REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 41-P-102/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. Đ. iz Z., OIB …, zastupanog po R. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika R. A. iz Z., OIB .., zastupanog po Z. G., odvjetniku iz Z., radi raskida i povrata, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. travnja 2022. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice R. P. i tuženika osobno uz punomoćnika odvjetnika Z. G., a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 26. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o kupoprodaji sklopljen dana 11. listopada 2018. g. između tuženika R. A. iz Z., OIB: … kao prodavatelja i tužitelja Đ.

V. iz Z., OIB: …. kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, Vice Vukova 6 pod brojem OV-7971/2018.

II Nalaže se tuženiku R. A. iz Z., OIB: 26954724950 da isplati tužitelju Đ. V. iz Z., OIB: … iznos od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja po srednjem tečaju HNB-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na gore navedeni iznos od dana 11. listopada 2018. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11.10.2018. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren pod OV-7971/18 kojim je tuženik kao namjeravani prodavatelj prodao, a tužitelj kao namjeravani kupac kupio nekretnine i to poslovno stambeni prostor u potkrovlju površine 63,70 m2 u stambenom objektu u U. M. M. … u

Z. Predmetnim Predugovorom tužitelj je isplatio tuženiku iznos od 70.000,00 EUR, a preostali dio trebao je isplatiti nakon uknjižbe prava vlasništva na ime prodavatelja, pri čemu navodi da su stranke za to usmeno ugovorile rok do 01.01.2019. godine. Ističe da tuženik nije ishodio vlasnički list do ugovorenog datuma, a niti se odazivao na brojne pozive tužitelja da ispuni svoju obvezu, iz čega proizlazi da istu niti ne namjerava ispuniti. Stoga svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21.12.2020. tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je raskinut Predugovor o kupoprodaji od 11.10.2018. te naložiti tuženiku povrat primljenog iznosa od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 11.10.2018. pa do isplate, sve to uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi, ističe da u predugovoru koji su sklopile stranke nigdje nije ugovoren rok, niti je isti odrediv, pa stoga eventualni propust tuženika da postupi po Predugovoru ne može imati za njega posljedicu u vidu raskida, kako to tužitelj traži. Ističe da tužitelj nije dokazao da je ikada pozivao tuženika na ispunjenje ugovora, slijedom čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 03.05.2021. godine u smislu odredbe čl. 190 st. 1 ZPP-a. Naime, tužitelj je prvotno u tužbi tražio da sud konstitutivnom presudom raskine Predugovor o kupoprodaji od 11.10.2018. te naloži tuženiku isplatu iznosa od 140.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime dvostruke kapare, dok je podneskom od 21.12.2020. tužbu preinačio na način da je predložio da sud deklaratornom presudom utvrdi da je Predugovor raskinut te da naloži tuženiku isplatu iznosa od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koji je tuženik i primio po tom pravnom poslu. Predmetna preinaka je dopuštena i pravovremena jer je učinjena do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, a svakako je i svrsishodna za konačno rješenje spornih pitanja među strankama, pri čemu valja istaknuti i da je zahtjev za isplatu smanjen odnosno djelomično povučen, pa se u smislu čl. 191 st. 3 ZPP-a takvo djelomično povlačenje niti ne smatra preinakom kojoj bi se tuženik s uspjehom mogao protiviti.

4. Sud je nadalje odbio prijedlog punomoćnika tuženika za odgodom pripremnog ročišta radi očitovanja na preinačenu tužbu. Naime, činjenice koje je tužitelj istaknuo u prvotno podnesenoj tužbi ostale su neizmijenjene tijekom čitavog prvostupanjskog postupka, a isti dokazi predloženi su već u tužbi, pa je kvalificirani punomoćnik tuženika - odvjetnik morao znati da se na zaprimljene zahtjeve mora očitovati i predložiti dokaze najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je njegov prijedlog da se pripremno ročište odgodi sud smatrao pokušajem odugovlačenja i zlouporabe procesnih ovlasti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Predugovor od 11.10.2018. s ovjerom OV-7971/18 (list 13-14), iskaze svjedoka D. D. i M. G. (list 186), iskaz tužitelja (list 194), iskaz tuženika (list 197).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim .

7. Sporno je među strankama da li je osnovan zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnine koji su stranke sklopile dana 11.10.2018. i ovjerile kod javnog bilježnika Maje Peris 13.10.2018. pod OV-7971/18 te da li predmetni pravni posao proizvodi prava i obveze za ugovorne strane, odnosno da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa koji je naveden u predugovoru kao plaćanje na ime kupoprodajne cijene stana, a radi se o iznosu od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka M. G. i D. D.

9. Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da poznaje obje stranke, odnosno dugogodišnji su poznanici iz kafića u kojem su se susretali. Poznato mu je sklapanje predugovora o kupoprodaji jer je toga dana bio u društvu s tuženikom. Naime, trebali su ići na put i prije toga tuženik ga je zamolio da ga odveze do javnog bilježnika gdje se potpisivao i ovjeravao predugovor. Vidio je da mu je tužitelj isplatio iznos od 70.000,00 EUR, tuženik je izbrojio taj novac koji je bio u gotovini. Dogovor među strankama bio je da će tuženik dati tužitelju papire za uknjižbu za otprilike 20 do 30 dana i koliko zna, tužitelj je tuženika te papire tražio više puta. Također mu je poznato da mu je tuženik rekao da taj stan ionako glasi na njegovu mamu, da ga nikad neće upisati i da će tužitelja zeznuti za novac. Kasnije se nije čuo s tuženikom jer koliko mu je poznato, zaglavio je u zatvoru.

10. Iz iskaza svjedoka D. D. proizlazi da poznaje obje stranke i da smo u vrijeme sklapanja predmetnog predugovora svi bili prijatelji. Stajao je vani ispred javnobilježničkog ureda dok se potpisivao predugovor o kupoprodaji, stranke su bile unutra, a s njima i M. G. Poznato mu je da se radilo o predugovoru za stan tuženika i da je tužitelj tuženiku dao iznos od 70.000,00 EUR. Svjedok navodi da nije taj novac brojio, ali vidio je da je bunt novaca predan predmetnog dana. Poznato mu je da je tuženik trebao za taj stan srediti još neke papire i to je obećao učiniti u roku od mjesec dana, međutim misli da to nikada nije učinio. Tuženika od tada nije vidio.

11. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da je tuženik bio njegov poznanik, često su se družili i zalazili u isti kafić. Tuženik je rekao da ima stan na prodaju, tužitelj je bio zainteresiran, taj je stan pogledao i odlučio se da ga kupi. Ugovorili su cijenu od 140.000,00 EUR i pristupili su sklapanju predugovora. Ne zna točno tko je sastavio tekst predugovora no obojica su bili kod javnog bilježnika, a bili su prisutni i svjedoci koji su saslušani na zadnjem ročištu. Iznos od 70.000,00 EUR predao je tuženiku u gotovini prilikom potpisivanja predugovora, a dogovoreno je bilo da će on u roku od mjesec dana ishoditi vlasnički list i da će tada sklopiti glavni ugovor. Nakon toga tuženik mu se više nikada nije javio, naprosto je nestao i nije odgovarao niti na jedan tužiteljev poziv ili poruku. Ne zna zbog čega rok od 30 dana za ishodovanje vlasničkog lista nije naveden u predugovoru, no isti je bio ugovoren usmeno i tužitelj je mislio da će to biti tako, a tek nakon saslušanja svjedoka na zadnjem ročištu shvatio je da je očito namjera tuženika bila da ga prevari. Navodi da je tuženik tvrdio da je predmetni stan na njegovoj pokojnoj majci, da je već proveo ostavinsku raspravu, ali da ga ne želi knjižiti na sebe jer postoje dugovi po osnovi režija.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da mu je poznato oko čega se vodi ova parnica te navodi da tužitelja poznaje i da od njega nikada nije primio niti eura za predugovor o kupoprodaji stana, a predugovor je potpisao pod prisilom koju su nad tuženikom vršili M. G. i D. D. Naime, tužitelj je negdje godinu dana prije spornog predugovora unajmio tuženika, G. i D. da mu omoguće posjed nekog

