REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1474/2019

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja M. L., iz S., O.: …, zastupan po

odvjetnicima u odvjetničkom društvu L. – V.& P., d.o.o. protiv

tuženika J. Ž. iz S., O.: …, radi prestanka

uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2022. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja M. L. odvjetnika u odvjetničkom društvu L.-V.. te tuženika, dana 26. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Tuženiku se nalaže da prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava glede ograde smještene u S., koji ogradni zid se nalazi na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. 4326 (dijelom na čest zem. 4731/1 stare izmjere) K. S.. na način da prestane onemogućavati tužitelja u korištenju ogradnog zida, onemogućavati ga u bojanju i održavanju ograde na tom zidu i održavanju zida, pristupu zidu, dok se odbija ukoliko se odnosi na takvo uznemiravanje glede zida položenog-po staroj izmjeri i na čest zem 4731/2 te 4732/1,/2 K. S.,

dok se u preostalom dijelu ukoliko je tužitelj tražio zaštitu od tuženikovog uznemiravanja glede kuće, dvorišta i sl. u S., na nekretnini označenoj kao kat. čest.zem.4326 (stare izmjere 4731/1/2 i 4732/1/2), tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14.635,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1.U tužbi koja je podnesena ovom sudu 2. travnja 2019. se navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik obiteljske stambene kuće i dvorišta sa svim pripadnostima i služnostima, a koja se nalazi u S. na adresi te je sagrađena na kat.čest 4326 stare izmjere 4731/1, /2, 4732/1/2, dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine označene kao čest.zem. 4325 KO S. na kojoj je izgradio kuću. Nekretnina na kojoj je sagrađen objekt tužitelja ograđena je betonskim zidom sa ogradom, a koji je sa svih strana izgrađen još prije više od 25 godina. Tuženik neosnovano uznemirava tužitelja u ostvarivanju stvarnog prava na njegovoj nekretnini te mu onemogućava mirno korištenje dijela ovih nekretnina-ogradnog zida sa željeznom ogradom. Pozivom na odredbu iz čl.167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj kao vlasnik nekretnine kojega tuženik bespravno uznemirava u korištenju njegova vlasništva jer mu onemogućava korištenje zida – onemogućava mu bojanje ograde, bojanje i održavanje zida tim tužbenim podneskom tražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo da prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava glede kuće, dvorišta, ograde i sl. sve smješteno u S., a koja kuća, dvorište i ogradni zid se nalaze na nekretnini označenoj kao kat. čest 4326 (stare izmjere 4731/1,/2, 4732/1,/2) K. S. na način da prestane onemogućavati tužitelja u korištenju ogradnog zida, u bojanju i održavanju ograde na tom zidu, održavanju zida pristup zidu i sl. te ga obvezati na naknadu troška.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene aktivne legitimacije. Tuženik navodi kako je nesporno da između stranaka postoji betonski zid sa ogradom, ali da je taj zid u vlasništvu tuženika koji ga je sagradio 1989. – 1990. i to na mjestu ranije postojećih suhozida koji su također bili vlasništvo prednika tuženika te je usmenim dogovorom 2003. godine tuženik dopustio tužitelju da postavi metalnu ogradu na njegov zid.

Tako je tužitelj nadogradio na tuženikov zid stupove i ogradu koju sada svojata iako je dogovorom uglavljena isključivo služnost. Prema navedenom, a budući tužitelj tužbom ističe vlasništvo nad predmetnim zidom koji očito nije njegov, to ne postoji ni uznemiravanje od strane tuženika, već upravo suprotno.

Tuženik je ishodio sudsku odluku kojom je utvrđen vlasnikom kuće i prostora na kojoj se nalaze sporni zidovi, a o postojanju međašnih znakova mogu posvjedočiti susjedi. Slijedom navedenog predloženo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom preslika kat. plana od 17.5.2013., izvoda iz kat. plana od 24.7.2018., popisnog lista broj 1430 za K.O. S. od 23. srpnja 2018., rješenja o izvedenom stanju R. S. G. S. K. od 25.11.2014., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje

sudskog vještaka za geodeziju T. Č. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja sa skicom kao i usmenim izjašnjenjem ovog vještaka na primjedbe i upite tuženika, pregledom arhitektonskog snimka izvedenog stanja P. d.o.o.,

pregledom ekspertize vještaka Z. Š. i A. P. od 30.8.1990.,

saslušanjem svjedoka A. M., T. O., I. M., M. L.

pregledom spisa R. M. P. I. P. dostavljeno uz dopis od 11. veljače 2022 (list 89 – 105 spisa), saslušanjem svjedoka J. G., J. Č. i M. Ž.,

time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik obiteljske stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 4326 KO S., a tuženik zgrade na susjednoj čest. zem. 4325 k.o. S.-sve označeno po novoj izmjeri, da se između posjeda njihovih nekretnina nalazi betonski zid koji je na skici vještaka geometra T. Č. od 15.lipnja 2020. označen slovima A-B-C i da je tužitelj na zidu postavio željeznu ogradu.

