Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-296/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika HOK, Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & p. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2442/2015-56 od 30. siječnja 2019., 27. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2442/2015-56 od 30. siječnja 2019.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 96.000,00 kn sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2010. do isplate, te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn.

3. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade u razdoblju od 7. travnja 2008. do 5. prosinca 2010. u iznosu od 96.000,00 kn sa zateznim kamatama.

7. Tužitelj naime u postupku tvrdi da u navedenom razdoblju nije obavljao odvjetničku djelatnost prema rješenju tuženika br. ... od .... o obustavi obavljanja odvjetničke djelatnosti, ali da je naznačeno rješenje naknadno ukinuto rješenjem tuženika broj ... od ....

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u postupku osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te nastavno ocjenjuje da tužitelj u postupku nije predložio adekvatne dokaze u odnosu na osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Pri tome, da je tužitelj visinu svog zahtjeva u činjeničnoj osnovi tužbe zasnivao na prosječnom dohotku u RH određenom u iznosu od 3.000,00 kn bruto, što bi za utuženo razdoblje ukupno dalo iznos od 96.000,00 kn, te je na tu okolnost predložio vlastito saslušanje i provođenje dokaza financijskim vještačenjem. Nastavno, stajalište je prvostupanjskog suda da dokazni prijedlog za provođenja financijskog vještačenja temeljem kriterija prosječnog mjesečnog dohotka, bez dostavljanja odgovarajućih podataka o prihodu tužitelja za vrijeme dok je obavljao odvjetničku djelatnost, bilo prije donošenja predmetnog rješenja od 7. travnja 2008. ili nakon njegova ukidanja, nije odgovarajući za utvrđenje visine tražbine tužitelja jer se samim time ne može smatrati da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari ostvarivao naznačeni prihod, cijeneći pritom prirodu odvjetničke djelatnosti odnosno tržišnu utakmicu kojoj su odvjetnici izloženi. S obzirom na izloženo, to da u postupku tako predloženi dokazi nisu ni izvođeni.

9. Pored toga, prvostupanjski sud zaključuje da nije utvrđena ni osnovanost zahtjeva tužitelja niti s tim u vezi protupravno postupanje tuženika, kraj činjenice da je tužitelju bila obustavljena odvjetnička djelatnost zbog pokretanja disciplinskog postupka, te da pravni lijekovi tužitelja na takvu odluku tuženika nisu bili prihvaćeni, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna obustava bila zakonski utemeljena te da okolnost da je disciplinski postupak naknadno obustavljen zbog nastupa zastare ne derogira učinke odluke tuženika o obustavi obavljanja odvjetničke djelatnosti.

10. Zbog tih razloga, sud prvog stupnja odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2.. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda, pa ni postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tužitelj jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

13. Naime, tužitelj u žalbi tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom zbog toga jer je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog tužitelja za odgodu ročišta održanog 17. siječnja 2019. iako se ispričao i priložio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da ne može čitati i pisati. Nasuprot tome, iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj podneskom od 28. prosinca 2018. predložio odgodu naznačenog ročišta uz navod da je jedno oko operirao, a da je sljedeća operacija u listopadu 2019., te je ujedno predložio da se sljedeće ročište održi u 2020. Uz podnesak je priložena medicinska dokumentacija za tužitelja, otpusno pismo Klinike za očne bolesti od 24. siječnja 2018. iz kojeg proizlazi da je postoperativan nalaz (desno oko) uredan, a kasniji nalazi od 1. veljače 2018. i 3. travnja 2018. se odnose na kontrolne preglede s danom terapijom za desno oko pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz dostavljene medicinske dokumentacije nije vidljivo da bi se radilo o smetnjama koje su takve naravi da onemogućavaju tužitelju sudjelovanje u postupku, te da stoga nema uvjeta za prihvaćanje prijedloga tužitelja za odgodu naznačenog ročišta.

14. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. Tužitelj u žalbi neosnovano osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva uz tvrdnju da je rješenje o obustavi obavljanja odvjetničke djelatnosti naknadno ukinuto rješenjem tuženika, zbog čega smatra da postoji pravni osnov za naknadu predmetne štete tužitelju u utuženom razdoblju.

16. Naime, nije sporno da je rješenjem Izvršnog odbora tuženika broj .... od ...., temeljem odredbe čl. 53. st. 2. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94, 117/08-dalje ZO) te čl. 46. Statuta tuženika, tužitelju bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva danom pravomoćnosti tog rješenja i imenovan je privremeni zamjenik tužitelju D. G., odvjetnik iz Z.. Predmetno rješenje tužitelj je pobijao žalbom koja je odbijena rješenjem Upravnog odbora tuženika broj .... od .... te je tužitelj protiv tog rješenja podnio priziv Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom broj Ur- 23/09 od 25. veljače 2010. odbio priziv kao neosnovan, te je slijedom toga, donošenjem citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenje tuženika od 7. travnja 2008. postalo pravomoćno (čl. 60. st. 5. ZO) i u tom trenutku je nastupila obustava obavljanja odvjetničke dužnosti tužitelju, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja da nije smio obavljati odvjetničku djelatnost već od 7. travnja 2008. (po donošenju predmetnog rješenja o obustavljanju obavljanja odvjetništva).

17. Nadalje, rješenjem Upravnog odbora tuženika broj .... od .... ukinuto je rješenje Izvršnog odbora tuženika broj .... od .... s danom 9. svibnja 2012. iz razloga jer je odlukom Disciplinskog suda tuženika broj DS-118/2011 od 28. ožujka 2012. okončan disciplinski postupak protiv tužitelja prema disciplinskoj prijavi broj .... od ...., koja je postala pravomoćna 9. svibnja 2012., čime da su prestali razlozi za obustavu obavljanja odvjetništva prema rješenju Izvršnog odbora tuženika od 7. travnja 2008. Slijedom toga, s obzirom da je naznačenom odlukom ukinuto predmetno rješenje o obustavi obavljanja odvjetničke odvjetništva tek s danom 9. svibnja 2012., to ne postoji osnova za naknadu izgubljene zarade tužitelju (do zaključno 5. prosinca 2010.) u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11) budući da je predmetna odluka o obustavi bila na snazi do 8. svibnja 2012. te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da okolnost da je disciplinski postupak obustavljen (zbog zastare) ne derogira učinke odluke tuženika o obustavi u razdoblju dok je ta odluka bila na snazi.

18. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema osnove za odgovornost tuženika i da je slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, to više nisu pravno odlučni žalbeni navodi tužitelja kojima upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na utvrđivanje osnovanosti visine zahtjeva tužitelja i nastavno propuštanja primjene odredbe čl. 223. ZPP-a.

19. Odluka o parničnom trošku tuženika pravilno je i zakonito odmjerena, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te tužitelj bez uporišta osporava pravo na naknadu troška PDV-a na utvrđeni iznos nagrade za zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i u skladu s popisanim troškovnikom.

20. Slijedom navedenog, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Tuženiku nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 27. svibnja 2022.

Sutkinja

Barbara Bosner