P-4684/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac,
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u S., po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz S.,OIB:…, zastupan po punomoćniku I. P. odvjetnik u S. protiv tuženika A. E. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku H. R.,odvjetnik u S., radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 28. ožujka 2022.g. presudom donesenom i objavljenom dana 27. svibnja 2022. god.
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi za ovu valutu na dan isplate, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. rujna 2016 g. po stopi sukladno čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana, za više zatražene kamate za razdoblje od 31.05.2015. godine 4. rujna 2016 g. tužbeni zahtjev se odbija. “
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.809,75 kn.
Obrazloženje
U tužbi tužiteljica navodi dana 04.veljače 2015.godine je pozajmila tuženiku iznos od 25.000,00 Eura koji se isti obvezao vratiti do 31. svibnja 2015 godine. Nakon dospijeća zajma tužiteljica od tuženika zahtijevala povrat zajma na što se tuženik oglušio. Stoga predlaže donošenje presude kao izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik nikada nije pozajmio novac od tužiteljice niti je s istom ikada bio u bilo kakvom poslovnom odnosu pa nije jasno na temelju čega tužiteljica potražuje navedeni iznos. Radi navedenog tuženik predlaže sudu da odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.
U odnosu na odgovor na tužbu tužiteljica navodi, poricanjem u odgovoru na tužbu da stranke nisu bile u nikakvom "poslovnom" odnosu je zapravo na posredan način priznanje duga. Naime, tužiteljica je dostavila dokaz-potvrda S. banke d.d. iz koje je vidljivo da je dana 04.veljače 2015.godine sa svog računa podigla 25.000,00 eura te kao nesuđena punica ovdje tuženika, istog dana navedeni iznos pozajmila tuženiku koji s tim novcem kupio vozilo. Međutim, po dospijeću tuženik je odbio vratiti jer je ranije prekinuo vezu s kćerkom tužiteljice. Nakon što je suprug tužiteljice D. Č. došao kod tuženika i njegove obitelji razgovarati o vraćanju zajma , tuženik je da bi napakostio obitelji Č. i izbjegao vraćanje novca, pozvao policiju lažno prijavljujući supruga tužiteljice za prijetnje smrću.
Tuženik ističe da mu nije jasno na temelju čega je tužitelj zaključio da je tuženik na posredan način priznao dug pa se na takve navode tuženik neće posebno niti osvrtati, nije sporno da je sklopio ugovor o kupoprodaji vozila koji je tužiteljica dostavila, međutim, navedeni ugovor nema nikakve veze s potvrdom S. banke d.d. da je tužiteljica predigla iznos od 25.000,00 EUR, što je razvidno već samim pregledom kupoprodajne cijene koja je skoro dvostruko niža od iznosa koji je tužiteljica predigla na banci, a što je tužiteljica učinila s tim novcem, tuženiku nije poznato. Tuženik smatra potrebnim naglasiti i činjenicu da u vrijeme kupnje predmetnog vozila nije imao nikakve potrebe ni razloga pozajmljivati novac od ikoga budući je kao profesionalni nogometaš imao sklopljen ugovor o igranju s RNK S. s.d.d. na temelju kojeg je mjesečno ostvarivao prihod od 93.750,00 kuna.
U odnosu na dostavljeni prekršajni nalog tuženik najprije navodi da je protiv istog podnio prigovor radi čega je u daljnjem postupku ispitan. U svom iskazu tuženik je jasno povrgnuo bilo kakvo postojanje duga prema tužiteljici ili njenoj obitelji, a iz navedenog zapisnika i prekršajnog naloga je također vidljivo da tužiteljica i njena obitelj dugo vremena uznamiravaju tuženika i njegovu obitelj, a muž tužiteljice čak i ozbiljno prijetio uvjetujući vraćanje samo njima poznatog duga što nedvojbeno ispunjava obilježja kaznenog djela iznude.
Nadalje, u zapisniku Prekršajnog suda S., broj Pp J-4165/15, kojeg je dostavila upravo tužiteljica, kćer tužiteljice A. Č. navodi da joj je tužiteljica dala iznos od 25.000,00 EUR, a da je ona te novce dala tuženiku. Međutim, tuženiku nije poznato niti što je kćer tužiteljice učinila s podignutim novcem nakon što joj je tužiteljica dala isti stoga tuženik ističe prigovor promašena pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice nikakav novac nije dala tuženiku već je predmetni novac dala svojoj kćeri.
