Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-9/2017-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

M E Đ U P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. K., Republika Slovenija, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz V., protiv tuženika H.-P. d.o.o., P., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž.p. iz Z., radi naknade štete, 27. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik zbog prodaje robe sa materijalnim nedostatkom odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u ovom parničnom postupku tužbenim zahtjevom traži naknadu štete. U podnesku koji je zaprimljen 06. rujna 2018. tužitelj djelomično smanjuje tužbeni zahtjev te u konačnici od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 130.650,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te i kasnije tijekom postupka u cijelosti osporava svoju odgovornost za nastalu štetu tužitelju odnosno tuženik osporava tužbenih zahtjev i to kako u svojoj osnovi tako i visini.

3. Budući da se u ovom parničnom predmetu spore stranke koje imaju sjedište u različitima državama predmetni spor predstavlja spor sa međunarodnim elementom s time da obje parnične stranke imaju svoje sjedište na području država članica Europske unije. Posljedično nadležnost suda Republike Hrvatske potrebno je cijeniti prema Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – preinačena – (Uredba Bruxelles I bis). Sud Republike Hrvatske nadležan je za postupanje u ovoj pravnoj stvari budući da se radi o trgovačkoj stvari u smislu čl. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 te u skladu sa čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 gdje je određeno da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice. Kako tuženik ima domicil na području Republike Hrvatske razvidno je i da postoji nadležnost suda Republike Hrvatske u ovom postupku.

4. Vezano za mjerodavno pravo koje je potrebno primijeniti na ugovorni odnos parničnih stranka potrebno je analizirati odredbe Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Uredba Rim I) koja u čl. 3. postavlja načelo slobodnog izbora prava koje se primjenjuje na ugovorni odnos stranaka. U skladu sa time ističe se da su se predmetne parnične stranke na ročištu koje je održano 16. rujna 2021. usuglasile da se u ovom sporu kao mjerodavno pravo primjenjuje hrvatsko pravo te stoga sud odnos parničnih stranaka prosuđuje prema relevantnim odredbama prava Republike Hrvatske.

5. U čl. 330. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP) određeno je da ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda), a u st. 2. određeno je da će sud do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. U ovom predmetu radi naknade štete tuženik osporava i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos štete koju potražuje tužitelj. Prema mišljenju suda, a nakon što je dio dokaznih prijedloga proveden, u pogledu osnova tužbenog zahtjeva stvar je sazrela za donošenje odluke pa stoga sud donosi ovu međupresudu. Sud se posebice prilikom svoje odluke da donese međupresudu vodio i razlozima svrsishodnosti budući da tužitelj potražuje relativno visok iznos naknade štete te su i vezano za sam iznos štete predloženi brojni dokazi u vidu potrebnih vještačenja i saslušanja brojnih svjedoka koji su državljani stranih država (Italija, Rumunjska, SAD, Slovenija) te će provedba tih dokaza prouzročiti, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, visoke troškove. Također, a budući da je iz stanja spisa vidljivo da su stranke predmetni spor pokušavale riješiti mirnim putem, sud je mišljenja da pravomoćna odluka o osnovi tužbenog zahtjeva može biti podloga za mirno rješenje predmetnog spora između stranaka.

6. U dokaznom postupku provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za kemijsko inženjerstvo, tehnologiju i primjenu plastičnih masa, zaštitu okoliša i intelektualno vlasništvo M. M.-M. uz očevid na licu mjesta, saslušani su svjedoci D. K. (zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditelja instalacija), Z. P. (zaposlenik tuženika na radnom mjestu rukovoditelja proizvodno tehničke službe), B. P. (zaposlenica tuženika na radnom mjestu u komercijali – logistici), i J. P. (raniji član uprave tuženika) te je i saslušan zastupnik po zakonu tužitelja J. Č.. Uz to pročitana je sva dokumentacija koja je po strankama dostavljena u ovaj spis.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži naknadu štete od tuženika.

8. Činjenično između parničnih stranka nije sporno da su se iste tijekom 2013. i 2014. nalazile u ugovornom odnosu u kojem je tuženik prodavao tužitelju HDPE cijevi raznih dimenzija odnosno između parničnih stranaka nije sporno da su iste bile u ugovornom odnosu iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) – ugovor o kupoprodaji – pri čemu se tuženik kao prodavatelj obvezao tužitelju kao kupcu predati stvar u vlasništvo, a tužitelj kao kupac se obvezao tuženiku kao prodavatelju platiti cijenu.

9. Tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete vezano za cijevi koje su u računima tuženika specificirane kao "artikl 3850236503557 cijev tlačna kanal.PE100 S20 355x8,7 pal.crna" budući da tuženik tužitelju nije isporučio cijevi navedenih karakteristika odnosno cijevi koje su proizvedene od materijala PE100 već cijevi proizvedene od materijala Tipelin BA550-123. Sporne isporuke vezane su za slijedeće račune izdane po tuženiku:

- račun broj 3725/VP1/1-147 300213 od 29. listopada 2013. sa 492 m spornih cijevi (list 11 spisa),

- račun broj 4101/VP1/1-147 300263 od 29. studenoga 2013. sa 216 m spornih cijevi (list 16 spisa),

- račun broj 4141/VP1/1-147 300272 od 03. prosinca 2013. sa 288 m spornih cijevi (list 20 spisa),

- račun broj 259-01-91 od 10. veljače 2014. sa 504 m spornih cijevi (list 24 spisa),

- račun broj 509-01-91 od 11. ožujka 2014. sa 48 m spornih cijevi (list 32 spisa),

- račun broj 524-01-91 od 12. ožujka 2014. sa 450 m spornih cijevi (list 36 spisa),

- račun broj 596-01-91 od 19. ožujka 2014. sa 180 m spornih cijevi (list 40 spisa),

- račun broj 887-01-91 od 11. travnja 2014. sa 504 m spornih cijevi (list 44 spisa).

10. Nesporno je, nadalje, da tuženik vezano za citirane račune nije isporučio cijevi proizvedene od materijala koji je naveden u računima odnosno isporučene cijevi nisu bile proizvedene od materijala PE100 već su bile proizvedene od materijala Tipelin BA550-13. Da isporučene cijevi nisu bile proizvedene od materijala koji je specificiran u samim računima proizlazi i iz analize koju je proveo sam tuženik, a koje rezultate je dostavio tužitelju zajedno sa mailom od 07. svibnja 2014. (listovi 64 do 68 spisa).

11. Tužitelj u tijeku postupka, u bitnome, pojašnjava da je sporne cijevi iz predmetnih računa upotrebljavao za izradu svojeg proizvoda i to izradu karting barijera koje je u konačnici ugrađivao na karting staze te tužitelj ističe da mu je šteta nastala iz razloga što su karting barijere koje je izrađivao iz spornih cijevi pucale na visokim temperaturama uslijed udaraca karting vozila u barijere.

12. Prema mišljenju suda tuženik je odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju već zbog same činjenice da tužitelju kao kupcu nije isporučio cijevi onakve kakve je deklarirao u samim računima. Uz navedeno u dokaznom postupku utvrđeno je i da je u svim ponudama i otpremnicama koje je sastavljao tuženik, a koje se odnose na predmetne račune, sporne cijevi deklarirao kao "cijev tlačna kanal.PE100 S20 355x8,7 pal.crna" (listovi 13, 14, 17, 26, 27, 28, 33, 38, 39, 41, 46, 453, 454, 455 spisa). Isto tako tužitelj je u spis dostavio i svoje narudžbe iz kojih je, također, vidljivo da tužitelj naručuje cijevi "PEHD cef D 355x8,7 PE100 S20 black" (listovi 456 do 459 spisa).

13. Naime, sud primarno ističe da je svaki prodavatelj odgovoran za materijalne nedostatke prodane stvari. Navedena odgovornost normirana je u čl. 400. st. 1. ZOO-

a gdje je određeno da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Imajući u vidu ovu zakonsku odredbu sud smatra da postoji tuženikova odgovornost za predmetne materijalne nedostatke budući da je tuženik morao imati saznanja o tome da su predmetne sporne cijevi izrađivane od materijala Tipelin BA550-13, a ne od materijala PE100 kako je to specificirano u računima koji su izdani od tuženika.

14. U čl. 401. st. 1. ZOO-a određeno je da materijalni nedostaci, između ostalih situacija, postoje i ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata (točka 2.), ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene odnosno propisane (točka 3.) te kada je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti (točka 4.).

15. Sud smatra da u ovom predmetu postoje materijalni nedostaci iz citiranog čl. 401. st. 1. t. 2, 3 i 4 ZOO-a.

16. Vezano za čl. 401. st. 1. t. 2. ZOO-a ističe se da je u dokaznom postupku sud utvrdio da je tuženik kao prodavatelj imao saznanja već prilikom zasnivanja poslovne suradnje da tužitelj predmetne cijevi koristi za posebnu namjenu, tj. da iste koristi za proizvodnju svojeg daljnjeg proizvoda (karting barijere). Da je tome tako sud zaključuje iz mail korespondencije koja je vršena 20. veljače 2013. (list 10 i spisa) između J. Č. (zastupnik po zakonu tužitelja i ranije društva 360 K. A. d.o.o.) i Z. P. (zaposlenik tuženika), a gdje je jasno navedeno da se tuženik obavještava da je "na osnovi cijevi D355 prototip uspio te da je ovakva cijev primjerena za tužiteljevu aplikaciju". Isto tako na ročištu za glavnu raspravu saslušani su zaposlenici tuženika Z. P. i B. P. koji su jasno izjavili da je g. J. Č. prilikom zasnivanja poslovnog odnosa tražio uzorak cijevi profila 355 koji mu je potreban radi daljnje obrade. Svjedokinja B. P. decidirano je izjavila da je g. J. Č. došao u firmu te da mu je urečen određeni uzorak cijevi te je nakon nekoliko dana javljeno da sastav cijevi odgovara te da je tako počela suradnja između stranaka. Imajući u vidu navedeno sudu nije prihvatljiv stav tuženika da tuženik nije imao saznanja da je tužitelju predmetna cijevi potrebna za posebnu uporabu.

17. Ovdje valja istaknuti da, prema mišljenju suda, činjenica da je vezano za prve isporuke predmetnih cijevi poslovna suradnja vršena između tuženika i društva 360 K. A. d.o.o. nije od utjecaja na zaključak suda da je tuženik imao saznanja o posebnoj uporabi cijevi od strane tužitelja. Naime, iz dokaznog postupka jasno je da

je suradnja između parničnih stranaka nastavak prvotne suradnje između tuženika i društva 360 K. A. d.o.o. Posebno se ističe, a što je decidirano potvrdila i svjedokinja B. P., da je tužitelj čak izvršio podmirenje dugova koje je društvo 360 K. A. d.o.o. imalo prema tuženiku s osnova kupoprodajne cijene predmetnih cijevi.

18. Vezano za čl. 401. st. 1. t. 3. ZOO-a sud ističe da je u dokaznom postupku utvrđeno da je između stranaka bilo ugovoreno da je tuženik dužan kao prodavatelj tužitelju isporučiti cijevi proizvedene upravo od materijala PE100. To je vidljivo primjerice iz mail komunikacije od 10. siječnja 2014. (list 21 spisa) koja je vršena između zastupnika po zakonu tužitelja J. Č. i zaposlenika tuženika B. P. i Z. P. Isto tako, i ovdje se apostrofira da je tuženik u svim svojim ponudama i računima sporne cijevi specificirao kao tlačne cijevi proizvedene od materijala PE100. Shodno tome za sud nije prihvatljiv sadašnji stav tuženika da između stranaka nije usuglašeno da bi sporne cijevi trebale biti proizvedene upravo od materijala PE100.

19. Vezano pak za čl. 401. st. 1. t. 4. ZOO-a sud ističe da je u dokaznom postupku utvrđeno da je poslovna suradnja zaista započela na način da je J. Č. (zastupnik

po zakonu prvotno društva 360 K. A. d.o.o., a kasnije i tužitelja) tražio uzorak predmetne sporne cijevi te je tuženiku decidirano dano do znanja da tužitelj želi kupovati cijevi koje su proizvedene upravo od materijala od kojeg je i proizvedena i cijev uzorak. To je opet vidljivo iz e-maila od 20. veljače 2013. (list 10 spisa) i e-maila od 10. siječnja 2014. (list 21 spisa). Ovdje sud želi istaknuti da je svjedok Zdravko Poštenik prilikom saslušanja izjavio da je cijev uzorak promjera 355 bila cijev koja se koristi za kanalizaciju pri izradi šahtova te da je ista bila netlačna. Sud smatra da svjedok Z. P. ne iskazuje istinito budući da je taj dio iskaza u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom i to ponudama i računima vezanima za isporuku

predmetnih cijevi gdje su dakle cijevi specificirane kao tlačne proizvedene od materijala PE100.

20. Nadalje, budući da tužitelj ističe da mu je šteta nastala iz razloga što je cijevi koje je kupovao od tuženika koristio za izradu karting barijera koje su zbog sastava kupljenih cijevi pucale sud je u dokaznom postupku utvrđivao da li je do pucanja karting barijera došlo upravo iz tog razloga.

21. Tako je u dokaznom postupku provedeno vještačenje po vještaku za tehnologiju i primjenu plastičnih masa i to po stalnoj sudskoj vještakinji M. M.-M. s time da je održan i očevid na karting stazi u Z., Z. v., K. a. Z. U bitnome vještakinja je obvezana (rješenje suda poslovnog broja P-9/2017-26 od 27. studenoga 2019.) utvrditi prirodu i uzroke oštećenja na cijevima koje su u računima tuženika specificirane kao tlačne kanalske cijevi PE100 (kataloški broj artikla …) koje su tužitelju isporučivane u razdoblju od listopada 2013. pa do travnja 2014. i to usporedbom navedenih cijevi sa cijevima koje je tuženik isporučivao prije i nakon navedenog razdoblja te i utvrditi uzrok oštećenja na karting barijerama koje je izrađivao tužitelj iz cijevi koje je kupovao od tuženika. Ističe se da su na očevidu koji je održan u K. a. Z. bili prisutni zastupnici po zakonu tužitelja i tuženika kao i Z. P., svjedok u ovom postupku, a koji je zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja proizvodno tehničke službe te koji ima neposrednih saznanja vezano za cijevi koje su predmet spora. U bitnome na očevidu pregledana je od strane vještakinje karting staza te su i izuzeti uzorci karting barijera

koji su izrađeni od cijevi koje je tuženik prodavao tužitelju s time da se ističe da su se stranke usuglasile na samom očevidu vezano za uzorke karting barijera koje su izrađene od cijevi tuženika izrađenima od materijala PE100 i izrađenima od materijala Tipelin. U svom nalazu kojeg je vještakinja dostavila u spis primarno je vidljivo da je za svoju analizu koristila isključivo izuzete uzroke karting barijera vezano uz koje ne postoji spor između stranaka od koje vrste HDPE cijevi su proizvedene. Ističe se da je sud rješenjem poslovnog broja P-9/2017-45 od 03. lipnja 2020. odlučio da za potrebe provedbe predmetnog vještačenja će se i provesti potrebna laboratorijska ispitivanja po Fakultetu strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije iz Zagreba.

22. Nalaz i mišljenje vještakinje M. M.-M. dostavljen je u spis 13. srpnja 2020. iz kojeg u bitnome proizlazi da su provedena potrebna laboratorijska ispitivanja izuzetih uzoraka karting barijera i to, kako je već ranije istaknuto, uzorka karting barijere sa cijevima proizvedenima od polimera HDPE PE100, tip BorSafe HE3490 LS- H (taj uzorak karting barijere nije imao oštećenja) i uzorka karting barijere sa cijevima proizvedenima od polimera HDPE tip Tipelin BA550-13 (taj uzorak karting barijere imao je vidljiva oštećenja u vidu napuknuća). U nalazu vještakinja je detaljno navela koja su osnovna svojstva svakog pojedinog polimera te je i izvršena usporedba fizikalnih i toplinskih svojstava izvršenih laboratorijskih ispitivanja. Vezano za ranije istaknuti osnovni zadatak vještakinje ističe se da je u svom nalazu vještakinja u konačnici dala svoje mišljenje te je tako istaknula da je nesporno utvrđeno da je tuženik za proizvodnju PEHD cijevi u razdoblju 2013. do 2014. upotrebljavao dva tipa HDPE polimera i to bimodalni HDPE BorSafe HE3490 LS-H proizvođača Borealis (tzv. PE100) i HDPE kopolimer sa heksenom tip Tipelin BA550-13 (tzv. HDPE u primarnom obliku za puhanje šupljih tijela) proizvođača M. G. Nadalje, laboratorijskim ispitivanjem izuzetih uzoraka karting barijera potvrđeno je da su barijere sa oštećenjima izrađene od cijevi koje su proizvedene od materijala Tipelin BA550-13, a barijere bez oštećenja izrađene od cijevi koje su proizvedene od materijala BorSafe HE3490 LS-H (PE100). Završni zaključak vještakinje je da je uzrok oštećenja na karting barijerama koje je izrađivao tužitelj upotreba neodgovarajućeg HDPE polimera od kojeg su izrađene cijevi za karting barijeru te i vještakinja ističe da HDPE smjesa dobivena od osnovnog polimera Tipelin BA550-13 i koncentrata čađe nema homogenu raspodjelu apsorpcije udara, čvrstoću, krutost i traženu visoku otpornost na pojavu pukotina i naprezanja koja svojstva posjeduje bimodalni tip HDPE (tzv. PE100), a koja su mehaničko fizička svojstva nužna za izradu karting barijera koje su izložene snažnim udarima go-kart vozila.

23. Vještakinja M. M.-M. saslušana je i na ročištu za glavnu raspravu i to nakon što su joj prethodno dostavljena očitovanja stranaka dana na njezin nalaz i mišljenje. Prilikom iskaza na ročištu vještakinja se decidirano izjasnila da cijevi koje se izrađuju od materijala Tipelin BA550-13 se ne mogu deklarirati kao tlačne cijevi te je isto tako decidirano izjavila da tužiteljev način zavarivanja i obrade cijevi koje su izrađene od tog materijala nije utjecao na bilo koji način na nastanak predmetnih oštećenja, a to iz razloga što su oštećenja isključivo nastala zbog karakteristika materijala Tipelin BA550-13 odnosno niske apsorpcije udarne energije.

24. Sud ističe da u cijelosti prihvaća zaključke vještakinje M. M.-M.

Naime, sud je u cijelosti povjerovao nalazu i mišljenju sudske vještakinje uzimajući u obzir i saslušanje vještakinje na ročištu kojom prilikom se vještakinja detaljno očitovala u povodu tuženikovih prigovora na vještvo, a sve to iz razloga što je nalaz i mišljenje izrađen stručno, precizno, detaljno, logično, konzistentno i u skladu s priloženim ispravama, te posve u okviru detaljno postavljenih zadataka vještačenja. Ističe se da je tuženik u svom podnesku od 29. rujna 2020. iznio svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje te da se vještakinja na ročištu očitovala te i u povodu tuženikovih prigovora iznijela stručne i logične razloge zašto prigovore smatra neutemeljenima te i jasno iznijela stav da u cijelosti ostaje kod podnesenog nalaza i mišljenja. Stoga sud činjenično utvrđuje da je do pucanja tužiteljevog proizvoda (karting barijere) došlo upravo zbog korištenja tuženikovih cijevi koje su izrađivane od materijala Tipelin Ba- 550-13 te da do pucanja ne bi došlo da je tuženik tužitelju isporučio cijevi koje bi bile proizvedene od materijala PE100.

25. Završno se ističe da prema čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostataka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor, a prema st. 2. u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

26. Imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a sud, dakle, zaključuje da je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala zbog činjenice da je tužitelj za izradu svojih karting barijera koristio cijevi koje je kupovao od tuženika te koje nisu imale one karakteristike koje su bile navedene kako u narudžbama tužitelja tako i u ponudama tuženika te i konačno u računima koje je tuženik izdavao kao prodavatelj cijevi.

27. Slijedom cjelokupne argumentacije sud je u izreci ove međupresude utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu zbog materijalnih nedostataka prodane stvari te je i odlučeno da će se zastati sa raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva do pravomoćnosti međupresude. U tom naknadnom postupku sud će detaljno ispitati da

li tužitelj ima pravo na cjelokupni iznos tražene štete odnosno da li je svaki iznos štete u uzročno posljedičnoj vezi sa tuženikovom isporukom cijevi te i da li eventualno postoji doprinos tužitelja nastanku štete, a koji prigovor je od strane tuženika, također, istaknut u odgovoru na tužbu.

U Varaždinu 27. svibnja 2022.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove međupresude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se međupresuda objavljuje,

ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena

o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa međupresude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu

Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika