Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 P-376/2020-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordana Njari, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. V., , OIB … kojeg zastupa punomoćnica I. V. M. odvjetnica iz O. protiv 1. tuženika A. T. d.o.o. O., , OIB … i 2. tuženika A. P. d.o.o. O., , OIB … oboje zastupani po punomoćniku A. M. odvjetniku iz O., radi isplate iznosa od 31.250,00 kn nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 26. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonski zastupnik tužitelja, pun. tuženika i zakonske zastupnice tuženika, te ročišta za objavu presude održanog dana 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku A. T. d.o.o. O., , OIB … i 2. tuženiku A. P. d.o.o. O., OIB … da tužitelju C. d.o.o. V., OIB … solidarno isplate iznos od 31.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se 1 tuženiku A. T. d.o.o. O., OIB … i 2. tuženiku A. P. d.o.o. O., OIB … da tužitelju C. d.o.o. V., OIB … solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana."

II Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.520,40 kn u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 26.972,00 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je za 1 i 2 tuženika izvršio konzultantske usluge za uspostavu sustava upravljanja kvalitetom i zaštitom okoliša, odnosno da je proveo sve potrebne radnje koje su omogućile uspješno provođenje certifikacije i izdavanje certifikata ISO 9001 i ISO 14001 od strane društva S. A. d.o.o. Z. za koju uslugu su mu tuženici dužni isplatiti iznos od 31.250,00 kn s PDV-om.

2. Dodaje da je dana 24. kolovoza 2015. dostavio tuženicima ponudu br. 103/11. za navedene usluge koju su tuženici prihvatili čime je između stranaka sklopljen ugovor, a sklopljenim ugovorom tužitelj se obvezao tuženicima izvršiti sve potrebne aktivnosti, pružiti stručnu pomoć u postupku implementacija sustava upravljanja kvalitetom i zaštitom okoliša kod 1 i 2 tuženika, te da je tužitelj proveo sve potrebne radnje koje su konačno i omogućile uspješno provođenje certifikacije i izdavanje certifikata od strane S. A. d.o.o. Z..

3. Navodi da su radnje koje je tužitelj poduzeo za 1 i 2 tuženika obuhvaćale: radnje prezentacije zahtjeva prema normi ISO 9001 i 14001, analize postojećeg stanja sustava, davanja prijedloga cjelovitog sustava, izrada potrebne dokumentacije (priručnika, procedura, radnih uputa i obrazaca), aktivnosti primjene dokumentacije i zapisa, aktivnosti internog audita (provjere funkcioniranja uspostavljenog stanja), otklanjanje nedostataka te konačno pripremu za certifikacijski audit, te da je tužitelj proveo sve navedene radnje i dostavio svu dokumentaciju tuženicima, te proveo sve potrebne edukacije čime je ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti.

4. Nadalje, navodi da su svu potrebnu dokumentaciju zakonski zastupnik tužitelja i zaposlenica I. P. dostavili tuženicima putem e-maila i neposredno na USB sticku, te da u slučaju da tuženici nisu imali potpunu i pravovaljanu dokumentaciju, istima ne bi bilo moguće izdati zatražene certifikate.

5. U odgovoru na tužbu tuženici zastupani po punomoćniku navode da ne osporavaju činjenicu da je tužitelj kao tvrtka bio organiziran i specijaliziran za pružanje konzalting usluga poslovnim subjektima pri uvođenju sustava kvalitete normi prema ISO 9001, sustava zaštite okoliša (ISO 14001), sustava upravljanja zdravljem i sigurnosti na radu (ISO 18000), kao i HACCP sustava za sigurnost hrane, ali ističu da tužitelj nije obavio niti jednu radnju potrebnu za provođenje certifikacije i dobivanje predmetnih certifikata, te da je kompletnu dokumentaciju koju je bilo potrebno ispuniti za provođenje certifikacije odradila Z. V. prokurista kod 1 i 2 tuženika.

6. Nadalje, navode da su se tuženici obratili tužitelju za preporuku oko odabira tvrtke koja bi trebala provesti postupak certifikacije i izdavanje certifikata, a niti u jednom trenutku nisu tražili od tužitelja njegove konzultantske usluge te su odbili ponudu tužitelja od 24. kolovoza 2015. poslanu e mailom iz razloga što je cijena ponuđenih konzultantskih usluga bila dvostruko veća od cijene tvrtke S. A. d.o.o. Zagreb koja je u konačnici i provela postupak certifikacije i izdavanje certifikata.

7. Osporavaju da je između stranaka sklopljen ugovor kako to tvrdi tužitelj ističući da se nigdje ne navodi datum tog navodno sklopljenog ugovora, a niti je tužitelj dostavio takav ugovor. Navode da tužitelj nije proveo prezentaciju zahtjeva prema normi ISO 9001 i 14001, nije izvršio prethodnu analizu postojećeg stanja sustava niti je izradio potrebnu dokumentaciju i proveo potrebnu edukaciju.

8. Ističu da su od tužitelja samo dobili tzv. špranca dokumentaciju koju je gđa Z. V. morala ispravljati, popunjavati i prilagođavati potrebama svojih tvrtki te da dokument pod nazivom T. p. a. k. od 24. rujna 2015. nisu potpisale osobe čija imena se navode u tom dokumentu a isto tako niti zapisnik o internoj edukaciji od 22. rujna 2015.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: e mail komunikacija između stranaka od 14. kolovoza 2015., 11. rujna 2015., 14. rujna 2015., 16. rujna 2015., l9. rujna 2015., 24. rujna 2015., 25. rujna 2015.,(list spisa 7,8, 13-18 ) ponuda br. 103/11. od 24. kolovoza 2015.,(list spisa 9-11), UGOVOR br. 01/04/14 od 17. rujna 2015., e mail komunikacija između tužitelja i SGS ADRIATICA d.o.o. Zagreb od 25. studenog 2015. (list spisa 12), terminski plan audita od 24. rujna 2015., godišnji plan interni audita za 2015. od 24. rujna 2015., zapisi o internoj edukaciji od 21. rujna 2015. i 22. rujna 2015. (list spisa 19-22), e mail komunikacija između tuženika i S. A. d.o.o. Z. od 11. rujna 2015, 14. rujna 2015., 15. rujna 2015., 16. rujna 2015., 20. rujna 2015., 26. rujna 2015. (list spisa 23-31), ocjena značajnosti aspekata okoliša, popis aspekata okoliša i ciljevi u sustavu upravljanja okoliša A. T. d.o.o. O., popis aspekata okoliša, ocjena značajnosti aspekata okoliša i aspekti okoliša i upravljanje aspektima okoliša A. P. d.o.o. O. (list spisa 32-63).

10. Osim toga, saslušani su kao stranke u postupku M. B. zakonski zastupnik tužitelja i J. V. zakonska zastupnica 1 i 2 tuženika i svjedoci I. B., Z. V., G. G., M. V. i A. Z..

11. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 435/2017-18 od 18. siječnja 2019. u kojoj je u točki I. naložio 1. tuženiku i 2. tuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 31.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2015. do isplate, a u točki II je naložio 1 tuženiku i 2. tuženiku da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 6.636,50 kn u roku od 8 dana, dok je u točki III je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.203,50 kn.

12. Protiv navede presude su 1 i 2 tuženik izjavili žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je odlučujući o žalbama tuženika rješenjem poslovni broj Pž- 1337/2019-2 od 24. studenog 2020. ukinuo presudu i vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

13. Budući je između stranaka sporno da li se na dokumentaciji koju je dostavio tužitelj uz tužbu pod nazivom terminski plan audita kvalitete od 24. rujna 2015. (list spisa 79) i zapisnik o internoj edukaciji od 21. rujna 2015. (list spisa 83) nalaze potpisi direktorice 1. i 2. tuženika J. V. i prokurista 1. i 2. tuženika Z. V. sud je u ponovnom postupku na prijedlog tuženika proveo grafološko vještačenje po vještaku Ministarstvo unutarnjih poslova Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, na ove okolnosti.

14. Nije sporno da je tužitelj kao trgovačko društvo koje je specijalizirano za pružanje konzalting usluga poslovnim subjektima pri uvođenju sustava kvalitete normi ISO 9001 i ISO 14001 dostavilo 2. tuženiku A. P. d.o.o. O. ponudu br. 103/11. od 24. kolovoza 2015. e maila (list spisa 7-11) za konzultantske usluge za uspostavu sustava upravljanja kvalitetom i zaštitom okoliša po cijeni od 25.000,00 kn uvećano za PDV, a koje usluge obuhvaćaju: osiguranje potrebne stručne literature, osiguranje međunarodne norme na osnovu koje se realizira projekt, savjetovanje pri implementaciji odnosno primjeni dokumentacije, stručna pomoć oko formiranja tima za realizaciju i izradu projekta, edukacija članova tima za realizaciju projekta, pomoć oko pisanja obveznih zapisa, savjetovanje oko implementacije dokumentacije, provedba internih audita i dogovor oko izbora certifikacijske kuće.

15. Iz navedene ponude je razvidno da je ponuda naslovljena na H. C. i na 2. tuženika.

16. Tužitelj nije dostavio dokaz da je 2. tuženik izričito prihvatio navedenu ponudu, međutim, iz sadržaja e mailova koje je uputila Z. V., prokurista kod 1. i 2. tuženika upućenih tužitelju 11. rujna 2015., 19. rujna 2015. i 25. rujna 2015. (list spisa 12-22) sud je zaključio da je 2. tuženik konkludentnim radnjama prihvatio predmetnu ponudu u smislu čl. 262. st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a).

17. Naime, u navedenim e mailovima Z. V. navodi da je popunila dokumentaciju za jednu tvrtku a da za drugu radi, da je popunila što je znala te da predlaže da s tužiteljem prođe navedenu dokumentaciju koju dostavlja u privitku e maila, a tužitelj je moli da društvu S. A. d.o.o. Zagreb potvrdi ponudu za certifikaciju.

18. Iz navedenog slijedi da je između tužitelja i 2 tuženika zaključen ugovor o izvršenju konzultantskih usluga za provedbu certifikacije, dok u odnosu na 1. tuženika A. T. d.o.o. tužitelj nije dostavio dokaz da je istome također uputio takvu ponudu, a niti da je 1. tuženik tu ponudu prihvatio, a Ugovor br. 01/04/2014. od 17. rujna 2015. (list spisa 74-76) na koji se poziva tužitelj u podnesku dostavljenom na ročištu od 11. siječnja 2018. nije potpisan od strane 1. tuženika A. T. d.o.o., a što je potvrdila u svom iskazu i zakonska zastupnica 1. tuženika J. V..

19. Zakonski zastupnik tužitelja M. B. u svom iskazu navodi da je prokurista 1 i 2 tuženika Z. V. telefonskim putem prihvatila tužiteljevu ponudu za izradu dokumentacije prema normi ISO 9001 i ISO 14001 te je nakon toga krenula implementacija u koju je bila uključena I. B. i on osobno, s time da I. B. odrađuje tehnički dio papirologije vezano za izradu dokumentacije, a njegov dio je bio vezan uz ponude i ugovore te uz provođenje nekih edukacija.

20. Dodaje da je odradio edukativni dio, te je sudjelovao u svemu i predložio je tuženicima S. A. d.o.o. Z. kao certifikacijsku kuću, a posao tužitelja je bio izraditi kompletnu dokumentaciju i primijeniti u sustavu u kojem oni djeluju, a to su stvari koje S. A. d.o.o. Z. kontrolira i ukoliko prihvate izvješće sa audita S. A. izdaje certifikat. Ističe da je tužitelj odradio kompletan posao jer inače tuženici ne bi dobili certifikat, da se certifikat inače izdaje na 3 godine, a tuženici su nakon što su platili prvi certifikacijski audit i dobili certifikat isti otkazali nakon godinu dana jer su ostvarili svoj cilj

21. Nadalje navodi da je on osobno predao ugovor gđi Z. V., međutim isti nije dobio potpisan, a nakon provedene certifikacije mu je ona rekla da neće potpisati ugovor jer su tuženici sve sami odradili a tužitelj nije ništa napravio.

22. Navodi da je tuženicima sukcesivno dostavljao dokumentaciju te je proveo edukaciju gđe. Z. V. i još par djelatnika, a tuženici nisu imali nikakve prigovore na izvršeni rad dok su radovi trajali, a prvi prigovor su tuženici postavili tek kad sud dobili certifikat.

23. Zakonska zastupnica 1 i 2 tuženika J. V. u svom iskazu navodi da je gosp. B. donio svoju ponudu na njihovom prvom sastanku na kojem su osim njih bili nazočni njezin suprug i Z. V. te da su oni odmah rekli da odustaju od te ponude jer im je bila prevelika cijena iz ponude, nakon čega je gosp. B. rekao da će on tuženicima besplatno izraditi svoj dio usluge a da će samu certifikaciju provesti S. A. d.o.o. Z..

24. Dodaje da tuženici nisu pristali na besplatnu uslugu te su se s tužiteljem dogovorili da mu plate za navedenu uslugu u vidu određenih pogodnosti prilikom izrade kuhinje u H. C. i to 1.000,00 kn do 1.500,00 kn popusta i sugestije majstora oko izrade kuhinje, te da gosp. B. nikada nije proveo niti jednu edukaciju i sve je odradila Z. V. koja je danima unosila i pisala u dokumentaciju, te da Z. V. nije mogla prihvatiti ponudu u ime tuženika jer za to nije niti ovlaštena. Čini nespornim da je tužitelj donio ugovor Z. V. tražeći da isti potpiše budući da neće moći odraditi certifikaciju, koji je Z. V. proslijedila njoj ali ga je odbila potpisati.

25. Nadalje ističe da je gosp. B. u cijeloj dokumentaciji potpisivao nju, Z. V. i ostale djelatnike te da na edukaciji od 22. rujna 2015. i 21. rujna 2015. nije bila nazočna, niti ona a niti njezina kćerka Z. te da se na zapisniku o edukaciji ne nalazi njezin potpis i nije joj poznato tko su ostale osobe navedene u zapisniku.

26. Čini nespornim da su tuženici dobili certifikat od S. A. d.o.o. Z., te da su nakon godinu dana tuženici izašli iz svega i odbili produženje certifikata i vratili su tužitelju račun koji im je on ispostavio.

27. Svjedokinja I. B. r. P., djelatnica tužitelja, u svom iskazu navodi da se je gđa Z. V. u ime i za račun 1 i 2 tuženika obratila gosp. M. B. radi pripreme dokumentacije za izdavanje certifikata ISO 9001 i ISO 14001 te da tužitelj surađuje sa S. A. d.o.o. Z. koja izdaje certifikate, da se radi o točno propisanoj dokumentaciji koja se ne može skinuti s interneta i nije dostupna u hrvatskoj verziji već samo na engleskom jeziku, a obuhvaća priručnik, procedure, radne upute i obrasce, te da su pripremu i implementaciju dokumentacije odradili ona osobno i gosp. B. u suradnji s gđom Z. V..

28. Dodaje da je sve išlo na preporuku poznanika od obje stranke, te da je gđa V. odobrila ponudu tužitelja koji je pripremio ugovor i donio ga u prostorije A. T. i A. P. te je predan gđi Z. V., i njoj dalje ništa nije poznato u vezi potpisivanja ugovora jer je njen posao bio da odradi dokumentaciju.

29. Navodi da su nakon što je odrađena dokumentacija, djelatnici certifikatori za svaku pojedinu normu iz S. A. d.o.o. Z. izašli na teren, pregledali su priručnik i svu ostalu dokumentaciju koja je napravljena i popunili su izvješća koja su poslali u Ženevu u sjedište S. A., jer se radi o međunarodnom certifikatu, a sve je tamo odrađeno i poslano u S. A. d.o.o. Z., a da bi se dobio certifikat moraju biti popunjene sve točke norme ISO 9001 i ISO 14001.

30. Tuženici su dobili certifikat od S. A. d.o.o. Z., i tužitelj je izdao račun tuženicima, a njoj nije poznato zbog kojeg razloga je nastao spor oko izdavanja računa.

31. Nadalje, svjedokinja navodi da je bila više puta kod 1 i 2 tuženika i surađivala je s gđom Z. V. kojoj je dala ogledne primjerke dokumentacije izrađene za neku drugu tvrtku da ih ispuni i prilagodi proceduru svom sustavu odnosno sustavu svoje tvrtke, a to se odnosi na nabavu, edukaciju i sl. jer se radi o podacima vezanim za tvrtku s kojima svjedokinja nije raspolagala, a priprema dokumentacije se vrši u suradnji sa naručiteljem ili sa osobom koju on ovlasti.

32. Dodaje da je jedan dio dokumentacije 1 i 2 tuženiku dostavila fizički, a drugi dio putem e maila gdje ja slala obrasce koje je gđa Z. prilagođavala.