6.Sporno je tko je vlasnik zida i zemljišta na kojem je izgrađen, a s tim u svezi i je li tužitelj ovlašten na radnje koje na tom zidu i oko njega poduzima, a u čemu ga, prema tužbi, tuženik ograničava.

7.Naime, u bitnome tužitelj tvrdi da je zid čija se pozicija nije mijenjala od izgradnje, negdje oko 1990. sukladno dogovoru njegova pok. oca i tuženikovog punca Ć. Č. kao tadašnjih vlasnika, kojemu su nazočili tužitelj i tuženik, o čemu nije sastavljena isprava, ali je realiziran izgradnjom zida što je obavila firma K. na traženje i uz financiranje tužiteljeve obitelji, a nakon izvjesnog vremena na isti način je investirano postavljanje ograde koja se održava povremenim bojanjem, pa da se radi o njegovu vlasništvu, što bi u bitnome značilo zida i zemljišta.

Međutim, u posljednje vrijeme tuženik ometa tužitelja u održavanju i zabranjuje bojenje ograde, a isto tako i obavljanje nekih radova koje je tužitelj poduzimao na svojoj okućnici kada mu je razbacao materijal.

Tužitelj je kategoričan u tvrdnji da zid nije gradio tuženik niti je lociran na mjestu ranijeg kamenog suhozida tuženika odnosno njegova punca Č. Č..

Inače potvrđuje tuženikov iskaz da je ranije bio vlasnik nekretnine koja je na skici vještaka geometra T. Č. označena kao čest. zem. 4302 k.o. S.-nova izmjera, koju je mijenjao sa stricem i koja je prema tuženikovoj nekretnini, na istoj skici označenoj sa čest. zem. 4325 k.o. S.-nove izmjere, imala suhozid, ali da je na zamolbu tuženika koji se za potrebe izgradnje na svojoj nekretnini trebao ukopati što je zahtijevalo intervenciju na suhozidu, tuženiku dozvolio da taj suhozid betonira, a čak i nazočio kada je tuženik kasnije izgradio betonski zid u čijoj gradnji je i on financijski sudjelovao, ali koji zid nema veze sa spornim zidom B-C.

7.1.I tuženik potvrđuje postojanje usmenog dogovora prednika kojemu su on i tužitelj nazočili prema kojemu su se zidovi trebali izgraditi, ali na mjestima postojećih suhozidova što je realizirano tako da je on izgradio betonski zid poviše svoje kuće prema tužiteljevoj nekretnini 4302, a tužitelj betonski zid na mjestu suhozida na poziciji slova B-C skice vještaka Č. te tvrdeći kako je on izgradio betonski zid na mjestu suhozida u liniji A-B iste skice, koji smatra svojim i u kojeg je ugradio cijevi za vodu, što bi i po njemu bilo negdje 1990. Ujedno potvrđuje kako je tužitelj postavio željeznu ogradu na ovom zidu, ali uz njegovu dozvolu jer je time okoliš uljepšan, što smješta u vrijeme 2014. ili 2015. Tvrdi kako vlasništvo ovog zida kao njegovog nije bilo sporno sve do 2015. kada se tužitelj potužio kako mu smetaju dva bora koje je tuženik u spomen na svoje suborce zasadio na svojoj parceli točno uz rub zida A-B, a koja je tuženik malo iza toga ispilao.

7.2.Inače bi prema ispravama pribavljenim od P. S.-dalmatinske, I policijske postaje u S. (list 86-105) proizlazilo kako je povodom sukoba između stranaka intervenirala i policija 30. ožujka 2017. kada su M. i Z. L. unutar svog dvorišta betonirali dio zida na sastavu poda i dvorišnog zida kojom prigodom je tuženik razbacao beton te bio fizički napadnut, uslijed čega je kod njega liječnik našao tragove traume izvana u vidu ekskorijacije vrata, o čemu je podnesen optužni prijedlog glede počinjenog prekršaja te i sukob od 1. rujna 2017. kada je ovdje tužitelj kosio travu na svojoj parceli tijekom kojeg rada je jedan kamen „odletio“ i razbio staklo na prozoru tuženikove kuće, o čemu je sastavljena službena zabilješka. U svezi navedenih događaja R. P. suda u S., S.

O. br. P. J.-1519/17 od 18. prosinca 2017. odbačen je optužni prijedlog protiv M. i Z. L., dok je R. istog suda P. J. -5276/17 od 23. veljače 2018.

J. Ž., ovdje tuženik oslobođen optužbe da bi 30. ožujka 2017. narušavao javni red i mir vičući da će rušiti i razbacao beton kojim je L. M., ovdje tužitelj, gradio betonski zid, jer sud nije našao da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljan na teret.

O tome da je među strankama bilo sukoba vezano za nekretnine prije ovih zbog kojih je intervenirala policija, u postupku nije utvrđeno.

7.3.Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju T. Č. za k.o. S. u postupku je izlaganje “nove“ kat. izmjere koja se izrađuje obzirom da granice sa „starog“ kat. plana uvelike odstupaju od stvarnih granica na terenu, pri čemu se “novi“ kat. plan izrađuje na osnovi terenskih skica mjerenja mjerila 1:500 na kojima se ucrtavaju znakovi pripadnosti međnih znakova na terenu, a naknadno se pozivaju nositelji prava da se očituju o „novim“granicama. Vještak je kao bitno napomenuo kako pri terenskom rekogsciniranju geodetski stručnjaci vode zapisnik (prilog skici).

Glede lokacije spornog zida, iz rezultata očevida i vještva, čiji sastavni dio je terenska skica nove izmjere i starog katastarskog plana te fotografije br.1. i 2. (list 46- 49), sporni zid je položen na novoj katastarskoj čestici broj 4326 koji se vodi kao posjed tužitelja radnog naziva 541, dok je posjed tuženika radnog naziva 553 i pridružen mu je novi katastarski broj 4325, pa bi proizlazilo da se nalazi na tužiteljevoj nekretnini uzev u obzir stanje po „novoj“ izmjeri. U vještvu se navodi i kako je iz priloga skici vidljivo da je bio prisutan i tuženik te da je u preklopu starog katastarskog plana (list 48) vidljivo značajno odstupanje.

Tužitelj nije imao prigovore vještvu dok tuženik nije osporio da bi bio prisutan mjerenju i izradi terenskih skica obavljenom za potrebe izrade novog kat. plana, ali je ustvrdio kako je postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. S. još uvijek u tijeku te radi izjašnjenja u smislu njegove potvrde, pa da protivno nalazu vještaka još uvijek stare izmjere odražavaju istinito stanje sukladno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru, a osim toga da se vještak nije izjasnio o kakvom se odstupanju radi između starog katastarskog plana i stvarnih granica na terenu.

Postupajući po prigovoru, a i u ostvarenju načela saslušanja stranaka pozvan je vještak radi usmenog obrazloženja te izjašnjenja, što je i njegova dužnost u smislu odredbe iz čl. 260. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP) i to uz dostavu tuženikovog podneska s prigovorima ranije iznesenim, na što se usmeno izjasnio ostajući u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja dodatno ističući kako je stari katastarski plan izrađen prije 130 godina, da je opterećen greškama, posebno imajući u vidu da je rađen kao porezni, dok je sada intencija da katastarski planovi odražavaju topografsko stanje.

Primijetiti je kako se tuženikova primjedba odnosi na značaj i primjenu starog katastarskog plana i nove izmjere, a ne i na lokaciju zida koja je po vještaku prikazana po staroj i novoj izmjeri, čime su sudu pružene dostatne činjenice za prosudbu, dok je primjena pravne norme stvar suda, a ne vještaka koji svojim izjašnjenjem o kvaliteti stare izmjere ustvari nije niti je mogao derogirati funkciju suda u njihovoj primjeni, radi čega je osnovano zaključivati kako je vještak povjereni zadatak obavio odgovorno, savjesno i profesionalno uz primjenu načela objektivnosti, stručnosti i profesionalnog znanja, koje stranke nisu učinile upitnim.

7.4.Inače bi prema javno dostupnim podacima ZIS-a proizlazilo da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo nekretnine označene sa čest. zem. 4730 k.o. ZU 1155 k.o. S., u naravi kuća uz aktivnu plombu pod Z-10000/2008 s opisom sadržaja „Ostalo osnivanje zemljišnih knjiga za K.O. S.“, koji predmet je u radu.

Prema na isti način pribavljenim podacima za čest zem. 4731/1 ZU 228 tijelo XXXV, 4721/2 ZU 225 tijelo VII, 4732/1 ZU 1273 te 4732/2 ZU 9 tijelo VIII, utvrđeno je kako na istima tužitelj nije upisan kao vlasnik ni suvlasnik, a također ni tuženik.

