Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Povrv-154/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubica Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku S.N., odvjetniku iz Z. o. u. Z. Š. & S. N. u O., protiv 1. tuženika D.N., OIB: … iz K., te 2. tuženice K.C., OIB: … iz K., kao zakonskih nasljednika iza pok. L.N., oboje zastupani po punomoćnici M.B., odvjetnici iz O. d. Ž., B. & A. u Z., radi isplate iznosa od 1.043,11 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 10. svibnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te 1.tuženika, 27. svibnja 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice D. F.-K. iz V., posl. br. Ovrv-2611/2021 od 27. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo 2. tuženoj K.C., K., OIB: …, da isplati tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: …, Z., .iznos od 1.043,11 kuna (tisuću četrdeset tri kune i jedanaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,09 kuna od 19. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 291,58 kuna od 22. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 746,44 kune od 19. ožujka 2021. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice D. F.-K. iz V.,, posl. br. Ovrv-2611/2021 od 27. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženom D. N., K., OIB: …, da u roku od 8 dana isplati tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: …, Z., iznos od 1.043,11 kuna (tisuću četrdeset tri kune i jedanaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,09 kuna od 19. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 291,58 kuna od 22. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 746,44 kune od 19. ožujka 2021. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženu tuženicima da isplate tužitelju iznos od 512,50 kuna na ime nastalog troška ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje po navedenoj stopi teku od dana dostave Rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se 2. tuženici K.C. da naknadi tužitelju trošak ovog jedinstvenog postupka u iznosu od 1.578,13 kuna, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi 1. tuženom D.N. trošak ovog postupka u iznosu od 644,53 kune, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Rješenjem javne bilježnice D. F.-K. iz V.,, posl. br. Ovrv-2611/2021 od 27. rujna 2021., naloženo je tuženicima kao ovršenicima, da u roku od osam dana od dostave Rješenja namire tužitelju kao ovrhovoditelju, tražbinu u iznosu od 1.043,11 kuna ime glavnice, tj. naknade za isporučenu električnu energiju te zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 512,50 kuna.

2.

Protiv predmetnog Rješenja tuženici su pravovremeno podnijeli prigovor 13. listopada 2021. (str. 14-15), iz sadržaja kojeg proizlazi da pobijaju predmetno Rješenje o ovrsi u cijelosti. Iz navoda prigovora slijedi da tuženici ništa ne duguju ovrhovoditelju i da nisu pasivno legitimirani obzirom da je 2. tuženica prodala nekretninu za koju se odnosi isporuka električne energije nakon smrti svoga prednika (L.N.) 23. srpnja 2014. kupcu M.Đ. iz L.. U prigovoru navode da u predmetnom razdoblju nisu bili niti vlasnici niti korisnici nekretnine te da im nije pružena komunalna usluga opskrbe električnom energijom, pa samim time nisu niti obveznici plaćanja iste u smislu odredbe čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11,75/15 i 29/18). Zaključno u prigovoru tuženici navode da su odmah po primitku obavijesti o prijedlogu za ovrhu telefonski i putem e-maila kontaktirali tužitelja i obavijestili ga da nisu ni korisnici ni kupci usluge.

3.

Pravomoćnim Rješenjem ovog suda poslovni broj 14 Povrv-154/2021-4 od 11. studenog 2021. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi javne bilježnice i ukinute su sve radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4.

Među strankama nije sporno da je tužitelj isporučio električnu energiju za stambeni objekt na nekretnini na adresi L., u ukupnome iznosu od 1.043,11 kuna za period od veljače do ožujka 2021., a na kojoj je adresi kao obveznik plaćanja mjernog mjesta broj: … evidentiran pok. L.N., L.. Tijekom postupka tužitelj nije osporio da se nekretnina u spornom periodu na koji se odnose utuženi računi nije nalazila u vlasništvu tuženika, niti posjedu tuženika, kao što ni tuženici nisu osporili da o promjeni vlasništva predmetne nekretnine nisu izvijestili tužitelja.

5.

Sporno je da li su tuženici u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, obzirom da nisu izvijestili tužitelja o promjeni prava vlasništva nekretnine za koju je isporučena električna energija.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica izvršen je uvid u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. L.N. (str. 6, 48-49), Izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa-utuženje) (str.7-8), podatke u MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za K.C. (str. 10), podatke u MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za D.N. (str. 11), pročitan je prigovor (str. 14-15), izvršen je uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. srpnja 2014. (str. 18-20), Rješenje o uknjižbi vlasništva broj: … od 28. kolovoza 2014. (str. 21), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.br. 1600 k.o. Lozan (str. 22), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz zk.ul.br. 1600 k.o. Lozan (str. 23-24), utužene račune (str. 33-40), SK kartice kupca (str. 41- 47), obračun potrošnje (str. 56), saslušana je svjedokinja M.G. (str 69-70) te 1. tuženik D.N. (str 70) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja je priložena spisu.

7.

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na 2. tuženicu K.C., dok je u odnosu na 1. tuženog D.N. tužbeni zahtjev neosnovan. 8.

Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je korisnik mjernog mjesta broj: … na adresi L., evidentiran pok. L.N. (koji je umro 26. kolovoza 2012.),

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana u zk.ul.br. 1600 k.o. Lozan, a sastoji se od kčbr. 396/2, kčbr. 397/2, kčbr. 399 i kčbr. 760/36 sa ukupno 1004 čhv upisana kao vlasništvo M.Đ. iz L., (OIB: …) temeljem kupoprodajnog ugovora od 23. srpnja 2014. godine,

- da su Rješenjem o nasljeđivanju sudske povjerenice Općinskog suda u Virovitici, javne bilježnice D.F.-K., posl.br. O-554/2012 od 16. studenog 2012. utvrđeni nasljednici iza pok L.N. – sin ostavitelja – 1.tuženik D.N., K. i unuka ostavitelja – 2. tuženica K.G., K. kojoj su u cijelosti uručene predmetne nekretnine iz zk.ul.br. 1600 k.o. Lozan,

- da se potraživanje tužitelja prema dostavljenom izvodu iz poslovnih knjiga (str. 7-8) i računima (str. 33-40) odnosi na plaćanje električne energije u iznosu od 1.043,11 kuna za period od veljače do ožujka 2021. godine,

- da sukladno navodima tužitelja obračunsko mjerno mjesto koje se vodilo na korisniku L.N. nije bilo iskopčano, no da je na navedenoj lokaciji bio izvršen pokušaj privremene obustave isporuke električne energije zbog duga (20. lipnja 2017.) od čega se odustalo zbog podmirenja duga,

9.

Tuženici su tijekom postupka osporili svoje obveze navodeći da nisu pasivno legitimirani u ovom postupku, obzirom da isti nisu niti vlasnici niti korisnici nekretnine u odnosu na koju je izvršena isporuka električne energije. U svom iskazu 1. tuženik D.N. pojasnio je da predmetnu nekretninu nije ni naslijedio već je ista temeljem Rješenja o nasljeđivanju uručena njegovoj nećakinji K.C..

10. Iz rezultata cjelokupnog postupka slijedi da je nakon smrti evidentiranog korisnika – L.N., dva puta došlo do promjene prava vlasništva, i to tako da je predmetna nekretnina temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-554/2012 od 16. studenog 2012. najprije uručena njegovoj unuci K.C., koja je potom, temeljem kupoprodajnog ugovora od 23. srpnja 2014., prenijela vlasništvo iste na M.Đ.. Također, iz rezultata postupka slijedi da tužitelj nije bio obaviješten niti o jednoj promjeni vlasništva sporne nekretnine.

11. Pri tomu, treba reći da utrošak električne energije evidentiranog korisnika L.N. nije nastao u razdoblju do njegove smrti, već je na mjernom mjestu u L., nastao gotovo 9 godina nakon njegove smrti i nakon što je u skladu s odredbom članka 39. stavka 1. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, broj: 14/2006, dalje u tekstu: Opći uvjeti/06), koji su tada bili na snazi, njegovom smrću prestao i Ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno Ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, sklopljen između njega i tužitelja. Stoga, utužena tražbina tužitelja za razdoblje veljača-ožujak 2021. godine ne predstavlja dug L.N. za koji bi, u skladu s odredbom članka 139. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05), njegovi nasljednici odgovarali solidarno. Tužitelj svoje potraživanje prema tuženicima temelji na njihovom propustu da ga obavijeste o promjeni prava vlasništva, u čemu nalazi i osnov za postojanje obveze tuženika za podmirenjem utužene tražbine. Međutim, obveza obavješćivanja tužitelja o smrti evidentiranog korisnika, ne obvezuje sve nasljednike, kako to pogrešno smatra tužitelj, već samo one koji su u posjedu naslijeđene nekretnine.

12. Obveza pravnih slijednika pokojnog evidentiranog obveznika plaćanja, propisana je odredbom članka 39. Općih uvjeta/06. Iz odredbe stavka 2. predmetnog članka slijedi da su u slučaju prestanka Ugovora o opskrbi tarifnog kupca odnosno Ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe, fizičke ili prave osobe pravni slijednici koji su u posjedu nekretnine, dužni su u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka prave osobe obavijestiti o tome opskrbljivača tarifnih kupaca i operatera prijenosnog sustava ili operatera distribucijskog sustava.

13. Iz priloženog Rješenja o nasljeđivanju O-554/2012 od 16. studenog 2012. iza pok. L.N. je razvidno da 1. tuženom D.N. nije uručena predmetna nekretnina, pa isti nije pravni slijednik pok. L.N. jer nije vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine kao ni krajnji kupac (obzirom da tužitelj nije dokazao da je isti faktički koristio nekretninu). Stoga, sud utvrđuje da 1. tuženi D.N. nije pasivno legitimiran u ovom postupku te nije u obvezi podmiriti utužene račune za isporučenu električnu energiju za objekt na adresi L., jer utuženi iznos ne predstavlja dugovanje njegovog pokojnog oca L.N., činjenicom da je isti preminuo 26. kolovoza 2012., te da se utuženi iznos odnosi na 2021. godinu. Isti nije niti naslijedio predmetnu nekretninu za koju su izdani utuženi računi, pa činjenicom da nije nasljednik koji je u posjedu predmetne nekretnine, isti nije, sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Općih uvjeta/06, ni bio u obvezi izvijestiti tužitelja o smrti fizičke osobe – evidentiranog korisnika niti je to osnov za postojanje obveze 1. tuženika prema tužitelju.

14. U odnosu na 2. tuženicu K.C., sud nalazi da je ista temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-554/2012 od 16. studenog 2012. godine stekla vlasništvo nekretnine u odnosu na koju je izvršena isporuka električne energije. Ugovor o opskrbi tarifnog kupca sklopljen s korisnikom usluge – L.N. na mjernom mjestu u L., je, kao što je prethodno rečeno, njegovom smrću, prestao postojati još 26. kolovoza 2012. pa je prema tomu kao vlasnica nekretnine, ista sukladno odredbi članka 39. bila u obvezi obavijestiti o smrti evidentiranoga korisnika opskrbljivača – tužitelja. Osim toga, iz stanja spisa je razvidno da je 2. tuženica K.C. 23.srpnja 2014. prenijela (temeljem kupoprodajnog ugovora) pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini M.Đ. pa je prema tomu i o ovoj promjeni prava vlasništva bila dužna izvijestiti tužitelja.

15. Naime, odredbom članka 37. stavak 1. Općih uvjeta/06 bilo je propisano da je kod promjene prava vlasništva građevine kupac (el. energije) dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.

