Poslovni broj: 1/P-203/2021-31

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I  P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja F. E. d.o.o. S. B., OIB …, zast. po pun. I. S., odvj. u Z., protiv tuženika E.-I. d.o.o. S. B., OIB …, zast. po pun. Ž. M., odvj. u S. B., radi isplate iznosa od 3.968,75 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 27. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomice povučena te se platni nalog sadržan u rješenju ovog Suda posl. br. Pl-4/2021-2 od 18. ožujka 2021. ukida u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku E.-I. d.o.o. S. B., OIB … isplatiti tužitelju F. E. d.o.o. S. B., OIB … iznos od 968,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena."

i

p r e s u d i o  j e

I - Platni nalog sadržan u rješenju ovog Suda posl. br. Pl-4/2021-2 od 18. ožujka 2021. ostaje na snazi u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E.-I. d.o.o. S. B., OIB … isplatiti tužitelju F. E. d.o.o. S. B., OIB … iznos od 618,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena." II - Platni nalog sadržan u rješenju ovog Suda posl. br. Pl-4/2021-2 od 18. ožujka 2021. ukida se u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E.-I. d.o.o. S. B., OIB … isplatiti tužitelju F. E. d.o.o. S. B., OIB … iznos od 3.350,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.898,50 kn, u roku od 15 dana.

IV - Tuženikov zahtjev za daljnji trošak u iznosu 1.300,00 kn odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja sud je na temelju odredbe čl. 446 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje ZPP) donio rješenje posl. br. Pl-4/2021-2 od 18. ožujka 2021. kojim je izdao predloženi platni nalog kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.937,50 kn s pripadajućim kamatama protiv kojeg je tuženik pravodobno uložio prigovor osporavajući osnov i visinu tužiteljeve tražbine.

2. U prigovoru navodi da tužitelju nikada nije niti poslao narudžbenicu kojom bi zatražio popravak bežičnog upravljanja W. I. već je samo usmeno zatražio da napravi defektažu kvara navedenog uređaja te provjeri može li se uređaj popraviti i na koji iznos bi glasili troškovi popravka te da mu za to pošalje ponudu. Međutim, tužitelj je navedeni uređaj bez dostavljanja ikakve ponude popravio te dostavio račun za obavljeni popravak zajedno uz ponudu od 20. veljače 2020., cjenik usluga i zapisnik o izvršenim radovima. Tuženik je prigovorio cijeni popravka i zatražio da se ugrađeni dijelovi izvade i uređaj vrati u stanje u kakvom je bilo prilikom predaje te je osporio tražbinu obuhvaćenu računom kojeg je istovremeno i vratio. Spori i visinu zaračunatog troška jer smatra da za navedeni popravak nije bilo potrebno ono vrijeme koje je navedeno kao i vrijednost ugrađenih dijelova. Također smatra da utuženi račun ne sadrži sve zakonom propisane sastojke da bi imao svojstvo vjerodostojne isprave.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj je osporio tuženikove navode jer je sukladno dogovoru postignutim s tuženikom dana 20. veljače 2020. izvršio popravak navedenog uređaja na kojem je izvršena defektaža kvara i zamjena neispravnih dijelova novima, a sve u skladu s ponudom i zapisnikom o izvršenim radovima. Obrazložio je da je predmetni uređaj zaposlenik tuženika A. G. donio u poslovne prostorije tužitelja radi popravka te zatražio ponudu. Navedeni zaposlenik je od strane zakonskog zastupnika tužitelja obaviješten da nije moguće dati konkretiziranu ponudu bez prethodno napravljene defektaže kvara kojom prilikom bi morali biti ugrađeni novi dijelovi kako bi se utvrdilo da je kvar uistinu otklonjen, da je tuženikov zaposlenik na navedeno pristao te uređaj ostavio radi izrade konačne ponude. Posao defektaže kvara dodijeljen je tužiteljevom zaposleniku Ž. L. koji je utvrdio da je pod sumnjom bila kartica antenskog modula i mala kartica na tipkalu stop, a s obzirom da je bio oštećen i kabl za ožićenje tipkala stop sva ova tri dijela su zamijenjena kako bi bilo moguće testirati upravljanje. Ovakav postupak je redovan kod elektroničkih uređaja, a što je pojašnjeno i tuženikovom zaposleniku koji je zatražio popravak. Nadalje navodi da je nakon ugradbe novih dijelova utvrđeno da je uređaj ispravan i da radi pa je preko tuženikovog zaposlenika dostavljen na testiranje u radu na dizalici u hali tuženika što je bilo neophodno da bi se utvrdilo postoji li mogućnost još kakvog kvara na samoj dizalici, da je tuženik preuzeo popravljeni uređaj radi provjere te je za isti kroz testno razdoblje od oko tjedan dana utvrdio da radi ispravno pa je sačinjena konačna ponuda za popravak koji je već bio obavljen tijekom same defektaže kvara o čemu je sačinjen i zapisnik o izvršenim radovima broj 034-4-20 od 20. veljače 2020. Nakon obavljenog popravka ponovo im se obratio tuženikov zaposlenik A. G. koji je vratio popravljeni uređaj uz obrazloženje da tuženik ne pristaje na popravak jer je konačna cijena preskupa te je zatražio demontažu ugrađenih dijelova i ponovnu ugradbu starih dijelova, da mu je zakonski zastupnik tužitelja odgovorio da je u tom slučaju potrebno obračunati uslugu defektaže kvara uz demontažu novougrađenih dijelova i ponovnu montažu starih dijelova, nakon čega je G. ljutito uzeo uređaj i napustio prostorije tužitelja tako da je tužitelj u konačnici za ugrađeni materijal i izvršene radove izdao utuženi račun broj 35/1/1 od 28. veljače 2020. na ukupan iznos od 4.937,50 kn koji iznos je dospio na naplatu 14. ožujka 2020., a tuženik ga nije podmirio.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo vještačenje po vještaku za industrijsku elektroniku koje je povjereno stalnom sudskom vještaku I. R., dipl. ing. elektronike iz K., saslušao je zakonske zastupnike parničnih stranaka I. S. i A. M. te svjedoke A. G. i Ž. L.. Izvršen je uvid u spis i sljedeće priložene isprave: ponudu broj 045-20-20 od 20. veljače 2020., tužiteljev cjenik usluga od 28. ožujka 2019., zapisnik o izvršenim radovima broj 034-4-20 od 20. veljače 2020., račun broj 35/1/1 od 28. veljače 2020., karticu kupaca od 12. ožujka 2020. uz presliku povratnice te e-mail poruku od 28. veljače 2020.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova dijagnosticiranja kvara i popravka elektroničkog uređaja za bežično upravljanje W. I. obuhvaćenu utuženim računom u ukupnom iznosu od 4.937,50 kn.

6. Tijekom postupka, a nakon provedenog elektroničkog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom vještaka te je tužbu djelomice povukao za iznos od 968,75 kn dok je ustrajao kod preostalog zahtjeva za iznos od 3.968,75 kn, a kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje to je sud odlučio kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a.

7. Iz priloženog računa broj 35/1/1 od 28. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj tuženiku zaračunao uslugu popravka uređaja bežičnog upravljanja W. I. prema zapisniku o izvršenim radovima broj 034-4-20, a u skladu s ponudom broj 045-20-20 od 20. veljače 2020. u ukupnom iznosu s obračunatim PDV-om 4.937,50 kn. Iz vraćene potpisane povratnice vidljivo je da je tuženik dana 10. ožujka 2020. zaprimio tužiteljevu ponudu, cjenik, zapisnik i utuženi račun dok iz priložene elektroničke pošte od 28. veljače 2020. proizlazi da tužitelj poziva tuženika odgovoriti što je odlučio u svezi s popravkom predmetnog uređaja.

8. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja I. S. proizlazi da mu se vezano za kvar navedenog uređaja obratio tuženikov zaposlenik A. G. koji je zatražio ponudu za popravak uređaja, da mu je odgovorio da ponudu mogu dati tek nakon što se napravi defektaža kvara te mu predložio da uređaj ostavi i da će ga pozvati nakon što se utvrdi kvar, da je uređaj pregledao njihov zaposlenik koji je utvrdio neispravnost određenih dijelova tako da su zamijenjene dvije kartice i kabl koji spaja stop taster na upravljač kartice. Nakon toga s tuženikom je dogovoren probni rad od 7 dana te mu je poslana ponuda. Zaposlenik tuženika uređaj je vratio i rekao da ne žele popravak zbog previsoke cijene te je zatražio da se ugrađeni dijelovi izvade i stari vrate nazad. Iz iskaza također proizlazi da su sve usluge obuhvaćene računom obračunate prema njihovom cjeniku koji je izrađen na temelju kretanja cijena na tržištu, da tržišne cijene rada bravara i električara iznose 150,00 kn po satu uvećano za PDV, a rad inženjera se kreće od 250,00 kn do 500,00 kn, da je za defektažu kvara i popravak utrošeno ukupno 8 sati od čega na popravak otpada 20% vremena, a 80% na defektažu kvara.

9. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika A. M. proizlazi da tuženik inače u ugovorne odnose ulazi nakon odgovarajuće ponude temeljem koje se odnosi odluka hoće li se ulaziti u predmetni posao ili ne te da je tako bilo i u konkretnom slučaju. S obzirom da je tužitelj radio remont njihove dizalice vezano za koju je došlo do kvara na upravljačkom uređaju, smatrao je da se njima treba i obratiti radi eventualnog popravka, da je iz tih razloga poslao zaposlenika A. G. da odnese neispravni uređaj kod tužitelja i zatraži ponudu za popravak nakon čega je uređaj vraćen popravljen iako prethodno nisu dobili ponudu pa je uređaj preko istog zaposlenika vraćen tužitelju s nalogom da se izvade ugrađeni dijelovi te je tužitelju pojašnjeno da tuženik radi po sistemu ponude i narudžbenice što je u konkretnom slučaju izostalo, da tužitelj nije htio primiti uređaj nazad tako da i danas stoji u njihovom skladištu, a račun koji im je ispostavljen nakon toga tužitelju je vraćen.

10. Svjedok A. G. iskazao je da ga je direktor tuženika poslao kod tužitelja radi popravka uređaja za elektroničko upravljanje s tim da se najprije utvrde troškovi popravka kako je i pojasnio zaposleniku kojeg je zatekao u prostorijama tužitelja rekavši da njihov direktor najprije traži da se utvrdi kvar te da se javi koliko bi to koštalo, a da će direktor nakon toga odlučiti hoće li zatražiti popravak ili ne, da je zaposlenik tužitelja zaprimio uređaj i rekao da se najprije mora obaviti defektaža kvara na što mu je odgovorio kako njihov direktor mora znati kolika će biti cijena, da su ga nakon nekog vremena zvali da dođe po uređaj, ali prilikom preuzimanja rečeno mu je da uređaj treba isprobati te ga je odnio u firmu i smjestio u skladište i o svemu obavijestio direktora.

11. Svjedok Ž. L. u svom iskazu navodi da je osobno vršio pregled i dijagnosticiranje kvara na predmetnom uređaju, a što podrazumijeva zamjenu sumnjivih dijelova novima do potpune ispravnosti uređaja i da je o načinu takvog ustanovljenja kvara izvijestio tuženikovog zaposlenika koji je donio predmetni uređaj, da je između ostalog utvrđen kvar i na glavnoj kartici zbog čega je izdao nalog da se taj dio naruči jer ga nisu imali u skladištu.

12. Analizom sadržaja svih navedenih iskaza može se sa sigurnošću zaključiti da tuženikov zaposlenik prilikom predaje uređaja tužitelju nije naručio popravak uređaja već isključivo pregled i ponudu radi eventualnog popravka na koji je trebao pristati i ponudu prihvatiti zakonski zastupnik tuženika, a koju činjenicu u svom iskazu potvrđuje i sam zakonski zastupnik tužitelja I. S. koji navodi da je tuženikov zaposlenik koji je donio neispravni uređaj zatražio najprije ponudu za popravak.

13. Iz svih izvedenih dokaza također proizlazi da tužitelj nakon ustanovljenja kvara nije tuženiku dostavio konkretnu ponudu za popravak niti za popravak postoji tuženikova narudžbenica bilo pisana bilo usmena a koju činjenicu ne sporni ni sam tužitelj, a prema mišljenju vještaka za elektroniku proizlazi da je tužitelj nakon ustanovljenja kvara na modul kartici već mogao okvirno utvrditi minimalne troškove popravka i o tome izvijestiti tuženika, što nije učinio.

14. S obzirom da među strankama nije sporno da je tuženik prilikom predaje neispravnog uređaja naručio dijagnosticiranje kvara i dostavljanje ponude za eventualni popravak, a kako ponuda nije dostavljena niti je tuženik na bilo koji način iskazao svoju volju da se popravak obavi, sud zaključuje da su stranke sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj za tuženika po njegovoj usmeni narudžbi samo obvezao izvršiti pregled neispravnog uređaja, utvrditi kvar i troškove popravka.

15. Odredbom čl. 590 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o djelu obavljanje određenog rada i plaćanje naknade.

16. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj za tuženika obavio posao pregleda i dijagnosticiranja kvara na tuženikovom neispravnom uređaju, a s obzirom da naknada za te usluge nije bila određena, sud je naknadu utvrdio prema vrijednosti djela, na temelju nalaza i mišljenja vještaka za industrijsku elektroniku, a u skladu s odredbom čl. 613 st. 2 ZOO-a.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka I. R. od 21. veljače 2022. proizlazi da naknada za obavljene radove dijagnosticiranja kvara iznosi ukupno 495,00 kn bez PDV-a, a da je za navedene usluge u konkretnom slučaju bilo potrebno ukupno 3,3 h, a tržišna cijena za te usluge iznosi 150,00 kn/h.

18. Kako u ovom postupku tužitelj nije pružio niti jedan dokaz kojim bi uputio na činjenicu da je tuženik na bilo koji način iskazao svoju volju da mu tužitelj obavi uslugu popravka bez prethodno dostavljene ponude s konkretnim cijenama, to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomice osnovan i to za iznos naknade za obavljeni pregled i dijagnosticiranje kvara na uređaju u iznosu 495,00 kn što uvećano za 25% PDV-a od 123,75 kn iznosi od 618,75 kn pa je u tom dijelu pobijani platni nalog održan na snazi zbog čega je odlučeno kao pod točkom I dispozitiva presude na temelju odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a.

19. U preostalom dijelu za 3.350,00 kn tužiteljev zahtjev nije osnovan, a odnosi se na razliku od zatraženog i dosuđenog iznosa za cijenu radova popravka uređaja koja usluga nije niti obavljena pa je odlučeno kao pod točkom II dispozitiva presude.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a jer su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici, odnosno tužitelj je uspio sa 16% svog tužbenog zahtjeva, a tuženik s 84%.

21. Visina je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).

22. Tuženiku se od osnovanih i potrebnih troškova priznaje trošak sastava prigovora protiv platnog naloga 500,00 kn po Tbr. 8 toč. 1 OT te isto toliko za pisani, obrazloženi podnesak od 21. ožujka 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka po Tbr. 8 toč. 1 OT, a za podneske od 7. rujna 2021. i 7. prosinca 2021. ne priznaje se zatraženi puni iznos nagrade već samo 25% od toga jer iz sadržaja podnesaka proizlazi da se radi o podnescima koji se imaju svrstati u kategoriju "ostalih podnesaka" pa se za svaki od njih priznaje iznos od 125,00 kn po Tbr. 8 toč. 3 OT. Za zastupanje punomoćnika na ročištima od 27. rujna 2021., 11. studeni 2021., 20. prosinca 2021. i 21. travnja 2022. priznaje se nagrada u iznosu od po 500,00 kn za svako ročište po Tbr. 9 toč. 1 OT. Na sveukupan navedeni trošak priznaje se i iznos obračunatog PDV-a od 25% u iznosu 812,50 kn i trošak sudske pristojbe na prigovor od 200,00 kn, a ne 600,00 kn koliko je zatraženo što čini ukupan trošak od 4.262,50 kn. Tuženiku se ne priznaje trošak po Tbr. 31 OT u iznosu 500,00 kn za konferenciju sa strankom niti trošak u iznosu 50,00 kn za materijalne troškove koji se odnose na uredski materijal i fotokopiranje po Tbr. 44 OT jer za navedene troškove punomoćnik tuženika nije dostavio niti jedan dokaz temeljem kojih bi se moglo utvrditi da su troškovi doista nastali i bili potrebni za vođenje ove parnice.

19. Tuženik je uspio u sporu sa 84%, a tužitelj u visini 16% tako da razlika postotka uspjeha u korist tuženika iznosi 68% te se od ukupno utvrđenih troškova tuženika od 4.262,50 kn priznaje 2.898,50 kn pa je odlučeno kao pod točkom III presude.

20. Ukupno neosnovan trošak tuženika za troškove koji nisu priznate iznosi 1.300,00 kn pa je odlučeno kao pod točkom IV presude.

U Slavonskom Brodu 27. svibnja 2022.

SUTKINJA

Vesna Vukelić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba VTS RH u Zagrebu u roku od 15 dana

od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu.