tuženika D. & M. M. S., Luxembourg, 4. tuženika J. D. N. N., Belgium i 5. tuženika F. D. C. N., Luxembourg, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & B., Z., radi isplate iznosa od 187.004,05 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-213/17- 53 od 19. travnja 2021., 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-213/17-53 od 19. travnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu za štetu koja je tužitelju, prema njegovim navodima, nastala zbog ozljede prilikom obavljanja poslova njegovog radnog mjesta drugog časnika stroja na brodu. Ovaj zahtjev u sebi uključuje naknadu štete zbog invalidnosti, bolovanja te štetu s osnove pretrpljenog straha, boli i tuđe pomoći.

2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP-a), a nakon što je utvrdio da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je na brodu doživio nezgodu na koju se pozvao u tužbi.

3. Tužitelj je protiv ove presude podnio žalbu po punomoćniku navodeći u njoj da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio da tužitelj nije doživio tjelesnu ozljedu radeći na brodu. Tužitelj je doživio bol u strojarnici. To potvrđuju svjedoci nezgode. Tužiteljev iskaz bi u ovom pogledu trebao biti od primarne važnosti. Nadalje, prvostupanjski sud je zanemario mišljenje sudskog vještaka Z. K. o tome da su tegobe kod tužitelja nastale kao posljedica traume i degenerativnih promjena u omjeru od po 50%. Zato nije jasno zašto je prvostupanjski sud eliminirao ovaj nalaz i mišljenje pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu. Jednako tako, prvostupanjski sud je zanemario nalaz i mišljenje neurologa dr. D. G. te mišljenje ortopeda dr. M. D.. Oba je angažirao tužitelj. Po ni jednom od njih kod tužitelja nema traga o tome da su kod njega nastupile posljedice uslijed degenerativnih promjena na njegovoj kralježnici. Prvostupanjski sud se nije očitovao o sadržaju ovih nalaza i mišljenja. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu te u nastavku postupka izvesti dokaz dodatnim usmenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Z. K. kako bi on dao očitovanje o nalazima i mišljenjima vještaka G. i D..

4. Tužitelj je i osobno protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj da su sva tri nalaza i mišljenja vještaka potvrdila da je ozljeda njegove kralježnice traumatskog porijekla. Vještak G. je svoj nalaz utemeljio na nalazu rendgenologa i utvrdio da promjene na kralježnici nisu rezultat degenerativnih promjena. S druge strane vještak K. je svoje mišljenje zasnovao samo na pretpostavkama. Vještak D. također nije spomenuo degenerativne promjene. Pored toga, nije jasno zašto je prvostupanjski sud zanemario nalaz i mišljenje sudskog vještaka K. koji je utvrdio da je tužiteljeva ozljeda 50% uzrokovana traumom.

5. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj je dodatno pojasnio kako je došlo do njegove ozljede te je uz žalbu priložio skicu mjesta nezgode i uputio na pogreške u prijevodu. Tužitelj je uputio i na izjavu doktorice N. B. M. koja je izdala potvrdu da on nije bio bolestan od 2000. do 2016. godine te da je njegov zdravstveni karton prazan. Zato on drži kako je jasno da se njegova ozljeda nije mogla sama od sebe dogoditi. Tužitelj tvrdi da je jasno da je do ove traume bio zdrav, bez ikakvih tegoba i radno sposoban za ukrcaj na brod. Jednako tako, on je nakon ove nezgode bio radno nesposoban za ukrcaj na brod, upravo zbog ozljede kralježnice. Kod takvog stanja stvari, tužitelj ocjenjuje neshvatljivom pobijanu presudu. I konačno, tužitelj upućuje na to da prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka G., premda je to učinio Upravni sud u Rijeci koji je svojim rješenjem od 30. ožujka 2018. poništio rješenje Zavoda kojim nije prihvaćeno da je kod njega nastupila ozljeda na radu. Neodrživo je da u Republici Hrvatskoj dva suda različito utvrđuju bitne činjenice. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u njegov korist, a podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženici su osporili osnovanost njegovih žalbenih navoda. Pobijana presuda donesena je na temelju izostanka uvjerenja prvostupanjskog suda o tome da je u ovom slučaju nedvojbeno došlo do nezgode pri tužiteljevom radu na brodu. U tom pogledu tuženici drže da je prvostupanjski sud dao detaljno obrazloženje. Tužitelj je najmanje u tri navrata mijenjao svoj iskaz o navodnom štetnom događaju, a na što upućuju i pisane izjave svjedoka. Na ovaj način tužitelj tijekom cijelog postupka pokušava dokaze prilagoditi

u

svoju

korist.

Pored navedenog, tuženici drže da je tužiteljev prigovor o pogrešnom prijevodu promašen, jer je riječ o prijevodu sačinjenom od ovlaštenog sudskog

tumača.