Podneskom od dana 04. travnja 2017 godine tužiteljica navodi stvarna vrijednost kupljenog vozila je iznos koji je tužiteljica uznajmila tuženiku, međutim, zbog manjeg poreza na vozilo, stranke ugovora (tuženik kao kupac i D. Š. kao prodavatelj) su unijele u ugovor manju cijenu, dok je za vozilo isplaćen iznos koji je predmet zajma.Istina tuženik je profesionalni nogometaš međutim iz izvoda S. banke d.d. od 02. prosinca 2016 godine, koju je dostavio tuženik u spis, vidljivo je kako je zajmu prethodila uzastopna neisplata tri mjesečne plaće, od početka studenog do sredine veljače od nogometnog kluba u koji je tuženik igrao, da bi se kupoprodaja vozila zaključila devet dana prije isplate slijedeće neredovite i neuredne plaće, dana 13. veljače 2015 godine.
Podneskom od 26. listopada 2017 godine tužiteljica navodi istog dana 04.veljače 2015 godine, kada je tuženik zaključio Ugovor o kupoprodaji vozila i kupio vozilo u vrijednosti od 25.000,00 eura, tužiteljica je toga dana 04.veljače 2015.godine, podigla iznos od 25.000,00 eura i uznajmila isti iznos tuženiku. Potvrda o navedenom, je činjenica da tužiteljica podiže upravo 25.000,00 eura sa S. banke d.d. koliko je i kataloška vrijednost vozila utvrđena od Porezne uprave, međutim tuženik i prodavatelj u ugovor o kupoprodaji vozila, unose manju cijenu nastojeći tako platiti manji porez Poreznoj upravi.
Presudom posl. br. P-4372/16 od dana 6. lipnja 2018 g. odbijen je tužbeni zahtjve tužiteljice povodom žalbe tužiteljice i tuženika Županijski sud u V. rješenjem posl. br. Gž-608/18-3 ukinuo navedenu odluku i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je ustrajala u tužbi tužbenom zahtjevu.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe saslušao parnične stranke, svjedoke A. Ć., D. Ć. i H. J., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od dana 04. veljače 2015 godine, Aneks ugovora o profesionalnom igranju, od dana 10. lipnja 2014 godine pregledao obavijest Ministarstva financija Porezene uprave,Područni ured S., Ispostava S. od dana 23. siječnja 2018 godine te je pregledana ostala pisana dokumntacija koja prileži spisu.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Tužiteljica u ovom parničnom predmetu traži da joj tuženik isplati iznos od 25. 000,00 EUR-a. Prema navodima tužbe tužiteljica je posudila utuženi iznos tuženiku radi realizacije kupoprodaje motornog vozila tuženik je tad bio u vezi sa kćerkom tužiteljice, a koji iznos se isti obvezao vratiti, prijeporno je da li postoji dugovanje u utuženom iznosu, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija.
Prema odredbi čl.499 ZOO-a (NN 35/05,41¸/08 i 12/11 u daljnjem tekstu ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovito vremena isti iznos novca odnosno ista količinu stvari iste vrste i kakvoće.
Prema čl.504 ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se on može odrediti iz okolnosti zajma zajmoprimac može vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je njena kćerka A. bila u vezi sa tuženikom dvije godine prije podnošenja tužbe, u tom razdoblju imali su suživot na način da su obitelji sudjelovale u zajedničkim obiteljskim prigodama, slavljima i drugo. Tuženika je prihvatila i vjerovala mu, u mjesecu studenom ili prosincu 2014.god. posudila mu je iznos od 6.000,00 kn koji iznos mi je on uredno vratio iz razloga što tada nije imao novac. Također mu je garantirala pri kupnji mobitela, posredovala kod svojih prijatelja pri kupnji kuhinje koju je tuženik naručio u S. – Građe po nabavnoj cijeni te je istu dobio jeftiniju za 60.000,00 kn,veza je bila ozbiljna i pričali su o braku. Par dana prije nego što je podigla predmetni novac došli su kćerka i tuženik u caffe bar "M." gdje je radila H. J. i tom prigodom tuženik je molio za posudbu iznosa od 25.000 EUR-a za kupnju auta Range rover, bijele boje, a kupoprodajna cijena vozila iznosila je 24.000 EUR-a tada je tuženik kazao da mu je hitno potreban novac iz razloga što prodavatelj ide na put. Kćerka je znala za račun u S. banci u iznosu od 50.000,00 EUR-a, a koji iznos je stekla nakon što je C, banka otišla u stečaj i država je garantirala za štedne uloge i navedeni iznos je suprug uplatio na njen žiro-račun u S. banci. Danima prije nego što je predigla iznos od 25.000,00 EUR-a kćerka i tuženik su dolazili u caffe bar M, i nagovarali je odnosno tuženik je nagovarao da mu posudi. Kako suprug ne bi saznao jer se bojala radilo se o njegovim novcima,tuženik se obvezao kako će utuženi iznos vratiti par mjeseci najkasnije godinu dana.O navedenoj posudbi nije sastavljeno nikakvo pismeno iz razloga što je tuženiku vjerovala, novac je naručila dva dana prije kod S. banke a nakon toga je operirana i tako operirana otišla je podignuti novce. Kćerka A. je dovela u S. banku sa vozilom tuženika predala joj taj novac i ona odmah otišla u kuću tuženika a dok su bili u banci tuženik je deset puta zvao jesmo li predigli novac.Prema kazivanju kćerke ona je predala utuženi iznos u kući tuženika a tada su bili prisutni njegov brat, mama i on.Odmah nakon toga tuženik je kupio vozilo marke Range rover–bijeli za iznos od 24.000,00 EUR-a gdje je sastavljen kupoprodajni ugovor nije joj poznato a nakon toga se tuženik zahvalio telefonskim putem i došao pokazati vozilo u caffe bar "M." gdje je često boravila. Nakon dva mjeseca kćerka je saznala kako je tuženik prevario i tada je došlo do prekida veze. Pokušala ih je pomiriti ali nije u tome uspjela to je bio konačni razlaz. Pozvala je tuženika na povrat dugovanog telefonskim putem međutim, on je kazao da ništa ne duguje i tada je o svemu u mjesecu svibnju 2015.god. izvijestila supruga. koji je pokušao stupiti u kontakt sa tuženikom jer je poznavao oca i tuženika, a također je kontaktirao i oca tuženika radi povrata dugovanog.Tuženik je vozilo koje je do tada imao marke Juke poklonio kćerki za rođendan a isti je bio na operativnom leasingu a to vozilo je u međuvremenu prodala.Tuženik je tvrdio njenom suprugu da on nije posudio utuženi iznos od nje nego je prodao kćerki A. auto za iznos od 25.000,00 EUR-a, predmetno vozilo je vrijedilo 10.000,00 EUR-a te je tvrdio da je imao kupoprodajni ugovor koji se nalazi u škafetu a poslije je rekao da je kod odvj. K. a nakon što je moj suprug stupio sa odvj. K. on mu je kazao da ne postoji takav kupoprodajni ugovor. Tuženik je želio kupiti vozilo Range rover, prema njegovom kazivanju nikada ne bi mogao kupiti takvo vozilo za tako mali novac a trenutno nije bio u mogućnosti isto kupiti. Tuženik da je ostao u vezi sa kćerkom tužitelj zasigurno bi vratio utuženi iznos a sve iz razloga što je iznose koje mu je posuđivala uredno vraćao. Nisu predloženi od njene strane svjedoci majka i brat tuženika koji su navodno bili nazočni pri predaji utuženog iznosa iz razloga što je suprug bio u pregovorima sa članovima obitelji tuženika međutim do konkretnog dogovara nije došlo čak su se sukobili.
Tuženik navodi da je istina da je bio sa kćerkom tužiteljice u vezi dvije godine, nije istina da su imali zajednički suživot, bili su momak i cura i viđali su se.Netočni su navodi tužitelja kako mu je kćerka tužitelja predala utuženi iznos.Vozilo marke Range rover kupio je vlastitim novcem, a kupoprodajna cijena za vozilo iznosila je 105.000,00 kn a koji iznos podmirio iz redovnih primanja plaće tada je imao ugovor o profesionalnom igranju NK S. i mjesečna plaća je iznosila 93.750,00 kn, a navedeni iznos novca nalazio se kod njega doma. Nije upoznat sa činjenicom da je tužiteljica taj iznos podigla u S. banci, dok je bio u vezi obitelji nisu se posebno družile. Smatra da je do predmetnog postupka došlo iz razloga što se tužiteljica i njena kćerka žele mu se osvetiti a gdje je utuženi novac ne zna Mjesečne iznose je redovito primao od NK S. te iznos od 93.750,00 kn, u ugovoru je navedeno sve što je primao i po kojem osnovu.
Svjedok A. Ć. navodi kako je sa tuženikom bila u vezi dvije godine, imala povjerenje prema, tuženik je želio kupiti automobil marke Range rover. Tada nije imao novca za kupnju a ona mu je kazala da majka ima novac na S. banci u iznosu od 25.000,00 EUR-a.Cijena vozila koju je tuženik želio kupiti bila je 24.000,00 EUR-a.Tuženik je kontaktirao prodavatelja D. Š. kojega je pronašao putem njuškala i stupio je u kontakt sa prodavateljem i oglas je glasio na iznos od 25.000,00 EUR-a ali je tuženik sa prodavateljem postigao dogovor u iznosu od 24.000,00 EUR-a.Kako je tuženik pregovarao glede kupnje vozila, došli kod njene majke i zamolili je da li bi mogla posuditi iznos od 25.000,00 EUR-a. Ne znam kada je bio točan datum ali sjeća se da je to bilo u kafiću M. na Ž., nakon toga tužiteljica je 04. veljače 2015.god. predigla novac u S. banci, tužiteljica, dan–dva prije podizanja novca nazvala šeficu S. banke da joj navedeni iznos pripremi. Ona je majku dovezla vozilom tuženika do poslovnice S. banke koja se nalazi ex. Nakon što je majka podigla novac, odvezla je kući a nakon toga novac je odnijela u kuću tuženika u U.Novac je
predala tuženiku a tom prigodom bila je prisutna njegova majka i brat, nije sastavljeno nikakvo pismeno jer je imala povjerenja u tuženika. Istog dana tuženik je kupio vozilo, o kupoprodaji vozila sačinjen je ugovor kod javnog bilježnika. Kada je tuženik predavao novac nitko nije bio prisutan a o svemu tome je imala saznanja supruga prodavatelja.Kod sastavljanja ugovora o kupoprodaji vozila stranke su prodavatelj i kupac su dogovorili da će staviti manji iznos kupoprodajne cijene radi izbjegavanja poreza ali kataloška vrijednost vozila je bila 25.000,00 EUR-a i to je bila stvarno dogovorena cijena.Tuženik se obvezao tužiteljici utuženi iznos vratiti u roku od godinu dana koji nije vratio. U međuvremenu je prekinula vezu sa tuženikom a ona i majka su priznale ocu kako su posudili utuženi iznos tuženiku.Iznos koji je majka podigla je zajednička ušteđevina njenih roditelja.Otac je stupio u kontakt sa tuženikom pa sa ocem tuženika, tuženik je negirao svoju obvezu a otac tuženika tuženika kad su se našli s njim priznao je postojanje duga tuženika te se ponudio da će vratiti umjesto tuženika međutim, to nisu mogli prihvatiti jer utuženi iznos nije dat ocu tuženika već tuženiku. Vozilo koje je tuženik vozio prije ovog Range rovera, Nissan juke a kojeg je ona kasnije vozila tuženik je navedeno vozilo poklonio na rođendan 16. veljače 2015.godine a vozilo tuženika je bilo manje vrijednosti od vozila kojeg je kupio.Navedeno vozilo je prodala u mjesecu prosincu 2015.god.za iznos od 10.000,00 EUR-a. Predmetna pozajmica nije isplanirana namještaljka kako to u svom iskazu tvrdi tuženik, tada je imala 19 godina. Prodavatelj je pristao da u ugovoru bude naznačen iznos od 105.000,00 kn umjesto po vašim navodima 24.000,00 EUR-a iz razloga što je postignut dogovor sa prodavateljem da tuženik plati manji iznos poreza a supruga prodavatelja zna točno koliki je iznos plaćen a prodavatelj je nakon par mjeseci preminuo. Vozilo Nissan Juke bilo u vlasništvu tuženika ili leasing kuće svjedok dogovara bilo je u vlasništvu leasinga s tim da je tuženik dugovao zadnju ratu koja je bila visoka a koja je uplaćena sa njenog imena zbog toga što leasing nakon raskida se vozilo mora prepisati na treću osobu.
