Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj:3 K-60/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Nevenke Šimić, u kaznenom predmetu oštećenika kao tužitelja T. D., zastupanog po opunomoćenici A. B., odvjetnici iz Z., protiv 1. optuženika J. Ž. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona, nakon javne rasprave održane 25. svibnja 2022., u nazočnosti zamjenskog opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, odvjetnika S. P. iz G., te 1. optuženika J. Ž. i 2. optuženika T. Ž., a odsutnosti branitelja 1. optuženika, odvjetnika D. G. iz K., 27. svibnja 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

1. optuženik J. Ž., OIB …, sin N. i M. Ž. r. Ž., rođen ... u O., sa prebivalištem u O., državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, udovac, otac dvoje punoljetne djece, pismen, sa završenom srednjom školom, sa mjesečnom mirovinom od 3.300,00 kuna, vojsku služio u Kruševcu, sudionik Domovinskog rata, čin narednika, nositelj spomenice Domovinske zahvalnosti, vlasnik osobnog automobila marke "Peugeot" proizvedenog 2006., vlasnik kuće i zemlje na adresi prebivališta, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je, dana 6. rujna 2017. oko 08:35 sati, u mjestu P., grad O., nakon što je stao pred vozilo kojim je upravljao T. D. držeći u ruci predmet nalik na šipku, prišao sa lijeve strane vozila u kojem je sjedio T. D. i hvatajući za kvaku vozila rekao mu "izađi van, jebem ti kruh, koštati će te, neće ti biti lako, samo ti snimaj, badava ti je to, more ti snimat ako će ti i dragi Bog, jebe mi se za tebe i kameru, oću sigurno, zapamtit ćeš", a koje riječi su kod T. D. izazvale osjećaj ugroženosti i bojazni,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11).

III. Na temelju članka 139. stavak 1. KZ/1, 1. optuženik J. Ž. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, 1. optuženiku J. Ž. se izriče uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 1(jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08, 1. optuženik J. Ž. je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegove opunomoćenice, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

Na temelju članka 453. ZKP/08,

2. optuženik T. Ž., OIB …, sin J. i F. Ž. r. B., rođen ... u G., s prebivalištem u O., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom smjer elektromehaničar, zaposlen, vlasnik obrta sa sjedištem u L. L. bb, sa mjesečnim prihodima od oko 4.000,00 kuna, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, vlasnik osobnog automobila marke Audi A4 proizvedenog 2015., bez nekretnina u vlasništvu, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

VI. da bi, dana 6. rujna 2017. oko 10,05 sati, u mjestu P., grad O., prišao vozilu u kojem je sjedio T.D., držeći u ruci metalnu šipku i rekao istome "isprebijati ću te" a koje riječi su kod istoga izazvale osjećaj ugroženosti i bojazni za svoj život i život njegove obitelji,

VII. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

VIII. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08, tužitelj T. D. dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 800,00 kuna, te nužne izdatke 2. optuženika T. Ž., o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

Obrazloženje

1. Rješenjem ODO u Gospiću, posl.br. K-DO-242/17 od 29.01.2018. (list 85-88 priklopljenog spisa K-DO-242/17), odbačena je kaznena prijava protiv J. Ž. i T.Ž. radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećenik kao tužitelj T. D., zastupan po opunomoćenici A. B., odvjetnici iz Z., optužnicom od 15. veljače 2018., potvrđenom rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Kž-83/2020 od 28. travnja 2020. (str. 18-20, 25-26 spisa), teretio je 1. optuženika J. Ž. i 2. optuženika T. Ž. za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisanog i kažnjivog članku 139. stavak 2. KZ/11.

3. Pozvani na očitovanje o optužbi, na raspravi održanoj 25. svibnja 2022. (str. 44 spisa), 1. optuženik J. Ž. i 2. optuženik T. Ž. su iskazali kako se ne smatraju krivima za kazneno djelo stavljeno im na teret optužnicom.

4. Oštećenik kao tužitelj T. D. imovinskopravni zahtjev prema 1. i 2. optuženicima nije postavio (str. 44 spisa).

5. U dokaznom postupku ispitan je oštećenik kao tužitelj T. D. u svojstvu svjedoka (str. 45-46 spisa), reproducirana je DVD snimka nadzornih kamera (priklopljeni spis ODO, str. 9 istoga) i DVD snimka zvučnog zapisa sa mobitela oštećenika, (priklopljeni spis ODO, str. 6. istoga), izvršen je uvid u analize videozapisa i zvučnog zapisa (priklopljeni spis ODO, str. 78-80) te u cjelokupni priklopljeni spis ODO u Gospiću, posl.br. K-DO.242/17.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja 1. i 2. optuženika, izvršen je uvid u iz izvode iz kaznene i prekršajne evidencije za iste (str. 39-42 spisa).

6. Pozvan radi ispitivanja, 1. optuženik J. Ž. je iskazao (str. 47-48 spisa) kako dana 6.9.2017. nije prijetio T. D. da će ga ubiti i pobiti njegovu obitelj. Kako je iskazao, tog dana je zaustavio T. D. zato što isti konstantno na njegovom zemljištu, kroz koje ima samo pravo služnosti puta, oko puta kosi i šprica travu otrovom, što nema pravo. Kad je to jutro vidio da je opet kosio i špricao otrovom travu na njegovom zemljištu, čekao da se vrati iz grada kako bi ga zaustavio i opet upozorio da to ne čini. Kako je iskazao, tužitelj sigurno ne osjeća nikakav strah jer ga je već i ranije upozoravao da ne kosi i ne šprica travu na zemlji na kojoj ima samo služnost puta, ali ga isti nije poslušao, a i nakon inkriminiranog događaja je toliko uplašen da i dalje kosi i šprica otrovom travu oko tog puta na kojem ima služnost prolaska Kako je 1. optuženik nadalje iskazao, tog dana kad je izašao ispred tužitelja, nije mu zaprijetio da će ubiti njega i njegovu obitelj, već mu je rekao ono što se i čuje na snimci, i to nezadovoljan time što po njegovoj zemlji šprica otrov. Nalazio se u garaži kad je tužitelj stigao u vozilu, pa je izašao pred njega noseći u ruci nekakav stari kišobran koji je namjeravao baciti, a ne nikakvu metalnu šipku. Tužiteljeve snimke se nije bojao jer mu nije prijetio, niti njemu niti njegovoj obitelji, i zato mu je i rekao da samo snima. Kako smatra, riječi koje mu je uputio, a koje se čuju na snimci, nisu prijeteće. Nakon ovog događaja, kad je tužitelj opet došao u njegovo dvorište kositi travu i špricati je otrovom, iako tuda ima samo pravo prolaska putem, pozvao je policiju ne želeći se tužitelju ni obratiti kako opet ne bi ispao optuženik, a tužitelj žrtva. Policija je bila kod tužitelja i rekla mu da to ne čini, da je to smetanje tuđeg posjeda, a njega su uputili da može podignuti kaznenu prijavu, ali se na to nije odlučio je tužitelj rekao da to više neće činiti.

1.optuženik J. Ž. je iskazao kako 2. optuženik T. Ž., njegov sin, također tog dana nije prijetio tužitelju, kako ga tereti, jer nije bio niti blizu kombi vozila u kojem je bio tužitelj. Naime, da se na snimci video nadzora vidi kako 2. optuženik prilazi, ali da se zapravo kreće ispred svoje kuće te ne dolazi sa nikakvom šipkom u rukama, niti bilo što prijeti, jer se vidi da nema nikakvog kontakta s tužiteljem niti s njim razgovara. Na posebno pitanje zamjenskog opunomoćenika tužitelja, 1. optuženik je odgovorio kako se sjeća da je stajao uz vozilo tužitelja, s tim što se ne sjeća da li je primio za kvaku vozačevih vrata, ali je tražio da izađe van iz vozila da pričaju.

Na upit tužitelja 1. optuženiku da li je mjesto gdje je on kosio travu u katastru navedeno kao put ili kao dvorište u vlasništvu 1. optuženika, 1. optuženik je odgovorio kako je on samovlasnik zemljišta na kome je put koji tužitelj može koristiti za dolazak do svoje kuće odnosno koristiti pravo služnosti. Na upit tužitelja da li je onda i on suvlasnik tog puta i da li može kositi travu oko toga puta, 1. optuženik je odgovorio kako je on vlasnik te zemljišnoknjižne čestice na kojoj je taj put na kojemu tužitelj ima pravo služnosti, tako da tužitelj na toj čestici nema pravo nikakve druge aktivnosti, osim prolaziti putem koji vodi preko iste.

Na upit sutkinje koliko je te prilike ukupno trajao njegov razgovor sa tužiteljem, 1. optuženik je odgovorio da je mogao trajati najviše 5 minuta. Na upit da li su razgovarali i prije nego što ga je tužitelj upozorio da sve snima, 1. optuženik je odgovorio da mu je prije toga samo rekao da ne dolazi u njegovo dvorište špricati travu otrovom. Taj njihov razgovor prije nego što je tužitelj rekao da ga snima je bio jako kratak. Na upit zašto misli da je tužitelj podnio neistinitu kaznenu prijavu, kako tvrdi, 1. optuženik je odgovorio da je to vjerojatno zbog toga što mu je rekao da taj put prolazi kroz njegovo dvorište i da tu ne dolazi kositi niti špricati travu otrovom.

5.1. Pozvan radi ispitivanja, 2. optuženik T. Ž. je iskazao (str. 48-49 spisa) kako dana 6.9.2017. nije bio u nikakvom kontaktu niti razgovoru sa tužiteljem, te da je u potpunosti neistinito da bi prišao njegovom vozilu sa metalnom šipkom i rekao mu da će ga isprebijati. Kako je iskazao, toga dana je izašao iz kuće i vidio kako njegov otac priča sa tužiteljem, i to je bilo sve. Približio se vozilu, ali mu nije prišao, a u tom trenutku razgovor između tužitelja i njegovog oca je i završio, pa se udaljio u pravcu njihove pilane. Kako je iskazao, ukoliko je tužitelj te prilike iz zatvorenog kombi vozila čuo da bi mu on uputio riječi da će isprebijati, onda bi to sigurno i snimio, odnosno čulo bi se na snimci jer je tužitelj sve snimao.

Na posebno pitanje sutkinje, 2. optuženik je odgovorio kako te prilike nije znao o čemu pričaju njegov otac i tužitelj, već mu je otac kasnije rekao što se dogodilo. Kad je izašao iz kuće i počeo se približavati kombiju nije čuo nikakve povišene glasove jer je u tom trenutku razgovor između 1. optuženika i tužitelja bio gotov. Otac mu je rekao da je zaustavio tužitelja zato što unatoč upozorenjima i nadalje dolazi na njihovo i šprica travu otrovom. Sud je 2021. riješio pravo služnosti, na način da T. D. ima pravo prolaziti preko njihove zemlje do svoje kuće. Zemlja je očevo vlasništvo tako da ne zna da li je tužitelj eventualno još 2017. pokrenuo postupak za priznaje prava služnosti ili bilo kakav drugi postupak.

6. Analizom iskaza 1. optuženika J. Ž. i 2. optuženika T. Ž., kako međusobno, tako i sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je 1. optuženik J. Ž. inkriminirane prilike svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, ali iz članka 139. stavak 1. KZ/11, dok je 2. optuženik T. Ž. oslobođen optužbe za kazneno djelo iz čl. 139. stavak 2. KZ/11, stavljeno mu na teret optužnicom.

7. Naime, u postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza 1. optuženika J. Ž., sukladnog snimci nadzorne kamere (spis K-DO-242/17, str. 9), kako je 6.9.2017., ali ne oko 10,05 sati, već oko 8,35 sati, što je nesporno utvrđeno reprodukcijom navedene snimke, kako je to onda sud i naznačio u činjeničnom opisu, 1. optuženik izašao pred vozilo kojim je upravljao tužitelj T. D., nakon čega je prišao sa lijeve strane vozila u kojem je sjedio tužitelj i uhvatio za kvaku vrata.

7.1. Također, već osnovom iskaza 1. optuženika J. Ž., te njemu sukladnog reproduciranog zvučnog zapisa sa mobitela tužitelja (spis K-DO-242/17, str. 6 spisa) i analize tog zvučnog zapisa, izvršene po nalogu ODO u postupku odlučivanja o osnovanosti podnesene kaznene prijave (spis K-DO-242/17, str. 80 spisa), na koje dokaze stranke nisu imale primjedbi, u postupku nije bilo sporno kako je 1. optuženik rekao tužitelju: "izađi van, jebem ti kruh, koštati će te, neće ti biti lako, samo ti snimaj, badava ti je to, more ti snimat ako će ti i dragi Bog, jebe mi se za tebe i kameru, oću sigurno, zapamtit ćeš".

