REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 P-26/2020-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. M., OIB: … iz P., , zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika T. d.o.o., OIB: … iz P.,, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku iz P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da tuženik T. d.o.o., OIB: … iz P., nema pravo namirenja tražbine prema ovršeniku A. M. iz kupovnine postignute prodajom ½ suvlasničkog dijela nekretnine koja je bila predmet ovrhe vođene pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Ovr-296/2016 označena kao kč. br. … upisana u zk. ul. br. … k.o. P., koje namirenje je određeno rješenjem o namirenju Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. godine za iznos od 24.847,32 kn (dvadesetčetiri tisuće osamstočetrdesetsedam kuna I tridesetdvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kako je odlučeno pod točkom III b (izreke označenog rješenja o namirenju).

II Nalaže se tuženiku T. d.o.o., OIB: … iz P., da tužitelju D. M., OIB: … iz P., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.203,00 kn (tisuću dvjestotri kune) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (27. svibnja 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim t rgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.785,01 kn (dvanaest tisuća sedamstoosamdesetpet kuna i jednu lipu).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da tuženik nema pravo namirenja tražbine prema ovršeniku A. M. iz kupovnine postignute prodajom ½ suvlasničkog dijela nekretnine koja je bila predmet ovrhe vođene pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Ovr-296/2016 označena kao kč. br. … upisana u zk. ul. br. … k.o. P. koje namirenje je određeno rješenjem o namirenju poslovni broj Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. za iznos od 37.632,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos kako je odlučeno pod točkom III b (izreke označenog rješenja o namirenju).

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-296/2016 od 4. veljače 2020. upućen tužitelj na pokretanje parnice radi osporavanja postojanja tražbine tuženika njezine visine i reda namirenja koju je tuženik kao založni vjerovnik istakao u ovršnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-296/2016. Na nekretninama koje su bile predmet ovrhe u ovršnom postupku upisanim pod z.k. ul. br. … k.o. P. označenim kao kč. br. … kuća i dvorište, pod brojem Z-3510/9 od 17. lipnja 2009. upisano je ovršno pravo zaloga u korist tuženika temeljem rješenja ovog suda poslovni broj Ovr- 934/09 radi namirenja novčane tražbine od 10.325,01 kn te zakonskih zateznih kamata. Iz podataka navedene uknjižbe pod brojem Z- 384/2020 odnosno iz podataka izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da je riječ o tražbini za koju je prema mišljenju tužitelja nastala zastara prava naplate bez obzira na izvršenu uknjižbu založnog prava. Tužitelj navodi kako prema odredbi članka 233. stavak 1. ZOO-a tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina pa ione za koje je inače predviđen kraći rok zastare dok je zastarni rok za povremene tražbine prema stavku 2. iste odredbe, iako su priznate sudskim odlukama određen zastarnim rokom povremenim tražbinama.

1.2. Kako je u konkretnom slučaju riječ o tražbini priznatoj rješenjem o ovrsi od 2. lipnja 2009. tuženik smatra da je primjenom roka iz članka 233. ZOO-a već protekao i desetogodišnji rok zastare.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. ožujka 2020. očitovao se na način da je istaknuo kako su navodi tuženika u pogledu zastare nepotpuni jer je na predmetnim nekretninama u korist tuženika uknjiženo ovršno pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.325,01 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni iznos računa počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate, kao i troška ovršnog postupka. Tuženik ističe kako smatra da je točan navod iz tužbe kako je za tražbinu tuženika nastupila zastara, ali nije zastarjelo pravo tuženika za naplatu tražbine jer je ista osigurana hipotekom upisanom u javnoj knjizi, odnosno u zemljišnim knjigama. Tuženik se nadalje poziva na odredbu članka 222. ZOO-a koji propisuje da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi no međutim zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Tuženik dakle navodi kako ima pravo namirenja glavnice I troškova koji su osigurani založnim pravom uknjiženim na predmetnim nekretninama te se stoga protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje ovoga suda poslovni broj 11 Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020., izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. … k.o. P., ovosudske spise poslovni broj Ovr-296/2016 i Ovr-934/09.

4. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

4.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-934/09 od 2. lipnja 2009. određena zabilježba založnog prava u korist T. d.o.o. na 1/2 dijela nekretnina u vlasništvu ovršenika A. M. iz P. upisanim u zk. ul. br. … k.o. P. koje se nekretnine sastoje od kč. br. … kuća i dvorište u površini od 321 m2,

- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-296/2016 od 28. travnja 2016. određena ovrha na nekretninama ovršenika A. M. radi namirenja novčane tražbine zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja D. M. iz iznosa dobivenog prodajom,

- da je na drugoj javnoj dražbi održanoj 2. listopada 2018. u predmetu Ovr- 296/16 D. M. iz P. kupio predmetne nekretnine,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. određeno namirenje iz sredstava postignutih javnom prodajom predmetnih nekretnina,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. upućen ovrhovoditelj D. M.. na pokretanje parnice protiv založnog vjerovnika T. d.o.o. radi osporavanja postojanja tražbine, njezine visine i reda namirenja iz kupovnine,

- da je rješenje poslovni broj Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. postalo pravomoćno 10. ožujka 2020.

