Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-130/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenog od suca Ivana Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ivana Runtića i Ružice Krstonošić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u O. broj: K-DO-868/2015. od 14. listopada 2015., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika iz O. V. R., opt. Z. Đ. i branitelja opt. S. M., odvjetnika iz O., dana 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Sukladno članku 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – nastavno: ZKP/08)

Opt. Z. Đ., zvan P., OIB:, sin S. i M. r. V., rođen. u J. s prebivalištem u J., I. L. R. 16, s boravištem u S., R.-K.-S.. 11, S. N., državljanin RH, radnik, sa završenom osnovnom školom, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece starosti 27, 26 i 12 godina, vojsku služio, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, zaposlen u t. d. B. G., S. s plaćom od oko 2.100,00 eura, razveden, izvanbračna supruga zaposlena, osuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

1. točno neutvrđenog dana krajem mjeseca svibnja 2015., u noćnim satima, na poljskom putu u blizini mjesta S., u kombi vozilu NN reg. oznake, vlasništvo okrivljenika, nakon što mu je oštećena M. S., s kojom ima zajedničko mlt. dijete, rekla da s njim želi prekinuti vezu te izašla iz vozila kako bi otišla kući, rekao joj da će ju razbiti i da uđe u vozilo, nakon čega je u nakani da zadovolji svoj spolni nagon, skinuo sa nje odjeću iako je ona plakala i govorila mu da ne želi s njim imati spolni odnos te unatoč njezinim molbama, legao na nju i svojim penisom prodro u njezinu vaginu i s njom spolno općio,

dakle da bi, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2. točno neutvrđenog dana krajem mjeseca lipnja 2015., u noćnim satima, na poljskom putu u blizini mjesta Sudaraš, u kombi vozilu NN reg. oznake, vlasništvo okrivljenika, nakon što mu je oštećena M. S., s kojom ima zajedničko mlt. dijete, ponovila da s njim želi prekinuti vezu, tome se usprotivio te inzistirao da imaju spolni odnos, pri čemu noj nije dopustio da izađe i da ode kući, pa iako je ona plakala i govorila mu da ne želi s njim imati spolni odnos i da ju pusti, u nakani da zadovolji svoj spolni nagon, skinuo sa nje odjeću te unatoč njezinim molbama, legao na nju i svojim penisom prodro u njezinu vaginu i s njom spolno općio,

dakle da bi, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. KZ/11 u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci opt. Z. Đ. i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u O. broj: K-DO- 868/2015. od 14. listopada 2015. optužen je opt. Z. Đ., zbog kaznenih djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe opt. Z. Đ. je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su opt. Z. Đ., ošt. M. S., svjedoci A. S. i M. P., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju optuženika s DVD snimkom, reproduciran je DVD medij s fotografijama SMS poruka i snimkom spolnog odnosa na mobilnom uređaju.

4. Opt. Z. Đ. u obrani je naveo da nije kriv za kaznena djela za koja je optužen, jer se ne radi o tome da je imao sa oštećenom spolni odnos bez njenog pristanka, već su ti spolni odnosi bili dobrovoljni i posljedica su njihove dugogodišnje veze u kojoj su dobili dijete. Njihova veza je trajala 12 godina i nelogično je da bi ju silovao u dva navrata, a zatim da su imali dobrovoljno spolne odnose i to mnoštvo njih. S obzirom da je oštećena u podnesku navela da samo oni znaju što se dogodilo, optuženi potvrđuje te njene navode tvrdeći da oštećena dobro zna što se dogodilo i da zato ne želi doći na sud i iskazivati o svemu. Inače, čuju se telefonom i kontaktiraju u vezi zajedničkog djeteta, iako sada oboje imaju nove obitelji. Napomenuo je da su imali spolni odnos nekih mjesec dana prije srpnja 2019. kada se oštećena udala, pa nema smisla njena tvrdnja da ju je silovao krajem mjeseca svibnja i lipnja 2015. Smatra da je kazneni postupak u vezi ova dva djela utemeljen na neistinitim navodima oštećenice, odnosno njenoj lažnoj prijavi. Potvrđuje da je oštećenoj prijetio da će reći njenim roditeljima da je imala više abortusa iz veze s njim, jer je bio ljubomoran kada je saznao da se ona s nekim viđa i dopisuje. Kasnije je saznao da je oštećena u vezi sa bratićem M. P.. Smatra da je upravo M. P. osoba koja je nagovorila oštećenicu da ga lažno prijavi za silovanje.

5. Treba reći da u ponovljenom postupku ošt. M. S. nije pristupila na sud, već se podneskom (stranica 250. do 251. spisa) obratila sudu navodeći da nema pravo na godišnji odmor i ne može doći iz N. u O. na suđenje, te je naglasila da je već dala svoje iskaze u policiji i ranije na sudu od kojih izjava ne želi odstupati. Navela je da se u međuvremenu razboljela i da joj je ozbiljno narušeno zdravlje, te da je svjesna da je nakon toliko proteka vremena od događaja "suđenje za silovanje izgubljen slučaj", te da jedino optuženik i ona znaju "jako dobro što se dogodilo te kobne večeri". Oštećenica je dostavila sudu medicinsku dokumentaciju (stranica 174. do 175. spisa) iz koje proizlazi da boluje od aktualnog sindroma preopterećenja koje prelazi njezine snage (suprug joj je 2017. nakon zastoja srca reanimiran, te se brine oko malog djeteta), pa nije u stanju da redovito putuje na tako dalek put do O.. Prema mišljenju liječnika to se od nje ubuduće ne može zahtijevati. Osim navedenog, iz predmeta je vidljivo da je oštećena u tri navrata (11. prosinca 2017., 26. ožujka 2018. i 29. siječnja 2019.) slala podneske kojima opravdava svoje izostanke navodeći da joj predstavlja veliki problem dolazak iz N. na sud u Hrvatsku, jer je lošeg zdravstvenog stanja, a i suprug joj je na bolovanju, te se brine za malo dijete.

6. Zato je sud pročitao oba iskaza oštećene M. S. P. i to onaj iz ODO-a u O. od 5. listopada 2015., kao i s rasprave od 20. srpnja 2018. Tako je utvrđeno da je oštećena iskazala da je u prosincu 2003. upoznala optuženika i stupila s njim u dugogodišnju vezu koja je trajala oko 12 godina s prekidima. U vezi se rodilo njihovo zajedničko dijete, sin M.. U početku veze viđali su se često, a pri kraju otprilike jednom tjedno. Sva njihova viđanja podrazumijevala su spolni odnos, nikada nije bilo bez spolnog odnosa. U tom razdoblju šest puta je ostala trudna i imala je pet pobačaja. Optuženik nikada nije koristio zaštitu, a ona ponekad. Na početku veze susreti su se događali na obostranu inicijativu, a pred kraj veze uglavnom na pritisak optuženika. Nikada nisu formalno živjeli zajedno, jer su nakon druženja odlazili svojim kućama. Njeni roditelji nisu znali za ovu vezu, a kasnije kad su saznali, nisu vezu odobravali. Prvi pobačaj je imala 26. ožujka 2003., ali nije željela da to roditelji znaju, pa je optuženik podigao medicinsku dokumentaciju u bolnici i s njom ju je ucjenjivao. Nakon toga, imala je još četiri pobačaja, a svaki puta je optuženik išao po medicinsku dokumentaciju i ponovno joj je prijetio da će ju pokazati njenim roditeljima ako ga ostavi. U to vrijeme je studirala u O. i sama je kriva što nije sama podigla medicinsku dokumentaciju. Prvi puta ju je prisilo na spolni odnos u svibnju 2015., a imali su još spolnih odnosa na koje ju je optuženik također prisilio. No, nakon tih odnosa imali su i dobrovoljne odnose, i to njih tri, a sve u mjesecu srpnju ili početkom kolovoza 2015. Neko vrijeme ju je pratio, a kada je započela vezu sa sadašnjim suprugom, optuženik joj je došao na radno mjesto u trgovinu i tako je jako zalupio vratima da ih više nisu mogli zatvoriti.

7. Svjedok A. S. je iskazao da je negdje 2015. bio prisutan kada je optuženik prijetio njenoj kćeri u trgovini u B. M. u kojoj je ona radila. Tada nije znao da mu je kći u vezi s tim koji joj prijeti. Veza je bila tajna i tada su ju prekinuli. Da optuženik prijeti njegovoj kćeri, saznao je od nećakinje M. P., a prijetnje su bile putem telefona. Čuo je da je optuženik vulgarno govorio prema njegovoj kćeri, neko vrijeme ga je pustio da priča, a zatim je rekao da će ga prijaviti policiji. Te prijetnje su bile ozbiljne. Ne zna za ništa drugo. Napomenuo je da se kći kasnije udala i da u tom braku ima dijete, te da živi u N.. Kći se udala za Josipa koji je brat muža svjedokinje M. P..

8. Svjedokinja M. P. je iskazala da je krajem kolovoza 2015. oštećena bila u B. V., a njen suprug J. je bio u N., te ju je J. nazvao i rekao joj da M. ima problema sa optuženikom. Oštećena i optuženik imaju zajedničko dijete, te je otišla do trgovine u kojoj je oštećena radila da vidi o čemu je riječ. Negdje pred kraj radnog vremena u radnju je ušao optuženik, a kako ona s njim nije htjela komunicirati, optuženik je izašao van i zalupio vratima. Nakon što je izašao, nazvao je M. i rekao joj da će u njenoj kući biti dan žalosti. U trgovinu je u međuvremenu došao i M. otac, a njen ujak, koji je također čuo ove prijetnje. M. joj je rekla da ju je optuženik prisiljavao na seks, ali nije rekla kada je to bilo, niti gdje je to bilo, niti koliko puta je to bilo, već je rekla da joj je prijetio nožem.

9. Osim navedenih iskaza oštećenice i dva svjedoka, odlučan dokaz tužitelja na kojem je utemeljena optužnica je i DVD na kojem je snimka spolnog odnosa optuženika i oštećene, koju je sud reproducirao na raspravi.

10. Analizirajući sve utvrđene činjenice, sud nije mogao kao izvjesno zaključiti da je optuženik počinio dva kaznena djela spolnog odnosa bez pristanka sa bliskom osobom, kako je to optužen.

11. Naime, glavni i zapravo jedini dokaz o spolnom odnosu bez pristanka jest iskaz oštećenice. No, njen iskaz nema takav značaj da bi se samo na njemu mogla temeljiti osuđujuća presuda. Štoviše, iskaz oštećene je kontradiktoran sam sebi, neuvjerljiv i neživotan. Oštećena tvrdi da nije željela sa optuženikom imati spolne odnose krajem svibnja i krajem lipnja 2015., ali da ju je optuženik prisilio da spolno opće, jer joj je prijetio "da će ju razbiti i da uđe u vozilo" (kraj svibnja 2015.), te da joj "nije dopustio da izađe i ode kući, a ona je plakala" (kraj lipnja 2015.). Navedeni iskaz je i činjenični opis oba kaznena djela. Osim toga, treba navesti i da joj je oštećena rekla da ju je optuženik ucjenjivao s opsežnom medicinskom dokumentacijom njenih pobačaja. No, tužitelj nije optuženika optužio da je počinio spolni odnos bez pristanka uz uporabu prijetnje, jer navedenu prijetnju nije činjenično opisao u predmetnoj inkriminaciji.

12. Posebno je suspektan i neživotan dio iskaza oštećene, koja tvrdi da su sve spolne odnose imali u optuženikovom kombiju i to u čak 12 godina njihove evidentno neobične, te vrlo burne i kaotične veze, kao i da ju je optuženik silovao u svibnju i lipnju 2015., ali da je s njim ipak imala kasnije dobrovoljne spolne u srpnju ili kolovozu i to čak njih tri.

13. Na ovom mjestu valja posebno istaknuti da je izmjenom Kaznenog zakona (NN 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., brisano kazneno djelo protiv spolne slobode – spolni odnos bez pristanka iz čl. 152. KZ/11, ali da je i izmijenjen čl. 153. KZ/11, koji propisuje kazneno djelo silovanja, te je u njegovom stavku 1. zapravo u cijelosti prepisana odredba ranijeg članka 152. spolnog odnosa bez pristanka. Stoga je izmjenom Kaznenog zakona spolni odnos bez pristanka ustvari postao osnovno obilježje kaznenog djela silovanja iz čl. 153. KZ/11.

14. Vrlo je teško bezrezervno prihvatiti kao istinite takve tvrdnje oštećene M. S. P. o tome da ju je optuženik malo silovao, pa malo nije. Načelno je to moguće, ali za takve prilično životno čudne tvrdnje moraju postojati i neki drugi dokazi. Oba svjedoka nemaju nikakvih izravnih saznanja o navodnom spolnom odnosu bez pristanka, odnosno sada silovanja, osim što svjedokinja P. navodi da joj je oštećena rekla da je optuženik prisiljavao na seks.

15. Optuženiku se može suditi samo za točno određeno djelo koje mora biti činjenično jasno opisano, a vrijeme u kojem je počinio ta djela mora biti jasno ili barem dovoljno odredivo. U konkretnom predmetu ništa od navedenog nije kao nesporno dokazano.

16. Uz prethodno obrazloženu nedostatnost i manjkavost iskaza oštećene, treba naglasiti da je pregledom snimke spolnog odnosa između optuženika i oštećene činjenično stanje još i u većoj mjeri postalo nejasno.