7.5.S tim u svezi je navesti kako bi iz neposrednog pregleda „Prikaza lica mjesta prema starom katastarskom planu na G.“, koji je sastavni dio vještva (list 48) proizlazilo da je linija zida i granice po vještaku ucrtane pravcem B-C te mali dio od točke B prema A na nekretnini starog broja 4730 (nove izmjere 4325) upisanoj na tuženika dok bi pretežiti dio zida na liniji A-B bio unutar čest. zem. 4731/1 stare izmjere (4326 nove izmjere) upisane na treće osobe, za koju tužitelj, jednako kao i za 4731/2, 4732/1, 4732/2, preko kojih zid ne ide tvrdi da je njegov posjed i vlasništvo, što tuženik ne osporava.

7.6.U činjeničnim navodima tužbe, tužitelj se poziva na popisni list broj 1430, dio I i dio II P. ureda za katastar u S. od 23. 07.2018. čijim pregledom je utvrđeno kako je na njegovo ime upisana kat. čest 4326 na V. B., u naravi kuća površine 126m2 i dvorište 279m2, što je našao i vještak za geodeziju T. Č., kako je to već ranije navedeno.

8.Glede izgradnje zidova saslušani svjedoci (na raspravi od 2. veljače 2022.) A. M., T. O., I. M. i M. L., svi mještani stranaka, u

bitnome su potvrdili iskaz tužitelja o izgradnji i financiranju izgradnje zida.

8.1.Tako je A. M., predstavljajući se poznanikom obiju stranaka i s njima u dobrim odnosima iskazivao da je prije više od 20 godina bio od tužitelja angažiran za uređenje dvora i izgradnju zida uz liniju A-B na skici s lista 49 spisa, koje radove je i izvela njegova firma Kušum tako što su uredno i bez prigovora izvedeni i u nazočnosti tuženika koji je čak znao i počastiti radnike među kojima je bio i tuženikov brat M. Ž.. Po njegovom sjećanju betonski zid A-B je podignut na mjestu ranijeg suhozida i na taj zid je tužitelj kasnije, svjedok se vremenski nije izjasnio kada, postavio ogradu u čemu on nije sudjelovao. Svjedok se sjećao i kako je zid u liniji B-C na skici 2. lista 49 spisa od ranije postojao za koji mu je tuženik sam rekao da je tužiteljev koji ga je i gradio.

8.2.S njegovim iskazom suglasan je i svjedok I. M., čija kuća je udaljena oko 200m od kuća stranaka, iskazujući se radnikom tvrtke K. i smještajući radove na izgradnji zida u liniji A-B u vrijeme prije oko 25 godina. Potvrdio je gradnju i postavljanje kamenih ploča na zid, a sjećao se da je već bio izgrađen zid B-C, ali se ne nije mogao izjasniti je li i na taj zid postavljao ploče. I on tvrdi kako je zid građen bez ikakvih problema ili osporavanja od strane tuženika time što je nedavno čuo kako Ž. pričaju da se zidom ušlo u njihov put i da se oko toga stranke svađaju.

8.3.Svjedok T. O. potvrđuje kako ga je prije D. rata angažirao tužitelj za izgradnju zida u liniji B-C na mjestu postojećeg suhozida, što je radio s tužiteljevim bratom M. L. a tijekom rada viđali su tuženika čija kuća je odmah poviše koji nije imao nikakvih prigovora, već je naprotiv i nudio da se gradnjom mogu povući prema njegovoj parceli, što nije učinjeno, Što se tiče zida u liniji A-B, poznato mu je kako je izgrađen poslije po izvođaču tvrtki K., pretpostavlja na mjestu starog suhozida u što nije siguran. Inače, iako živi na 100m udaljenosti, nije mu poznato zašto se stranke parniče, već da se ranije nisu svađali.

8.4.Tužiteljev brat M. L. iskazivao je kako je po bratovu nalogu koji je živio u N., poduzimao radove na kući, okućnici i zidovima pa je suglasno svjedoku O. govorio o izgradnji zida u liniji B-C iznad kojeg je bio kameni neravni suhozid tako što je dogovorno s tuženikom unutar tužiteljeve parcele izgrađen betonski a tuženik je kamenje svog suhozida upotrijebio za popuniti neku rupu na svom zemljištu. I on iskazuje kako je zid A-B radila firma Kušum prije Domovinskog rata, a također i ogradu na oba zida. Tvrdi kako je među strankama sve bilo u redu do prije par godina kada mu se brat vratio s rada u Njemačkoj i nastanio u Srinjinama te mu tuženik brani bilo kakve radove na ogradi zida A-B i B-C. I on se sjećao da je prilikom gradnje zida tuženik predlagao čak da se uvuku u njegovo zemljište, a poznato mu je i kako je policija nekoliko puta intervenirala zbog sukoba među strankama, radi čega izbjegava dolazak kod brata.

