REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

EX.vojarna Sv.Križ, Dračevac

21 000 SPLIT

Poslovni broj:K-1140/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Stolić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke G. A., u kaznenom predmetu protiv optuženog K.

R. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – djela opisanog i kažnjivog po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19.) u povodu optužnice O u S. broja K.-D.-615/2021, nakon održane i

zaključene javne rasprave 23.svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice O. u S. J. M., optuženika K. R. i njegovog

branitelja N. I., odvjetnika u S., na objavnom ročištu 26.svibnja 2022.

p r e s u d i o je

OKRIVLJENI: K. R. O.: …, sin pokojnog M. i J.

R., dj. Đ., rođenog … u S., s prebivalištem u S.,

… državljanin R. H., pismen sa završenom V., profesor

tjelesnog odgoja, zaposlen u trgovačkom društvu E. sa primanjima od oko 5.000,00 kuna, srednjeg imovnog stanja, oženjenog, oca dvoje djece, bez čina, neodlikovanog, osuđivan

k r i v  j e

što je

1. travnja 2021. oko 13,00 sati u S., …, došao do

poslovnog prostora u kojem se nalazio T. S. te mu rekao da je varalica i zatražio da iziđe vani, a kad je T. S. to odbio učiniti, prišao T. S. i s ciljem da ga teško tjelesno ozlijedi snažno ga udario stisnutom šakom u bradu, nanijevši T. S. oteklinu desne žvačne regije lica te prijelom donje čeljusti u području desnog žvačnog zgloba s pomakom i djelomičnim iščašenjem, koja ozljeda je teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("NN" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu :

KZ/11).

Stoga se optuženi K. R. na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 1 ( jedne ) godine.

a potom se na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženom

i z r i č e

U V J E T N A O S U D A

Na način da se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u r o k u provjeravanja od č e t i r i (4) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. st 1.u svezi sa člankom 145.st.2. točke 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženom K. R. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.700,00 kuna (slovima: dvijetisućeisedamstotina kuna) od čega iznos od 2.000,00 kuna s osnova troška provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 700,00 kuna s osnova paušalne svote.

Obrazloženje

1.O. u S. podiglo je pred ovim sudom 27.svibnja

2021. optužnicu pod brojem KO-DO-615/2021 protiv okrivljenika K. R. zbog jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 .

2.Prilikom očitovanja o optužnici okrivljenik je u prisutnosti svoga branitelja izjavio da se ne smatra krivim te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3.U dokazne svrhe uz suglasnost stranaka (i na temelju članka 431. stavak 1. točke

6. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj: 152/08, 76/09,80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/09 dalje: ZKP/08) pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka F. R. sastavljen u O. S. od 25.svibnja 2021. (list 45- 47 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka T. M. sastavljen u O. S. od 26.svibnja 2021. (list 49-50 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. A. A. (A. A. d.o.o) od 14.svibnja 2021

(list 42-43 spisa) s pripadajućom medicinskom dokumentacijom, nalaz Hitnog prijema KBC S., K. za kirurgiju broj protokola: 20210118482 od

01. travnja 2021. za žrtvu T. S. (list 15 spisa), nalaz HP KBC S., Z. za maksilofacijalnu kirurgiju broj protokola:

20210118832 od 01. travnja 2021. za žrtvu T. S. (list 16 spisa), radiološki

nalaz mandibula i vratne kralježnice KBC S., Kliničkog

zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju matični broj: 136710695 od 01. travnja 2021. za žrtvu T. S. (list 17 spisa), radiološki nalaz kostiju lica

KBC S., Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju matični broj: 136710695 od 01. travnja 2021. za žrtvu T. S. (list 18

spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijski broj: 02031327 od 01. travnja 2021. za okrivljenika K. R. (list 26 spisa). Neposredno pred sudom je ispitan svjedok oštećenik T. S..(l.s. 82-84). Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.

4.Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 93. spisa) iz koje je razvidno da je isti osuđivan pravomoćnom presudom suda u I. C. c.

o. G. od 17.rujna 2019 zbog nezakonite trgovine i druga kaznena djela u vezi s oružjem, vatrenim oružjem i njegovim sastavnim dijelovima, streljivom i eksplozivima na uvjetnu kaznu u zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od pet godina te sporedne novčane kazne i pravomoćnom presudom J. o. .i.-C. o. G. od 21.siječnja 2021. - nezakonit ulazak ili boravak, na

bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca uz sporednu novčanu kaznu.

5.Prilikom prvog ispitivanja (AV snimka od 2. travnja 2021., l.s.24.) a što je potvrdio i na raspravi 23.svibnja 2022. okrivljenik je u obrani naveo da se ne smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog kaznenog djela negirajući dinamiku inkriminiranog događaja na način kako je to opisano u optužnici. Naveo je kako je oštećeniku pred krajem prosinca 2020. dao 20.000 EUR da uđe zajedno sa njim u posao ( otvorenje lokala u prostoru bivšeg ugostiteljskog objekta L. B. jer da je oštećenik D., da zna neke bitne ljude i sl.), jer mu je vjerovao. Naime, oštećenika da poznaje iz malog kruga ljudi sa kartanja te da mu je već jednom pozajmio novce koje mu je oštećenik uredno vratio. Međutim, oštećenik da je naknadno planirao ući u posao sa drugim- Š. sa kojim je od prije surađivao a novce da mu je obećao vratiti najkasnije

do 15.ožujka 2021. Inkriminirane prigode da je otišao u burger bar kojeg drži njegova žena a u popodnevnim satima da je imao zakazanu košarku tako da ne stoji tvrdnja optužbe da je on sve unaprijed planirao. U bitnome je naveo da je išao od burger bara kada je vidio da su vrata prostora iz kojeg je čuo glas oštećenika, ušao u isti i vidio oštećenika ali da nije vikao na oštećenika, naprotiv oštećenik da je vikao njemu da izlazi, da nema što raditi u prostoru, a on da mu se samo obratio pitanjem „T. možemo razgovarati“ ajmo raspraviti", da ga je čak pomirljivo zagrlio kada je oštećenik počeo vikati „izlazi van iz ovog prostora, ovo nije tvoj prostor“. On da je krenuo rukom na njega, da je stavio ruku na njega, oštećenik da mu je rekao da ga ne dira rukama, da mu je savinuo prste te je on izvukao ruku i udario istom oštćenika u lice. Njemu da nije bila namjera ozlijediti ga. Okrivljenik navodi da nije mogao vjerovati da je oštećeniku slomio čeljust jer da udarac nije bio jak, da oštećenik nije pao na pod, ali ne poriče da ga je ipak udario i da mu je rekao da je varalica. Nakon toga da su se po prostoru malo lovili, da je on lovio oštećenika oko nekog zida, da mu je bilo čak i smiješno, a zatim da su izašli napolje put trga uz vrh … ulice a zatim da su se počeli spuštati niz trg (P.) svaki na svoju stranu. Dodatno upitan na raspravi okrivljenik je negirao da bi oštećenika udario drugom rukom od one koju mu je oštećenik uhvatio kako je to oštećenik u svom iskazu naveo, ali da to sa istim na raspravi nije raščistio jer da je mislio kako nema pravo na pitanja. On da je bio u to vrijeme u teškom periodu, da mu je otac umro prije 10 mjeseci, majka da je imala izljev krvi u mozak, posao da je bio upitan a najam u burger baru da se morao plaćati. Nakon svega da su ipak ostali dobri prijatelji i da su u kontaktu kada im to god slobodno vrijeme omogući. Udarac da ne negira i nakon svega je izrazio kajanje i žaljenje.

6.Oštećeni-žrtva T. S. saslušan u svojstvu svjedoka na raspravi od 12.travnja 2022. je naveo da nije zainteresiran za progon i sankcioniranje okrivljenika kao niti za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva. Za njega da je sve sada to bio jedan nesporazum uzrokovan od strane treće osobe. Okrivljenika da poznaje nekih 1-

2 godine jer su izlazili u istom društvu. Kritične prigode da se nalazio u poslovnom prostoru caffe bara u kojem je nadgledavao radove uređenja kada je ušao okrivljenik i tražio od njega da izađe vani na što se on usprotivio jer da je već od ranih jutarnjih sati angažiran u tom prostoru i svega mu je već bilo preko glave. Kada je okrivljenik ponovo zatražio da izađu vani, on da mu je rekao da se gubi i da nema što raditi u lokalu. Okrivljenik da je zatim rukom krenuo prema njemu (ne može se sjetiti otvorenog dlana ili šakom), on da mu je svojom rukom istu odgurnuo i upravo u tom trenu da ga je okrivljenik udario drugom rukom u predjelu brade. Tada da mu se zamantalo, ali da nije pao. On da je napravio mali krug potom da je izašao vani na zrak. Okrivljenik da je svo to vrijeme bio u tom prostoru i krenuo potom za njim vani. U ustima da je osjetio okus krvi i da se kretao put … P. ulicom koja

vodi od caffe bara prema istome. U poslovnom prostoru da su bila dva radnika za ventilaciju ali zbog pregrada da je moguće kako radnici nisu vidjeli taj događaj. Inače taj dan da je zatražio i liječničku pomoć na H. S.. Okrivljenik da ga više nije pratio kada je došao na trg jer da ga nije primijetio iza sebe. Nakon tog događaja sa okrivljenikom da se susreo 7-8 dana na piću, da mu se okrivljenik ispričao i da su danas u korektnim odnosima, te da se čuju ovisno o slobodnom vremenu obzirom da radi u A.. Odgovarajući na pitanja obrane okrivljenik da nikada nije bio nasilan prema nikome pa tako niti prema njemu. Od zadobivenog udarca da danas ne trpi nikakve posljedice.

7.S obzirom na odstupanja u iskazu sa rasprave u pogledu ponašanja okrivljenika nakon što mu je zadao udarac na traženje optužbe oštećeniku-žrtvi je predočen dio njegova iskaza na stranici 4., sačinjen pred O. u S. 30.travnja 2021. (poleđina lista spisa 34) koji započinje

riječima "nakon što me K. R. udario šakom u bradu, ja sam počeo bježati od

njega. Prvo sam trčao u krug dva puta po prostoriji, a K. R. je laganijim hodom išao za mnom, međutim kada sam vidio da je počeo trčati za mnom ja sam se uplašio i pobjegao na ulicu te sam nastavio trčati sve do … gdje sam

zastao i putem mobitela nazvao policiju, te im rekao da me K. R. udario i slomio mi vilicu i da me hvata po gradu. Naime , vidio sam K. R. kako trči za mnom po gradu, te sam se stvarno preplašio. U jednom trenutku sam se okrenuo prema njemu i doviknuo da sam pozvao policiju i on je tada prestao trčati za mnom i udaljio se u suprotnom smjeru. Nakon toga ja sam ponovno nazvao policiju jer sam bio u strahu i službenica mi je rekla da su policajci na putu i da ih čekam u poslovnom prostoru što sam ja i učinio, odnosno čekao sam ih ispred poslovnog prostora . Nakon što sam policajcima rekao što se dogodilo, moja djevojka me odvezla na hitnu pomoć gdje su mi nakon pregleda i snimanja rekli da mi je slomljena vilica" . Kada je oštećeniku-žrtvi predočen naprijed dio citiranog iskaza oštećenik je ostao kod njega potvrđujući da se događaj tako zbio kako je rekao prvi put. Dodatno navodeći da je možda njegov strah krivo interpretiran jer da je tada mislio li mu zub razbijen, da će radi toga morat biti odsutan sa posla koji mu je ponuđen u A..

8.Nadalje, to što se oštećenik nije mogao sjetiti je li ga oštećenik udario otvorenim ili zatvorenim dijelom ruke tj.šakom (ili je to bila samo njegova želja za blažim kažnjavanjem okrivljenika) imajući u vidu da su danas žrtva i okrivljenik u dobrim odnosima je irelevantno jer je ozljeda oštećeniku prema mišljenju vještaka nastala stisnutom šakom i tu nije bilo za vještaka dvojbe i u konačnici rezultat je bio nanošenje teške tjelesne ozljede koja se stavlja optužnim aktom okrivljeniku na teret stisnutom šakom ruke. A događaj koji se zbio nakon ozljeđivanja oštećenika nije niti u činjeničnom opisu optužnim aktom stavljen okrivljeniku na teret. Naime obrana okrivljenika taj dio iskaza oštećenika tumači kroz činjenicu da je oštećenik i sam bio svjestan da je njegov iskaz dan pred O. u S. bio poprilično netočan i s namjerom da naškodi okrivljeniku, međutim, pri tome ne nudi nikakve argumente zbog čega bi bio takav. To tim više ako su njih dvoje riješili svoje međusobne nesuglasice kroz 7-8 dana od inkriminiranog događaja na piću kada se okrivljenik ispričao oštećeniku, kako je to oštećenik iskazao na raspravi (list 83 spisa), tada više oštećenik ne bi imao razloga teretiti okrivljenika u prvom iskazu pred O. jer je iskaz dao tek 30.travnja 2021, a inkriminirani događaj se zbio 1.travnja 2021. Da je okrivljenik već sa vrata vikao na oštećenika utvrđeno je i iz iskaza svjedoka M..

9.Naime, svjedok T. M. je naveo kako je kritične prigode radio u poslovnom prostoru bivšeg ugostiteljskog obrta L. B. zajedno sa F.

R. i to na poslovima klimatizacije skidajući staru ventilaciju. S. njima da je bio oštećenik T. S.. Između 12-30 i 13 sati da je u prostor ušla muška osoba nabildana i ćelave glave te da je odmah po ulasku počela vikati na oštećenika govoreći mu da je to njegov prostor. Oštećenika da svjedok nije mogao vidjeti jer se stalno kretao po prostoru, kao niti kolegu R. koji je bio na suprotnoj strani sakupljao alat te da je bio bliže drugom izlazu. Međutim s obzirom na napetu situaciju vidio je da će biti problema, povukao se prema izlaznim vratima te da nije vidio trenutak kada je okrivljenik udario Oštećenika jer se nije nalazio u njegovoj blizini, ali da je vidio oštećenika kako bježi od okrivljenika koji je trčao za njim pokušavajući ga uhvatiti nekoliko krugova po prostoru te da je zatim oštećenik istrčao pokraj njega vanka i okrivljenika koji je istrčao za njim. Svjedok je iskazao i to da se ošećenik nakon 10 - ak minuta vratio u prostor držeći se za bradu žaleći se na bol iste zbog udarca kojeg mu je nanio okrivljenik. Svjedok je iskazao i to da se nije htio miješati niti pokušavati spriječiti tog drugog muškarca u hvatanju oštećenika jer nije znao je li taj drugi muškarac ima kakvo oružje ili opasni predmet. Prostor u kojem se nalazio da je bio mračan a ulazna vrata da su bila osvjetljena samo svjetlom iz vanka.

10.Svjedok F. R. je iskazao da je zajedno sa kolegom T.

M. toga dana radio na poslovima klimatizacije u prostoru bivšeg U. B. Oko 13,00 sati kritične prigode da je čuo neku strku i riječi "što radiš ovdje , ovo je

moj prostor" ali da se ne može izjasniti tko je to kome rekao. Nadalje je svjedočio da je vidio oštećenika kako je nekoliko puta potrčao u krug prolazeći kroz volte koji dijele dva unutarnja prostora, a za njim da je trčao muškarac oko 40-ak godina. Kako je u prostoru bio pregradni zid, puno različitog materijala, on da kolegu M. sa svoje pozicije nije vidio niti udarac koji je zadobio oštećenik. Kada je oštećenik istrčao iz prostora da je vidio tog muškarca kako trče za njim, a nakon 20 minuta da se oštećenik vratio držeći se za vilicu govoreći mu da ga je onaj muškarac udario i da ga boli.

11.Sud je iskaze ovih svjedoka u cijelosti prihvatio jer su isti svjedočili o događaju kojeg su neposredno opažali a sud u njihovim iskazima nije našao okolnosti koje bi upućivale da su iskazivali o nečemu što stvarno nisu doživjeli i opazili. Isto tako sud nije utvrdio da su svjedoci imali namjeru diskreditirati okrivljenika jer da je tome tako mogli su „izmisliti“ da su vidjeli da je okrivljenik udario oštećenika, a što nisu, kao što nisu išli svojim iskazom pogodovati oštećeniku, a što su mogli obzirom da su radili za njega.

12.Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka doktora A.

A. (l.s.42-43) proizlazi da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju oštećenika u spisu (l.s.15-18, iz koje proizlazi da je oštećeni T. S. istoga dana neposredno nakon štetnog događaja zatražio liječničku pomoć 1.travnja 2021 u 14:17) i da je nakon toga vještak dao mišljenje o vrsti i kvalifikaciji povrede koju je zadobio oštećenik i o načinu na koji je ona zadana. Vještak tako konstatira da iz specijalističkog nalaza s MFK K. od 1.travnja 2021. proizlazi da je oštećeniku evidentiran blag otok i bol na palpacijudesnog TM zgloba, otežano otvaranje i zatvaranje usta, intraoralno otvoren zagriz desno do cca 2mm MSCT fraktura kondilarnog nastavka mandibule desno s dislokacijom i subklusacijom frakturiranog kondilarnog nastavka. Zaključno, da se radi o luksacijskoj frakturi glavice desnog zglobnog nastavka mandibule te je oštećeniku preporučeno jesti samo kašastu hranu. Prema vještaku oštećenik je kritične prigode zadobio oteklinu desne živčane regije lica, te prijelom donje čeljusti u području desnog žvačnog zgloba s pomakom i djelomičnim iščašenjem, što čini jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem stisnutom šakom silom jakog intenziteta. Nalaz i mišljenje vještaka podvrgnuto je kontroli suda i stranaka a iste nisu imale primjedbi na isto. Nalaz i mišljenje je utemeljeno na pravilima struke i u istome nema proturječnosti ili nedostataka.

13.Nakon ovako provedenog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Sud je vezan isključivo navodima činjeničnog opisa optužbe, te je dužan utvrđivati one činjenice koje potvrđuju ili demantiraju navode optužbe. Sud je potom u činjeničnom opisu u osuđujućoj presudi precizirao isti na način da je ispuštena riječ " bijednik" jer svjedok-oštećenik –žrtva ne govori o tome na raspravi, a isto je negirao i okrivljenik dok je riječ varalico ostavljena jer je okrivljenik istu učinio nespornim, a nespornu činjenicu ne treba dokazivati. Preciziranje činjeničnih navoda je u skladu sa rezultatima dokaznog postupka, a izmjena se odnosi samo na okolnost koja nije objektivno obilježje inkriminiranog djela. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo onako kako je to činjenično i pravno označeno i opisano u izreci ove presude.

14.Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da se u inkriminirano vrijeme 1.travnja 2021. oko 13,00 sati oštećeni T. S. nalazio u poslovnom prostoru nekadašnjeg ugostiteljskog obrta L. b. u kojem su se izvodili radovi, da su se u prostoru osim oštećenika nalazili T. M. i F. R. koji su obavljali

radove oko klimatizacije prostora. Nesporno je i to da je okrivljenik ušao u prostor, da nije poricao da je rukom udario oštećenika u predjelu lica-brade a što proizlazi iz obrane okrivljenika te iskaza oštećenika i iskaza svjedoka o čemu će sud u nastavku obrazloženja o ovome detaljnije obrazložiti. Nespornim je i to da je kritične prigode zbog zadobivenog udarca kod oštećenika evidentirana ozljeda na H. u S. u vidu prijeloma donje čeljusti u području desnog žvačnog zgloba s pomakom i djelomičnim iščašenjem a što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu kako je to konstatirano u pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu doktora A. A., na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale

primjedbi.

15.Kao sporno postavilo se pitanje je li je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret.

16.Da se događaj dogodio upravo na način kako je to opisano u izreci i da je nastupila teška tjelesna ozljeda proizlazi iz iskaza oštećenika T. S., saslušanih svjedoka kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. A. A. a

dijelom i iz obrane okrivljenika. Oštećeni-žrtva kao i okrivljenik su u bitnom suglasni u tome kako je inkriminirane prigode okrivljenik taj koji je fizički jednim udarcem rukom udario oštećenika u predjelu lica, a na temelju vještačenja je utvrđeno da je udarac nastao stisnutom šakom od koje je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu konstatiranu po vještaku doktoru A. A. bliže opisanu u izreci odluke. Na temelju nalaza tog vještaka utvrđen je mehanizam nanošenja ozljede oštećeniku

T. S., a to je stisnuta šaka, koja je kao takva podesno sredstvo, jer je općepoznato da je kao takva vrlo tvrda, za nanošenje teške tjelesne ozljede. Sud u potpunosti nalaz i mišljenje vještaka drži vjerodostojnim, sačinjenim po pravilima struke te je istim u potpunosti odgovoreno na pitanje glede vrste i mehanizma nastanka ozljede oštećenom. Je li okrivljenik oštećenika udario šakom lijeve ili desne ruke je u konačnici nebitno, a nitko u postupku nije tvrdio da je udarac nastao od strane trećega.

17.Iskaz svjedoka oštećenog žrtve T. S. sud je prihvatio, u bitnome za odluku, istinitim jer je dan jasno i u skladu je s rezultatima provedenog dokaznog postupka. To što je oštećenik svoj iskaz na raspravi pokušao isti modificirati minorizirajući ga na način koji bi bio povoljniji za okrivljenika samo zbog njemu znanih razloga, očito kada je događaj ostao bez (ozbiljnijih) posljedica za njega, ne dovodi u sumnju zaključak ovog suda o tome da je okrivljenik počinio kazneno djelo onako kako je to opisano u izreci odluke. Svjedok oštećenik je jasno na raspravi opisao događaj koji je prethodio ozljeđivanju a u kojem je zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Štoviše niti okrivljenik nije osporio da je došlo do njegovog fizičkog kontakta s oštećenim T. S., kao što nije osporio ni odlučnu činjenicu da je imenovanom zadao jedan udarac u predjelu brade. Ova utvrđenja proizlaze i iz iskaza saslušanih svjedoka T. M. i F. R. koji su kazali da su vidjeli

oštećenika kako se držao za bradu i da su čuli da je tada kazao da ga je okrivljenik udario u bradu.

18.Ono što okrivljenik spori jest da udarac nije oštećeniku zadao šakom već otvorenim dlanom te da kod njega nije postojala namjera nanošenja teške tjelesne ozljede odnosno da se bi se u konkretnom slučaju radilo o neizravnoj namjeri.

19.Nadalje, inkriminirana radnja, koju je optuženik poduzeo- sve i kada bi se prihvatila njegova neutemeljena tvrdnja braneći se na raspravi da ga je oštećenik prvi počeo odgurivati da bi u završnoj riječi tu obrana okrivljenika bila sama sebi kontradiktorna jer da se "okrivljenik nije ni branio pa se ne bi radilo o prekomjernoj nužnoj obrani" pod takvom neodrživom pretpostavkom nije bila potrebna, a kamoli prijeko potrebna za odbijanje toga navodnog „napada“ ( odguravanje ruke koje okrivljenika na niti jedan način nije ugrožavao) što je nužna pretpostavka za postojanje nužne obrane ili eventualno njezina prekoračenja. Naime, u okolnosti kada okrivljenik najprije vrijeđa oštećenika govoreći mu da je varalica, zbog njihovih neriješenih odnosa, pa kada okrivljenik od njega traži da izađe zajedno sa njim vanka i kada mu se nije dopao odgovor oštećenika da neće i da je on taj koji mora napustiti prostor, a ovaj odbija, kreće prema njemu rukom, dodiruje ga, a oštećenik ju odguruje jer se želi izmaknuti iz takve situacije i tako ustvari refleksno reagira jer nije želio njegov dodir i to samo u smislu da ga okrivljenik više pusti na miru i što se nikako ne može protumačiti drugačije kako je to obrana hipotetski pokušala. No da ga okrivljenik želi teško tjelesno ozlijediti, obračunati se sa istim proizlazi i iz činjenice da okrivljenik uporno nije prihvaćao izaći vanka iz prostorije već da je tražio od oštećenika da izađe sa njim čime ustvari samo najavljuje svoje postupanje koje je u konačnici i uslijedilo tako što ga je stisnutom šakom silom jakog intenziteta odmah što mu je oštećenik više puta rekao da neće izaći istoga udario u čeljust. Iako je oštećenik na raspravi nastojao ublažiti odgovornosti okrivljenika pa upitan da objasni odstupanje u dijelu iskaza kako je naprijed u odluci sud citirao te kada on iskazuje da je točno sve što je tada rekao pred O. u S., onda ukazuje na istinitost predočenog na raspravi dijela tog njegova prvog iskaza na kojoj je osobno sudjelovao i okrivljenik i njegov branitelj, a time je obrani na raspravi omogućeno ostvarivanje konfrotacijskog prava. Međutim niti zbog takvog ublažavanja dokazivanje dinamike događaja nije bila za ovaj sud sporna. Neodrživa je obrana okrivljenika da je on otvorenim dlanom, a ne šakom udario oštećenika, jer kada se uz sve navedeno ima na umu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doktora A. A. i liječničke dokumentacije oštećenika, iz kojih proizlazi da je ozljeda koju je zadobio oštećenik u navedenom sukobu nastala od jakom silom udarca stisnute šake, da je oštećenik nakon toga mogao jesti samo kašastu hranu, a i oštećenik ističe da je to bio udarac šakom, iako je na raspravi vrludao je li bila šaka ili otvoreni dlan očito minorizirajući krivnju okrivljenika kako je već naprijed obrazloženo, da su svjedoci iako nemaju neposrednih saznanja o samom udarcu ipak vidjeli oštećenika kako se drži od boli za čeljust govoreći im da ga je udario oštećenik a da ni sam okrivljenik nije sporio da ga je udario, onda je za zaključiti kada sama povreda i sudsko medicinsko vještačenje ukazuju na isto, da je okrivljenik oštećenika udario šakom pa je obrana okrivljenika u tom dijelu tj. da je udario dlanom ga a ne šakom, bila sa ciljem umanjenja vlastite kaznene odgovornosti .

20. Osim toga iz liječničke dokumentacije jasno se razabire da je oštećenik i prilikom dolaska na H. S. iskazao da je zadobio udarac šakom u donju čeljust,

koja ozljeda je evidentirana u vidu površinske ozljede glave, kontuzije mandibule i istegnuća mišićja vrata.

21.U situaciji kada okrivljenik neposredno pred inkriminirani događaj ulazi u poslovni prostor vičući na oštećenika (što proizlazi iz iskaza svjedoka i oštećenika) zbog njihovih neriješenih imovinskih odnosa - davanja novca oštećeniku radi ulaska u posao u prostor u kojem se događaj zbio, a koji se okrivljeniku nije ostvario jer je oštećenik odabrao drugoga partnera i kada mu oštećenik kaže da napusti prostor govori na važnost značaja motiva postupanja okrivljenika za nastali inkriminirajući događaj. Dakle, što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sagledavajući cjelokupnu kriminalnu situaciju na racionalnom planu, lokaciju nanesene ozljede silom jakog intenziteta, treba kazati da je okrivljeni K. R. postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan, u svojoj laičkoj sferi, svih obilježja djela kojeg je počinio, odnosno da će udarcem šake u vitalni dio tijela- bradu/vilicu oštećenika svjestan da od takvog udarca može nastati teška tjelesna ozljeda, kojom prigodom je za zaključiti da on to i hoće. Takva namjera na strani okrivljenika postoji već na temelju činjenice da je zatvorenom šakom ciljao a onda i udario oštećenika u predjelu lica odnosno brade gdje se nalaze osjetljivi dijelovi tijela tj. vilica svakog čovjeka, a svakom prosječnom čovjeku je poznato da ovakav udarac može žrtvu teško tjelesno ozlijediti što se dogodilo i što je htio, a što predstavlja sastavnicu izravne namjere.

22.Štoviše da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom potvrđuje i okolnost da okrivljenik nakon što je na opisani način ozlijedio oštećenika nije stao već je krenuo za istim trčati po prostoru u krug više puta, a zatim je istrčao za oštećenikom i vanka, kako je u postupku utvrđeno i svjedočenjem svjedoka M. i

R.. Stoga je i u tom dijelu neodrživa obrana okrivljenika da nije trčao za oštećenikom da ga je samo malo lovio, da mu je to sve bilo smiješno. Uostalom tek kada je oštećenik rekao okrivljeniku da je pozvao policiju okrivljenik odlazi drugim putem i više ne ide za oštećenikom.

23.Ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bila dvojbena niti isticana kao sporna, pa stoga sud istog drži ubrojivim počiniteljem.

24.Stoga, po ocjeni ovog suda u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između konstatirane ozljede od strane sudskog vještaka doktora A. A. i

samog događaja nema nikakve dvojbe da je oštećenik u događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu opisanu u presudi.

25.Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, trebalo je odlučiti o kaznenoj sankciji koju je istom potrebno odmjeriti.

26.Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika trebalo je cijeniti njegovo ponašanje prema oštećenom nakon počinjenja kaznenog djela što je izrazio iskreno žaljenje i kajanje, činjenicu što se oštećeniku nevezano za ovaj postupak ispričao, nezainteresiranost oštećenika za kazneni progon i sankcioniranje te da oštećenik nije tražio imovinskopravni zahtjev kao i to da su okrivljenik i oštećenik danas u dobrim odnosima. Nadalje, kao olakotnu okolnost sud cijeni činjenicu da je okrivljenik otac dvoje malodobne djece, da živi sa majkom koja je u lošem zdravstvenom stanju nakon moždanog udara.

27.Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika trebalo je cijeniti okrivljenikovu osuđivanost, međutim i tu treba naglasiti da okrivljenik nije evidentiran kao specijalni povratnik. Osuđivanost okrivljenika ipak ukazuje na njegovo odstupanje u društveno prihvatljivom ponašanju i nepoštivanje civilizirane norme ponašanja. Naime, nasilje je sveprisutna pojava u društvu koja se najčešće manifestira kao fizičko nasilje, a u konkretnom slučaju se radi o kaznenom djelu iz glave desete –kaznena djela protiv života i tijela.

28.S obzirom na način počinjenja kaznenog djela za kojeg se tereti okrivljenik ukazuje na visoki stupanj kriminalne volje počinitelja, pa činjenica da je nasilje davno prestalo biti privatna stvar koja se "rješava" unutar pojedinaca i da predstavlja ozbiljan društveni problem razlog je zbog čega je sud izrekao okrivljeniku sankciju u trajanju od godine dana zatvora. Izrečena kazna zatvora utječe na to da ovakvo ponašanje ne smije biti obrazac ponašanja nezadovoljnih pojedinaca u demokratskom društvu. Međutim, u konkretnom slučaju, sagledavajući subjektivne okolnosti na strani optuženika - da je izrazio kajanje, da se ispričao oštećeniku, da skrbi o bolesnoj majci, da želi svoj život uskladiti sa pozitivnim zakonskim propisima, tada u skladu sa navedenim sud utvrđuje da nema potrebe izricati strožu kaznu.

Izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u trajanju koje optužba traži (osam mjeseci) ne bi na optuženika ostvarila „terapeutsko“ djelovanje u specijalnopreventivnom značenju već upravo suprotno, kontaminirajuće u sredini u kojoj se nalaze povratnici i asocijalni tipovi. Činjenica dosadašnje osuđivanosti ne smije se a priori sugerirati okrivljeniku kao posebno otegotna okolnost i ne smije biti osnova za teže kažnjavanje konkretnog kaznenog djela jer bi predstavljalo stereotipni model prosudbe. Prijedlog optužbe za izricanje bezuvjetne kazne zatvora predstavlja više retribuciju što je pak u suprotnosti s proklamiranom svrhom kažnjavanja u kojoj prevladavaju preventivni sadržaji pa je radi navedenog sud takav prijedlog optužbe ocijenio rigidnim i neživotnim. Ovo jer je dužnost suda da i na temelju prognoziranja budućeg ponašanja i mogućnosti resocijalizacije okrivljeniku izrekne kaznu koja će pružiti relativno optimalnu mogućnost ostvarene svrhe kažnjavanja. Već i samo kajanje optuženika je dokaz o njegovom kritičkom odnosu prema svom djelu tj. da je zbog počinjenja djela i gonjenja doživio onaj šok koji je nužan radi specijalnopravne prevencije i usputno radi generalnopreventivne svrhe kažnjavanja. Kada se ovome uzme činjenica nezainteresiranosti oštećenika za kazneni progon, da okrivljenik skrbi o bolesnoj majci koja bolest ga je zatekla kao i cijelu njegovu obitelj, koji je u svojstvu oca i supruga svakako potreban u vidu kako emocionalne tako i financijske podrške cijeloj obitelji, dakle i majci sa kojom sada živi, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela. Stoga, je optuženiku ipak potrebno pružiti šansu jer unatoč njegovoj ranijoj osuđivanosti ipak se ne radi o specijalnom povratnikom. Očito da je kritične prigode kod optuženika bilo riječi o jednokratnom ponašanju ili ekscesu koje nije bilo usklađeno sa zakonom a sam optuženik je shvatio pogibeljnost počinjenja kaznenog djela i posljedice koje za počinitelja ono proizvodi radi čega sud smatra da će ovakva prosudba izbora vrste i mjere kazne u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno će se ostvariti opća i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija. Dakle, neovisno o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, konkretne okolnosti u svojoj ukupnosti jesu okolnosti koje nisu takvog značenja da bi opravdale izricanje druge vrste kazne, osim uvjetne osude koja kazna je primjerena kako težini počinjenog kaznenog djela tako i osobi okrivljenika a tom kaznom će biti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena čl.41 KZ/11. i omogućiti okrivljeniku da se ponovno uključi u društvo. Sud je imao na umu, s obzirom na naprijed izložene okolnosti bitne za individualizaciju kazne, da se ukazuje svrhovitim usklađenost ponašanja okrivljenika s pozitivnim propisima pratiti kroz dulje vrijeme (četiri godine) zbog čega mu je izrekao duži rok provjeravanja.

29.Budući da je okrivljenik proglašen krivim, to ga je sud na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao da na ime troškova postupka isplati ukupan iznos 2.700,00 kuna (slovima: dvijetisućeisedamstotina kuna) od čega iznos od 2.000,00 kuna s osnova troška

provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, obzirom da je okrivljenik počinjenjem kaznenog djela prouzrokovao i taj trošak pa ga je obvezan naknaditi u iznosu koje je optužba dokazala pravomoćnim rješenjem o visini tog troška koji je nastao prije podizanja optužnice (l.s.44) . Iznos od 700,00 kuna predstavlja paušalnu svotu s obzirom na složenost i trajanje ovog postupka. Plaćanjem troška sud ne nalazi da će okrivljeniku biti ugrožena egzistencija imajući na umu da se radi o mladoj zaposlenoj osobi.

U Splitu 26.svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Mirjana Stolić,v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o njoj odlučuje u drugom stupnju vijeće Županijskog suda.