2 UsI-241/2022-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. R. (OIB: …) iz

T., zastupanog po opunomoćeniku M. G., odvjetniku u

S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike

Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja zastare prava na naplatu porezne obveze, bez rasprave, 27. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Tužba se uvažava.

II. Poništava se Rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak od 21.12.2021.g., Klasa: UP-II-410-23/20-01/…, Ur.br.: 513-04-21-… , a s tim u vezi i Rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave T. od 10.03.2020.g. Klasa: UP/I-416-01/20-01/20-01/…, Ur.broj: 513-07- 17-09-20-…, te se nalaže brisanje poreznog duga utvrđenog Poreznim rješenjem Ministarstva financija – Porezne Uprave, Područnog ureda D., Ispostava T. od 15.01.2015.g. (Klasa: UP-I-410-23/13-05/…, Urbroj: 513-07-29-10/2015-… .

Obrazloženje

Tužitelj je pravovremeno 28. siječnja 2022. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/20-01/…, URBROJ: 513- 04-21-… od 21. prosinca 2021. i Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave T. KLASA: UP/I-416-01/20-…, URBROJ: 513-07-17-09-20-… od 10. ožujka 2020. zbog bitne povrede postupka i pogrešne primijene materijalnog propisa. Vezano za povrede procesnih povreda, istaknuo je da je rješenjem Porezne Uprave, Područnog ureda D., Ispostava T. KLASA: UP-I-410-23/13-05/…, URBROJ: 513-07-29-

10/2015-… od 15. siječnja 2015. utvrđena porezna obveza i da je njime odlučeno da žalba protiv toga rješenja ne odgađa izvršenje rješenja, da se stoga smatra da je ono postalo izvršno danom dostave toga rješenja njemu kao poreznom obvezniku u smislu članka 133. stavka 2. ZUP-a te da je shodno tomu porezno tijelo pogrešno primijenilo navedenu odredbu ZUP-a. Vezano za pogrešnu primjenu materijalnog propisa, istaknuo je da je zastarni rok u konkretnom predmetu počeo teći 1. siječnja 2016., odnosno istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je utvrđena porezna obveza u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i stavka 4. OPZ-a. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave T. KLASA: UP/I-416-01/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-09-20-… od

10. ožujka 2020., a kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenjem zastare prava na naplatu porezne obveze, poreza na dohodak.

Podneskom od 29. ožujka 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, kako je to citirano u izreci. Istaknuo je i da se u konkretnom predmetu moraju primijeniti odredbe članka OPZ/08, a ne OPZ/16, da tražbina poreza nije dospjela istekom 2021., odnosno istekom godine kada je rješenje kojim je utvrđena obveza poreza postala izvršna i to

8. siječnja 2020., kada mu je dostavljeno drugostupanjsko rješenje. Smatra da je rješenje kojim je utvrđena obveza postalo izvršno u 2015. godini.

S obzirom na izložene navode stranaka i budući da su za to ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), sud je upravni spor riješio bez rasprave. Naime, tužitelj je u konkretnom predmetu osporio samo primjenu prava, ključne činjenice, u biti, nisu sporne, a stranke ni u tužbi ni u odgovoru na tužbu do donošenja presude nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave.

U dokaznom postupku je pregledan spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-416- 01/20- 01/...

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga te nisu popisale troškove upravnog spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku pokrenutom po tužiteljevom zahtjevu za utvrđenjem zastare prava na naplatu porezne obveze, poreza na dohodak za 2007., a kojeg je on 18. veljače 2020. podnio poreznom tijelu.

Pokazalo se spornim je li nastupila zastara prava na naplatu navedene porezne obveze u trenutku podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare.

Javnopravna tijela su u poreznom postupku dužna paziti na zastaru po službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici Financijskog, radnog i imovinskopravnog odjela V. u. suda R. H., koja je

održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-507/… od 7.

studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da su ona dužna voditi računa i o nastupu apsolutne ili relativne zastare u trenutku poduzimanja bilo koje službene radnje, pa i odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja.

U skladu s prijelaznim odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., stupio na snagu 1. siječnja 2017.; u daljnjem tekstu: OPZ/16.), postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., u daljnjem tekstu: OPZ/08) dovršit će se prema odredbama toga zakona, kao i postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08-a u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara. Jedino će se postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08-a dovršiti prema odredbama

OPZ-a/16.

Iščitavajući navedene zakonske norme može se zaključiti da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je zakonodavna promjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućega prijelaznog režima, koji uzima u obzir činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema OPZ/08-u do dana stupanja na snagu OPZ/16

nastupila relativna ili apsolutna zastara. Shodno tomu prijelazni režim vezano za zastaru uređen je kao iznimka citiranom odredbom članka 197. stavka 2. OPZ/16-a, kojom je iz područja primjene općega prijelaznog režima isključeno upravo pitanje vezano za nastup zastare prema članku 197. stavku 2. OPZ/16.

Tumačenjem sadržaja odredbe članka 197. stavka 2. OPZ/16-a sud smatra da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, ali i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze koji su pokrenuti prema OPZ/08-u relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu

OPZ/16. Naime, nakon toga trenutka relativna zastara ne teče, pa nije moguće ni utvrditi njezino nastupanje nakon 1. siječnja 2017. To znači da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema OPZ/08-u, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16-a, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ-u. Može se i zaključiti da će se novi zakon, odnosno OPZ/16 primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nije nastupila apsolutna zastara prema OPZ/08-u. Pritom, sud smatra da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije, odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti radi utvrđivanja ili naplate porezne obveze ili nije ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, a niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice glede prijelaznoga režima u pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, bez obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

Valja zaključiti da, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16-a, vezano za primjenu materijalnog prava pri ocjeni nastupa zastare utvrđivanja i naplate poreza ključno je utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu OPZ/16-a, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08-a.

Izložena pravna shvaćanja zauzeo V. sud R. H. u odlukama

poslovni broj U-zpz-28/… od 25. svibnja 2021. i poslovni broj U-zpz-73/… od

12. siječnja 2022. (dostupna na: http://www.vsrh.hr).

Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta vezano za primjenu materijalnog propisa glede nastupa zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznih obveza, a vračajući se na konkretan predmet, ističe se kako slijedi.

OPZ/16., koji valja primijeniti u konkretnom predmetu zbog ranije izloženog, uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109. Odredbama navedenih članaka OPZ/16. propisuje samo zastaru od šest godina od kada je zastara počela teći.

Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata ni troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza,

kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Odredbom članka 108. stavka 4 OPZ/16-a je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

Uzimajući u obzir citirane norme članka 108. OPZ/16 sud smatra da zastara prava na naplatu poreznih obveza počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza, odnosno javno davanje dospjelo.

Nije sporno da je tužitelj, podneskom naslovljenim kao "Zahtjev brisanje poreznog duga" od 18. veljače 2020., u biti, zatražio utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga koji je utvrđen poreznim rješenjem od 15. siječnja 2015.

Iz sadržaja rješenja Porezne Uprave, Područnog ureda D., Ispostava

T. KLASA: UP-I-410-23/13-05/…, URBROJ: 513-07-29-10/2015-… od 15. siječnja 2015. (priloženo čitanom spisu predmeta poreznog tijela) proizlazi da je njime utvrđena obveza poreza na dohodak za 2007. i da je njime, u točki IV. izreke, odlučeno da žalba protiv toga rješenja odgađa izvršenje rješenja. Toj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi i budući da je tužitelj njezinu vjerodostojnost samo općenito osporio.

Nije sporno ni da je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena porezna obveza od 15. siječnja 2015., povodom tužiteljeve žalbe, potvrđeno rješenjem tuženika

KLASA: UP/II-410-18/15-02/…, URBROJ: 513-04-19-… od 29. studenoga 2019. te da je ono dostavljeno poreznom obvezniku 8. siječnja 2020. ( te činjenice tužitelj nije osporio tijekom upravnog spora).

Polazeći od iznesenoga, a uzimajući u obzir i odredbe članka 133. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP) kojim je uređena izvršnost rješenja, sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu do podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare (18. veljače 2020.) nije protekao jedinstveni zastarni šestogodišnji rok prava na naplatu porezne obveze u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 4. OPZ/16-a, s obzirom na to da je zastara prava na naplatu poreza na dohodak počela teći 1. siječnja 2021., kako je to pravilno zaključio tuženik.

U izloženom je zakonito postupilo tijelo prvog stupnja, kada je, bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, odbilo tužiteljev zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu, a osporena rješenja sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 27. svibnja 2022.

S U D A C

Silvio Čović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5. i članak 66.a stavak 1.

ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. G., odvjetniku u S.,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis poreznog tijela KLASA: UP/I-416-01/20-01/… vratiti po pravomoćnosti presude,

- u spis.