Dovođenje njegovog prijevoda u pitanje je promašeno. Pored navedenog, tuženici upućuju na liječničku dokumentaciju koja jesno upućuje na način kako je došlo do bolova u tužiteljevim križima. Opisano tužiteljevo mijenjanje iskaza po tuženicima upućuje na to da tužitelj nije dokazao da je do njegovih zdravstvenih tegoba došlo za vrijeme rada na brodu. Odatle po tuženicima i neosnovanost njegovog tužbenog zahtjeva i žalbe. Tuženici su pored navedenog, u odgovoru na žalbu doveli u pitanje osnovanost i drugih tužiteljevih žalbenih navoda i predložili drugostupanjskom sudu odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 12. siječnja 2016. kao član posade m/b „M. I.“ u svojstvu dugog časnika stroja, tijekom boravka u luci K. u Litvi, radeći u strojarnici doživio tešku tjelesnu ozljedu. Nakon tog ozljeđivanja tužitelj je zaprimljen u bolnicu gdje mu je dijagnosticirana hernija intervertebralnog diska L5-S1. Nakon pružene hitne pomoći tužitelj je nastavio liječenje u Rijeci gdje je 8. veljače 2016. operiran. Tužitelj je na ime ugovorne i izvanugovorne neimovinske štete od tuženika zatražio isplatu iznosa od ukupno 260.537,63 kn. Predmet spora prema tužiteljevoj tvrdnji proizlazi upravo iz činjenice njegovog ozljeđivanja prilikom rada na brodu.

10. Među strankama je sporno prije svega je li tužitelj ovu kako on tvrdi ozljedu pretrpio tijekom rada na brodu. Podredno, sporno je jesu li kod tužitelja zaostale zdravstvene tegobe, odnosno je li kod njega nastao trajni invaliditet te jesu li te tegobe (invaliditet) posljedica traumatske ozljede ili je riječ o degenerativnoj

bolesti.

Sporno je jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi ugovornu štetu i platiti mu naknadu za bolovanje te postoji li izvanugovorna odgovornost tuženika za neimovinsku štetu koju tužitelj traži (fizički bolovi, strah) te za imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći.

11. Tužbeni zahtjev utemeljen je na Kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce, osoblje na kopnu i brodovima (2015 - 2016) te odredbi čl. 145. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15; dalje: PZ). Njegova osnovanost ovisi prije svega o tome je li tužitelj doživio nezgodu na brodu za vrijeme obavljanja redovnih poslova drugog časnika stroja ili ne?

12. U svakom sporu, pa tako i u ovom, jedino stranke bilo pojedinačno ili zajedno znaju cijelu istinu. Kako se stranke oko te istine ne slažu ili se ne žele složiti, vode parnični postupak radi utvrđivanja čija istina je bliža stvarnosti. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojima raspolaže te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očuvanje njihovih suprotnih pravnih pozicija, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija, točnije, koja od stranaka je (više) u pravu?

13. Zbog ograničenja parničnog postupka, uključujući i ograničenja suda u samostalnom utvrđivanju svih potrebnih činjenica i pribavljanju svih potrebnih dokaza, a i uopće zbog nepostojanja pouzdanih mehanizama za utvrđivanje objektivne istine, sudska istina se smatra samo najvjerojatnijom, ne i izvjesnom.

Takvu posljedicu stranke u naravi i bez svijesti o tome, apriori prihvaćaju od trenutka kada su se odlučile upustiti u sudski parnični postupak. Neovisno o tome jesu li se stranke za parnični postupak odlučile svojevoljno (tužitelj) ili bez svoje volje (tuženici), one su upuštanjem u njega prihvatile ne samo njegova pravila, već i odgovornost za njegove posljedice.

14. Jednako je i s tužiteljem i s tuženicima u ovoj pravnoj stvari. Svi oni u ovom parničnom postupku pokušavaju za sebe ostvariti što bolji pravni položaj. Iz ove situacije i jedna i druga strana želi izaći na za njih što povoljniji način tumačeći je isključivo u vlastitu korist, nadajući se pri tome da će sud u toj njihovoj situaciji „vidjeti“ ono što druga strane nije ili nije htjela vidjeti. Neovisno o tome što je sudac najmanje informirana osoba o predmetu spora u svakoj pravnoj stvari u parnici, sudac o predmetu spora mora donijeti odluku. To je upravo učinio i prvostupanjski sud te uredujuća sutkinja tog suda, dajući za svoju odluku brojne, detaljne i veoma dobro obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud.

15. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. ZPP-a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

16. Odredbom čl. 145. st. 1. PZ-a propisano je da za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Tužitelj se u žalbi usmjerio primarno na argumentiranje zašto se njegovo zdravstveno stanje ima smatrati posljedicom ozljede prilikom rada na brodu, umjesto da se usmjerio prije svega na potvrdu razloga na temelju kojih bi bilo moguće s pouzdanjem zaključiti da je do takvih posljedica uopće došlo za vrijeme njegovog rada na brodu.

18. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno ocijenio da navedena činjenica nije dokazana u potrebnom stupnju izvjesnosti (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Za takvu ocjenu prvostupanjski sud je dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je ukazao i pojasnio zašto je ocijenio da su tužiteljeve tvrdnje vezane za sam nastanak štetnog događaja kontradiktorne te da su do zaključenja glavne rasprave ostale neotklonjene.

19. Tužitelj je u tužbi naveo da je radeći u brodskoj strojarnici u luci K. u Litvi, doživio tešku tjelesnu ozljedu. Potom je podneskom od 12. lipnja 2017. naveo da je tog istoga dana pretrpio tjelesnu ozljedu u brodskoj strojarnici prilikom rada na protupožarnim osiguračima. Kutija s osiguračima odlomila se od svog uporišta i pala na tužitelja koji je tom prilikom zajedno s kutijom pao na leđa i udario o pod brodske strojarnice, pri čemu je osjetio bol vrlo jakog intenziteta u predjelu leđa. Međutim, u iskazu s ročišta od 19. veljače 2018. (str. 190. do 194.), tužitelj je naveo da je radeći na poslu redovnog održavanja ventilacijskog sustava na brodu na palubi broda (ne u strojarnici) pokušavajući otvoriti poklopac kojim je taj ventilacijski sustav zatvoren, potegnuo ručicu koja je spojena na sajlu koja je spojena na poklopac. Nakon toga je uslijed uporabe sile prilikom potezanja poklopca pao na pod, na leđa, uslijed čega je doživio bol u leđima. Uz njega su tada bili asistenti J. H. i G. G..

20. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da iz medicinske dokumentacije u spisu (str. 115. do 117., 148. do 149., 176., 181. do 183. i 187 spisa) proizlazi da je tužitelj nakon dizanja tereta na radnom mjestu osjetio bol u križima. Ova utvrđenja (opet) nisu podudarna s tužiteljevim navodima iz podnesaka, a ni njegovom iskazu pred sudom. Nadalje, iz medicinske dokumentacije koja je sastavljena nakon same nezgode, 12. siječnja 2016. u Litvi, proizlazi da je „tužitelj nakon što je iznenada podigao ruke, osjetio oštru bol u predjelu križa, koja se širila u lijevi glutealni mišić“ (str. 161. spisa). Prema prvostupanjskom sudu ova isprava ne ukazuje na tužiteljevu nezgodu povezanu s obavljanjem rada na brodu.

21. I konačno, premda je tužitelj u svom iskazu pojašnjavao razloge ovih kontradiktornosti, njegova pojašnjenja koja su od strane prvostupanjskog suda ocijenjena nelogičnim i nerealnima, nisu osnažila tužiteljevu tvrdnju o tome da je do štetnog događanja došlo prilikom njegovog rada na brodu. Konačno, iz pisane izjave dvojice članova posade broda – J. H. i G. G. koji su bili prisutni pri nastanku tužiteljevih bolova u leđima 12. siječnja 2016. (str. 112. spisa) proizlazi da je tužitelj tog dana zadobio ozljedu leđa tijekom sigurnosnih provjera u brodskoj strojarnici, za vrijeme pregleda jednog od protupožarnih osigurača. Očevici su primijetili da je tužitelj doživio oštru bol u leđima, pao je na pod i nakon toga su ga otpratili do menze (str. 112. spisa).

22. Prema ocjeni prvostupanjskog suda izjava navedenih očevidaca različita je od iskaza samog tužitelja i njegovih tvrdnji tijekom postupka, kako u pogledu mjesta tako i u pogledu načina nastanka ove nezgode. Izjava očevidaca dostavljena je u spis s tužiteljeve strane.

23. Ocjenom ovih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tijekom postupka nije s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđeno da je tužitelj 12. siječnja 2016. doživio nezgodu ili narušenje zdravlja u vezi s njegovim radom na

brodu.

Provedeni dokazni postupak nije doveo do zaključka o tome da su bolovi u leđima, odnosno bolest dijagnosticirana kao ozljeda kralježnice – extrusio disci intervertebralis L5/S1 (iskakanje međukralježničkog diska na L5/S1 na nivou slabinske kralježnice, kao jedan od oblika discus hernie), nastali kao posljedica nezgode (štetnog događaja) pri tužiteljevom radu na brodu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

24. Na pravilnost navedenog zaključka po ocjeni ovog suda posebno upućuje sadržaj ranije spomenute medicinske dokumentacije sastavljene u Litvi neposredno a nakon same nezgode (str. 161. spisa). Ovaj dokument upućuje na očigledno tužiteljevu tvrdnju da je osjetio oštru bol u leđima u trenutku kada je podigao

ruke.

Sadržaj ove dokumentacije u vezi sa sadržajem drugih izvedenih dokaza pojedinačno i zajedno, posebno uzimajući u obzir promjene u tužiteljevim tvrdnjama o mjestu i načinu nastanka nezgode, te činjenice posebno da tužitelj zapravo nikada nije prijavio ozljedu na radu (u brodskom dnevniku nema upisa o njegovoj ozljedi na radu, str. 191. spisa; a izviješće o nezgodi dostavljeno teku u žalbi je bez traga o njegovom izdavatelju!?, str. 311. do 316. spisa), po ocjeni ovog suda snažno su obezvrijedili sve tužiteljeve napore i pokušaje u ovoj pravnoj stvari da sud i tuženike uvjeri u istinitost njegovih tvrdnji koji bi opravdali ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

25. Svi tužiteljevi pokušaji da naknadno ove svoje kontradiktornosti opravda lošim prijevodima, izjavama svjedoka, agenta ili njegovog oca, i po ocjeni ovog suda sasvim su neuvjerljivi i zakašnjeli. Ako je to želio tužitelju je najlakše bilo govoriti istinu. Jedini je on pouzdani očevidac načina nastanka boli u predjelu njegovih

leđa.

Neistina svjesna ili ne, ima mnogo oblika i verzija, a istina je samo jedna, neovisno o tome koliko je teško ili nemoguće takvom je pouzdano utvrditi. Tužitelj je na opisani način doveo sebe u pravni položaj u kojem se njegovim tvrdnjama ne vjeruje.

26. Kod ovakvog stanja stvari obezvrijeđeni su znanje i iskustvo svih liječnika koji su dali određeno mišljenje prije ili tijekom ovog postupka. Među njima vlada određena šarolikost. Također, po ocjeni ovog suda među njima čini se najstručnijim i najbolje obrazloženim upravo nalaz i mišljenje sudskog vještaka Kolića (str. 247. do 254. spisa) koji je pri njegovom sastavljanju uzeo u obzir brojnu medicinsku dokumentaciju te nalaze i mišljenja liječnika na koje se pozvao tužitelj. Svi ovi nalazi i mišljenja na koje su se pozvali i tužitelj i tuženici (i dr. nalaz dr. S., str. 70. do 71. spisa), pa i odluke Zavoda i Upravnog suda u Rijeci, polaze od pretpostavke da se tužiteljevo tjelesno oštećenje ili narušenje zdravlja dogodilo prilikom njegovog rada na brodu. Kako je takvo utvrđenje izostalo tijekom postupka u ovoj pravnoj stvari, to su u dobrom dijelu nalazi i mišljenja sudskih vještaka prestali biti relevantni za odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari, posebno u pogledu njene osnovanosti ili neosnovanosti.

27. Slijedom navedenog ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog da je tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za bolovanje u ukupnom iznosu od 12.000,00 EUR koja mu pripada Kolektivnom ugovoru (čl. 15. 3. 1.). Tužitelju je po toj osnovi isplaćena naknada za bolovanje s obzirom na njegovu dijagnozu (oboljenje) klasificiranu kao discus hernia. Tužitelj nema pravo na daljnju naknadu za bolovanje pored onog prava koje je već ostvario, jer po toj osnovi može ostvarivati veću naknadu od one propisane odredbom čl. 15. 3. 1. Kolektivnog ugovora, jer nije dokazao da je posljedica u njegovom zdravstvenom stanju nastala kao posljedica ozljede na radu prema mjerodavnim odredbama PZ-a i Kolektivnog ugovora.

28. Kako je tužiteljeva dijagnoza discus hernia (tj. jedan od njezin oblika

– ekstruzija diska) tužitelj nema pravo potraživati ni naknadu po osnovi invalidnosti iz čl. 16. 4. Kolektivnog Ugovora, jer je za slučaj discus hernie isključena takva naknada prema Kolektivnom Ugovoru (Dodatak 7. Kolektivnog Ugovora – čl. 86. st. 4. - str. 65. spisa).

29. I konačno, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na sve ranije navedeno nema ni odgovornosti drugotuženika, temeljem police osiguranja osoba od nesretnog slučaja. I u odnosu na ovog tuženika nastanak nesretnog slučaja (nezgoda) pri radu na brodu je temelj odgovornosti, a postojanje takve nezgode u ovoj pravnoj stvari nije dokazano. 30. Prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 368. ZPP-a).

32. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u određenom iznosu od 4.375,00 kn, jer je ocijenjeno da nije riječ od trošku potrebnom za vođenje parnice (odluka iz točke II. izreke; čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 27. svibnja 2022.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac