Poslovni broj: 25 : P-253/2021-11
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici
Kralja Tomislava 85a
51260 Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutužnika ( dalje : tužitelja ) G. C., C., OIB ..., zastupan po punom. D. D., odvj. iz R., protiv tuženika-protutužitelja ( dalje: tuženika ) C. P. K., C., OIB ..., zastupan po punom. M. F., odvj. iz R., radi predaje u posjed po tužbi te isplate i utvrđenja po protutužbi, nakon rasprave zaključene 11.ožujka 2022 kojoj su prisustvovali punom. stranaka, 26.svibnja 2022.
p r e s u d i o j e :
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"
Nalaže se tuženiku C. P. K. iz C., OIB ... da iseli iz dijela objekta- kućice u parku kod plivališta na adresi u C., sagrađenog na nekretnini oznake k.č.br. ... (zgrada 22 čhv ) k.o. C. upisanoj u z.k.ul. ... k.o. C. kod O. S. u R.-zemljišnoknjižni odjel C., koja nekretnina odgovara nekretnini katastarske oznake ... k.o. C., koji se dio objekta sastoji od dvije prostorije ukupne površine 55 m 2 te koji dio objekta je na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku A. B. iz S., koja je sastavni dio ove presude, šrafiran crvenom bojom i označen slovima A-B-C-D te da isti preda u posjed tužitelju G. C. iz C., OIB ..., slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana".
II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"
Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati novčani iznos od 100.000,00 kuna, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu , koja teče na isti iznos od dana 27.veljače 2015.g. do dana konačne isplate, po stopi koja odgovara uvećanju eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena u roku od 15 dana. Utvrđuje se da tuženik-protutužitelj ima pravo zadržati posjed dijela nekretnine koja u zemljišnim knjigama O. S. u C. dolazi upisana kao z.k.ul. ... k.o. C. grč 1/62 označen kao Zgrada, ukupne površine 22 čhv i to prenamijenjenog dijela iste u kojem su smještene svlačionice sa tušem i zahodom, okvirne površine od 25 m 2, dok mu tužitelj-protutuženik ne namiri u cijelosti novčanu tražbinu čije mu je ispunjenje naloženo prethodnom točkom. "
III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate u roku od 15 dana u iznosu od 30.725,00 kuna.
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi, zaprimljenoj na ovom sudu dana 27.veljače 2015. tužitelj tvrdi kako je samovlasnik objekta sagrađenog na grč.br. 1/62 zgrada od 22 čhv, k.o. C., iz z.k.ul. ... k.o. C., a koji u naravi predstavlja sportski objekt-kućicu kod plivališta u C. na adresi u C., ukupne površine 45, 16 m 2. Tužitelj i tuženik da su dana 22.listopada 1996. sklopili Ugovor o zakupu, temeljem kojeg je tužitelj tuženiku predao na korištenje predmetni sportski objekt, a ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to do 31.prosinca 2007., a kako je tuženik isti nastavio koristiti i nakon isteka vremena, ugovor da je produljen na neodređeno vrijeme. Dana 17.studenog 2014. tužitelj da je pisanim putem otkazao predmetni ugovor, a sve koristeći pravo po odredbama 23. i 24. Zakona o zakupu poslovnog prostora sa danom 1.prosinca 2014. Tuženik da nije dobrovoljno iselio iz predmetnog poslovnog prostora, pa tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom zaprimljenim dana 27.rujna 2017. Protutužbeni zahtjev tuženika, tužitelj je osporio. Tužitelj potražuje trošak parničnog postupka.
2.U svojem odgovoru na tužbu tuženik je istu u cijelosti osporio. Tuženik je osporio da je tužitelj samovlasnik predmetne nekretnine, te je naveo tuženik kako je posjednik i originarni vlasnik dijela prijepora okvirne površine 30 m 2, kojeg je stekao građenjem, jer su SIZ i Mjesna zajednica C. s jedne strane, te tuženik s druge strane, sklopili dana 11.rujna 1979. Sporazum o promjeni namjene i korištenja javnog WC u P. S. R. u C., te je tuženiku dopuštena promjena namjene jedne polovice javnog WC radi uređenja društvenih prostorija. Tuženik tvrdi dakle da je vlasnik dijel objekta na dograđenom dijelu nekretnine u naravi službene prostorije tuženika. Preuređena polovica javnog WC u naravi su danas svlačionice s tušem i zahodom, koje koristi tuženik u obavljanju njegove registrirane djelatnosti. Nadalje, sporazumom da je dopuštena dogradnja društvenih prostorija uz postojeći javni WC, a to su sada u naravi službene prostorije tuženika. Prijepor da se sastoji od tri dijela i to dograđenog dijela površine 30 m 2 u kojem su poslovne prostorije tuženika, prenamijenjeni dio- u kojem su smještene svlačionice sa tušem i zahodom, okvirne površine 25, m 2 te stari javni WC u kojem je i danas javni WC. Nadalje, tvrdi tuženik kako su tužitelj i tuženik dana 22.listopada 1996. sklopili Ugovor o zakupu športskog objekta vanjskih dimenzija 15 x 7 m 2, te da je uvidom u kopiju katastarskog plana vidljivo da je predmet ugovora cjelokupna građevina oznake ... k.o. C.. Tuženik je dalje naveo kako se tužitelj obvezao tuženiku doznačavati sredstva za održavanje predmeta zakupa, a da ih nije doznačavao osim iznosa od 36.000,00 kuna 19.svibnja 2006.g. Tuženik da je u predmet zakupa-svlačionice s tušem i zahodom bio primoran ulagati vlastita sredstva u održavanju i adaptaciju predmeta zakupa te da je tako od 1979. uložio ukupan iznos od 100,000,00 kuna u predmetni poslovni prostor te je dakle imao nužne i korisne troškove te da ima pravo zadržati predmetni poslovni prostor dok mu tužitelj ne isplati uložena sredstva te je ujedno ustao protutužbom. Tuženik potražuje trošak parničnog postupka.
3.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. ... k.o. C. ( str. 4 spisa ), fotografije ( str. 5 spisa ), Ugovor o zakupu ( str. 6- 7 spisa), dopis ( str. 8 spisa ), dopis ( str. 10 spisa ), kopiju katastarskog plana ( str. 19 spisa ), sporazum ( str. 20 spisa ), dopis ( str. 21-23 spisa ), natječaj ( str. 25-26 spisa ), dopis ( str. 27 spisa ), fotografije ( str. 28-30 spisa ), odluku ( str. 31 spisa ), račune ( str. 33-34 spisa ), povijesni vlasnički list ( str. 47-52 spisa ), odluku od dana 14.srpnja 2017.g. ( str. 67 spisa ), nalaz i mišljenje geodetske struke ( str. 95-99 spisa ), nalaz stalnog sudskog vještaka G. M. ( str. 108-121 spisa ), očitovanje vještaka ( str. 124 spisa ), karticu dobavljača ( str. 140-176 spisa ), izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. ... ( str. 182-185 spisa ), rješenje Gž-5567/2011 ( str. 186- 188 spisa ), zapisnik od dana 13.svibnja 2015.g. ( str. 189 – 191 spisa ), obavio uviđaj na licu mjesta dana 20.siječnja 2017.g. u prisutnosti vještaka G. M. i A. B., saslušao svjedoka D. K., T. J., G. J., S. G., te z.z. tuženika kao stranku.
4.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika.
5.U svojem iskazu z.z.tuženika E. R. je iskazao kako je u C. P. K. od 1949. kao plivač, trener i član uprave. Sada da je predsjednik kluba. Od 1974. sa malim prekidima je predsjednik kluba. Klub da je osnovan 1932. sve je rađeno na radnim akcijama, a financiranja objekta i nije bilo. 60-tih godina G. C. sagradio je WC, a 1976. kad se gradila zaobilaznica došli su na ideju da si stvore prostoriju. Početna akcija bila je 1976. Gradnja je trajala od 1976. do 1979. a to su legalizirali sporazumom sa mjesnom zajednicom i sa SIZ-om koji je financirao održavanje takvih objekata. Da je nadograđena jedna prostorija i adaptiran je dio WC koji su im dozvolili. Ostatak postojećeg javnog WC je ostao javni WC. Taj javni WC nije imao struju niti priključak na kanalizaciju. Da su to dogradili jednu prostoriju, a uz to adaptirali su dio postojećeg javnog WC. Nadograđenu prostoriju i adaptirani dio WC nastavio je koristiti klub. Sve to financirano je akcijama od donacija, reklama i pomoći. Da su uredili tuševe, postavili keramiku, obojili zidove, plastificirali cijeli krov i javnog WC uveli su struju i registrirali ju na klub. Izveli su i priključenje na kanalizaciju. Kanalizacija se rješavala 80-tih godina jer je sve išlo postepeno. Od 80- tih godina pa iza počeli su mijenjati postojeću drvenu stolariju. Svakih par godina morali su bojati prostorije. Zadnjih 10 godina prestale su investicije i radovi u objektu. Iskazao je kako od grada nisu dobili sredstva za bojanje objekta i slično niti bilo koje radove unutra. Betoniranje ispred objekta da je vršeno uz odobrenje mjesne zajednice 1979 – 1981. Da su vjerojatno primili sredstva prikazana na kartici dobavljača pod ostalo, a to je za redovnu djelatnost. Klub da je dobivao sredstva od članarina, donacija i reklama. Da nikada nisu doznačavana sredstva za održavanje. Zamjena instalacije za vodu vršena je u više navrata. To da je vršeno u dijelu gdje je prije bio javni WC. Instalacija za struju rađena je i u novom prostoru i u adaptiranom dijelu. Što se tiče rušena pregradnih zidova to je rađeno u dijelu postojećeg javnog WC. To je rađeno kod same adaptacije. Zamjena sanitarnog inventara da je rađena je u više navrata. Također utičnice i rasvjetna tijela mijenjana su u više navrata. Keramika da je zadnji puta mijenjana pred 10 godina u WC i dijelu gdje su tuševi. U novom dijelu koji je nadograđen jedino se bojalo nakon izgradnje i promijenjeni su prozori. Plastificiranje cijelog krova izvedeno je dakle nakon što je nadograđena prostorija.
6.U svojem iskazu svjedok D. K. je iskazao kako za predmetni objekt može iskazivati o periodu od 1971. – 1972. pa do 1978., a kasnije da više nije bio aktivni član kluba. Da je sudjelovao u gradnji objekta, sjeća se da su nešto kopali, a radilo se o nadogradnji na javni WC. Da je sudjelovao u radnim akcijama kao i svi članovi kluba. Da se ne sjeća koliko se prostorija nadogradilo. Da se ne sjeća rasporeda iznutra jer se kasnije unutra nije zalazio. Da se to postepeno radilo, a vezano uz dokumentaciju i financiranje o tome nema saznanja.
7.U svojem iskazu svjedok M. C. je iskazao da što se tiče gradnje predmetnih prostorija o tome ne zna ništa. Da zna da se spremište preuređivalo, prednji dio se bojao, a u spremištu su ugrađivane pločice gdje je spremište i tuš. Ovo da se radilo prije od prilike 15 – 20 godina. Da ne zna tko je to financirao.
8.U svojem iskazu svjedokinja T. J. je iskazala kako je zaposlenica G. C., te radi kao viša savjetnica za imovinsko pravna pitanja. Da ne zna kad su građene predmetne prostorije, da je sudjelovala u natječajnom postupku. Svrha tog natječaja je bila da bi se omogućilo C. P. K. i V. K. C. korištenje te zgrade. Da su bili svi zajedno na sastanku i govorilo se o problemu korištenja tih prostorija. Kao vlasnici raspisali su natječaj i svrha je bila da oba kluba koriste te prostorije. Natječaj su poništili jer su utvrdili da egzistira ugovor iz 1996. sklopljen sa tuženikom. Taj ugovor su nakon toga otkazali. Prema ugovoru iz 1996. G. C. da je obvezan uplaćivati sredstva tuženiku za njegovu redovitu djelatnost, a tuženik je bio dužan izvještavati G. C. o namjenski uloženim sredstvima. Da nema saznanja tko je bio u tom prostoru prije 1996. Što se tiče ulaganja u isti poslovni prostor o tome da nema saznanja jer je tuženik bio dužan za sve popravke tražiti od G. kao zakupodavca da to popravi, a za izvanredne radove trebao je tražiti suglasnost. Koliko je njoj poznato od strane tuženika nikada nije tražena suglasnost za izvanredne radove niti je traženo da se što popravi. U G. C. da je zaposlena od prosinca 2004. U tom periodu od 2003. tuženiku je uplaćeno oko 2.500.000,00 kuna na ime obavljanja redovne djelatnosti, a u to je spadalo i održavanje prostorija. Po njenim saznanjima iz odjela za financije tuženik nikada nije podnio izvještaj o utrošenim sredstvima.
9.U svojem iskazu svjedok G. J. je iskazao kako je rano počeo trenirati u CPK i to početkom 1980-tih godina, a prostorije su već tada postojale. Po njegovu saznanju u gradnji prostorija sudjelovali su razni ljudi. Od 2002. do 2010. sudjelovao je u radu uprave CPK, u tom periodu ulagalo se u prostorije, sjeća se da su nešto bojali ali se ne sjeća detalja. Pretpostavlja da je to financirao G. C.. Što se tiče prostorija one imaju isti raspored kao i kada je počeo trenirati, a od 2010. da nije bio u tim prostorijama.
10.U svojem iskazu svjedok S. G. je iskazao kako su članovi kluba u radnim akcijama kopali temelje i kanalizaciju za svlačionicu i u nekoliko navrata istovarivali su materijale. Da nije radio na tuševima i to su vjerojatno radili kvalitetniji majstori. Da misli da je gradnju prostorija financirao sam klub iz svojih sredstava i donacija, a ne sjeća se da je tu što donirao G.. Da ne zna da li se kasnije što ulagalo. Sada su dvije prostorije, jedna u cjelini i jedna sanitarni dio.
11.Dakle, u svojoj tužbi tužitelj od tuženika traži da mu preda u posjed dio objekta- kućice u parku kod plivališta na adresi u C., sagrađenog na nekretnini oznake k.č.br. ... (zgrada 22 čhv ) k.o. C. upisanoj u z.k.ul. ... k.o. C. kod O. S. u R.- zemljišnoknjižni odjel C., koja nekretnina odgovara nekretnini katastarske oznake ... k.o. C., koji se dio objekta sastoji od dvije prostorije ukupne površine 55 m 2 te koji dio objekta je na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku A. B. iz S., šrafiran crvenom bojom i označen slovima A-B-C-D.
12.Tužbeni zahtjev tužitelja sud je prihvatio iz razloga kako slijedi. Naime, tužitelj je prema mišljenju ovog suda dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, bez obzira što se ista nalazi unutar granice pomorskog dobra. Tužitelj je u sudski spis dostavio izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. ... k.o. C. ( str. 182-185 spisa ), te sudsku nagodbu -zapisnik sastavljen pred T. S. u R. u predmetu P- 102/2015 iz kojeg je vidljivo da su R. H. i G. C. sklopili sudsku nagodbu, a R. H. kao tužitelj je povukla svoju tužbu u odnosu na ovu nekretninu. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran kao vlasnik stvari pokrenuti ovu tužbu protiv tuženika te tražiti da mu tuženik vrati posjed njegove stvari. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja, isti je jasan i određen, te tužitelj od tuženika traži da mu preda u posjed dvije prostorije koje se nalaze u objektu koji je sagrađen na k.č.br. ... (zgrada 22 čhv ) k.o. C.. Nema spora da se tuženik nalazi u predmetom objektu, odnosno u dvije od ukupno tri prostorije koje čine objekt. Tužitelj i tuženik sklopili su 22.listopada 1996. ugovor kojeg su nazvali Ugovor o zakupu. Iz navedenog ugovora proizlazi da se športski objekt daje na korištenje temeljem Zakona o športu ( NN 60/92 i 77/95 ) te Odluke o preuzimanju u vlasništvo G. C. športskih objekata ( Službene novine Županije Primorsko-goranske broj 1/98). U čl. 2. je navedeno da tužitelj daje tuženiku na korištenje športski objekt na besplatno korištenje, odnosno, kako je to navedeno u ugovoru društvenu prostoriju, tri WC i tuš, svlačionicu, dva spremišta i dva hodnika. Prema čl. 7 Ugovora, trajanje ugovora je određeno na rok do 31. prosinca 2007., a nema spora da tuženik nakon proteka tog roka nije predao tužitelju posjed predmetnih prostorija. Prema čl. 4 navedenog ugovora, tuženik se obvezao redovito održavati objekt i njime upravljati manirom dobrog gospodara, pod čime se podrazumijeva prema ugovoru osigurati objekt, snositi troškove redovitog pogona objekta, troškove održavanja objekta u funkcionalnom stanju ( ličenje objekta, fasade i stolarije, troškove održavanja opreme i instalacija u ispravnom stanju ), a tužitelj se obvezao da će u okviru godišnjeg Proračuna osigurati i sredstva za održavanje objekta i to kao sastavni dio sredstva za redovnu djelatnost športskog kluba, a tuženik se obvezuje sredstva predviđena za održavanje namjenski koristiti