33. Nadalje, navodi da joj nije poznato kada je tužitelj uputio ponudu tuženicima i što je ona sadržavala, ali da su tuženici ponudu prihvatili konkludentnim radnjama budući da je gđa. Z. prihvatila raditi s svjedokinjom.

34. Svjedokinja Z. V., prokurista 1 i 2 tuženika, kćerka J. V., u svom iskazu navodi da joj je gosp. B. uputio ponudu e mailom u kojoj je bila i navedena cijena usluge koja je tuženicima bila previsoka, pa su se nakon toga na prijedlog gosp. B. ona, njezina mama J. V. i tata sastali s njim u prostorijama H. C. gdje je dogovoreno da će tužitelj za tuženike odraditi uslugu pripreme dokumentacije i cijeli postupak za certifikaciju a tuženici će mu uslugu podmiriti na način da on uzme materijal za kuhinju i da mu tuženici odobre popust od u iznosu 1.000,00 do 2.000,00 kn i da mu pomognu pri odabiru majstora.

35. Dodaje da je nakon toga gosp. B. donio na USB sticku jedan dio dokumentacije – ispunjene ogledne primjerke da ih ona ispuni budući da on ne raspolaže podacima vezanim za tvrtku tuženika koji se odnose na podatke vezane za proizvodnju, klijente, dobavljače, tržište i dr., a nakon ispunjene dokumentacije iste je e mailom poslala tužitelju i taj cijeli postupak je trajao od 11. rujna 2015. do 28. rujna 2015. nakon čega su došli djelatnici iz S. A. d.o.o. Z. radi certifikacije, koji su odradili svoj posao i tuženici su dobili certifikat.

36. Navodi da je ona u potpunosti odradila svu dokumentaciju, da nije potpisala ugovor ponuđen od strane gosp. B. jer na to nije bila ovlaštena te je isti odnijela J. V. koja je također odbila potpisati ugovor iz razloga što je drugačije bilo dogovoreno između stranaka.

37. Upitana da li je gđa I. P. (B.) izrađivala neke dokumente za certifikaciju poput priručnika i sl. svjedokinja navodi da nije jer ona nikada nije komunicirala sa I. P. osim dan prije certifikacije, te da nije bila nazočna edukaciji i da na zapisniku se ne nalazi njen potpis.

38. Svjedok A. Z., djelatnik S. A. d.o.o. Z., u svom iskazu navodi da je auditor u S. A. d.o.o. te pregledava samu dokumentaciju, a na temelju njegovog mišljenja se izdaje certifikat pri čemu je potrebno zadovoljiti određene kriterije standarda, te da je dokumentaciju temeljem koje je certifikacijska kuća, društvo S. A. d.o.o., Z., izradila certifikate ISO 9001 i ISO 14001 za 1 i 2 tuženika izradio konzultant gospodin Bajto te da je isključivo s njim i zaposlenicom tuženika kontaktirao vezano za izradu i dostavu predmetne dokumentacije s tim da se imena gospođe ne može sjetiti. Također navodi da je kontaktirao s gđom Z. V. vezano za usklađenost tvrtke za dobivanje certifikata.

39. Svjedok M. V., koji također radi kao auditor S. A. d.o.o. Z., navodi da je bio zadužen za trgovačko društvo A. T. d.o.o. dok je za društvo A. P. d.o.o. bio zadužen gosp. A. Z. te da je u konkretnom slučaju konzultantske usluge pružio gosp. B. iz O., a taj podatak se nalazi u njegovom zajedničkom izvješću, te da je vezano za dostavu dokumentacije kontaktirao s gospođom J. V., M. V. i Z. V..

40. Nadalje navodi da su u ovakvim situacijama definirani određeni minimalni standardi koji se moraju zadovoljiti, te da je postupak takav da osoba koja vrši konzultantske usluge, u ovom slučaju gosp B. na temelju svojih predložaka(špranci) stupi u odnos s klijentom konkretno s A. T. d.o.o. koji mu daje potrebne informacije, te se takva dokumentacija predočava auditoru.

41. Svjedok G. G., u svom iskazu navodi da nema saznanja o tome tko je izradio dokumentaciju temeljem koje je certifikacijska kuća S. A. d.o.o. Z. izradila certifikate ISO 9001 i ISO 14001 niti s kojim osobama je kontaktirao vezano za izradu i dostavu predmetne dokumentacije, a da gosp. Bajto osobno poznaje.

42. Sud je poklonio vjeru iskazima zakonskog zastupnika tužitelja i svjedokinje I. B. u dijelu u kojem su iskazali da je Z. V. prokurista 1 tuženika prihvatila tužiteljevu ponudu u ime i za račun 2. tuženika A. P. d.o.o. za pripremu dokumentacije za izdavanje certifikata ISO 9001 i ISO 14001, dok nije poklonio vjeru dijelu iskaza u kojem su iskazali da je Z. V. tu ponudu prihvatila ujedno u ime i za račun 1. tuženika A. T. d.o.o. jer je taj dio iskaza u suprotnosti sa iskazima zakonske zastupnice 1 i 2 tuženika J. V. i svjedokinje Z. V. te materijalnom dokumentacijom u spisu i to: ponudom tužitelja br. 103/2011. iz koje je razvidno da ista nije naslovljena na 1. tuženika već samo na 2. tuženika, te Ugovorom br. 01/04/2014. od 17. rujna 2015. koji nije potpisan od strane 1. tuženika.

43. Sud nije poklonio vjeru iskazima zakonske zastupnice 1. i 2 tuženika J. V. i svjedokinje Z. V. u dijelu u kojem su navele da 2. tuženik A. P. nije prihvatio ponudu tužitelja jer je njihov iskaz u suprotnosti sa sadržajem e mail komunikacije između zakonskog zastupnika tužitelja M. B., svjedokinje I. B. r. P. i Z. V. iz koje je vidljivo da su nakon dostavljene ponude tužitelja stranke međusobno komunicirale i dostavljale jedna drugoj dokumentaciju koja je potrebna za dobivanje certifikata što znači da je 2. tuženik konkludentnim radnjama prihvatio ponudu tužitelja.

44. Iz iskaza saslušanih svjedoka I. B., M. V., i A. Z., djelatnika tužitelja je razvidno da su vezano za izradu certifikata surađivali sa M. B., te da je on bio konzultant za izradu dokumentacije 1 i 2 tuženika koja je potrebna za izradu certifikata, međutim isti nemaju neposrednih saznanja o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika, dok iz iskaza svjedoka G. G. slijedi da nema saznanja o tome tko je izradio dokumentaciju temeljem koje je certifikacijska kuća S. A. d.o.o. Z. izradila certifikate, niti s kojim osobama je kontaktirano u vezi izrade dokumetanciju.

45. Vještak grafološke struke Ministarstvo unutarnjih poslova Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb je u svom nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2022. (list spisa 284-294) naveo da sporni potpisi Jasne Vlašić na obrascu naziva "terminski plan audita kvalitete" od 24. rujna 2015. (list spisa 79) vrlo vjerojatno – gotovo sigurno nisu pisani rukom J. V. i Z. V., a da nema temelja za identifikaciju skriptora spornih potpisa J. V. i Z. V. na predmetnom obrascu naziva "zapis o internoj edukaciji" od 21. rujna 2015. (list spisa 83).

46. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali je isticao da provedenim vještačenjem nisu utvrđene činjenice koje potkrepljuju tvrdnju tuženika da tužitelj nikada nije izvršio uslugu certificiranja odnosno da je krivotvorio dokumente za potrebe ovog postupka.

47. Tuženik također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je isti sačinjen stručno i objektivno.

48. Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je s 1. tuženikom bio u poslovnom odnosu, odnosno da mu je uputio ponudu za konzultantske usluge pri uvođenju sustava kvalitete normi prema ISO 9001 i ISO 14001, te da je 1. tuženik takvu ponudu prihvatio, te posljedično tome da je za 1. tuženika izvršio navedenu uslugu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a), dok u odnosu na 2. tuženika tužitelj nije dokazao da je u cijelosti izvršio ugovorenu uslugu.