16. Tijekom postupka 2. tuženica K.C. nije ni tvrdila ni dokazala da je postupila sukladno prednje citiranoj odredbi članka 37. stavka 1. Općih uvjeta/06, odnosno da je o promjeni prava vlasništva izvijestila tužitelja i podnijela zahtjev za raskid ugovora. Naprotiv, tijekom postupka je nesporno da ista to nije učinila, odnosno da je tužitelj o promjeni prava vlasništva obaviješten tek nakon što je podnesen prijedlog za ovrhu. Prema tomu, 2. tuženica K.C. je bila vlasnica nekretnine nakon smrti pok. L.N. na adresi na kojoj je instalirano brojilo te je prenijela pravo vlasništva na M.Đ., o čemu tužitelja nije obavijestila pa je time postupila protivno odredbama Općih uvjeta, zbog čega sud nalazi da je njezinim propustom nastala obveza za podmirenjem utužene tražbine.

17. Naime, treba skrenuti pozornost na činjenicu da tužitelj pruža uslugu velikom broju osoba (što je opće poznato) te da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, dok je 2. tuženica kao vlasnica nekretnine dužna postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, pa je u tom smislu bila dužna obavijestiti tužitelja o nastalim promjenama, što nije pravovremeno učinila zbog čega je u evidenciji tužitelja i dalje bio naznačen kao korisnik, odnosno vlasnik njezin prednik, pok. L.N.. Iako su tuženici tijekom postupka tvrdili da je i tužitelj, obzirom da je na predmetnoj nekretnini bila iskopčana električna energija, pri ponovnom uključenju, trebao evidentirati pravog korisnika, tijekom postupka nisu dokazali da je na predmetnoj nekretnini doista došlo do isključenja električne energije. Naime, sukladno navodima tužitelja obračunsko mjerno mjesto koje se vodilo na korisniku L.N. nije bilo iskopčano, no na navedenoj lokaciji je bio izvršen pokušaj privremene obustave isporuke električne energije zbog duga (20. lipnja 2017.) od čega se odustalo zbog podmirenja duga. Prema tomu, kako je tužitelj zbog podmirenja duga, odustao od privremene obustave isporuke električne energije, a tuženici nisu dokazali da je došlo do iskopčanja električne energije, to sud ne nalazi da je bilo propusta tužitelja jer iz rezultata postupka ne slijedi da je tužitelj vršio ponovno uključenje električne energije pri čemu bi doista mogao evidentirati pravog korisnika. Svakako, 2. tuženica K.C. može svoje potraživanje namiriti od novog vlasnika koji nije pravovremeno prijavio promjenu vlasništva i sklopio potrebne ugovore o opskrbi el. energijom.

18. Zbog navedenog, sud je u odnosu na 1. tuženika D.N. sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, a našavši da isti nije pravni slijednik niti krajnji kupac el. energije ukinuo platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice, dok je zbog propusta tuženice da obavijesti tužitelja o prenošenju prava vlasništva na drugu osobu, sukladno odredbi članka 37. stavka 1. Općih uvjeta/06, održao u odnosu na istu platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice.

19. Tužitelj je sa tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženicu K.C. uspio u cijelosti dok je u odnosu na 1. tuženika D.N. njegov zahtjev kao neosnovan odbijen. Predmetno utječe i na odluku o troškovima postupka koja se temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

20. Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

21. U odnosu na troškove postupka, sud utvrđuje da u ovršnom postupku ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, temeljem odredbe članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.) pripadaju troškovi koji su bili potrebni za ovrhu – tj. troškovi javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om u ukupnom iznosu od 150,00 kuna (odredba članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine broj 114/12, 131/20).

22. Tužitelju pripada i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen), sukladno odredbi Tbr. 11. toč. 1., u vezi s odredbom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14. i 118/14. dalje: Odvjetnička Tarifa).

