Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-3369/2019-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., O.: …, iz P., koju
zastupa opunomoćenik S. V., odvjetnik u S., protiv tuženika A.
B. d.d., O.:…, iz Z., kojeg zastupa
opunomoćenica I. Š., odvjetnica u O. Ć. i Š.
d.o.o., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne
i javne rasprave, održane 9. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 27. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu, broj 246-06/2008, a koji kredit se odnosi na iznos od 22.249,00 CHF, solemniziran 21. siječnja 2008. pod brojem OV-818/2008 kod JB u M., u dijelu
kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva.
II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., O.: … isplatiti tužiteljici iznos od 5.747,14 kn s kamatom koja
teče kako slijedi:
- na iznos od 75,66 HRK od 1. travnja 2008. do dana isplate
- na iznos od 74,94 HRK od 1. svibnja 2008. do dana isplate
- na iznos od 74,21 HRK od 1. lipnja 2008. do dana isplate
- na iznos od 73,48 HRK od 1. srpnja 2008. do dana isplate
- na iznos od 72,74 HRK od 1. kolovoza 2008. do dana isplate
- na iznos od 72,00 HRK od 1. rujna 2008. do dana isplate
- na iznos od 71,26 HRK od 1. listopada 2008. do dana isplate
- na iznos od 70,51 HRK od 1. studenog 2008. do dana isplate
- na iznos od 69,76 HRK od 1. prosinca 2008. do dana isplate
- na iznos od 92,00 HRK od 1. siječnja 2009. do dana isplate
- na iznos od 91,00 HRK od 1. veljače 2009. do dana isplate
- na iznos od 89,99 HRK od 1. ožujka 2009. do dana isplate
- na iznos od 88,95 HRK od 1. travnja 2009. do dana isplate
- na iznos od 124,60 HRK od 1. svibnja 2009. do dana isplate
- na iznos od 123,16 HRK od 1. lipnja 2009. do dana isplate
- na iznos od 121,72 HRK od 1. srpnja 2009. do dana isplate
- na iznos od 120,27 HRK od 1. kolovoza 2009. do dana isplate
- na iznos od 118,81 HRK od 1. rujna 2009. do dana isplate
- na iznos od 117,34 HRK od 1. listopada 2009. do dana isplate
- na iznos od 115,86 HRK od 1. studenog 2009. do dana isplate
- na iznos od 114,38 HRK od 1. prosinca 2009. do dana isplate
- na iznos od 112,88 HRK od 1. siječnja 2010. do dana isplate
- na iznos od 111,38 HRK od 1. veljače 2010. do dana isplate
- na iznos od 109,87 HRK od 1. ožujka 2010. do dana isplate
- na iznos od 108,34 HRK od 1. travnja 2010. do dana isplate
- na iznos od 106,81 HRK od 1. svibnja 2010. do dana isplate
- na iznos od 105,27 HRK od 1. lipnja 2010. do dana isplate
- na iznos od 103,74 HRK od 1. srpnja 2010. do dana isplate
- na iznos od 102,16 HRK od 1. kolovoza 2010. do dana isplate
- na iznos od 100,59 HRK od 1. rujna 2010. do dana isplate
- na iznos od 99,01 HRK od 1. listopada 210. do dana isplate
- na iznos od 97,42 HRK od 1. studenog 2010. do dana isplate
- na iznos od 95,82 HRK od 1. prosinca 2010. do dana isplate
- na iznos od 94,21 HRK od 1. siječnja 2011. do dana isplate
- na iznos od 92,60 HRK od 1. veljače 2011. do dana isplate
- na iznos od 90,97 HRK od 1. ožujka 2011. do dana isplate
- na iznos od 89,33 HRK od 1. travnja 2011. do dana isplate
- na iznos od 87,68 HRK od 1. svibnja 2011. do dana isplate
- na iznos od 86,03 HRK od 1. lipnja 2011. do dana isplate
- na iznos od 84,36 HRK od 1. srpnja 2011. do dana isplate
- na iznos od 82,68 HRK od 1. kolovoza 2011. do dana isplate
- na iznos od 80,99 HRK od 10. rujna 2011. do dana isplate
- na iznos od 79,29 HRK od 12. listopada 2011. do dana isplate
- na iznos od 77,58 HRK od 11. studenog 2011. do dana isplate
- na iznos od 75,89 HRK od 13. prosinca 2011. do dana isplate
- na iznos od 74,14 HRK od 11. siječnja 2012. do dana isplate
- na iznos od 72,40 HRK od 11. veljače 2012. do dana isplate
- na iznos od 70,65 HRK od 10. ožujka 2012. do dana isplate
- na iznos od 68,88 HRK od 11. travnja 2012. do dana isplate
- na iznos od 67,11 HRK od 11. svibnja 2012. do dana isplate
- na iznos od 65,33 HRK od 13. lipnja 2012. do dana isplate
- na iznos od 63,54 HRK od 11. srpnja 2012. do dana isplate
- na iznos od 61,73 HRK od 7. kolovoza 2012. do dana isplate
- na iznos od 59,92 HRK od 11. rujna 2012. do dana isplate
- na iznos od 37,87 HRK od 1. listopada 2012. do dana isplate
- na iznos od 20,19 HRK od 11. listopada 2012. do dana isplate
- na iznos od 56,25 HRK od 1. studenog 2012. do dana isplate
- na iznos od 54,40 HRK od 1. prosinca 2012. do dana isplate
- na iznos od 52,54 HRK od 1. siječnja 2013. do dana isplate
- na iznos od 50,67 HRK od 1. veljače 2013. do dana isplate
- na iznos od 48,79 HRK od 1. ožujka 2013. do dana isplate
- na iznos od 46,89 HRK od 1. travnja 2013. do dana isplate
- na iznos od 44,99 HRK od 1. svibnja 2013. do dana isplate
- na iznos od 43,07 HRK od 1. lipnja 2013. do dana isplate
- na iznos od 41,14 HRK od 1. srpnja 2013. do dana isplate
- na iznos od 39,20 HRK od 1. kolovoza 2013. do dana isplate
- na iznos od 37,25 HRK od 1. rujna 2013. do dana isplate
- na iznos od 35,28 HRK od 1. listopada 2013. do dana isplate
- na iznos od 33,31 HRK od 1. studenog 2013. do dana isplate
- na iznos od 31,32 HRK od 1. prosinca 2013. do dana isplate
- na iznos od 29,30 HRK od 1. siječnja 2014. do dana isplate
- na iznos od 27,30 HRK od 1. veljače 2014. do dana isplate
- na iznos od 25,28 HRK od 1. ožujka 2014. do dana isplate -
na iznos od 23,26 HRK od 1. travnja 2014. do dana isplate -
na iznos od 21,19 HRK od 1. svibnja 2014. do dana isplate
- na iznos od 19,13 HRK od 1. lipnja 2014. do dana isplate
- na iznos od 17,03 HRK od 1. srpnja 2014. do dana isplate
- na iznos od 14,97 HRK od 1. kolovoza 2014. do dana isplate
- na iznos od 12,87 HRK od 1. rujna 2014. do dana isplate
- na iznos od 10,77 HRK od 1. listopada 2014. do dana isplate
- na iznos od8,63 HRK od 1. studenog 2014. do dana isplate
- na iznos od 6,49 HRK od 1. prosinca 2014. do dana isplate
- na iznos od 4,34 HRK od 1. siječnja 2015. do dana isplate
