REPUBLIKA HRVATSKA

52. P-1504/21

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja M d.o.o., OIB: , Z., kojeg zastupa punomoćnica K.Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Grad Z., OIB, Z., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 26. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Grad Z. sa sjedištem u Z., OIB: u iznosu od 96.474,90 HRK drugog višeg isplatnog reda prijavljena u predstečajnom postupku koji se nad tužiteljem M d.o.o., Z., , OIB: vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. St-153/2021.

2. Nalaže se tuženiku Grad Z. sa sjedištem u Z., OIB: 61817894937 da naknadi tužitelju M d.o.o., Z., OIB: parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana od donošenja presude."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.310,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi:

- da je pred naslovnim sudom u tijeku predstečajni postupak nad tužiteljem pod poslovnim brojem St-153/21 u kojem je 15. lipnja 2021. doneseno Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama (dalje: Rješenje) u kojem je tražbina tuženika osporena te je tuženik upućen u parnicu radi utvrđenja postojanja tražbine,

- da je povodom žalbe tuženika protiv Rješenja, Visoki trgovački sud RH rješenje Pž-3502/21 od 26. kolovoza 2021. preinačio rješenje od 15. lipnja 2021. u točki II./3 izreke te uputio tužitelja u parnicu u roku od 8 dana od primitka drugostupanjskog rješenja,

- da tuženik ne raspolaže valjanim pravnim temeljem za naplatu osporenog dijela tražbine, a koji se odnosi na obvezu plaćanja komunalne naplate za nekretninu u Z., adresa T11E za 2020. godinu te da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis uz prijavu tražbine proizlazi sljedeće:

- da se tražbina odnosi na obvezu plaćanja komunalne naknade za 2018., 2019., 2020. godinu te razmjerni dio 2021. (do otvaranja predstečajnog postupka) za nekretninu T11E, te na obvezu plaćanja komunalne naknade za 2020. i razmjerni dio 2021. (do otvaranja predstečajnog postupka) za nekretninu na adresi P 11,

- da dio tražbine za komunalnu naknadu za 2018. za T11E tuženik temelji na Rješenju od 2. rujna 2019., Klasa: UP/I/363/-03/2019-006/268 (dalje: "Rješenje za 2018."),

- da dio tražbine za komunalnu naknadu za 2019. za T11E tuženik temelji na Rješenju od 2. rujna 2019., Klasa: UP/I/363/-03/2019-006/272 (dalje: "Rješenje za 2019."),

- da tuženik nije donio posebno rješenje o komunalnoj naknadi za T11E za 2020. i razmjerni dio 2021., a da je za ovu naknadu tražbinu obračunao na temelju rješenja od 16. listopada 2015., Klasa: UP/I-363-03/2015-02/1482 (dalje: "Rješenje za 2015."),

- da je visina komunalne naknade za 2018. i 2019. obračunata sukladno ograničenju visine do iznosa 1,5% godišnjeg prihoda za prethodnu godinu,

- da je visina komunalne naknade utvrđena rješenjem iz 2015. određena neovisno o ograničenju visine do iznosa 1,5% godišnjeg prihoda za prethodnu godinu.

2. Tužitelj se poziva na odredu Zakona o komunalnom gospodarstvu (ZKG) i članak 9. Odluke o komunalnoj naknadi te ističe da iz njih proizlazi kako upravno tijelo svake godine donosi odluku o vrijednosti boda komunalne naknade, a temeljem koje se vrijednosti obračunava visina iznosa komunalne naknade za svaku godinu pojedinačno, uz ograničenje od 1,5% prihoda ostvarenih u prethodnoj godini, a sve po službenoj dužnosti.

3. Tužitelj također navodi da je tuženik propustio donijeti rješenje o komunalnoj naknadi za 2020. i razmjerni dio za 2021. za T11E, te da je tražbinu temeljio na osnovi komunalne naknade po nevažećem rješenju iz 2015. godine koje je izmijenjeno rješenjima za 2018. i 2019., te više nije na snazi. Ne spori da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetne nekretnine, ali da tuženik ne može paušalno obračunavati i naplaćivati komunalnu naknadu te da tuženik nije dokazao ni osnov ni visinu tražbine od 96.474,90 kn na temelju rješenja iz 2015., radi čega podnosi ovu tužbu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe da je tužitelj prekludiran za podnošenje predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 267. Stečajnog zakona jer iz tužbe nije razvidno kada je tužitelj zaprimio rješenje VTS RH vbroj Pž-3502/21 od 26. kolovoza 2021., te je li predmetnu tužbu podnio u roku od 8 dana od primitka drugostupanjske presude.