17. Naime, reprodukcijom predmetnog DVD-a, koji je kao dokaz optužbe postao sastavni dio spisa, (snimku je oštećena dala policiji kao dokaz da nije željela imati spolne odnose i da ju je tom snimkom optuženik ucjenjivao), sud je utvrdio da iz snimljenog ne proizlazi zaključak o tome da oštećena nije dala svoj pristanak za spolni odnos. Naime, tijekom snimke jasno se čuju ljubavni uzdasi ošt. M. S. prije orgazma, te se vidi i čuje kako optuženik čeka oštećenu da prije njega dostigne seksualni vrhunac, govoreći joj "ajde sad ti, ajde sad!". Od silovatelja se ne očekuje da mari za žrtvin užitak. U ponašanju optuženika koje je vidljivo na snimci iz koje se vidi (i čuje) da optuženik pokazuje želju da seksualno zadovolji svoju žrtvu nije ostvareno biće spolnog delikta silovanja niti spolnog odnosa bez žrtvinog pristanka. Iz navedene snimke ne proizlazi objektivno razborit zaključak o tome da oštećena tijekom tog spolnog odnosa nije dala svoj pristanak ili da je optuženik spolnu radnju izvršio uz uporabu nekakve prijetnje. Predmetna snimka zapravo više ide u korist obrani, nego optužbi, pa sudu nije jasno zašto se ona kao dokaz silovanja, odnosno spolnog odnosa bez pristanka uopće nalazi u ovom predmetu.

18. Dakle, u ovom je predmetu riječ o tome da je jedini dokaz optužbe iskaz oštećene koji nema takvu pravnu snagu da bi bio dovoljan za bezrezervni zaključak o optuženikovoj krivnji. Toga je svjesna i sama oštećenica koja podnesku kojim ispričava izostanak navodi da je "suđenje nakon toliko godina unaprijed izgubljen slučaj i da samo ona i optuženik znaju što se dogodilo te kobne večeri". Treba dodati i da se ne radi o jednoj kobnoj večeri, već o više njih, ali da ni za jednu tu i takvu kobnu večer tužitelj nema dovoljno dokaza za tvrdnje za koje pledira.

19. U postupku je tužitelj dokazao određene indicije i to su one koje proizlaze iz pravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 i za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a oba na štetu M. S. P..

20. U pravnom kontekstu indicij je pojam koji ima jasno i nedvosmisleno značenje. To je ona činjenica na temelju koje se izvodi logički zaključak o postojanju druge činjenice koja je pravno relevantna. Riječ je o posrednom dokaznom sredstvu. Sam indicij nikada nije dostatan da se utvrdi neka pravno relevantna činjenica, već jedino niz indicija i to tzv. krug indicija, koji potpuno isključuje mogućnost da bi neka druga tvrdnja bila istinita, predstavlja onu valjanu osnovu za zaključivanje o nekoj pravno relevantnoj činjenici. No, optužba nije izvela takve dokaze, odnosno općinsko državno odvjetništvo u Osijeku nije dokazalo postojanje nekih drugih činjenica koje bi se (također kao indiciji) s visokom izvjesnošću međusobno poklapale. Tužitelj nije dokazao da ti indiciji uistinu zatvaraju krug kojim bi se isključila razumna mogućnost da optuženi Z. Đ. nije kriv za dva kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. t. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11.

21. Dakle, to što je optuženik prijetio oštećenoj i što ju je kroz neko vrijeme zastrašivao izazivajući kod nje tjeskobu ili strah, ne znači i da ju je silovao. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima niti smije ovisiti o arbitrarnom voluntarizmu suca temeljenom na njegovim osjećajima. Krivnja ne smije počivati niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne, pa i vjerojatnije od suprotnog zaključka, već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim (pravno relevantnim) činjenicama.

22. Za svoju optužnu tvrdnju tužitelj jednostavno nema dovoljno uvjerljivih, okolnosnih i dostatno obrazloženih dokaza. Stoga, optužna tvrdnja ostaje samo to - tvrdnja, ali ne i činjenica. Navedeno ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu i kvantitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata.

23. Shodno svemu, optuženik je oslobođen optužbe.

24. S obzirom na donošenje liberatornog akta, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

25. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. svibnja 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Sajter, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Bjelovaru.

DOSTAVITI:

1. ODO O. K.-DO-868/2015

2. opt. Z. Đ.

3. branitelj S. M., odvjetnik iz O.

za točnost otpravka ovl. službenik

Ljiljana Stolla