hostela, radi se o hostelu Z. na S. c., i dao im je svakome 10.000,00

EUR da promijene brave na tom hostelu. Nakon što je uvidio da se radi o nelegalnom poslu tuženik je iz toga posla htio izaći i nakon toga su ga G. i D. počeli kamatariti zajedno sa tužiteljem. Radi se o osobama koje su počinile više kaznenih djela, M. G. ubio je čovjeka, a D. je nanio više teških tjelesnih ozljeda i niti jedan od njih niti dana nije za to bio u zatvoru, pa ih se tuženik bojao, bježao je od njih, oni su prijetili njemu i obitelji. Iskazuje da je jednom prilikom tužitelj poslao čovjeka da tuženika prebije, uspio se obraniti uz pomoć suzavca i vidio je tužitelja kako taj napad sa strane gleda. Zbog takvih pritisaka pristao je potpisati predugovor za stan koji je tada glasio na tuženikovu pokojnu majku, iako nije za taj stan primio niti kune. Policiji prijetnje nije prijavio jer sva trojica surađuju s policijom i nije očekivao da će od njih ostvariti zaštitu. Iskazuje da je toga dana kod javnog bilježnika potpisivao više papira, nije niti gledao o kojim papirima se radilo, potpisao je ono što su mu dali. Potpisao je 6 ili 7 dokumenata, ali na predugovoru o kupoprodaji koji se nalazi u sudskom spisu nije tuženikov potpis. Također navodi da nije potpisao niti punomoć odvjetniku M. K. koji je u tuženikovo ime podnio odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari. Točno je da je tužbu zaprimio u vrijeme dok je boravio u R. no odvjetnika K. ne poznaje niti mu je ikada potpisao punomoć.

Iskazuje da ga tužitelj nikada nije zvao da ispuni navodnu obvezu iz predugovora, a niti ga je do ove tužbe vidio, osim kada je organizirao napad na tuženika.

13. Sud je izvršio uvid u Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.10.2018. ovjeren pod OV-7971/18 dana 13.10.2018., kojim je tuženik kao prodavatelj prodao, a tužitelj kao kupac kupio nekretnine i to poslovno stambeni prostor u potkrovlju površine 63,70 m2 u stambenom objektu u U. M. M. … u Z. U

predmetnom Predugovoru stoji da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 70.000,00 EUR od ukupno ugovorenih 140.000,00 EUR (čl. 2), a preostali dio treba isplatiti nakon uknjižbe prava vlasništva na ime prodavatelja, kada su stranke preuzele obvezu zaključenja glavnog ugovora (čl. 4). Utvrđeno je nadalje da na predugovoru prileži ovjera potpisa obiju ugovornih strana kod javnog bilježnika pod OV-7971/18.

14. Tu prvenstveno valja istaknuti da sud ne vjeruje tuženiku koji u svom iskazu navodi da predmetni kupoprodajni ugovor nije potpisao. Navedenu činjenicu sud prvenstveno nije uzeo u obzir jer ju je tuženik istaknuo tek nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je isti u iznošenju iste prekludiran u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, pa je iz istog razloga sud odbio i kasniji dokazni prijedlog provođenja grafološkog vještačenja na okolnost tuženikovog potpisa na navedenom predugovoru. Međutim, čak i da tome nije tako, odnosno čak i da je predmetna činjenica istaknuta pravovremeno, sud smatra da je takva tvrdnja iskonstruirana naknadno kako bi tuženik poboljšao svoju situaciju u ovoj parnici odnosno izbjegao obvezu plaćanja iznosa koji je dužan tužitelju.

15. To sve iz razloga jer tuženik ne osporava da je predmetnog dana bio kod javnog bilježnika, ne osporava niti činjenicu da je tamo potpisao 6 ili 7 dokumenata, a na Predugovoru u spisu prileži javnobilježnička ovjera njegovog potpisa. Stoga sud ne vidi razloga zbog čega na predmetnom predugovoru ne bi bio potpis tuženika, a čak i da je tome tako, tuženik je svakako taj potpis pred javnim bilježnikom priznao za svoj, čime je iskazao nedvojbenu volju za sklapanjem predmetnog pravnog posla.