Svjedok D. Č. suprug tužiteljice navodi kako je imao u C. banci, bankovni račun, nakon stečaja C. banke podigao je 50.000 EUR-a i dao ga supruzi koji je ona stavila na račun S. banci. Tuženika poznaje od malena jer mu je bio nogometni trener,a kćerka A. i tuženik su bili u vezi te su ostvarili zajednički suživot. U mjesecu svibnju 2015.g. tužiteljica ga je izvijestila kako je posudila tuženiku iznos od 25.000 EUR-a za kupnju vozila marke Land rover bijele boje a kćerka je prekinula vezu sa tuženikom zbog njegovog preljuba.Tom prigodom tužiteljica mu je kazala da je dana 04. veljače 2015.g. iznos od 25.000 EUR-a podigla na banci da ga je isti dan predala tuženiku za kupnju vozila. Pitao je suprugu zašto je to uradila ona je kazala da je vjerovala tuženiku kao sinu vjerovala je da će se oni vjenčati a tuženik tada u klubu NK S. u kojem je igrao nije primao plaću kako mi je ona kazala pa je iz toga razloga i ta posudba izvršena. Tužiteljica mu je kazala da je tuženik obvezao na dugovani iznos vratiti kad primi plaću u NK S. a rok je bio uvjetovan primanjem plaće. Nakon toga je stupio u kontakt sa tuženikom i tražio povrat dugovanog tako su se sastali na Ž., a on mu je tom prigodom kazao da je primio utuženi iznos novca za vozilo marke Nissan jug.za njegovu kćerku On je tražio da mu pokaže kupoprodajni ugovor međutim, nije dao niti njegov odvjetnik.Tuženik mu je kazao da kupoprodajni ugovor ima kod kuće međutim, isti nije imao već je kazao da se isti nalazi kod odvjetnika K., nakon toga se sastao sa odvjetnikom i on mu je kazao da nema nikakav kupoprodajni ugovor za kupnju vozila marke Nissan.Nakon toga je nazvao otac tuženika i kazao kako on želi predmetno dugovanje riješiti sa tužiteljicom, ponovno se sastao sa ocem tuženika koji je obećavao povrat dugovanog nakon toga više nije imao kontakt sa ocem tuženika.Nakon toga došlo je do sukoba između njega i oca tuženika te je glede toga i vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u S.
Svjedok H. J. navodi kako je radila u kafiću koji se nalazi u zgradi blizanci na Ž., gdje su dolazile tužiteljica i njena kćerka A.,znala za vezu kćerke tužiteljice sa tuženikom jer su prijateljice. Početkom mjeseca veljače 2015.g. tužiteljica joj je kazala u povjerenju da je podigla iznos od 25.000 EUR-a s banke s namjerom da navedeni iznos da tuženiku radi kupnje vozila Land rover. Nije vidjela kad je tužiteljica predala novac samo joj je kazala da ne zna kako će reagirati njen suprug na sve to. Tuženik joj je obećao vratiti novac u par mjeseci međutim, u međuvremenu su kćerka tužiteljice i tuženik prekinuli vezu, nakon toga on joj je kazao da navedeni iznos neće vratiti a prema njenom mišljenju tuženik nije htio vratiti novac iz razloga što je kćerka tužiteljice prekinula s njim, a bila je nazočna u kafiću kad su se pokušali pomiriti.
Pregledom Aneksa Ugovora o profesionalnom igranju od dana 10. lipnja 2014 g. utvrđeno je da je tuženik zaključio ugovor sa RNK S. kao igrač, a odredbama Ugovora utvrđena je naknaknada koju će tuženik primati čl 2-10 Ugovora (list 24-25 spisa)
Pregledom Ugovora o kupoprodaji vozila od dana 04. veljače 2015 godine utvrđeno je kako je tuženik kao kupac od prodavatelja D. Š. kupio motorno vozilo marke Land Rover reg oznake ST…, cijena vozila je iznosila 105.00,00 kn, ugovor je ovjeren kod J. A. Z. u S. br OV 1699/15 dana 04. veljače 2015 g.
Pregledom obavjesti PU SD, Sektor za imigraciju,
državljanstvo i upravne poslove od dana 25. kolovoza 2021 g utvrđeno je da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu D. Š. kada je preregistrirano na novog vlasnika A. E. do 24. svibnja 2017 g.
Pregledom zapisnika Prekršajnog suda u S. posl br Pp J 4165/15, te korsepondencije između kćerke tužiteljice i tuženika utvrđeno je da otac tuženika L. E. i tuženik priznali dugovanje otac tuženik se obvezao dugovanje vratiti u roku od godinu dana.
Prema odredbi čl.7 ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati ( čl.3 st.3 ZPP-a).
Navedena odredba ne nalaže utvrđivanje 2 materijalne istine „već tzv „ Stranačke istine„ jer sud u odlučivanju u konkretnom predmetu kreće u okviru iznjetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez ovlaštenja da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice i provodi nepredložene dokaze osim citiranih izuzetaka, a o kakvima u ovom slučaju nije riječ.
Prema odredbi čl.221-a ZPP-a ako sud na temlju izvedenih dokaza ( čl.8 ZPP-a ) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica će zaključiti primjenom pravila o tretu dokazivanja. Dakle da bi se mogla primijeniti odredba čl.221-a ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke 1 da je sud izveo predložene dokaze i 2 da na temelju provedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku odlučnu činjenicu.
Analizom i ocjenom izvedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno te dovođenje tih dokaza u međusobnu vezu ovaj sud smatra utvrđenim da je između stranka sklopljen usmeni ugovor o zajmu, da je posudba tuženiku izvršena radi kupnje vozila tuženiku tuženik je kupio automobil 4. svibnja 2015 g. na dan kada je tužiteljica podigla novac iz banke, na zamolbu kćerke tužiteljice s kojom je tuženik tada bio u vezi, usmeni ugovor o zajmu na koji se poziva tužiteljica je valjan tuženik nije dokazao kupnju vozila vlastitim sredstvima ,primanja koje je tuženik tada u RNK S. nisu dokaz o kupnji vozila tuženik nije niti je dokazao činjenicu darovanja i kupnju automobila Nissan Juke sud provodi one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju slobodnog sudačkog uvjrenja.Sud je povjerovao iskazu svjedoka A. I. D. Ć. jer su suglasno iskazivali o navodima tužbe i priznanju zajma oca tuženika, a što je tužiteljica dokazala prilaganjem zapisnika prekršajnog suda ( list 30 – 36 spisa )stoga se prigovor aktivne i pasivne legitimacije ukazuje neosnovan, pozivom na odredbu čl.9 i 65 ZOO-a.Tužiteljica je zatažila povrat dugovanog kada su nastale nesuglasice između stranka, kada je došlo do problema u vezi kćerke tužiteljice i tuženika a što proizlazi iz SMS poruka ( list 50 – 54 spisa) u kojoj tuženik navodi da će dug vratiti., predmetni dug nije vraćen. ( čl.219 ZPP-a) Odluka o kamati temlji se na odredbi čl.29 st.2 i 31 ZOO-a Tužiteljica nije dokazala kada je predmetni dug dospio stoga je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31. svibnja 2015 g. do podnošenja zahtjeva, tužbe 5. rujna 2016 g. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.3 ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak zastupanja na tri ročišta po 250 bodova, pristupa tri ročišta po 125 bodova zastupanja na tri ročišta 100 bodova, sastava podneska 62,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću bodova i uvećano za PDV iznosi 18.593,55 kn, pristojba tužbe 2.216,00 kn što sveukupno iznosi 20.809.75, koliko je dosuđeno. U Splitu, dana 27. svibanj 2022. god.
SUDAC
Ljiljana Mustapić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud u Splitu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
