R. H. Općinski sud u

Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-2564/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B., iz P., I. 13, zastupanog po punomoćniku

I. M., odvjetniku iz U., protiv tuženika G. P., O. m. T.

5, zastupan po punomoćnicima A. S. i dr.,

odvjetnicima iz P., radi predaje u posjed, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 21. travnja 2022. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 26. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku G. P., P., O. maršala T. 5, da tužitelju T. B. iz P., I. 13, preda u posjed, slobodnu od svih stvari nekretninu označenu kao k.č.br. 1947, u naravi put s 253 m2, upisane u zk. ul. 569 k. o. P., u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku G. P., P., O. maršala T. 5, da tužitelju T. B. iz P., I. 13, n adoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9. prosinca 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine označene kao k.č.br. 1947 u naravi put s 253 m2, upisane u zk.ul. 569 k.o. P., uz naknadu parničnog troška. U tužbi tvrdi da je uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik da je u posjedu iste bez ikakve pravne osnove. Dalje navodi da je pokušao prije podnošenja tužbe riješiti pitanje predaje mu u posjed predmetne nekretnine na miran način, međutim tuženik da se na to oglušio.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama, ali tvrdi da je upisan samo formalno budući da predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu i jer je na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje: ZOC), korištena za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika te da nije bila razvrstana kao javna cesta u smislu ZOC-a. Stoga predmetna nekretnina da sukladno odredbama čl. 101. i 131. do 133. ZOC-a predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Zbog toga tužitelj da nema mogućnost tražiti predaju posjeda predmetne nekretnine.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (3), u uvjerenje o statusu prometne površine (13), u odluku (15), nacrt natječaja (16), u Službeni glasnik G. P.-P. broj 01/2015 (17-18), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjernične struke, u ortofoto snimak (25), u skicu lica mjesta sa fotografijama (30-31, 42), saslušani su svjedoci Đ. P. i M.

P. te tužitelj kao parnična stranka, kao i u fotografije sa lista 53-57 koje je tužitelj dao u sastavu svog iskaza.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (3) utvrđeno je da tužitelj dolazi upisan kao samovlasnik nekretnine označene kao k.č. 1947, put, površine 253 m2, upisane u zk. ul. 569 k. o. P..

6. Uvidom u uvjerenje o statusu prometne površine (13) utvrđeno je da k. č. 1947 k. o. Poreč je nerazvrstana cesta G. P.-P., u naselju G.

Š., dio I. ulice (NC PO-134) sukladno službenim evidencijama G.

P.-P..

7. Uvidom u Odluku G. P.-P. (15) utvrđeno je da je pod klasom: 944-13/15-01/11, urbroj: 2167/01-09/01-15-2 od 23. travnja 2015. godine gradonačelnik donio odluku o raspisivanju natječaja za zamjenu nekretnina k. č. 1948 u vlasništvu G. P.-P. (tuženika) i nekretnine k. č. 1947 u vlasništvu fizičke osobe (tužitelja). Iz iskaza svjedoka i tužitelja nesporno je utvrđeno da do realizacije natječaja pa tako ni do zamjene nekretnina nije došlo.

8. Očevidom lica mjesta u prisustvu vještaka mjernične struke utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio I. ulice u naselju G. Š.,

širine cca 6 metara koja se proteže u smjeru sjever-jug. Sa južne i sa zapadne strane omeđena je ivičnjakom ulice i ogradnim zidovima. Sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa jer se ulica nastavlja u smjeru sjevera i u smjeru istoka, a sa istočne strane se proteže do parkirališta za automobile. Površina predmetne nekretnine iznosi 253 m2.

9. Između stranaka je nesporno da predmetna nekretnina predstavlja asfaltiranu površinu, u naravi dio I. ulice u P., u naselju G. Š..

Takvo stanje predmetne nekretnine je najmanje od 1998. godine, prema kazivanju svjedoka Đ. P., koji je od tada bio zaposlenik kod tuženika i od tada ima saznanja da je predmetna nekretnina od tada dio Istarske ulice i u naravi asfaltirana cesta. Đ. P. je bio zaposlenik kod tuženika, 2004. godine imenovan je voditeljem Odsjeka, a od 2007. do 2021. Pročelnikom upravnog odjela za upravljanje gradskom imovinom.

10. Iz iskaza svjedoka Đ. P. utvrđeno je da je između tužitelja i predstavnika tuženika bilo više razgovora povodom dopisa i požurnica tužitelja za zamjenu ili otkup ili naknadu za predmetnu nekretninu (tj. budući da je nekretnina k.č. 1947 u vlasništvu tužitelja prenamijenjena u asfaltiranu cestu i dio Istarske ulice u Gradu Poreču, a da zbog toga tužitelju nije isplaćena naknada niti mu je dana u zamjenu druga nekretnina), da su se vodili razgovori između tužitelja i gradonačelnika, te predsjednika gradskog vijeća kao i drugih ovlaštenih osoba zaposlenih na rješavanju imovinskog pravnih poslova. Razgovori su se vodili zbog činjenice da prije nego što je tužitelju oduzeta predmetna nekretnina nije proveden postupak izvlaštenja niti je tužitelju isplaćena naknada niti su realizirani razgovori za zamjenu nekretnina. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je od strane tuženika tužitelju putem javnog natječaja ponuđen ugovor o zamjeni međutim da do realizacije nije došlo jer da tužitelj nije došao na potpisivanje ugovora o zamjeni. A kasnije da je izmijenjen prostorni plan kada više nije bilo moguće realizirati zamjenu.

11. Iz iskaza svjedoka M. P. utvrđeno je da je predmetna nekretnina unesena u jedinstvenu bazu podataka kao nerazvrstana cesta temeljem Zakona o cestama iz 2011. godine, tek 2015. godine, ali da je predmetna nekretnina i prije unošenja u jedinstvenu bazu podataka kao nerazvrstana cesta, u naravi bila nerazvrstana cesta.

12. Tužitelj je iskazao da mu je G. P. oduzeo predmetnu nekretninu, a da mu za to nikada nije isplaćena naknada niti da je u zamjenu dobio drugu nekretninu. Dalje je iskazao da mu je G. poslao dopis da li će otkupiti ili zamijeniti nekretninu jer da G. želi napraviti novi cestovni plan. Predmetna nekretnina da je u naravi predstavljala njegov vrtni put jer bez tog vrtnog puta da ne bi bio mogao doći do svoje kuće. On je bio pomorac, plovio je, i samo za kratke dopuste bio je u Poreču i zbog toga nije uvijek mogao brinuti o svemu kada je bio kući. I u katastru i u zemljišnoj knjizi bio je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine i to je za njega bilo sigurno. Po njemu uzrok problema nastao je kada su geodeti počeli cijepati parcelu i vrtni put, pa su tim cijepanjem zavarali sud prikazujući kao da postoji odvojena parcela, međutim tvrdi da nije točno da je parcela bila odvojena, već je bila u sastavu njegove parcele i još jedne druge. U iskazu dalje tvrdi da se 2006. godine obraćao i ranijoj pročelnici za imovinsko pravne poslove u G. te je tada tražio u zamjenu cca 70 m2, a ne 50 m2. Na parkiranju je nastavljeno uzurpiranje za parking. Zbog neprimjerenog ponašanja od strane djelatnika grada odustao je da bilo što otkupi ili zamijeni već je dao doznanja da će tražiti novčanu naknadu. Međutim i nakon toga od strane G. dobivao je dopise za otkup ili zamjenu ali sa izmijenjenim ponudama. G. se obraćao sa desetak požurnica, sve naslovljeno na gradonačelnika G. još u vrijeme dok je bio prijašnji gradonačelnik, međutim njegov problem ni do dan danas da nije riješen. 2015. godine da je pozvan od strane G. radi zamjene s time da oni odrede cijenu, bez sudskog vještaka. Razgovarao je sa sadašnjim gradonačelnikom, predsjednikom vijeća, kada su bili prisutni i pročelnici i tada da je gradonačelnik rezolutno rekao da se treba izvršiti zamjena. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelju oduzeta predmetna nekretnina koja je pretvorena u cestu, a da mu nikada nije isplaćena nikakva naknada niti mu je u zamjenu dodijeljena druga nekretnina iako mu je od strane tuženika obećano da će mu u zamjenu dati drugu nekretninu, neposredno uz njegovu, ali da tuženik nikada nije izvršio svoje obećanje.

13. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužitelja u dijelu u kojem su iskazivali da je predmetna nekretnina u naravi nerazvrstana cesta, asfaltirana ulica, dio Istarske ulice, da je između stranaka unazad više od 20 godina bilo više razgovora vezano za zamjenu ili isplatu naknade za predmetnu nekretninu, da do zamjene i isplate nikada nije došlo te su u tom dijelu njihovi iskazi sukladni, razumljivi i logični.

14. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi asfaltirana ulica, dio I. ulice u P., da je predmetna nekretnina više

od 25 godina u istoj namjeni kao što je i danas i da je prema službenim evidencijama tuženika dio nerazvrstane ceste tuženika u naselju G. Š. u P..

15. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine označene kao k.č. 1947 k. o. P.. Tužba kakvu je podnio tužitelj je doista vlasnička tužba kakva je predviđena odredbama čl. 161. st. 1. i 162. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), te takvo vlasničko pravo u pravilu ne zastarijeva, ali pravo vlasništva može prestati pa u tom slučaju prestaje i pravo na vlasničku tužbu. U konkretnoj pravnoj stvari dogodilo se upravo to, tj. došlo je do prestanka prava vlasništva tužitelja na nekretnini koja je postala sastavni dio nerazvrstane ceste asfaltirane I. ulice u P., a što predstavlja sastavni dio nerazvrstane ceste.

16. U konkretnom slučaju može se govoriti o apsolutnom prestanku prava vlasništva (čl. 169. ZV-a), jer je tužiteljeva nekretnina praktički sjedinjena s tuđom stvari odnosno konkretno asfaltiranom ulicom – nerazvrstanom cestom kao javnim dobrom, na kojem nije moguće postojanje prava vlasništva ni bilo kojih drugih stvarnih prava. Tako je u konkretnom slučaju praktički došlo do prestanka prava vlasništva tužitelja na k. č. 1947 k. o. P. koji se tako sjedinio s tuđom nekretninom te postala sastavni dio nerazvrstane ceste – Istarske ulice i to se ima izjednačiti s propašću te nekretnine.

17. U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o javnom dobru – nerazvrstanoj cesti – ulici. Sud smatra da je za ocjenu navoda tužitelja mjerodavan čl. 169. ZV-a koji glasi: "Pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadržava vlasništvo. Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju".

18. Prema odredbi čl. 101. ZOC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi. Prema stavku 2. istog članka nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinica lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinica lokalne samouprave.

19. Tužitelj ne može zadržati niti izvršavati svoja vlasnička prava na nekretnini koja je u naravi nerazvrstana cesta – ulica.

20. Prije donošenja ZOC-a (2011.) kada je još i ranije proveden plan uređenja naselja G. Š. i kada je predmetna nekretnina formirana kao ulica, na snazi je bio Zakon o javnim cestama koji je definirao nerazvrstanu cestu (čl. 14. st. 1.) kao površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koji je pristupačna većem broju različitih korisnika. Stavkom 2. je propisana nadležnost općinske skupštine u određivanju načina korištenja, održavanja, zaštite, rekonstrukcije i izgradnje nerazvrstanih cesta. I tada važeći Zakon o komunalnom gospodarstvu koji je određivao što su komunalne djelatnosti i na što se odnose, u čl. 1. st. 1. bilo je propisano da se komunalnom djelatnosti podrazumijeva, između ostalog, održavanje nerazvrstanih cesta.

21. Međutim, tada mjerodavni zakoni, nisu jasno definirali status nerazvrstanih cesta, pa su se tako glede pravnog statusa tih cesta u sudskoj praksi nalazila različita stajališta, od toga da bi te prometnice trebale biti jednako kao i javne ceste, opće dobro, do toga da su te nekretnine u vlasništvu lokalne samouprave, općina i gradova na čijem području su se iste nalazile. Pa je to pitanje konačno regulirao ZOC u odredbi čl. 101. st. 1. da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. A odredba čl. 131. st. 1. ZOC-a propisuje da ceste koje se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, da postaju nerazvrstane ceste. Prema čl. 133. ZOC-a nerazvrstane ceste evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postajanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. kako je to već naprijed navedeno.

22. Odredba čl. 105. st. 1. i 2. ZOC-a propisuje da je građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa za Republiku Hrvatsku i da se na postupak izvlaštenja nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstane ceste primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako zakonom nije drukčije propisano. Člankom 105. st. 4. i 5. propisano je da prijedlog za izvlaštenje nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstane ceste podnosi jedinica lokalne samouprave i u ime i za račun jedinice lokalne samouprave pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. ZOC-a, te da vlasnik izvlaštene nekretnine ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Čl. 107. ZOC-a propisuje upravljanje nerazvrstanim cestama te da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

23. Iz odredbe čl. 106. ZOC-a proizlazi da je prije početka građenja ceste i prije stupanja u posjed, jedinica lokalne samouprave, tj. tuženik bio dužan isplatiti prijašnjem vlasništvu tj. tužitelju naknadu sukladno zakonu kojim se propisuje izvlaštenje, te da je prije početka građenja ceste tuženik bio dužan provesti postupak izvlaštenja i tužitelju, kao vlasniku zemljišta, isplatiti naknadu i tek onda tuženik stupiti u posjed i započeti građenje ceste.

24. Međutim, u konkretnom slučaju, nesporno je da do toga nije došlo, nije proveden postupak izvlaštenja, nije tužitelju isplaćena naknada za oduzeto zemljište.

25. Sud apsolutno prihvaća tvrdnju tužitelja, a što ne osporava niti tuženik, da tužitelju nikada nije isplaćena naknada za predmetnu nekretninu niti mu je dana u zamjenu druga nekretnina, pa stoga postoji moralna obveza tuženika da tužitelju isplati naknadu ili dadne u zamjenu drugu nekretninu, ali vezano za isplatu pravno je nastupila zastara, međutim moralna obveza tuženika nije prestala. Zato se ukazuje tuženiku na postojanje moralne obveze prema tužitelju (za isplatu ili zamjenu).

26. I Ustav Republike Hrvatske propisuje nepovredivost prava vlasništva, naknadu tržišne vrijednosti oduzetog vlasništva i slično, međutim odredbom čl. 48. st. 1. propisano je da pravo vlasništva nije apsolutno pravo jer je ono podvrgnuto ograničenjima propisanim zakonom. Ustavni sud na temelju čl. 48. Ustava štiti pravo vlasništva na ustavno pravnoj razini, na način da, uz ostalo, priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. Ovaj sud smatra da je to slučaj u ovoj pravnoj stvari iz razloga jer je predmetna nekretnina nerazvrstana cesta u naravi dio Istarske ulice i svojoj namjeni je privedena prije više od 25 godina.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Tužitelj je izgubio u ovoj parnici pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima 10. rujna 2020., 23. listopada 2020., 20. studenog 2020. i 21. travnja 2022. godine za svaku radnju po 1.000,00 kuna plus PDV koji ukupno iznosi 1.250,00 kuna odnosno sveukupni trošak u iznosu od 6.250,00 kuna. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8. t. 1. i 9. t. 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015).

28. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 26. svibnja 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. pun. tuženika.