7.2. Osnovom iskaza 1. optuženika J. Ž. i iskaza tužitelja T. D. ispitanog u svojstvu svjedoka (str. 45-46 spisa), suglasnih u tom dijelu, a kako je proizlazilo i iz iskaza 2. optuženika T. Ž., u postupku je bilo nesporno da je tužitelj istog dana, prije inkriminiranog događaja, kosio travu oko asfaltiranog puta, koji se nalazi na zk čestici u vlasništvu 1. optuženika J. Ž., pri čemu nije negirao da je znao i otrovom pošpricati travu odnosno korov na putu i oko njega, a što je sukladno i prikazanom na snimci videonadzora, u vidu tragova pokošene trave na asfaltiranom kolniku.

7.3. Osnovom iskaza 1. optuženika i snimke videokamere, sud je cijenio u postupku nesporno utvrđenim i da je upravo okolnost košnje trave oko navedenog puta, a na kojem je tužitelj znatno kasnije sudskim putem stekao pravo stvarne služnosti puta, što među strankama nije bilo sporno, utjecala na 1. optuženika J. Ž. da inkriminiranog dana izađe pred vozilo tužitelja, budući je sa snimke razvidno da 1. i 2. optuženik znatno prije nailaska tužitelja hodaju po putu i gledaju ostatke pokošene trave razbacane po kolniku, pa to čak i snimaju mobitelom.

8. Međutim, u odnosu na postupanje 1. optuženika J. Ž. inkriminirane prilike, u postupku je bilo sporno da li je isti tužitelju uputio i riječi: "majku ti jebem, ubit ću tebe i pobiti tvoju obitelj", kao i da li je inkriminirane prilike u ruci držao metalnu šipku, obzirom da je 1. optuženik negirao da bi tužitelju uputio te riječi kao i da bi nosio metalnu šipku, tvrdeći da je u ruci u tom trenutku imao neki stari kišobran, koji je iznio iz garaže, namjeravajući ga baciti.

9. Polazeći od videosnimke nadzorne kamere i analize iste (str. 9 i 77-78 spisa), na koje dokaze stanke nisu imale primjedbi, a sud ih je prihvatio kao vjerodostojne u cijelosti, ocjena je suda prvenstveno kako je 1. optuženik J. Ž. u 08:35 izašao ispred kombi vozila kojim je upravljao tužitelj, držeći u desnoj ruci neki predmet nalik na šipku ili uži kolac ili sl., što osnovom snimke nije moguće sa sigurnošću utvrditi, nakon čega tužitelj zaustavlja vozilo dok 1. optuženik cestom prilazi do vozačevih vrata i lijevom rukom hvata za kvaku vozila, koja vrata su očito bila zaključana, nakon čega komunicira sa tužiteljem, pri kojoj komunikacije podiže lijevu ruku uvis. Nadalje, osnovom istih dokaza, ocjena je suda kako je opisano obraćanje 1. optuženika tužitelju trajalo od 8:35:01 do 8:35:40 sati, dakle 40 sekundi, dok je od izlaska 1. optuženika ispred vozila do njegovog prilaska vozačevim vratima prošlo vrijeme od par sekundi, za koje vrijeme je 1. optuženik hodao cestom do vozačevih vrata vozila.

9.1. Slijedom izloženog, a cijeneći i sadržaj reproduciranog zvučnog zapisa izuzetog sa mobitela tužitelja i analizu istog (spis ODO, str. 6 i 30 spisa), a na koji dokaz stranke također nisu imale primjedbi, a sud ga je prihvatio kao vjerodostojan, ocjena je suda kako se osnovom svih provedenih dokaza sa sigurnošću moglo utvrditi samo da je 1. optuženik te prilike tužitelju rekao "izađi van, jebem ti kruh, koštati će te, neće ti biti lako, samo ti snimaj, badava ti je to, more ti snimat ako će ti i dragi Bog, jebe mi se za tebe i kameru, oću sigurno, zapamtit ćeš", ali ne i da bi mu rekao: "majku ti jebem, ubit ću tebe i pobiti tvoju obitelj".

9.2. Naime, premda je tužitelj u optužnici ustvrdio da mu je 1. optuženik nakon što je stao pred vozilo rekao : "majku ti jebem, ubit ću tebe i pobiti tvoju obitelj", dakle, prije nego što je došao da vozačevih vrata vozila i rekao mu riječi navedene u izreci presude, ocjena je suda kako to provedenim dokazima nije nesporno utvrđeno, te da se navodi samog tužitelja ispitanog u svojstvu svjedoka ne mogu prihvatiti kao nesporno vjerodostojni. Naime, sud je imao u vidu vrijeme koje je proteklo od izlaska 1. optuženika ispred vozila do njegovog dolaska do vrata vozača, te da sa snimke nije razvidno da bi 1. optuženik kroz to kratko vrijeme bilo što gestikulirao prema tužitelju, za razliku od onog što je uslijedilo nakon dolaska 1. optuženika do vozačevih vrata vozila, kada je nesporno već i osnovom snimke videonadzora, premda ista nema ton, kako se 1. optuženik obraća tužitelju i pri tome gestikulira, podižući ruku uvis tijekom obraćanja istome.

