Broj: Ppž-2306/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljene K.J. zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.., 70/19.,), odlučujući povodom žalbe okrivljene K.J. zastupane po braniteljima iz odvjetničkog društva XX, podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 1. veljače 2022., broj: Pp P- 3494/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene K.J. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljena K.J. obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 1. veljače 2022., broj: Pp P-3494/2020, okrivljena K.J. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.200,00 kuna koju je kaznu dužna platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljenica K.J. je pravodobno podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se ista preinači i okrivljenica oslobodi optužbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio pogrešan zakon. Smatra da zbog toga što su prekršaji radi kojih su traženi podaci o vozaču počinjeni 24. svibnja 2019., 14. svibnja 2019. i 21. svibnja 2019. je trebalo primijeniti stari zakon koji nije u članku 229. stavku 3. propisivao da se dostava podataka o više osoba koje su mogle upravljati vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra vjerodostojnim podatkom.
Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) koje su zadnje izmjene (70/19.) stupile na snagu 1. kolovoza 2019.
Naime, djelo koje je stavljeno na teret okrivljenici je ono iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji glasi:
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.«.
U stavku 7. riječi: »u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00« zamjenjuju se riječima: »u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00«, a riječi: »osoba kojoj je vozilo povjereno« brišu se.
Biće djela navedenog prekršaja je nedavanje podataka u roku od 15 dana od primitka obavijesti o počinjenim prekršajima, djelo je dakle, počinjeno 16. dan. Kako je u ovom slučaju okrivljenici 5. rujna 2019. uručena obavijest o počinjenom prekršaju sa zahtjevom da u roku od 15 dana dostavi podatke o vozaču, dan počinjenja prekršaja je 21. rujna 2019. kada je već bio na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2019. i koji je zakon pravilno i primijenjen.
6. Slijedom navedenog kako je okrivljenica na obavijest odgovorila dajući podatke o više osoba koje su upravljale njezinim vozilom (što okrivljenica ne poriče) ona nije dala vjerodostojne podatke o vozaču koji je navedene dane upravljao njezinim vozilom čime je počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret. Neosnovani su stoga žalbeni navodi o počinjenoj povredi materijalnog prekršajnog prava.
Neosnovano žaliteljica doprinosi presudu Općinskog suda u Rijeci Pp P-5119/2019 jer se ista odnosi na stari zakon, a radi se o prvostupanjskoj presudi, koju nije po žalbi ispitivao drugostupanjski sud.
7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljenici olakotnim cijenio okolnosti počinjenja prekršaja te joj je izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za navedeni prekršaj, sasvim blizu zakonom prpisanom minimalnom iznosu (člankom 229. stavkom 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna) i dao joj je znatno duži rok za plaćanje iste. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice i tako izrečenom kaznom biti će ostvarena svrha kažnjavanja. Okrivljenica je upozorena na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
8. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita odnosi se na paušalni iznos troškova postupka koji je srazmjeran trajanju i složenosti prvostupanjskog postupka.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.
10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka : za spis, okrivljenicu, branitelje i tužitelja.