5. Nadalje, tuženik navodi:

- da je Grad Z. u predstečajnom postupku St-153/21 podnio prijavu tražbine s osnove komunalne naknade u iznosu od 267.734,58 kn na temelju sljedećih ovršnih isprava – rješenja Ureda i to:

 Klasa: UP/I-363-03/2019-006/268 od 2. svibnja 2019. koje je postalo izvršno 21. kolovoza 2019.,

 Klasa: UP/I/363/-03/2019-006/272 od 2. svibnja 2019. koje je postalo izvršno 22. svibnja 2019.,

 Klasa: UP/I-363-03/2015-02/1482 od 16. listopada 2015. koje je postalo izvršno 30. prosinca 2015.

 Klasa: IP/I-363-03/2020-02/1644 od 11. veljače 2020. koje je postalo izvršno 5. svibnja 2020.,

- da tužitelj nije izjavio žalbu protiv "Rješenja iz 2015.",

- da je rješenjem St-153/21 od 15. lipnja 2021. utvrđena tražbina Grada Z. u iznosu od 90.699,84 kn, a za iznos od 183.034,74 kn dužnik je osporio obračun tražbine, obzirom da je donesena odluka Grada Z. da se komunalna naknada obračunava po 1,5% prometa,

- da tužitelj u ovom sporu osporava 96.474,90 kn i navodi da se isto odnosi na rješenje iz 2015. te je upitan način na koji je tužitelj utvrdio navedeni iznos te što je za tužitelja nesporno u odnosu na ranije osporavanje iznosa od 183.034,74 kn kako je navedeno u rješenju St-153/21 od 15. lipnja 2021.,

- da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi P11, površina 637,58 m2 i T11E, površina

1074,48 m2, koja oba objekta imaju kao djelatnost obveznika uneseno hoteli, moteli – sezonski, a prema kojom imaju obračun komunalne naknade,

- da su rješenja o umanjenju komunalne naknade donesena za 2017., 2018. i 2019. jer je tuženik podnio zahtjev za donošenje istog uz prilog odgovarajućih isprava i umanjenje je bilo prihvaćeno,

- da je tuženik propustio podnijeti zahtjev za umanjenje obveze za 2020. i razmjerni dio 2021. prema čl. 9. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Z. 4/19 i 11/20),

- da je tuženiku za 2020. obračun komunalne naknade umanjen za 30% od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020., te ponovno od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. sukladno Odluci o mjerama za ublažavanje negativnih posljedica uzrokovanih koronavirusom Covid-19 pa slijedom svega navedenog predlaže odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

6. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe da je tuženik protuzakonito obračunao naknadu za 2020. i 2021. te predložio provođenje financijskog vještačenja i saslušanje zz tužitelja, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu smatrajući da se radi o pravnom pitanju te predložio zaključenje glavne rasprave.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u:

- Prijava tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku St-153/21 (list 7-8 spisa),

- Rekapitulacija izvatka iz poslovnih knjiga (list 9-10 spisa),

- Kamatni list (list 13-21 spisa),

- Rješenje Klasa: UP/I-363-03/2019-006/268 od 2. svibnja 2019. (list 22-24 spisa),

- Rješenje Klasa: UP/I/363/-03/2019-006/272 od 2. svibnja 2019. (list 26-27 spisa),

- Rješenje Klasa: UP/I-363-03/2015-02/1482 od 16. listopada 2015. (list 29 spisa),

- Rješenje Klasa: IP/I-363-03/2020-02/1644 od 11. veljače 2020. (list 30 spisa),

- Odluka Grada Z. o mjerama za ublažavanje negativnih posljedica uzrokovanih koronavirusom Covid-19 (list 41-43 spisa),

- Dopis Grada Z.od 15. studenog 2021. (list 46-47 spisa),

- Financijska dokumentacija (list 51-80 spisa),

- Preslika prvostupanjskog spisa Klasa: UP/I-363-03/21-006/243 (list 85-116 spisa).

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je osporavanje tražbine tužitelja u iznosu od 98.474,90 kn drugog višeg isplatnog reda prijavljene u predstečajnom postupku koji se nad tužiteljem M d.o.o., Z., vodi pred TSZG pod poslovnim brojem St-153/21.

10. Sporna je osnova i visina tražbine komunalne naknade koju je po navodu tužitelja tuženik nezakonito obračunato temeljem nevažećeg Rješenja iz 2015., a radi se o osporenoj tražbini na osnovi plaćanja komunalne naknade za 2020. i razmjernog dijela za 2021. za nekretninu na adresi T11E.

11. Iz dokumentacije u spisu razvidno je da je u predstečajnom postupku nad tužiteljem St-153/21 prijavljena tražbina tuženika u iznosu od 273.734,58 kn temeljem ovršnih isprava, Rješenja Ureda za od 2. svibnja 2019., 5.

svibnja 2019., 16. listopada 2015. i 11. veljače 2020.

12. Glede prigovora prekluzije podnošenja ovog tužbenog zahtjeva od strane tuženika isti nije osnovan jer je izvršen uvid u e-oglasnu ploču te je sud utvrdio da je drugostupanjsko rješenje broj Pž-3502/21 od 26. kolovoza 2021. objavljeno 1. rujna 2021. na e-oglasnoj ploči, a tužba je podnesena 17. rujna 2021., dakle u roku.

13. Nadalje, među strankama su sporne obračunate komunalne naknade za 2020. i 2021. koje prelaze zakonsko ograničenje od 1,5% godišnjih prihoda, a koji su obračunati temeljem rješenja od dana 16. listopada 2015. Klasa: UP/I-363- 03/2015-02/1482.

14. Nadalje, Člankom 99. stavkom 1. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade.

15. Člankom 99. stavkom 2. ZKG-a propisano je da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

16. Člankom 98. stavkom 1. ZKG-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave do kraja studenoga tekuće godine donosi odluku kojom određuje vrijednost boda komunalne naknade (B) koja se primjenjuje od 1. siječnja iduće godine.

17. Člankom 100. stavkom 1. ZKG-a propisano je da Rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

18. Člankom 9. Odluke o komunalnoj naknadi propisano je da za hotele, apartmanska naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda iz prethodne godine, ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima u Gradu Z.

19. Nadalje, protiv rješenja Ureda Klasa: UP/I-363-03/2015-

02/1482 od 16. listopada 2015. tužitelj nije izjavio žalbu te je isto postalo izvršno 30. prosinca 2015. (list 29 spisa). Tuženik je obveznik plaćanja komunalne naknade na adresi P11 i T11E koji objekti imaju kao djelatnost obveznika uneseno hoteli, moteli – sezonski, a prema kojom imaju obračun komunalne naknade.

20. Odredbom čl. 97. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20) propisano je da za hotele, apartmanska naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične lokalne samouprave. Stoga, ukupan godišnji prihod iz prethodne godine kojeg ima u vidu navedena odredba, je zbog svih pojedinačnih prihoda iz prethodne godine koji su ostvareni u svakom pojedinačnom hotelu, apartmanskom naselju i u kampu koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave, a visina godišnje komunalne naknade za svaki pojedinačni hotel, apartmansko naselje i kamp koji se nalaze na području dotične lokalne samouprave ne može biti veća od 1,5% od tako utvrđenog ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine.

21. Iz navedenog proizlazi da iznos utvrđene komunalne naknade za hotel može eventualno biti smanjen ako su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 97. st. 3. ZKG.

22. Međutim, utvrđivanje visine komunalne naknade za hotele, apartmanska naselja i kampove odobrava se podnošenje zahtjeva za određenu kalendarsku godinu uz račun dobiti i gubitka za prethodnu godinu, a donosi se temeljem podataka utvrđenim pravomoćnim rješenjem o obvezi plaćanja komunalne naknade, sve sukladno čl. 9. Odluke o komunalnoj naknadi.

23. U konkretnom slučaju tuženik nije raspolagao podacima o ukupnom godišnjem prihodu hotela iz prethodne godine te je podnositelj zahtjeva za primjenu čl. 97. st. 3. ZKG-a dužan priložiti račun dobiti i gubitka iz prethodne godine, a što je razvidno iz dopisa od 15. studenog 2021. (list 46-47 spisa).

24. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za umanjenje komunalne naknade za 2021., što je razvidno iz preslike dostavljenog prvostupanjskog spisa Klasa: UP/I/363-03/2021-006/243 (list 85-116 spisa), međutim tužitelj takav zahtjev za 2020. nije podnio iako je upoznat sa procedurom, a što je vidljivo i iz rješenja od 2. svibnja 2019. koje je doneseno po zahtjevu društva M d.o.o., iz kojeg je razvidno da je društvo M d.o.o. podnijelo zahtjev za utvrđivanje komunalne naknade za 2019., sve prema čl. 9. Odluke o komunalnoj naknadi. Sto je razvidno i iz rješenja UP/I-363-03/2019-006/268 od 2. svibnja 2019. kad je društvo M d.o.o. podnijelo zahtjev za utvrđivanje komunalne naknade za 2018. uz priloženi račun dobiti i gubitka ovjeren u MF – Upravi.

25. Nadalje, tuženik je za 2020. obračun komunalne naknade umanjio za 30% od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020. te ponovno od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020., a sve sukladno Odluci o mjerama za ublažavanje negativnih posljedica uzrokovanih koronavirusom Covid-19, a što tužitelj nije osporio. 26. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao i saslušanjem zz tužitelja smatrajući da ima dovoljno elemenata za zaključenje glavne rasprave.

27. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer prije svega rješenje iz 2015. je pravomoćno i ovršno, a isti je propustio prema čl. 9. Odluke o komunalnoj naknadi podnijeti zahtjev za umanjenje obveze za 2020. slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

28. Tuženiku je dosuđen trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.310,00 kn te je riješeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2022. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. M. d.o.o., Z.

2. 2 Grad Z., Z.

Broj zapisa: eb30c-bd6b0

Kontrolni broj: 0a206-1aa8a-46fb4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA TOMIĆ, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.