16. Nadalje, sud ne vjeruje niti tuženiku u dijelu iskaza u kojem navodi da je predmetni predugovor za stan potpisao pod prisilom. Pritom je za primijetiti da tuženik najprije osporava primitak novca po Predugovoru, zatim ističe da je predugovor potpisao pod prisilom, a potom osporava i da ga je potpisao uopće, što čini njegov iskaz nedosljednim, kontradiktornim, neuvjerljivim i nelogičnim, odnosno prilagođenim kako bi od sebe otklonio obvezo povrata primljenog novca. Pritom tuženik navodne prijetnje i prisilu ničim ne dokazuje, nije se zbog istih obraćao policiji (navodno jer "tužitelj i svjedoci s policijom surađuju"?!), a niti je zbog istih podnio kaznenu prijavu, za razliku od tužitelja koji je upravo protiv tuženika podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijevare, slijedom čega sud navedene tvrdnje cijeni kroz primjenu čl. 219. i 221.a ZPP-a.

17. Osim toga, da je prilikom sklapanja ugovora doista bilo prijetnje ili prisile, kao što to tuženik tvrdi, tada bi bilo logično za očekivati da bi ga tužitelj prisilio na sklapanje ugovora u kojem bi tuženik u cijelosti potvrdio primitak kupoprodajne cijene te mu izdao tabularnu ispravu bez ikakvih uvjeta, a ne predugovora o kakvom je u ovom slučaju riječ, nakon kojeg je upravo tužitelj u poziciji pokretati parnice, tražiti raskid i putem suda pokušavati dio novca koji je platio na ime kupoprodajne cijene dobiti natrag.

18. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.10.2018. valjani pravni posao koji je proizveo prava i obveze za ugovorne strane u smislu čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO).

19. Iz sadržaja navedenog Predugovora proizlazi da su stranke ugovorile da će sklopiti glavni ugovor nakon što prodavatelj (tuženik) ishodi vlasnički list ili drugi dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine. Pritom iz predugovora proizlazi, a navedeno potvrđuju obje stranke u svojim iskazima, da je predmetna nekretnina u vrijeme sklapanja Predugovora bila upisana kao vlasništvo tuženikove pokojne majke, kao i da tuženik vlasništvo nije prenio na sebe do danas.

20. Nadalje, iz Predugovora proizlazi i da je tužitelj na ime kupoprodajne cijene platio tuženiku polovicu dogovorenog iznosa, odnosno 70.000,00 EUR, koja isplata je uslijedila pri zaključenju tog pravnog posla (čl. 2 predugovora), a isplatu iste potvrđuju i oba saslušana svjedoka. Dakle, Predugovor ugovor je od strane tužitelja djelomično ispunjen te sud nalazi utvrđenim da je predmetni iznos ugovoren i plaćen na ime kupovnine, a ne kao kapara.

21. Konačno, sud vjeruje tužitelju i saslušanim svjedocima u dijelu u kojem oni navode da su stranke usmeno ugovorile rok za uknjižbu predmetne nekretnine, koji je trebao iznositi otprilike mjesec dana. Navedeno je životno i logično jer bi bilo nevjerojatno da netko plati tako značajni novčani iznos na ime kupoprodajne cijene bez da uvjetuje uknjižbu i sklapanje konačnog ugovora nekim rokom, bez obzira što taj rok nije naznačen u samom predugovoru, koji su stranke očito sastavile kao pravni laici. Međutim, sud smatra da predmetni rok u kojem je tuženik trebao provesti uknjižbu svakako strankama nije bio bitan sastojak ugovora, jer da jest, one bi to zasigurno u ugovoru i napisale.

22. Odredbom čl. 361 ZOO-a propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po zakonu. Odredbom čl. 362 istog Zakona propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, a ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, tada mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu niti u naknadnom roku, tada nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora, znači ugovor se raskida po zakonu.