Tuženik je prigovorio iskazima svjedoka (podnesak na listu 106-108 spisa) tvrdeći kako su zidovi njegovo vlasništvo, time što je zid u liniji A-B podignut na mjestu postojećeg suhozida 1982.-1983., a u liniji B-C poslije Domovinskog rata, što ne bi bilo u skladu s njegovim stranačkim iskazom glede vremena gradnje. Prigovara i da sa svjedokom A. M. ne komunicira i da njegova firma nije ni postojala prije rata.

Svjedoci J. G., J. Č., M. J. i M. Ž. predloženi po

tuženiku, također su mještani S., a svoje iskaze dali su na ročištu od 11. travnja 2022.

8.5.Tako je svjedok J. G. koji je doselio u S. 1981. iskazivao kako je izvodio radove na tanku centralnog grijanja u kući tužitelja prije oko 10 godina a negdje u isto vrijeme i radove oko kuće tuženika i po njegovu sjećanju zidovi o čijoj izgradnji nema saznanja su već postojali, a odnosi među strankama bili dobri.

8.6.Ni svjedoku J. Č. koji u S. živi od rođenja na udaljenosti

od oko 600m od kuća stranaka nije poznato tko je zidove gradio, ali misli kako je građeno na starim suhozidovima, da je zid u liniji A-B postojao još 1990. što pamti jer je tada imao prometnu nesreću.

8.7.Svjedokinja M. M., sestra tuženikove supruge, iskazivala je kako je tuženik 80-tih godina u liniji A-B na postojeći suhozid izgradio betonski zid, a nakon nekog vremena je taj betonski zid ponovo podignut, ali ne zna kada, tko je to gradio, dok joj je poznato da je željeznu ogradu i stupove na tom zidu izgradio tužitelj. Za betonski zid u liniji B-C tvrdi da je napravljen na mjestu suhozida ali ne zna tko ga je gradio osim da nije njezina sestra ni zet. Inače joj je zet tuženik pričao da je kroz zid A-B provukao cijev za vodu te da je stabla bora ili jele koja je posadio uz zid A-B morao sasjeći jer su smetala tužitelju. Svjedokinja misli da je stanje zidova kako je prikazano na fotografijama u spisu isto već oko 15 godina, a poznato joj je iz zetova pričanja da je bilo sukoba između stranaka radi kojih je dolazila policija, o čemu nema i ne želi imati saznanja, sestru posjećuje, a sa tužiteljem je u korektnim odnosima i posjećuju se.

8.8.Svjedokinja M. Ž., tuženikova supruga, iskazivala je da je njihova obitelj počela graditi kuću 1982-1983 kada je na mjestu suhozida izgrađen betonski zid u koji su stavili cijevi za vodu, a iza 1996. je tužitelj, pošto je dobio tuženikovu dozvolu, angažirao firmu K. koja je taj zid podigla, a misli da je tada stavljena i željezna ograda. Iskazivala je i o tome kako je njezin suprug (tuženik) planirao uz zid posaditi dva stabla u spomen na suborce pa je čak prije sadnje i pitao tužitelja hoće li mu smetati, a on se suglasio sa sadnjom da bi na oko godinu dana pošto su bila posađena rekao da mu smetaju pa ih je tuženik revoltiran ispilao rekavši mu kako neće dozvoliti da sređuje ogradu na zidu. I ona je iskazivala o dogovoru da će tuženik, da bi oko njihove kuće sve bilo uredno, izgraditi urušeni zid na ranijoj parceli tužitelja iznad njihove kuće uz dogovor da tužitelj izgradi zid na liniji B-C na mjestu suhozida, što su radili tužiteljev brat i T. O., ubrzo postavivši i ogradu. I ona tvrdi kako su odnosi između stranaka bili dobri sve dok tužitelj nije prigovorio sadnji stabala. Inače iskazuje kako ne brane bojenje zida na liniji B-C već samo na liniji A-B.

9.Proizlaze razlike, kako o vremenu gradnje, tako i glede činjenice je li gradnja obavljena na mjestu ranijeg suhozida, je li prije gradnja zida na liniji A-B ili B- C, u tome tko je bio investitor, pa čak i u tome je li zid A-B dograđen na suhozidu kao betonski i kasnije opet dograđivan po tužitelju, o čemu su govorili svjedokinja M. M., svastika i M. Ž., supruga tuženika, što nije u skladu ne samo s iskazom tužitelja i drugih svjedoka, već ni tuženika koji tvrdi da je taj zid na mjestu suhozida gradio isključivo on ne spominjući dogradnje, a što se tiče vremena gradnje zida A-B primijetiti je kako se iskazi ovih svjedokinja glede gradnje zida prilagođavaju navodima tuženikova podneska na str.106-108, ali ne i njegovom iskazu.

