Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1454/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za z. o., Z., OIB… protiv tuženika E. K. d.o.o. za komunalne djelatnosti iz N. G., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. i dr. j. t. d. iz N. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-123/2017-48 od 3. veljače 2021., dana 27. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-123/2017-48 od 3. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.419,02 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u izreci presude, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova plaćenih troškova liječenja svoga osiguranika ozlijeđenog na radu kod tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je osiguranik tužitelja F. A. 24.7.2014. ozlijeđen na radu kod tuženika prilikom pada s improvizirane skele na kojoj je obavljao poslove brušenja i bojanja metalnih cijevi na ljetnoj pozornici na visini većoj od 4 m bez zaštitne ograde i sigurnosnog pojasa, kada je došlo do pucanja daske na kojoj je stajao i pada s visine, kojom prilikom je zadobio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom prvog lumbalnog kralješka;

- da su tuženik kao poslodavac i odgovorna osoba tuženik V. I. u prekršajnom postupku oglašeni krivima za prekršaj iz čl. 74. st. 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14), jer je radnik F. A. bio raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada na visini za koje nije bio osposobljen, niti je dobio pisane upute za rad na siguran način;

- da je provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada M. M. utvrđeno da je uzrok ozljeđivanja radnika F. A. bila loša organizacija rada od strane neposrednog rukovoditelja koji nije bio na radilištu i propustio je osigurati proces rada na siguran način, te nije osposobio radnika za rad na siguran način pri poslovima brušenja i bojenja metalne konstrukcije na visini većoj od tri metra, niti je osigurao sigurno radno mjesto na visini ograđivanjem radnog prostora zaštitnom ogradom i osiguranjem osobnih zaštitnih sredstava (zaštitnog pojasa), što je dovelo od teškog ozljeđivanja radnika;

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tužitelja prilikom pada sa skele zadobio kompresivni prijelom trupa slabinskog kralješka L1, gnječno sjekotinsku ranu na bradi i nagnječenje desnog ramena, da mu je učinjeno operacijsko zbrinjavanje prijeloma, da je nosio otropedsko pomagalo – ortozu za imobilizaciju kralježnice, te da mu je kasnije uklonjen osteosintetski materijal – pločice i vijci iz operativnog segmenta, te da su svi računi, koji se odnose na troškove liječenja, osim računa broj 32, bili opravdani;

- da ukupni opravdani troškovi liječenja osiguranika tužitelja prema računima koje je platio tužitelj iznose 24.419,02 kn.

8. Polazeći od utvrđenja da je osiguranik tužitelja doživio ozljedu na radu kod tuženika isključivom krivnjom poslodavca koji je propustio poduzeti potrebne mjere zaštite na radu i da je stoga u obvezi naknaditi tužitelju opravdane troškove koje je tužitelj snosio za svoga osiguranika, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19 – dalje: ZOZO) prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

9. Prema odredbi 139. st. 1. ZOZO zavod je obavezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

10. Člankom 143. ZOZO propisano je da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136., te čl. 138. do 142. toga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge, te iznose novčanih naknada i drugih davanja koja plaća Zavod.

11. Tuženik žalbom osporava svoju odgovornost na ozljedu na radu koju je 24.7.2014., kod njega na radu doživio njegov zaposlenik F. A., uz tvrdnju da razlog njegova ozljeđivanja nije loša organizacija rada, odnosno propust poslodavca, već isključiva krivnja radnika koji se samoinicijativno u odsutnosti poslovođe i ostalih ovlaštenika zaštite na radu popeo na metalnu konstrukciju pozornice u namjeri da je oboji iako mu je bilo poznato da je poslodavac za te poslove osigurao vozilo dizalicu za rad na visini. Smatra da je prvostupanjski sud svoje zaključke izveo iz netočnih navoda inspektora rada i provedenog očevida i da je organizaciju poslova trebao provesti grad N. G., jer je radove izvodilo više izvođača. Smatra da je sud prvog stupnja trebao prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv odgovorne osobe tuženika pod brojem K- 164/15 i ponovno izvršiti uvid u taj kazneni predmet i dokaze koji su u njemu provedeni.

12. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

13. Neutemeljeno tuženik otklanja svoju isključivu odgovornost za ozljedu koju je kod njega na radu doživio zaposlenik F. A. uz tvrdnju da je proveo sve propisane mjere zaštite na radu, da nije ovoga radnika rasporedio na poslove na kojima je došlo do njegova ozljeđivanja i da se radnik samoinicijativno popeo na konstrukciju pozornice bez naloga nadređene osobe, jer su ove tvrdnje u direktnoj suprotnosti sa rezultatima provedenog dokaznog postupka, Naime, iz uvjerljivog iskaza osiguranika tužitelja F. A. utvrđeno je da mu je nalog za bojanje metalne konstrukcije (ljetne pozornice) i za penjanje do konstrukcije preko daske dao poslovođa i da za te radove nije bila korištena dizalica s košarom. Svjedok V. K., inspektor rada za zaštitu na radu iskazao je da je na dan štetnog događaja bio na licu mjesta i utvrdio velike propuste poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, jer nije osigurao odgovarajuća osobna zaštitna sredstva za zaštitu od pada s visine (zaštitni pojas), nije sačinio plan izvođenja radova kojim bi bile točno definirane opasnosti, štete i rizici prilikom izvođenja planiranih radova i tko bi bio odgovorna osoba i voditelj radova na radilištu, ozlijeđeni radnik je radio na poslovima koji nisu bili u opisu njegova radnog mjesta i nije bio osposobljen za obavljanje poslova na visini, te nije na licu mjesta zatekao nikakvu pomoćnu skelu uz metalnu konstrukciju pozornice, niti je tamo zatekao hidrauličnu dizalicu, za koju je tuženik tvrdio da je bila na licu mjesta i da je služila za rad na visini. Propusti tuženika detaljno su utvrđeni u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 15.4.2014., a pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Novoj Gradiški, broj Pp2 G-98/14 od 24.9.2014. odgovorna osoba tuženika V. I. proglašen krivim za prekršaj iz čl. 74. st. 3. Zakona o zaštiti na radu jer je na radno mjesto na poslove s posebnim uvjetima rada na visini rasporedio radnika F. A., koji nije bio osposobljen za rad na visini, niti je poslodavac poduzeo potrebne mjere za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada.

14. Kako dakle iz provedenih dokaza proizlazi da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tuženika kao poslodavca, dok u ponašanju radnika osiguranika tužitelja F. A. nije utvrđen nikakav doprinos štetnom događaju, neosnovani su navodi žalbe da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke iz „netočnih navoda inspektora rada i provedenog očevida.“ Osim toga, kraj činjenice da je F. A. ozlijeđen na radu kod tuženika prilikom radova koje je tvrtka tuženika izvodila radove na brušenju i bojanju metalnih cijevi ljetne pozornice u N. G., neosnovano tuženik poslove vezane za organizaciju rada njegovih radnika prebacuje na investitora Grad N. G..

15. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, nije postojala obveza prvostupanjskog suda da prekine ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv odgovorne osobe tuženika V. I., niti je sud trebao uzeti u obzir dokaze koji su izvedeni u tom postupku, jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, a prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno utvrdio postojane isključive odgovornosti tuženika za ozljedu koju je na radu pretrpio osiguranik tužitelja F. A..

16. S obzirom da je tuženik u postupku osporavao troškove liječenja osiguranika tužitelja F. A. prvostupanjski sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja utvrdio da su svi troškovi izuzev računa od 26.2.2016. u iznosu od 32,76 kn (list 43 spisa) koji se odnosi na liječenje površinskih ozljeda glave, bili opravdani i da su u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi za ozljedama koje je osiguranik tužitelja zadobio ozljeđivanjem na radu kod tuženika. Vezano za sporni račun od 26.2.2016. prvostupanjski sud je na temelju očitovanja liječnice opće medicine dr. M. P. R. da je ona, nakon što joj je bilo dostavljeno rješenje Direkcije HZZO od 19.6.2016. - list 58- 59 spisa) kojim je to drugostupanjsko tijelo odlučujući o žalbi F. A. protiv prvostupanjskog rješenja utvrdilo da mu je ozljeda zadobivene u štetnom događaju 24.7.2014., priznate kao ozljede na radu, sa datumom 26.2.2019. korigirala tip bolovanja i sve doznake izdane od početka bolovanja za osiguranika tužitelja, dakle i onu koja se odnosila na liječenje zbog između ostaloga i zadobivene ozljede lica u štetnom događaju (gnječno sjekotinska rana na bradi) prema spornom računu od 26.2.2016., koji je do tada vodio kao obično bolovanje, a posljedica je ozljede na radu. Iz navedenog proizlazi da je i predmetni račun u uzročnoj vezi sa ozljedom zadobivenom u štetnom događaju.

17. Premda je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda da plaćeni troškovi liječenja predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP, jer oni imaju značaj isprave, valja navesti da oni predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje je sud cijenio u sklopu ostalih provedenih dokaza u postupku. Kako tuženik nije osporavao da je tužitelj izvršio plaćanja utuženih računa, a medicinskim vještačenjem i očitovanjem liječnice opće medicine je utvrđeno da su svi računi u uzročnoj vezi za ozljeđivanjem osiguranika tužitelja na radu kod tuženika, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 139., 143 i 148. st. 3. ZOZO tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti sa zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štete, odnosno plaćanja svakog pojedinog računa do isplate.

18. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 27. svibnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.