Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž-741/2019-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. (ranije: V. d.o.o.), Z., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice L. K. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1766/2017-12 od 24. siječnja 2019., dana 27. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1766/2017-12 od 24. siječnja 2019.

- u dijelu toč. II/ izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-2648/16 od 22. prosinca 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 11.958,96 kn,

-u toč. III/ i IV/ izreke

i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-2648/16 od 22. prosinca 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku L. K., OIB:..., Z., (ulica ....) isplatiti tužitelju A. H. d.o.o., (ulica ....) Z., OIB: ... dio glavnice u iznosu od 10.891,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.495,30 kuna počevši od 19. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 967,81 kuna počevši od 17. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.028,37 kuna počevši od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 950,00 kuna počevši od 17. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 690,00 kuna počevši od 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 320,00 kuna počevši od 18. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 320,00 kuna počevši od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 5.120,00 kuna počevši od 16. prosinca 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-2648/16 od 22. prosinca 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 11.958,96 kuna, te u dijelu točke III. i IV. rješenja o ovrsi kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju na ime nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka iznos od 2.083,92 kuna.

III/ Nalaže se tuženiku L. K., OIB:..., Z., (ulica...) isplatiti tužitelju A. H. d.o.o., (ulica...) Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 2.468,36 kuna, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tužitelju A. H. d.o.o., (ulica...) Z., OIB: ... naknaditi tuženiku L. K., OIB:..., Z., (ulica...) trošak parničnog postupka u iznosu od 209,60 kuna, u roku osam dana.''

2. Protiv gornje presude u dijelu toč. II/ izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 11.958,96 kn, u toč. III/ i IV/ izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ista presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se održi na snazi platni nalog u cijelosti, podredno da se u navedenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži naknadu troška žalbe. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio primijeniti odredbu čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama koja propisuje da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi, ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Pogrešno je prvostupanjski sud protumačio čl. 14. toč. 2. Općih uvjeta, odnosno pogrešno utvrđuje da se o toj odredbi nije pregovaralo i da je njome uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, jer je tužitelj kao operater nudio korisnicima mogućnost sklapanja pretplatničkog ugovora bez obveznog trajanja i s minimalnim obveznim trajanjem od 12 mjeseci ili 24 mjeseca, te je korisnik imao mogućnost izbora više vrsta ugovora koji se razlikuju u pogledu popusta i pogodnosti koje je potrošač stekao, pa bi upravo u izostanku mogućnosti kompenzacije financijske pogodnosti koju je tuženica ostvarila na bazi ugovornog odnosa s obveznim trajanjem, nastupila neravnoteža u pravima i obvezama ali na štetu tužitelja. Sporna naknada predstavlja naknadu izgubljene dobiti koju bi tužitelj stekao u slučaju urednog ispunjenja ugovornih prava i obveza. Ukazuje da je prvostupanjski sud bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 288.a st. 2. Zakona o parničnom postupku i raspraviti sa strankama pravna pitanja, no postupio je upravo suprotno tome, jer na održanim ročištima nije ukazivao na svoje pravno shvaćanje o naknadi za prijevremeni raskid ugovora niti je upozorio stranke na potrebu predlaganja dokaznih sredstava u tom pravcu, pa propustom suda nisu raspravljena pitanja o pravima i obvezama stranaka iz ugovornog odnosa vezana uz pogodnosti koje je tuženica ostvarila.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica je navela da se u potpunosti slaže sa prvostupanjskom presudom te predložila da se odbaci žalba.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.850,44 kn, a koji zahtjev se činjenično temelji na tvrdnji da je između stranaka zasnovan pretplatnički odnos temeljem zahtjeva tuženice od 23. ožujka 2016. uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, kojim je između stranaka ugovoreno korištenje usluga u okviru tarifnog modela „Bez granica XXL+ˮ te da je tuženica kupila dva mobilna uređaja i. 6S 16 GB zlatni paket i S. G. S. 32 GB bijeli uz obročnu otplatu na 24 mjesečne rate, da je tuženica koristila usluge tužitelja do raskida ugovora radi čega je u obvezi isplatiti tužitelju potraživanje s osnove ugovorenih mjesečnih naknada i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

6. Prvostupanjski sud je u toč. I/ izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-2648/16 od 22. prosinca 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 10.891,48 kn (koji se odnosi na mjesečne naknade i otplate uređaja na rate), zajedno sa zateznim kamatama.

7. Predmet žalbenog postupka je dio toč. II/ izreke presude kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 11.958,96 kn s osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora.

7.1. Ocjenu o neosnovanosti zahtjeva u navedenom dijelu prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenju da se potraživanje tužitelja temelji na čl. 14. toč. 2. Općih uvjeta, koji su sastavni dio sklopljenog pretplatničkog ugovora, te kojim je određeno da je pretplatnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obvezanog trajanja ugovora ako ugovor bude raskinut od strane tužitelja krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja ugovora, te na utvrđenje da je navedena ugovorna odredba protivna čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novineˮ, broj 41/14. i 110/15.) i kao takva ništetna, a na ništetnost ugovorne odredbe sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje se navodi da su raskidom ugovora stranke oslobođene ugovornih obveza osim obveze naknade štete sukladno odredbi čl. 368. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje ZOO) te da bi sukladno navedenoj odredbi tuženica bila dužna tužitelju naknaditi razliku između cijene pruženih joj telekomunikacijskih usluga obračunate po redovnoj tarifi i cijene istih telekomunikacijskih usluga koja je tuženici obračunata primjenom povoljnije ugovorene tarife. No, tužitelj nije predložio dokaze u svrhu dokazivanja navedenih činjenica pa se nije moglo utvrditi koji bi se dio iznosa potraživanja od 11.958,96 kn, umanjen za utvrđeni iznos razlike u cijeni mobilnog telefona, odnosio na korist koju je tuženica ostvarila obračunavanjem pruženih joj telekomunikacijskih usluga po povoljnijoj tarifi.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19.), jer nezakonitim postupanjem nije omogućio tužitelju iznošenje činjenica i predlaganje izvođenja dokaza potrebnih za utvrđenje prava i obveza stranaka iz ugovornog odnosa radi ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da tuženica u prigovoru i na održanim ročištima nije isticala razloge ništetnosti čl. 14. toč. 2. Općih uvjeta, te da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti objavom presude utvrdio da je navedena ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna. Pri tome tijekom postupka nije tužitelju dao do znanja o svom pravnom shvaćanju te ugovorne odredbe, što znači da mu nije dao mogućnost da se izjasni o razlozima na kojima sud temelji ocjenu nepoštenosti ugovorne odredbe.

10. Sud Europske unije u predmetu C-472/11 o zahtjevu za prethodnu odluku u postupku B. P. B. Z. c/a C. C., V. C. odgovorio je da se odredbe čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima imaju tumačiti na način da nacionalni sud, koji je po službenoj dužnosti utvrdio nepoštenom ugovornu odredbu, ne mora čekati da potrošač izjavi da traži da se odnosna ugovorna odredba utvrdi ništetnom kako bi posljedice takvog utvrđenja i primijenio. Međutim, načelo kontradiktornog postupka općenito obvezuje nacionalni sud, koji je neku ugovornu odredbu utvrdio ništetnom po službenoj dužnosti, da parnične stranke o tome izvijesti te da im omogući na način koji propisuje nacionalno procesno pravo da se o tome kontradiktorno očituju.

11. Odredbom čl. 288.a st. 2. ZPP propisana je obveza prvostupanjskog suda da postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način raspravi sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva i da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku, kao i da sud u mjeri u kojoj je potrebno radi ostvarivanja toga cilja sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.

12. U konkretnom slučaju kada je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti ocijenio da je ugovorna odredba o pravu tužitelja na naknadu za prijevremeni raskid ugovora ništetna i kada to nije dao do znanja strankama u postupku, onemogućio je tužitelja da se činjenično izjasni o pravima i obvezama stranaka iz ugovornog odnosa i razlozima koji tu ugovornu odredbu ne čine nepoštenom, te da predloži izvođenje dokaza na okolnost svojih navoda, čime je postupio protivno osnovnom načelu kontradiktornosti parničnog postupka što je posljedično dovelo do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbenim navodima.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 369. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (dio toč. II/ izreke, toč. III/ i IV/ izreke) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će, sukladno ovoj odluci, omogućiti tužitelju izjašnjenje o ugovornoj odredbi na kojoj zasniva tražbinu s osnove naknade za prijevremeni raskid ugovora, nakon čega će novom odlukom odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o cjelokupnim troškovima postupka.

15. Odluka o parničnim troškovima u povodu žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II izreke ovog rješenja).

16. U nepobijanom dijelu u toč. I/ izreke te u dijelu toč. II/ izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju iznos od 2.083,92 kn na ime nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 27. svibnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Macura, v.r.