Naime, u svom stranačkom iskazu gradnju zidova tuženik smješta u sredinu 1990. a željeznu ogradu na zidu 2014 ili 2015., u podnesku od 6.04.2022. (list 106- 108) za zid A-B navodi kako je podigao sam 1982-1983., a B-C poslije rata, što ne bi odgovaralo iskazima svjedoka predloženih po tužitelju, a ni po njemu prikazano vrijeme postavljanja ograde ne bi bilo u skladu s iskazom njegove supruge koja ga smješta u 1996., a također prema njezinom iskazu kao i tuženikovom nikakvih problema među strankama nije bilo vezano za zidove sve do tužiteljeve pritužbe na sadnju stabala koju je tuženik obavio uz zid 2015.

U neskladu su njihovi iskazi i glede izvođenja radova od strane firme K. za koju tuženik tvrdi kako u vrijeme radova na zidu nije ni postojala dok njegova supruga tvrdi da je ta firma za tužitelja dograđivala zid u liniji A-B.

Inače je s tim u svezi navesti i kako je prema javno dostupnim podacima objavljenim na internet stranicama sudskog registra, pregledom povijesnog izvatka utvrđeno da je K. d.o.o. za građevinarstvo „u stečaju“ sa sjedištem u S.,

B. 7, čiji je osnivač i član uprave bio A. M., bilo upisano u sudski R. T. suda u S. pod MBS i brisano 24. rujna 2008., a inače je iz

upisa Izjave o usklađenju od 09. listopada 1995. zaključiti kako je postojalo od ranije pošto je na temelju spomenute Izjave izvršen upis usklađenja postojećih poduzeća sukladno odredbi iz čl. 647. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ 111/93).

10.Proizlazi iz provedenih dokaza kako je tužitelj neometano bio u posjedu zida, održavao i bojio ogradu, da između stranaka kao susjeda nije bilo nikakvih razmirica vezano za zidove sve do 2015. kada je tuženik uz sam zid zasadio stabla, a kasnije se tužitelj potužio da mu smetaju pa ih je tuženik uklonio, a do ozbiljnijih sukoba vezano za imovinske odnose i intervencije policije dolazi tek u ožujku 2017.

10.1.Kada se ima u vidu da se radi o ogradi tužiteljeva posjeda, da mu tuženik ne osporava izgradnju zida na liniji B-C, ali tvrdeći kako je on zauzvrat njemu izgradio drugi zid, kao ni postavljanje stupova i željezne ograde, da tuženikova supruga glede dijela zida u liniji A-B s ogradom tvrdi da ga je na postojeći suhozid dogradio njezin suprug a tako dograđeni ponovo dogradio tužitelj postavljajući stupove i ograde pa dakle protivno tuženiku makar i kroz dograđivanje spominje investiciju tužitelja i izvedbu radova po firmi K., pa to povezujući s kazivanjem svjedoka, mještana i poznanika stranaka, koji su u gradnji sudjelovali i to A. i I. M. i T.

O. kao nesrodnih za koje tuženik nije dao prihvatljivih dokaza odnosno naveo okolnosti koje bi s osnovom njihov iskaz dovele u sumnju, a time i iskaz M. L., tužiteljeva brata koji je suglasan s iskazom svjedoka O., onda je po stavu suda s osnovom zaključivati da su se stranke devedesetih godina prošlog stoljeća sporazumjele kao međašnici, kako su to u svojim stranačkim iskazima vremenski i smjestili-da tužitelj svoj posjed nekretnine ogradi spornim ogradnim zidom, što je i realizirano, a prihvaćajući iskaz tužitelja glede izgradnje zida na njegovoj ranijoj parceli “poviše tuženikove kuće“ ocjenjuje da ta izgradnja nije u svezi sa spornim zidom, kako tuženik prikazuje.

10.2.Taj zid je, kako iz ranije navedenog proizlazi promatrano prema staroj mapi, u pretežitom dijelu linije A-B na nekretnini 4731/1-na kojoj nije upisan tuženik, a u preostalom dijelu na čest. zem. 4730 – prema staroj mapi na kojoj je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo, ali koji je prema iskazu gore spomenutih svjedoka nazočio gradnji zida ne imajući primjedbi, pa je osnovano pretpostaviti kako je tužitelj građenje poduzeo na zemljištu koje je kao svoje držao u posjedu, sa čime je bio suglasan i tuženik jer se nije protivio tada ni kod postavljanja stupova i ograde, već se na određeni način s radnicima i družio.