Nadalje, ocjena je suda kako je tužitelj u optužnici i iskazu ustvrdio i da je 1. optuženik te prilike u ruci držao metalnu šipku odnosno metalnu rebrastu šipku, pri čemu ni iz videosnimke niti iz njene analize to ne proizlazi kao nesporno, a pored toga iz zvučnog zapisa i njegove analize kao nesporno proizlazi da je tužitelj u vrijeme događaja, nepoznatoj ženskoj osobi koju je nazvao rekao (priklopljeni spis ODO, str. 80 istoga): "Evo susjed izašal tu sa šćapom", dakle da je 1. optuženik izašao sa štapom, a ne sa metalnom šipkom kako je potom navedeno u optužnici.

10. Slijedom svega izloženog, sud je cijenio kako je dokazima provedenim u postupku nesporno utvrđeno da je 1. optuženik J. Ž. dana 06. rujna 2017., oko 08.35 sati, kako je naznačio u činjeničnom opisu, u mjestu P., nakon što je stao pred vozilo kojim je upravljao T. D., držeći ruci predmet nalik na šipku, kako je to isto sud naznačio u činjeničnom opisu, prišao sa lijeve strane vozila u kojem je sjedio T. D. i hvatajući za kvaku vozila istome rekao:" izađi van, jebem ti kruh, koštati će te, neće ti biti lako, samo ti snimaj, badava ti je to, more ti snimat ako će ti i dragi Bog, jebe mi se za tebe i kameru, oću sigurno, zapamtit ćeš".

10.1. Po ocjeni suda, navedene riječi koje je 1. optuženik te prilike uputio T. D., pri čemu je u desnoj ruci držao točno neutvrđeni predmet, nalik na šipku, a lijevu ruku podignuo uvis, u prijetećoj gesti, a imajući u vidu njihove narušene susjedske odnose, u svom cjelokupnom kontekstu, a pogotovo riječi "koštati će te, neće ti biti lako, zapamtit ćeš", su svakako bile riječi kojima je 1. optuženik J. Ž. zaprijetio T. D. nekim zlom, kako bi ga ustrašio i uznemirio, a koje su nesumnjivo kod istoga izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost, što jasno proizlazi iz okolnosti što je T. D. neposredno po događaju pristupilo u policijsku postaju i prijavio prijetnju.

11. Slijedom svega izloženog, sud je cijenio u postupku nesporno utvrđenim da je 1. optuženik J. Ž., sa izravnom namjerom, kao odrasla osoba nesumnjivo svjestan obilježja djela, ali očito želeći njihovo ostvarenje, inkriminiranog dana ozbiljno zaprijetio T. D. nekakvim zlom, s ciljem da ga ustraši, a što je kod T. D. izazvalo osjećaj ugroženosti i bojazni, čime su u postupanju 1. optuženika J. Ž. ostvarena bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11, kako je to sud zakonski i pravno označio u izreci presude, budući nije vezan pravnom oznakom djela iz optužnice.

12. Naime, kazneno djelo prijetnje postoji i onda kad počinitelj nema namjeru ostvariti je, odnosno bitno je da su prijeteće riječi takve da su s obzirom na konkretne okolnosti objektivno bile prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

Obzirom da je inkriminirane prilike oštećenik T. D. od svog susjeda J. Ž., sa kojim nije u dobrim odnosima, primio riječi navedene u izreci presude, koje su nesumnjivo predstavljale prijetnju kakvim zlom, pri čemu je 1. optuženik u ruci držao i predmet nalik na šipku i prema njemu prijeteći gestikulirao, cijeni se da bi u takvim okolnostima izgovorene prijeteće riječi kod svake prosječne osobe izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti, a što je očito osjetio i sam oštećenik, nesumnjivo ih shvativši ozbiljno, budući je u odmah reagirao pozivanjem policije i potom podnošenjem kaznene prijave zbog kaznenog djela prijetnje.

13. Sud je u ovom dijelu cijenio i kako se kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11 progoni po privatnoj tužbi, ali i da je člankom 61. stavak 3. ZKP/08 pripisano, ukoliko je žrtva podnijela kaznenu prijavu a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, da će se prijava smatrati kao pravodobna privatna tužba ako je podnesena u roku propisanom za privatnu tužbu, a što je riječ u ovom slučaju, tako da po ocjeni suda nije bilo pravnih zapreka, sukladno utvrđenom u postupku, 1. optuženika J. Ž. oglasiti krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11.

14. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, sud je na strani 1. optuženika J. Ž. olakotnim cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost (str. 34-i 39 spisa), kao i okolnost da se radi o ocu dvoje djece i odlikovanom sudioniku Domovinskog rata, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Obzirom na vrstu i visinu kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. KZ/11, te utvrđene okolnosti na strani optuženika, koje utječu da kazna za istog po vrsti i mjeri bude lakša, ocjena je suda kako je osuda 1. optuženika J. Ž. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, primjerena težini djela i utvrđenim olakotnim okolnostima, te da je osnovano očekivati da će se takvom vrstom i mjerom kazne kod do sada neosuđivanog optuženika u cijelosti ostvariti ciljevi specijalne prevencije, utjecajem na istog da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti kaznenih djela.

15. Imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nije postavljen, pa o istom nije niti odlučivano.

16. Budući je oglašen krivim, 1. optuženik je osuđen i na naknadu troška kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kuna, čija visina je određena obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike 1. optuženika, koji trošak je 1. optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegove opunomoćenice, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

U odnosu na oslobađajući dio

17. U odnosu na 2. optuženika T. Ž. kojem je optužnicom također stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način da bi 06.09.2017.g., oko 10,05 sati u mjestu P., prišao vozilu tužitelja, držeći u ruci metalnu šipku i rekao mu "isprebijat ću te", dakle ozbiljno mu prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, ocjena je suda kako provedenim dokazima u postupku nije dokazano da bi isti počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo.

18. Naime, 2. optuženik je negirao počinjenje djela stavljenog mu na teret optužnicom, a po ocjeni suda, provedenim dokazima, i to snimkom nadzorne kamere (spis ODO, str. 9) i provedenom analizom iste, suprotno navodima tužitelja, u postupku nije dokazano niti da je 2. optuženik držao u ruci metalnu šipku, niti da bi tužitelju uputio bilo kakve, pa tako i navedene prijeteće riječi.

Naprotiv, iz navedenih dokaza proizlazi da je 2. optuženik T. D. na lice mjesta došao sa stražnje strane vozila u 08:35:34 sati, pri čemu iz snimke nije vidljivo, niti to proizlazi iz izvršene analize iste, da bi isti bilo što nosio u rukama, s tim što je iz snimke vidljivo da isti na mjestu događaja komunicira samo sa 1. optuženikom J. Ž., nakon čega obojica u 08:35:41 odlaze, a tužitelj pokreće svoje vozilo. Također, ocjena je suda kako ni iz snimke zvučnog zapisa (spis ODO, str. 6), iako je tužitelj nazvao nepoznatu žensku osobu, kojoj je rekao za probleme sa 1. optuženikom, koji je izašao pred njegovo vozilo, kojeg i snima, istoj niti u jednom trenutku ne govori ništa vezano za 2. optuženika T. Ž., već razgovor i snimanje završava riječima da ide zvati policiju.

19. Dakle, ocjena je suda kako navodi optužnice odnosno navodi oštećenika kao tužitelja nisu potvrđeni dokazima provedenim u postupku, već su im u dijelovima čak i proturječni, odnosno da na temelju dokaza koji su izvedeni na raspravi nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je 2. optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom, slijedom čega je isti oslobođen optužbe, sukladno članku 453. točka 3. ZKP/08.

20. Imovinskopravni zahtjev prema 2. optuženiku u postupku nije postavljen, pa o istome nije niti odlučivano.

21. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08, tužitelj T. D. dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 800,00 kuna, čije visina je određena prema složenosti i trajanju postupka te njegovim imovinskim prilikama, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke 2. optuženika, o kojima se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko 2. optuženik u zakonskom roku zatraži njihovu naknadu.

U Gospiću 27. svibnja 2022.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Opunomoćenica ošt. kao tužitelja, odvj. A. B., Z.

2. 1. opt. J. Ž., .

3. Branitelj 1. opt., odvj. D. G., K.

4. 2. opt. T. Ž., P.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Nevenka Šimić