te o tome podnijeti pismeno izvješće tužitelju. Tužitelj se tuženiku obratio dopisom 17.studenog 2014., kojim ga je obavijestio da otkazuje navedeni ugovor. Pravna osnova temeljem koje se tuženik nalazi u predmetnom poslovnom prostoru je otpala, sam ugovor je prestao 31.prosinca 2007., a u čl. 5.st. 3. određeno je kada je tuženik dužan predati tužitelju predmetni objekt. Međutim, navedeni ugovor je bio sklopljen na određeno vrijeme do 31.prosinca 2007., a ugovorne strane očito nisu dogovorile druge uvjete, niti su produživale navedeni ugovor, tuženik je prešutno ostao u predmetnom poslovnom prostoru, pa tužitelj osnovano od tuženika potražuje da mu preda predmetni poslovni prostor. Ovdje se ukazuje da su tužitelj i tuženik ugovor kojeg su nazvali Ugovor o Zakupu sklopili na temelju čl. 88 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o športu u (Narodne Novine 77/155), kojim je propisano da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (poduzeća, ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze. Nadalje, čl. 88 g Zakona o izmjenama i dopunama zakona o športu u ( Narodne Novine 77/155) ugovorom o zakupu iz članka 88f. ovoga Zakona, gradovi, općine ili županije obvezat će zakupoprimca da sredstva ostvarena obavljanjem športskih i drugih pratećih djelatnosti na športskom objektu i drugoj nekretnini koristi isključivo za održavanje, opremanje i dogradnju. Tužitelj je odlukom od 4.siječnja 1996. preuzeo predmetni objekt, a na temelju navedenog tužitelj i tuženik su sklopili ugovor kojeg su nazvali Ugovor o zakupu, a u čl. 4 ugovorena je obveza tuženika u vezi održavanja predmetnog objekta. Dakle tuženik nije stekao pravo vlasništva dogradnjom i to kako tvrdi u tijeku postupka da je stekao pravo vlasništva dogradnjom prostorije, koja je službena prostorija tuženika, već je vlasnik predmetnog objekta tužitelj. Nadalje, odredbom čl. 56 Zakona o športu ( NN 111/1997 ) je propisano da jedinice lokalne samouprave koje su vlasništvo športskih objekata stekle na temelju članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine", br. 77/95.) samostalno odlučuju o upravljanju, korištenju i održavanju tih športskih objekata. Kako je ugovor koji je sklopljen između tužitelja i tuženika istekao 31.prosinca 2007., tuženik se bez pravne osnove nalazi u predmetnom objektu te ga je dužan predati u posjed tužitelju kao vlasniku predmetnog objekta. Tužitelj je dopisom od 17.studenog 2014. pozvao tuženika na mu preda poslovni prostor, ali je to tuženik odbio. Čl. 211 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 ) je propisano da trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan, tako i čl. 357 Zakona o obveznim odnosima ( Službeni list 29/78), što ovdje nije slučaj.
13.Sud je 14.srpnja 2017. obavio uviđaj na licu mjesta u prisutnosti vještaka A. B., vještaka geodetske struke i G. M., vještaka građevinske struke, koji su sudu dostavili svoje nalaze i mišljenja. Vještak A. B. tako je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je na skici prijepor označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D, a u naravi su to dvije prostorije, te se prijepor nalazi na k.č.br. ... k.o. C., što odgovara katastarskoj čestici br. ... k.o. C.. Ukupno površina prijepora iznosi 55 m2, dok ukupna površina građevine u kojoj se nalaze predmetne prostorije i još jedna prostorija koja nije predmetom spora, iznosi 80 m2. U skladu da nalazom vještaka, tužitelj je konačno postavio svoj tužbeni zahtjev.
14.Što se tiče protutužbe tuženika, koja zapravo predstavlja prethodno pitanje u odnosu na tužbu tužitelja i u kojoj tuženik od tužitelja traži da mu isplati novčani iznos od 100.000,00 kuna, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na isti iznos od dana 27.veljače 2015.g. do dana konačne isplate, te kojom tuženik traži da sud utvrdi da tuženik ima pravo zadržati posjed dijela nekretnine koja u zemljišnim knjigama O. S. u C. dolazi upisana kao z.k.ul. ... k.o. C. grč ... označen kao Zgrada, ukupne površine 22 čhv i to prenamijenjenog dijela iste u kojem su smještene svlačionice sa tušem i zahodom, površine od 25 m 2, dok mu tužitelj ne namiri u cijelosti novčanu tražbinu u iznosu od 100.000,00 kuna, ista je u cijelosti neosnovana. U svojoj protutužbi tuženik je naveo da ju podnosi pozivom na odredbu čl. 164.st.2. ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Tuženik u svojoj protutužbi tvrdi kako je od 1979. izvršio slijedeća ulaganja: zamjenu instalacija za vodu, struju, kupnju i registraciju brojila za struju, zamjenu dotrajale instalacije za kanalizaciju, rušenje pregradnih zidova radi adaptacije WC i svlačionica, zamjenu sanitarnog inventara, zamjenu utičnica i rasvjetnih tijela, zamjenu keramike, godišnje ličenje, zamjenu stolarije, zamjenu ulaznih vrata, betoniranje i plastificiranje terasi ispred objekta. Sveukupno ovi radovi prema nalazu i mišljenju vještaka G. M. iznose 99.023,75 kuna ( bez godišnjeg ličenja ). Tuženik je u tijeku postupka naveo da mu je tužitelj na ime održavanja objekta doznačio iznos od ukupno 36.000,00 kuna. Tuženik je dostavio račune (str. 33-34 spisa), izdane od stranke G. –H. iz 2006. Iz istih je vidljivo da se odnose na sanaciju zidova, polaganje keramike, betonažu podova, sanaciju dovodnih cijevi, wc kotlića te odvodnih cijevi školjke, a koji trošak je prema čl. 4. Ugovora od 22.listopada 1996., morao snositi tuženik, jer je u istom članku navedeno da se pod održavanjem podrazumijeva snošenje i troškova održavanja objekta u funkcionalnom stanju. Ukoliko se i radilo o kakvim preinakama, tuženik ih nije smio poduzimati bez dozvole tužitelja, temeljem čl. 5 Ugovora od 22.listopada 1996. Tuženik je u tijeku postupka isticao da se financijska dokumentacija tuženika nalazi u predmetu posl.br. K-230/07 te je tuženik dostavio preslike računa i naloga za plaćanje. Međutim, iz naloga za plaćanje ( str. 212-213 spisa ), uopće nije vidljivo na što se odnose računi za materijalne troškove, kao niti ostali računi koje je tuženik dostavio ( i to račun V.-M. d.o.o. koji glasi na iznos od 849,86 kuna i račun DIJOB koji glasi na iznos od 1.016,45 kuna). Ukoliko je tuženik imao troškove redovnog održavanja, a iz dostavljenih računa proizlazi da se isti odnose na nabavu robe za struju i vodu, to je ionako sam morao snositi temeljem čl. 4 Ugovora od 22.listopada 1996. Tuženik je u postupku pozivom na odredbu čl. 219 ZPP morao dokazati je obavio ulaganja koja je opisao te da je iste platio svojim sredstvima, a što tuženik nije dokazao niti je u tom pravcu pružio dokaze, pogotovo nije dokazao da je u navedeni objekt uložio iznos od 100.000,00 kuna i to prenamijenjenog dijela u kojem su smještene svlačionice sa tušem i zahodom, okvirne površine od 25 m 2, koliko sada potražuje od tužitelja na ime nužnih i korisnih troškova.
15.Iskaze svjedok D. K., G. J., S. G. sud nije posebno cijenio u dijelu koji se odnosi na nadogradnju objekta, a sve kako je to prethodno obrazloženo. Tuženik po samom zakonu nije vlasnik predmetnog objekta niti je mogao steći pravo vlasništva istog.
16.Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude te je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je odbio protutužbeni zahtjev tuženika.
17.Parnični tužitelja odmjeren je sukladno čl. 154 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ( NN 142/2012 ). Parnični trošak tužitelja sastoji se po tužbi od troška sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa na ročišta i to dana 26.svibnja 2015.g., 26.siječnja 2016.g., 20.siječnja 2017.g., 14.srpnja 2017.g., 8.ožujka 2018.g., 11.travnja 2018.g., 17.srpnja 2018.g., 20.rujna 2018.g. i 23.listopada 2018.g., 30.lipnja 2021. i 19.travnja 2022. svako u iznosu od 750,00 kuna, uvećano za trošak PDV uvećano za trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kuna, i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, te po protutužbi za sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, te trošak pristupa na ročišta i to dana 26.svibnja 2015.g., 26.siječnja 2016.g., 20.siječnja 2017.g., 14.srpnja 2017.g., 8.ožujka 2018.g., 11.travnja 2018.g., 17.srpnja 2018.g., 20.rujna 2018.g. i 23.listopada 2018.g., 30.lipnja 2021. i 19.travnja 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kuna, sve uvećano za trošak PDV i trošak sudske pristojbe za odgovor na protutužbu u iznosu od 675,00 kuna.
U Crikvenici, 26.svibnja 2022.
S U D A C:
Kristina Pavelić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.