10.3.Nadalje, utvrditi je kako je po izgradnji zida i postavljanju stupova i ograde po tužitelju, isti vršio njihovo dugogodišnje održavanje bez bilo kakvog tuženikovog stvarnopravnog posizanja prema zidu i zemljištu na kojem se nalazi te da prve razmirice potječu iz vremena tužiteljevog prigovora sadnji stabala po tuženiku neposredno uz zid A-B. Utoliko bi, sukladno ponašanju stranaka s osnovom bilo zaključivati da je tužitelj svoj posjed ogradio svojim zidom uz dogovor s tuženikom koji je promatrati kao izraz održavanja dobrosusjedskih odnosa s međašnikom, a shodno tome da stvarno stanje posjeda i vlasništva nije odgovaralo mapalnom stanju-promatrano prema staroj izmjeri koja je još uvijek na snazi, tako da dio zida kada se promatra mapalno stanje ide preko tuženikove nekretnine, što nije slučaj sa stanjem po novoj izmjeri. Uostalom i vještak je ukazao na razlike između stvarnog stanja vlasništva i mapalnog navodeći to kao razlog za postupak nove katastarske izmjere.

Pri tome je cijeniti i kako tuženik nije porekao da je bio nazočan mjerenju za potrebe nove geodetske izmjere koje su obavili geodetski stručnjaci, koja, istina, nije na snazi, ali je vidljivo kako su po istoj zidovi u cijelosti na nekretnini nove oznake 4326 kao posjedu tužitelja, na što u vrijeme mjerenja, kako je to našao vještak pozivajući se na skice geodetskih stručnjaka, tuženik nije imao primjedbi niti je ponudio dokaz da je tada prigovarao.

Nadalje, i sam tuženik je potvrdio kako je stabla u spomen svojih suboraca 2015. zasadio na svojoj zemlji neposredno uz sporni zid, a nakon određenog vremena, kada mu je tuženik prigovorio da mu smetaju, stabla je ispilao, što po stavu suda po redovnom tijeku stvari ne bi bila reakcija osobe koja smatra da je zemljište i zid na kojem je izgrađen, a uz koji su stabla zasađena dio njegove nekretnine.

11.Stoga, cijeneći ponašanje stranaka i dugogodišnji nesmetani tužiteljev posjed i ulaganja kroz gradnju i održavanje zidova, stupova i ograde, za koja sud u cijelosti utvrđuje da su tužiteljeva, što je značajna investicija koja se po redovnom tijeku stvari ne poduzima za trećega bez naknade, pa to povezujući sa činjeničnim supstratom iz tužbe i navoda tijekom postupka kada se tužitelj poziva na dugogodišnji nesmetani kontinuirani posjed što korespondira s pravnim osnovom dosjelosti, ukazuje i na strani tužitelja na ostvarenje pretpostavki za stjecanjem po tom osnovu vlasništva nekretnine koju čini i zauzima zemljište i zid A-B-C na kojem je izgrađen u mjeri u kojoj je zid zauzeo površinu tuženikove nekretnine prema mapalnom stanju koje je na snazi.

Naime, ako bi se promatralo samo vrijeme od gradnje zidova, koji su stranke u svojim iskazima smjestile u 1990. i besprigovorni posjed tužitelja do 2015. iako iz spisa nije razvidno da je tuženik tada posizao za vlasništvom zida već kod sukoba 2017. kada intervenira policija, onda bi tužiteljev kontinuirani nesmetani posjed trajao i do prvospomenute razmirice više od 20 godina, a pošto je bio istinit i pošten, to su ostvarene pretpostavke stjecanja dosjelošću temeljem odredbe iz čl. 159. st.1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV).

Pri tome po nalaženju ovog suda nije bitno je li gradnja izvedena unutar granica tužiteljeve ili tuženikove nekretnine kako su prikazane na staroj ili novoj mapi već je li izvedena unutar zemljišta koje je graditelj smatrao svojim i kao takvog uživao kontinuirano i nesmetano, a to što se svjedoci sjećaju ili ne sjećaju da je ili nije građeno na suhozidovima treba promatrati i kroz gubitak sjećanja uzrokovan dugogodišnjim odmakom od događaja o kojemu su se izjašnjavali.

Ni pozivanje tuženika na ekspertizu njegove nekretnine izrađenu po vještacima P. i Š. iz 1999. u kojoj se samo spominje zid ne dovodi u pitanje navedeno jer nije protivno utvrđenju suda, kao ni fotografije na koje se poziva ili radnje vezane za spajanje cijevi za vodu, budući kod prednjih utvrđenja ne čine upitnim vlasništvo tužitelja.

12.Prema sadržaju zahtijevane zaštite, tužitelj istu traži vlasničkom tužbom reguliranom odredbom članka 167. stavak 1. ZV-a kojom je propisano ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Prema odredbi stavka 2. tog članka, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

S druge strane, povreda prava vlasništva, osim oduzimanja iz posjeda, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. U tom slučaju vlasnik se štiti pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) kojom kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

Cilj je actio negatoria tužbe, dakle, postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja, a upravo potonje tužitelj traži.

13.Prema naprijed navedenom, sud je utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo temeljem zakona i da je u posjedu nekretnine, zemljišta sa zidom, pa je dakle aktivno legitimiran na tužbu.

S druge strane iz iskaza tužitelja proizlazi da mu tuženik brani održavanje zida i bojenje ograde na zidu, o razmiricama upoznati su i svjedoci ali bez detaljnijih saznanja o tome koja bi izložili sudu, osim da je to vezati za posljednje vrijeme, a o tome bi se dalo zaključiti i iz iskaza tuženikove supruge koja zabrane ograničava na dio zida A-B, pri čemu tuženik u stranačkim iskazu govori o vlasništvu tog dijela zida, ali u podnesku od 6.04.2022. tvrdi da su i zid u liniji A-B i B-C njegovo vlasništvo prema dogovoru, što nije logično niti u postupku dokazano, a da je vezano za zid bilo sukoba zaključiti je i iz isprava postavljenih po PUSD.

Navedeno ukazuje da tuženik uznemirava tužitelja u korištenju njegove nekretnine, radi čega su po stavu suda ostvarene pretpostavke za pružanje tužitelju zahtijevane zaštite i to u opsegu koji se odnosi na onemogućavanje tužitelja u korištenju ograde koju predstavlja zid i to aktima smetanja, bojenju i održavanju ograde na tom zidu, održavanju zida i pristupu zidu, što bi se dalo zaključiti i iz službene zabilješke I policijske postaje u S. od 30.03.2017. prema kojoj je tuženik vidjevši da tužitelj sa suprugom betonira komadić zida na sastavu poda i dvorišnog zida, razbacao manju količinu betona u njihovom dvorištu, jer kada zid tuženik smatra svojim u cijelosti osnovano je pretpostaviti da se zabrana odnosi na cijeli zid, ali ne i na vlasnička prava glede kuće i dvorišta, u kojem dijelu uznemiravanje nije dokazano, pošto razbacivanje betona kako je gore navedeno po stavu suda ne upućuje na uznemiravanje u korištenju kuće tužitelja i dvorišta na čest. zem. 4326 po novoj mapi, u zagradama označena prema „staroj mapi“ kao čest. zem. 4731/1/2, 4732/1/2 K. S., već je vezano za radove na zidu.

Pri tome je imati u vidu da je u tužbenom zahtjevu glede zemljišnoknjižne oznake nekretnina koja je osim one 4326 po novoj mapi, u zagradama označena prema „staroj mapi“ na kojima se nalazi zid i to kao čest. zem. 4731/1/2, 4732/1/2 a prema utvrđenju suda utemeljenom na mišljenju vještaka, zid se pruža samo preko u zagradama označene čest. zem. 4731/1 k.o. S., pa bi u preostalom dijelu ukoliko se odnosi na uznemiravanje u ostvarivanju vlasničkih prava po staroj izmjeri na čest zem 4731/2 i 4732/1/2 K. S. i glede zatražene zaštite u odnosu na zid također zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

14.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a

Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku je trošak odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (u odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn, a sud je nakon izlaska suda na lice mjesta – očevid imao mogućnost to provjeriti te je odredio vrijednost predmeta spora sa 50.000,00 kn – rješenje od 1. listopada 2020., poleđina lista 60 spisa); Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 103/14., 118/14., 107/15. dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.) za sljedeće radnje:

za sastav tužbe, podneska od 26. srpnja 2019. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu po 100 bodova, za pristup na ročište od 4. rujna 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova, za pristup na ročište od 26. svibnja 2020. 100 bodova, za pristup na ročišta od 10. veljače 2021., 24. ožujka 2021., koja su odgođena prije početka raspravljanja po 25 bodova, za pristup na ročišta od 5. svibnja 2021., 21. rujna 2021., 2. veljače 2022., 11. travnja 2022. po 100 bodova, što je ukupno 775 bodova, te pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 7.750,00 kuna, kojemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 1.937,50 kuna, s naslova pristojbe tužbe iznos od 1.360,00 kn, te pristojbe presude iznos od 850,00 kuna te za troškova vještačenja i izlaska suda na lice mjesta iznos od 2.365,00 kn i 372,80 kn što je ukupno 14.635,30 kuna, koji iznos je u cijelosti u obvezi naknaditi tužitelju tuženik, budući tužitelj nije uspio sa zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

Tužitelju je trošak odmjeren primjenom Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. st. 1. Tbr. 9. točka 1. i 5., Tbr. 42., 48. i 50. OT-a.

Kamata na trošak dosuđena je prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

U Splitu, 26. svibnja 2022.

S U T K I NJA:

Mirjana Rubić v. r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun tužitelja

- tuženiku

- u spis