23. Tužitelj, međutim, nema pravo na materijalni trošak odvjetnika u iznosu od 50,00 kuna (PDV uključen), obzirom da isti u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

24. U parničnoj fazi postupka tužitelj je također imao nužne troškove koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 9. studenog 2021. kojim se očitovao na navode prigovora tuženika u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife te zastupanja na ročištu od 23. veljače 2022. i 10. svibnja 2022. u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.9. toč.1. Tarife.

25. Za sastav podneska od 29. prosinca 2021. tužitelju pripada naknada u iznosu od 78,13 kuna (PDV uključen), a ne zatražena naknada od 312,50 kuna (PDV uključen) obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr.8. toč.1. Tarife. Naime, odredbom Tbr.8. toč.1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7. – ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Dakle, sukladno citiranoj odredbi Tarife, puna naknada ne pripada odvjetniku za sve obrazložene podneske, već samo za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i za obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o takvom podnesku, tužitelju je za isti priznata naknada sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife.

26. Tužitelju u ovom predmetu za sve radnje poduzete u postupku, dakle, za radnje poduzete pred javnim bilježnikom (sastav prijedloga za ovrhu), ali i za radnje poduzete pred ovim sudom, pripada nagrada u ukupnom iznosu od 1.478,13 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. 27. Stoga, ukupni trošak jedinstvenog postupka (tj. postupka vođenog pred javnim bilježnikom i parničnog postupka pred sudom) tužitelja iznosi 1.578,13 kuna.

28. Parnični troškovi 1. i 2. tuženika sastoje se od troška sastava prigovora u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen) sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife, zastupanja na ročištu održanom 23. veljače 2022. i 10. svibnja 2022. u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen) sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife te troška sastava podneska od 25. studenog 2021. u iznosu od 78,13 kuna (PDV uključen) sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, kao i troška zastupanja na ročištu radi objave presude u iznosu od 156,25 kuna (PDV uključen)sukladno Tbr.9. toč.3. Tarife.

29. Za sastav podneska od 25. studenog 2021. tuženicima pripada naknada u iznosu od 78,13 kuna (PDV uključen), a ne zatražena naknada od 312,50 kuna (PDV uključen) obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr.8. toč.1. Tarife. Naime, odredbom Tbr.8. toč.1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7. – ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Dakle, sukladno citiranoj odredbi Tarife, puna naknada ne pripada odvjetniku za sve obrazložene podneske, već samo za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i za obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o takvom podnesku, tuženicima je za isti priznata naknada sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife.

30. Tuženicima nisu priznati troškovi putovanja na raspravu održanu 23. veljače 2022., odnosno 10. svibnja 2022. u iznosu od 384,00 kune za svako ročište, obzirom da predmetni trošak nije bio potreban, budući da je u mjestu sjedišta ovog suda bilo punomoćnika koji su mogli zastupati tužitelja ovom predmetu.

31. Sud stoga utvrđuje trošak parničnog postupka tuženika u ukupnom iznosu od 1.171,88 kuna, što je valjalo uvećati za 10%, obzirom na zastupanje više osoba u postupku, sukladno Tbr.36. toč.1. Tarife, što ukupno iznosi 1.289,07 kuna.

32. Kako je udio 1. tuženika D.N. koji je u cijelosti uspio u postupku u tim troškovima postupka 50%, to iznosi 644,53 kn što je tužitelj dužan naknaditi 1. tuženiku D.N..

33. Tužitelj je, pak, u odnosu na 2. tuženicu K.C. u cijelosti uspio u postupku, pa mu je ista dužna nadoknaditi trošak u iznosu od 1.578,13 kuna.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 27. svibnja 2022.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (467. a ZPP-a)

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja S.N., odvjetniku iz Z.o.u. Z. Š. & S.N. u O.

2. punomoćnici tuženika M.B., odvjetnici iz O.d. Ž., B. & A. u Z.