5. S obzirom na navode iz tužbe sporno je između stranaka da li je tražbina ovrhovoditelja u zastari.

6. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 I 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) odredbom članka 214. stavak 1. propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveza, zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredbom članka 222. istog zakonskog propisa propisano je da kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (stavak 1.), no međutim zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećenih stvari (stavak 2) . Članak 233. ZOO-a u stavku 1. propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

7. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak temeljem rješenja poslovni broj Ovr-296/2016-50 od 4. veljače 2020. a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona protiv rješenja o namirenju tražbine

radi osporavanja postojanja tražbine, visine i reda namirenja. U predmetnom ovršnom postupku tražbina vjerovnika T. d.o.o. iz Požege, ovdje tuženika osigurana pod brojem Z-3510/09 temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj Ovr- 934/09 od 2. lipnja 2009. utvrđena je u iznosu od 2.460,00 kn na ime troškova postupka, u iznosu od 24.847,32 kn na ime kamata na glavni dug i u iznosu od 10.325,01 kn na ime glavnog duga, odnosno ukupan iznos od 37.632,33 kn.

8. U konkretnom predmetu tražbina vjerovnika T. d.o.o utvrđena je temeljem rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-934/09 od 2. lipnja 2009. na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k.o. P.. Rješenjem o osiguranju osigurana je cjelokupna tražbina T. d.o.o., tamo vjerovnika za iznos glavnog duga na iznos od 10.325,01 kn, troškova postupka u iznosu od 2.460,00 kn te pripadajuće kamate na glavni dug. Izvršena je zabilježba založnog prava u zemljišnim knjigama pod brojem Z-3510/09.

8.1. Kako je u konkretnom slučaju riječ o tražbini koja je zabilježena sudskom odlukom – rješenjem o osiguranju primjenjuje se rok zastare propisan odredbom članka 233. ZOO-a odnosno predmetna tražbina zastarijeva za deset godina, no međutim kako je riječ o tražbini koju je vjerovnik T. d.o.o. osigurao zalogom upisanim u javnoj knjizi i primjenom odredbe članka 222. ZOO-a opravdano je namirenje vjerovnika T. d.o.o. iz iznosa prodaje predmetne nekretnine na javnoj dražbi budući da je riječ o stvari na kojoj je upisan teret bez obzira na protek propisanog roka od 10 godina. Nadalje primjenom odredbe stavka 2. iste zakonske odredbe članka 222. sud utvrđuje kako je ipak tražbina u pogledu kamate zastarjela u propisanom roku od deset godina. Kako je predmetno rješenje o osiguranju broj Ovr-934/09 od 2. lipnja 2009. pravomoćno 1. srpnja 2009. valjalo je utvrditi da je zastarjelo potraživanje vjerovnika T. d.o.o. u pogledu kamate sukladno ranije navedenoj odredbi, no međutim da je potraživanje s osnova glavnog duga i troškova ovršnog postupka osiguranja osnovano.

9. Temeljem primjene ranije navedenih zakonskih odredbi valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude te djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu prigovora zastare potraživanja vjerovnika T. d.o.o. za iznos kamate na glavnicu u iznosu od 24.847,32 kune, i odbiti tužbeni zahtijev tuženika u pogledu iznosa glavnice potraživanja i troškova postupka odnosno za ukupni iznos od 12.785,01 kn (troškovi postupka 2.460,00 kn i glavni dug 10.325,01 kn) sukladno primjeni odredbe članka 222. stavak 2. ZOO-a.

10. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz č lanka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

10.1. Ukupno je tužitelj tužbom tražio utvrđenje nedopuštenom tražbine u iznosu od 37.632,33 kn, a uspio je sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenom tražbine u iznosu od 24.847,32 kuna, te je odbijen za dio zahtijeva u iznosu od 12.785,01 kuna.

10.2. Tužitelj je uspio s 66% tužbenog zahtjeva u odnosu na visinu potraživanja i sa 66% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 66% (32% + 66% iznosi 132% podijeljeno s 2 iznosi

66%).

Uspjeh tuženika u parnici iznosi 34% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva I 34% u odnosu na osnov, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 34% (34% + 34% iznosi 68% podijeljeno s 2 iznosi 34%).

Kada se od iznosa uspjeha tužitelja od 66% oduzme uspjeh tužene od 34% uspjeh tužitelja u parnici iznosi 32%.

10.3. Prema vrijednost predmeta spora i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. Tarife i za zastupanje na ročištu na kojem su se izvodili dokazi od 21. rujna 2021 i 17. travnja 2022. postavljeni iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife (2.000,00 kn za oba). PDV na ispravno postavljeni troškovnik iznosi

750,00

kn.

Ukupni dosuđeni troškovi iznose 3.759,00 kn.

Prema uspjehu tužitelja od 32%, troškovi iznose 1.203,00 kn.

11.Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a.

12. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 27. svibnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana

primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu

putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. Ž. D.., odvjetnik iz P..

2. I. D., odvjetnik iz P.