- na iznos od 2,18 HRK od 1. veljače 2015. do dana isplate u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 6.650,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi trošak u iznosu od 2.562,00 HRK zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 11. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovora o kreditu broj 246-06/2008 koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 18. siječnja 2008., kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju motornog vozila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 22.249,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci (84 mjesečna anuiteta), te redovnu kamatu po nominalnoj kamatnoj stopi od 5,60 % godišnje.
1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 12. siječnja 2022. na način da je postavila tužbeni zahtjev kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.
1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, predlažući odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan uz osudu na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe da se tužiteljica ne može pozivati na primjenu sudske prakse iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. bez sagledavanja svakoga konkretnog slučaja. Naime, u konkretnom slučaju da se tuženik ponašao u cijelosti u skladu s ugovornim odredbama i važećim zakonskim rješenjima. Ujedno je istaknuo prigovor zastare utuženog potraživanja i nedostatka tužiteljičinoga pravnog interesa.
2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 246-06/2008 od 18. siječnja 2008. (list 5-9 spisa), računa S. od 4. siječnja 2008. (list 10 spisa), potvrde o solemnizaciji (list 11 spisa), izvoda po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. s obavijestima o promjenjivoj kamatnoj stopi (list 12-17 spisa), izjave svjedokinje I. K. C. (list 193-197 spisa), računovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku A. B., pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. B. s otplatnim planovima i obavijestima o promjeni kamatne stope po partiji kredita 25304237 (list 202-252 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka kao suvišnim.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovora o kreditu broj 246-06/2008 , koji j sklopljen između stranaka ovog postupka dana 18. siječnja 2008. kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju motornog vozila iznos od 22.249,00 CHF, uz rok otplate od 7 godina, na koji se obračunavaju kamate od 5,60 % dekurzivno godišnje.
- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita u ožujku 2015.
4.1. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj H. savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
4.2. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
4.3. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
4.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama članka 3. i 6. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
4.5. Također, po stavu ovog suda činjenica da je tužiteljica u cijelosti platila predmetni kredit ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.
5. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako slijedi:
5.1. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 11. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.
5.2. Stoga, istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.
6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B., oecc., proizlazi da je zbog promjene kamatne stope, tužiteljica kao korisnica kredita (iskazano u kunama) platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 5.747,14 HRK (ukupan zbroj stupca 16. tablice 3.), bez utjecaja valutne klauzule tj. promjene tečaja.
6.1. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 12. siječnja 2022. na način da je zatražila isplatu iznosa od 5.747,14 HRK s pripadajućom kamatom, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.
6.2. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužiteljice. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi.
6.3. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer je nedvojbeno da se kamatna stopa prema odluci tuženika povećala. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.
7. S obzirom da je tužiteljica svoju tužbu podnijela ovom sudu prije pribavljanja podataka o otplatnom planu i prometima po kreditima poradi čega nije točno navela novčani iznos kojeg potražuje od tuženika, da bi potom podneskom od 12. siječnja 2022. odredila visinu potraživanja na iznos od 5.747,14 HRK s pripadajućom kamatom, valja kazati kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 186. b. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), već je tužiteljica podneskom od 12. siječnja 2022. uredila tužbu da bi sud po njoj mogao postupiti, na koje uređenje tužbe bi sud i pozvao tužiteljicu, kako bi po njoj se moglo postupiti.
8. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o kamatnoj stopi, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.
8.1. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
10. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ove presude.
8. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.
9. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava jednoga obrazloženog podnesaka (24. siječnja 2022.) i zastupanja na dva ročišta (13. listopada 2021. i 9. veljače 2022.) u iznos od po 750,00 HRK, sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 750,00 HRK. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK i trošak pristojbe tužbe i odluke u iznosu od po 200,00 HRK što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 6.650,00 HRK, koliko je to i navedeno pod točkom III. izreke ove presude. Tužiteljici je odbijen zahtjev za više zatraženi trošak jer tako zatraženi trošak nije u skladu s navedenim propisima.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
S., 27. svibnja 2022.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis
