K-84/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Anti Unkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje J. B. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. C. V. zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona/11

(NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), na temelju privatne tužbe podnesene po privatnoj tužiteljici J. P., nakon održane javne rasprave dana 23. svibnja 2022. godine, u prisutnosti privatne tužiteljice J. P. osobno, punomoćnika privatne tužiteljice I. Š., odvjetnika

u S. i okrivljene A. C. V. osobno, a koja presuda je objavljena dana 26. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: A. C. V., pok. D.

i V., djevojačko prezime majke K., … u S. (B.), s prebivalištem u S. na … dipl. pravnik, odvjetnik u R.H, sa

prosječnim osobnim dohotkom u iznosu od 7.000,00 kuna, udata,  majka  troje  malodobne  djece,  po  nacionalnosti H., D. R.

k r i v a  j e

I. što je u izjavi danoj novinaru M. C. za potrebe članka njegovog članka objavljenog dana 12. studenog 2017. g., u tiskanom izdanju dnevnih novina J. L. te na I. portalu …, pod naslovom: R. Z.

…. Za

imovinu R. M. bore se njegov sin, brat, bivša žena i svije S.",

izjavila da privatna tužiteljica bespravno zadržava dva luksuzna terenca, službena automobila u vlasništvu tvrtke Z. P., u kojoj je privatna tužiteljica suvlasnica s pokojnim R. M., jer da je suvlasnički udio privatne tužiteljice

toliko zanemariv da nema pravo zadržati ključeve vrijednih terenaca, pa da se radi o klasičnoj krađi automobila počinjenoj od strane privatne tužiteljice, na taj način javno iznoseći neistinitu činjeničnu tvrdnju, s namjerom da naškodi ugledu, imenu, časti i dostojanstvu privatne tužiteljice,

II. dakle, za drugoga iznosila neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita što je postalo pristupačno većem broju osoba

III. čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

IV. Stoga se, okrivljenoj A. C. V. na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11

i z r i č e novčana kazna u visini od 50 (pedeset) osobnih dnevnih iznosa, što iznosi 11.666,66 kn.

V. Potom se, temeljem čl. 56. KZ/11, prema okrivljenoj A. C. V. p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

s tim da joj se prethodno izrečena novčana kazna u visini od 50 (pedeset) osobnih dnevnih iznosa neće izvršiti ako okrivljena u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljena je dužan temeljem čl. 42. st. 6. izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će je prisilno PU Ministarstva financija. Ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, tako da će jedan prosječni osobni dnevni iznos od 233,33 kn (dvijestotridesettri kune tridesettri lipe) zamijeniti jednim danom takvog rada sukladno čl. 43. st. 2. i 4. Kaznenog zakona.

VII. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljena A. C. V. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kn.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom podnesena je privatna tužba dana ….

godine po privatnoj tužiteljici J. P., koju zastupa I. Š., odvjetnik u

S., protiv okrivljene A. C. V. zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11.

2. Na raspravi dana 3. ožujka 2022. godine okrivljena je navela da se ne smatra krivio za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret. U svojoj obrani u bitnom je navela da nije davala bilo kakav iskaz novinaru M. C. za predmetni članak, a što je isti i naveo tijekom svog ispitivanja kako od nje nije dobio bilo kakve relevantne informacije, već je iste crpio iz drugog članka, odnosno članka objavljenog u S. D.. Slijedom toga ne može se raditi o kaznenom djelu klevete jer je novinar M. C. tu informaciju prenesenu u svom članku crpio iz drugog medija koji se uopće ne spominje u ovoj privatnoj tužbi. Ponavlja da je privatna tužiteljica nakon smrti pok. R. M. prisvojila u posjed

predmetno vozilo znajući da je F. M. jedini zakonski nasljednik, te ima

najveći suvlasnički udio u tvrtki te ga samim tim nije mogla isključiti iz suposjeda predmetnog vozila.

3. U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka pregledan je i pročitan članak autora M. C. pod naslovom "…" …, zatim članak objavljen u

S. D. …. godine pod naslovom "… R.M. …", rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 7. studenog 2017. g. te

preslika prometnih dozvola (list 12-13 spisa), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Z. P. d.o.o (list 9-11) te izvod iz KE za okrivljenika, dok je na raspravi ispitan svjedok M. C..

3. 1. Stranke nisu imale drugih prijedloga.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda kako je okrivljena A. C. V. počinila predmetno kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 kako joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

4.1. Naime, iako okrivljena negira počinjenje predmetnog kaznenog djela te navodi u bitnom da ona nije dala bilo kakve relevantne informacije novinaru M. C. za pisanje svog teksta objavljenog u J.L. dana 12. studenog 2017.

godine. Upravo iz iskaza svjedoka M. C. i pregledom predmetnog članka proizlazi kako je okrivljena postupala na utuženi način.

5. Naime, svjedok M. C. potvrdio je da je u to vrijeme objavio jedan tekst pod naslovom "…" te je

pri tome nazvao odvjetnicu A. C. s kojom se sastao u Z. u jednom

kafiću te mu je ista tada potvrdila neke informacije. U odnosu na predmetni navod "da je privatna tužiteljica bespravno zadržala dva luksuzna terenca u vlasništvu tvrtke Z.-P. u kojoj privatna tužiteljica suvlasnica s pok. R.M. jer da je suvlasnički udio privatne tužiteljice toliko zanemariv da nema pravo zadržati ključeve vrijednih terenaca, pa da se radi o klasičnoj krađi automobila", svjedok je naveo da mu je za pisanje ovog članka najmanje bilo bitno tko je koristio ova dva automobila, a da se ne može više sjetiti tko mu je bio izvor informacije upravo zbog proteka vremena, ali kako je tekst objavljen u upravnom govoru kao tvrdnja A. C. navodi da je najvjerojatnije tome tako, iako postoji mogućnost da je to citat iz drugih članaka. Naposljetku je naveo da ga A. C. nije nazvala zbog ispravka bilo kojeg

dijela teksta, da je tada prvi puta vidio, a poslije se više nisu nalazili ili pak razgovarali preko telefona.

6. Imajući u vidu iznijetu obranu okrivljene koja navodi kako novinaru M. C. nije bila izvor predmetne informacije, treba kazati da je u tekstu JL zaista sporni dio napisan u upravnom govoru, a kako je ista evidentno upravo zbog sadržaja članka i bila na razgovoru u Z. sa novinarom, te naknadno iako je bila svjesna da će članak biti objavljen, nije tražila bilo kakvu ispravku objavljenog članka, kada se čita predmetni članak, jasno se stječe uvjerenje da je izvor informacija upravo bila okrivljena A. C. jer je novinar na više mjesta u tekstu napisao da su izvor informacije bile tvrdnje odvjetnice A. C., pa tako i za predmetni navod o krađi automobila počinjenoj od strane privatne tužiteljice.

7. Tako spisu prileže rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 7. studenog 2017. godine gdje je za privremenog upravitelja društva Z.-P. postavljena privatna tužiteljica J. P., a u okviru kojeg društva se i nalaze dva automobila,

razvidno je da je privatna tužiteljica imala pravni osnov koristiti službene automobile u vlasništvu tvrtke, pa time nije počinila krađu automobila, a kako je to upravo ustvrdila okrivljenica A. C., te je utoliko sud odbio obranu okrivljene kao

neosnovanu, a iskaz privatne tužiteljice J. P. prihvatio kao

vjerodostojan jer je ista svoje navode potkrijepila priloženim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, a koji navodi su naškodili njezinoj časti ili ugledu.

8. Nakon što je ovako utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika, trebalo je prići odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije pa sud smatra da je trebalo izreći upravo onu sankciju koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, interesima oštećenika, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, a kojom sankcijom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

9. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, sud je smatrao najprimjerenijim izreći okrivljenoj A. C. V. za počinjeno kazneno djelo klevete na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11 adekvatnu novčanu kaznu u visini od 50 (pedeset) osobnih dnevnih iznosa, što iznosi 11.666,66 kn, a potom temeljem čl. 56. KZ/11 istoj izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine.

10. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljena je dužan temeljem čl. 42. st. 6. izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će je prisilno PU Ministarstva financija. Ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, tako da će jedan prosječni osobni dnevni iznos od 233,33 kn (dvijestotridesettri kune tridesettri lipe) zamijeniti jednim danom takvog rada sukladno čl. 43. st. 2. i 4. Kaznenog zakona, s obzirom da je prosječni osobni dohodak okrivljene iznos od 7.000,00 kn koji iznos se dobije kada se podijeli sa 30 dana.

11. Ovako izrečenu sankciju, a imajući u vidu da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, odnosno da je okrivljena bila svjesna svog protupravnog ponašanja i htjela nastupanje štetnih posljedica, odnosno izrekla navedene činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njezinoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste su postale pristupačne većem broju osoba, sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, kao i da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije, može ostvariti i izricanjem mjere upozorenja, uvjetne osude, upravo u izrečenoj visini novčane kazne i rokom provjeravanja.

12. Pri tome, sud je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti okrivljene, njezino korektno ponašanje pred sudom, dok posebnih otegotnih okolnosti ovaj sud nije našao.

13. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljena A. C. V. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kn s obzirom na trajanje i složenost istog te imovinske prilike okrivljenika.

U S., 26. svibnja 2022. godine

SUDAC

ANTE UNKOVIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- privatnoj tužiteljici

- punomoćniku privatne tužiteljice

- okrivljenoj

- u spis