Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-420/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Dračevac, ex. Vojarna sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB: … , iz P.,

…, zastupane po punomoćniku A. Đ., odvjetniku u S.,

protiv tuženika K. b.c. S., OIB: … , S., … , zastupanog po zakonskom zastupniku ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M.,

dr.med., a on po punomoćnici mr.sc. K. L. M., dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, objavljene dana 26. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju bruto iznos od 1.616,63 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 43,60 kn od 15.06.17. - 71,64 kn od 15.08.17.

- 153,23 kn od 15.09.17.

- 5,70 kn od 15.02.18.

- 0,41 kn od 15.03.18.

- 0,28 kn od 15.06.18.

- 19,74 kn od 15.10.18.

- 290,74 kn od 15.02.19.

- 9,62 kn od 15.03.19.

- 245,27 kn od 15.04.19.

- 27,12 kn od 15.07.19.

- 1,93 kn od 15.08.19.

- 49,60 kn od 15.09.19.

- 36,76 kn od 15.10.19.

- 78,72 kn od 15.03.20.

- 143,04 kn od 15.04.20.

- 238,09 kn od 15.05.20.

- 89,47 kn od 15.07.20.

- 7,20 kn od 15.09.20.

- 5,76 kn od 15.10.20.

- 98,71 kn od 15.12.20.

sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, do isplate."

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.906,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5.1.2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u Klinici za unutarnje bolesti. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom. Tuženik da joj od 25. svibnja 2017. pa na dalje, protivno Kolektivnom ugovoru nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih (posebnih) uvjeta rada i dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada i dodatak za prekovremeni rad. Nadalje, tuženik da je tužiteljici isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. Tuženik na pripremnom ročištu od 8. prosinca 2021. navodi kako ne osporava osnov tužbenog zahtjeva već samo visinu za utuženo razdoblje do 1.4.2020., a nakon tog datuma da za utuženo razdoblje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 2. ožujka 2022. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od svibnja 2017. do prosinca 2020. zatražila isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.616,63 kn.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem evidencija o radnom vremenu radnika, obračunskih isprava za isplatu plaća i druge dokumentacije priložene spisu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije D. C. (za F. r. d.o.o.).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik–medicinska sestra/tehničar u Klinici za unutarnje bolesti i da je radila u redovnom i prekovremenom radu.

7. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, za odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za prekovremeni rad, i umanjenu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.

8. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU),

9. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

9.1. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo. 9.2. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 59% i za rad u drugoj smjeni 10%.

10. Prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18, čl. 21. Dodatka II KU i čl. 2. Dodatka III KU (u primjeni od 1.4.2020.), tužiteljici kao zdravstvenom radniku-medicinska sestra u Klinici za unutarnje bolesti pripada pravo na uvećanje plaće za 14% (posebni uvjeti rada) od svibnja 2015. do 31.8.2019., od 1.9.2019. do 30.9.2020. za 17% i od 1.10.2020. za 19%.

11. Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

12. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra/tehničar u Klinici za unutarnje bolesti, tužiteljica je radila u posebnim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu i liječenju ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, zbog posebnih uvjeti rada i zbog prekovremenog rada.

13. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

13.1. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13.2. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

13.3. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13.4. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.

14. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužiteljice izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju.

14.1. Sudska vještakinja za računovodstvo i financije D. C. dipl. oec. (za F. r. d.o.o.) na osnovi analize podataka iz obračunskih listića plače tužiteljice i evidencije o radu i izračuna prikazanih u nalazu utvrdila je da u utuženom razdoblju tuženik nije isplatio tužiteljici: dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 472,91 kn; dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 167,69 kn, manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 268,03 kn, dodatak za prekovremeni rad na blagdan kada je isti padao na radni dan od ponedjeljka do petka ukupno 708,00, što sve zbrojeno daje iznos od 1.616,63 kn bruto ili kako je to prikazano u stupcu br. 10. Tablice br. 5. Vještva.

15. Sud predmetno vještačenje smatra jasno, potpuno i neproturječno samom sebi i dokumentaciji priloženoj spisu pa kako je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisane dodatke za sve sate rada i da je tužiteljici pogrešno obračunata i manje isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana, pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na koje tuženik nije imao prigovora i primjedbi, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan.

15.1. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude. Nadalje, rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

16. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a tekuća od 15-og dana u narednom mjesecu (čl. 92. st. 2. ZR/14.) do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod točkom II izreke presude. Konkretno, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01. 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP) jer tužitelj u ovom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj u tužbi nije postavio određeni tužbeni zahtjev jer mu u to vrijeme nije bio poznat točan iznos razlike naknade plaće pa je u vezi toga predložio sudu da se provede financijsko vještačenje. Tužitelj je po prvi puta podneskom od 2.3.2022. postavio određeni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 1.616,63 kn pa je za obračun parničnog troška mjerodavan navedeni iznos.

17.1. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., dalje:Tarifa) i odredio potrebni trošak (čl. 155. st. 1. ZPP) i to: za sastav tužbe i 1 podnesaka (2.3.2022.) po 25 bodova za sva svaku radnju, za zastupanje na 2 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po 25 bodova za svaku radnju, za zastupanje na ročištu za objavu odluke 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi, a uvećano za 25% PDV-a i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn ukupno iznosi 2.906,25 kn koliko je određeno da tuženik nadoknadi tužitelju na ime parničnog troška. Tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 15.12.2021. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP) s obzirom se u privitku tog podneska sam dostavlja dokaz o predujmljivanju iznosa na ime troška vještačenja.

17.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 26. svibnja 2022.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis