REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 57 Pž-2364/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja (dalje: tužitelj) G. K. d.o.o., N. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica R. Š., odvjetnica u V. protiv tuženika-protivnika osiguranja; dalje: tuženik) Š.-P. d.o.o., D. P., OIB ..., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 129.829,36 kn prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2383/2021 od 14. ožujka 2022., 26. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2383/2021 od 14. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, Trgovački sud u Zagrebu je radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 129.829,36 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.035,36 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odredio prethodnu mjeru zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i odredio da prethodna mjera traje najduže do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu i naložio tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove osiguranja u iznosu od 3.125,00 kn.
2. U obrazloženju rješenja sud navodi da je tužiteljev prijedlog radi osiguranja određivanjem prethodne mjere osnovan za iznos glavnice i dijela ovršnog troška primjenom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP). Sud je ocijenio da iz navoda tuženikovog prigovora i isprava priloženih od tužitelja, ugovora o preuzimaju duga od 6. svibnja 2020. sklopljenim između tužitelja kao vjerovnika, tuženika kao preuzimateljem duga i društva Š.-projekt d.o.o. kao dužnika ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu jer tuženik nije u spis priložio dokaze kojima bi potvrdio svoje navode na okolnost količini i kvalitete isporučenog materijala.
3. Tuženik u žalbi, u bitnome, navodi da je tužitelj obračunao cijenu za robu koji nije isporučio, a ona koja je isporučena je loše kvalitete. U žalbi ne osporava da je preuzeo dug prema tužitelju od društva Š.-projekt d.o.o.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbama čl. 365. i čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je ono pravilno i zakonito.
7. Pobijanim rješenjem određena je prethodna mjera kojom se zabranjuje bankama da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati s njegova računa iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom parničnom postupku s osnova neisplaćene naknade za obavljene računovodstvene usluge u iznosu od 129.829,36 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.035,36 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da uvidom u isprave u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj ukazuje na propust suda utvrditi činjenicu kvalitete obavljenih usluga. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
9. Tuženik nije ispravama dokazao navode iz prigovora niti je priložio dokaze kojim pobija navode i dokaze tužitelja da je tuženik preuzeo dug sukladno čl. 96. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 75/15; dalje: ZOO) koji je raniji dužnik Š.-projekt d.o.o. imao prema tužitelju s osnove ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 501.a ZPP-a, ocijenio da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Odluka o troškovima postupka je pravilna i nije zahvaćena bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Stoga je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 26. svibnja 2022.
Sutkinja
Mirta Matić, v.r.