49. Naime, iz iskaza Z. V., prokuriste 1. tuženika slijedi da je ista sama odradila svu dokumentaciju te je istu ispunila prema oglednom primjerku koji joj je donio gosp. B., te da ona i J. V. zakonska zastupnica 1. tuženika uopće nisu bile nazočne edukaciji za koju tužitelj tvrdi da ju je proveo, a vještak grafološke struke u svom nalazu i mišljenju nije mogao utvrditi tko je potpisao zapis o internoj edukaciji od 21. rujna 2015. iz čega slijedi da tužitelj nije dokazao da su Z. V. i J. V. bile sudionici edukacije kako je to navedeno u zapisu o internoj edukaciji.

50. Također, tužitelj nije dokazao niti da su one potpisale terminski plan audita kvalitete" od 24. rujna 2015. (list spisa 79) jer iz nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke slijedi da potpisi na navedenom dokumentu nisu potpisi J. V. i Z. V., a ostale osobe navedene u terminskom planu audita G. P. i Z. V. nisu djelatnici 1. tuženika a niti djelatnici 1. tuženika, a što je razvidno iz popisnih lista – potvrda o primitku isplatne liste koju je dostavio pun. tuženika uz podnesak od 2. ožujka 2021. a iz kojih je razvidna adrese i broj OIB-a 1. i 2 tuženika (list spisa 172-175)

51. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka I. B. (voditelj poslovnice A. T.), I. M. (voditelj kvalitete i usklađenosti kod A. P.) i M. V. djelatnika tuženika smatrajući da provođenje predloženih dokaza nije potrebno s obzirom da je činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno na temelju provedenih dokaza.

52. Slijedom svega navedenog tužitelj neosnovano zahtjeva od 1.i 2. tuženika isplatu iznosa od 31.250,00 kn na ime izvršenih konzultantskih usluga sukladno čl. 590. ZOO-a pa je sud je odbio tužbeni zahtjev te je presudio kao u točki I izreke presude.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 a u svezi s čl. 155. ZPP-a pa je tuženicima zastupanim po istom punomoćniku – odvjetniku dosuđen trošak postupka u iznosu od 21.520,40 kn u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.), Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9 t. 1, 3 i 5, Tbr. 10, Tbr. 36 i Tbr. 42, – sastav odgovora na tužbu 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 11. siječnja 2018. – 312,50 kn s PDV-om, pristup na ročište 8. veljače 2018. - 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 20. ožujka 2018. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 11. prosinca 2018. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište za objavu presude 18. siječnja 2019. – 625,00 kn s PDV- om, sastav žalbe na presudu od 25. siječnja 2019. – 1.562,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 2. ožujka 2021. – 1.250,00 kn s PDV-om, sastav podneska od 2.ožujka 2021. – 312,50 kn s PDV-om, sastav podneska od 1. srpnja 2021. 312,50 kn s PDV- om, sastav podneska od 2. prosinca 2021. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 15. prosinca 2021. – 1.250,00 kn s PDV-om, sastav podneska od 13. travnja 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 26. travnja 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište za objavu presude 27. svibnja 2022. – 625,00 kn s PDV-om, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu iznosu od 1.324,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 2 t. 1 a koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.) i trošak vještačenja u iznosu od 3.250,00 kn.

54. Pun. tuženika ne pripada pravo na trošak u iznosu od 23.148,00 kn za 2. tuženika već mu samo pripada pravo na povišenje tarifnih stavki za drugog tuženika od 10% u iznosu od 1.956,40 kn sukladno Tbr. 36. st. 1 i 2 OT-a.

55. Sud nije tuženicima priznao trošak pristupa na ročište od 11. siječnja 2018. u punom iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om budući je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženicima pripada pravo 25% ovog iznosa sukladno Tbr. 9. t. 5 Tarife odnosno iznos od 312,50 kn s PDV-om, kao niti trošak sastava podneska od 8. ožujka 2021. u iznosu od 312,50 kn s PDV-om i podneska od 9. prosinca 2021. u iznos od 1.250,00 kn s PDV-om budući da sukladno Tbr. 8. t. 1 Tarife tuženicima pripada pravo na trošak sastava ukupno 4 podneska u prvostupanjskom postupku koji trošak im je dosuđen.

56. Također sud nije tuženicima priznao trošak sastava sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 662,00 kn budući da obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici a sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.) kao niti trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 662,00 kn budući da tuženici nisu obveznici plaćanja sudske pristojbe na presudu.

57. Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 26.972,00kn odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki III izreke presude.

U Osijeku 27. svibnja 2022.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana od dana objave pismeno putem ovog suda.