23. Odredbom čl. 363 ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

24. Iz provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je držanje tuženika prije i tijekom ovoga postupka bilo takvo da je tužitelj opravdano mogao zaključiti da tuženik svoju obvezu uknjižbe stana i sklapanja konačnog ugovora ne misli ispuniti, niti u usmeno ugovorenom roku od mjesec dana, a niti će ju ispuniti u naknadnom roku. Naime, sud vjeruje tužitelju i svjedocima da je tuženik nakon primitka novca postao nedostupan, nalazio se u inozemstvu, ova tužbu mu je sud dostavljao putem sudskog dostavljača i oglasne ploče, da bi ju konačno primio putem zatvorske ustanove u kojoj je bio u pritvoru, a isti do danas nije poduzeo nikakve pravne radnje da riješi ostavinu svoje majke i prenese stan na sebe (očito radi izbjegavanja namirenja pojedinih vjerovnika). Dakle, tužitelj je imao opravdanog razloga zaključiti da tuženik neće ispuniti svoju obvezu, pa nije bilo potrebno da mu ostavlja novi primjereni i naknadni rok za ispunjenje, kako bi to inače trebao učiniti prema čl. 362 st. 2 i 3 ZOO-a.

25. Slijedom navedenog, sud smatra da je Predugovor koji je sklopljen među strankama raskinut po samom zakonu, jer tuženik niti tvrdi niti dokazuje da bi svoje obveze po istom ispunio, odnosno proveo uknjižbu i bio spreman pristupiti sklapanju glavnog ugovora. Stoga je osnovan dio zahtjeva kojim tužitelj traži od suda donošenje presude na utvrđenje da je ugovor raskinut, pri čemu je dokazao postojanje okolnosti iz čl. 362 st. 2 i 3 te čl. 363 ZOO-a, pa je isti valjalo prihvatiti kao u točki I izreke.

26. Odredbom čl. 368 st. 2 ZOO-a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo kod raskida na povrat onoga što je po tom ugovoru dala. S obzirom da je tužitelj tuženiku isplatio po predugovoru iznos od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, što je to navedeno u predugovoru i što potvrđuju saslušani svjedoci, kako je to ranije obrazloženo, to je osnovan dio zahtjeva tužitelja na povrat predmetnog iznosa.

27. Konačno, tužitelj osnovano potražuje i zatezne kamate od dana kada je tuženik primio njegovu isplatu, a kako to propisuje odredba čl. 368 st. 5 ZOO-a, sve po stopi određenoj čl. 29 istog Zakona.

28. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti i dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu, odnosno presuditi kao u točki II izreke.

29. Pritom još na kraju valja istaknuti da tuženik u svom iskazu, doduše bez isticanja konkretnih procesnih prigovora, iskazuje da nije potpisao punomoć svom ranijem punomoćniku odvjetniku M. K., koji je u njegovo ime podnio odgovor na tužbu te je dostavio punomoć uz podnesak od 21.05.2021. godine. Sud u tom smislu ne smatra, a niti to tuženik u biti tvrdi, da je tuženik tijekom postupka bio neovlašteno zastupana osoba, jer je njegov novi punomoćnik odvjetnik Z. G.

na ročištu 15.09.2021. naveo da je tuženikova komunikacija s ranijim odvjetnikom bila loša (bez osporavanja činjenice da je isti potpisao punomoć koja je do tada bila u predmetu), pri čemu je i ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Time je dakle tužitelj po novom punomoćniku odobrio do tada provedene pravne radnje u smislu odredbe čl. 98 st. 4 ZPP-a, čak i da se uzme da su iste poduzete bez valjane punomoći, slijedom čega je valjalo sve poduzete pravne radnje uzeti u obzir. 30. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 525 bodova, sastav podneska od 21.12.2020. (Tbr. 8/1) - 525 bodova, sastav podnesaka od 04.03.2021. i 23.11.2021. (Tbr. 8/3) - po 50 bodova, zastupanje na ročištu 10.12.2020. (Tbr. 9/5) - 50 bodova te zastupanje na ročištima 03.05.2021., 15.09.2021., 24.11.2021. i 25.04.2022. (Tbr. 9/1) - po 525 bodova, ukupno 3300 bodova odnosno 33.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 8.250,00 kn i pristojbe na tužbu i presudu od po 5.000,00 kn, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 51.250,00 kn, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

31. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 26. svibnja 2022. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i presudu u iznosu od 5.000,00 kn

2. tuženiku po punomoćniku