Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 16 P-1195/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja M. P. iz OIB: …, zastupana po punomoćnici Đ. C., odvjetnici iz S.I.Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, zastupana po Odvjetničkom društvu L. & p., radi utvrđenja i isplate

, nakon zaključene glavne i javne rasprave, na ročištu održanom 14. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Đ. C., te punomoćnika tuženika odvjetnika J. D., 26. svibnja 2022., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 18. lipnja 2007. između tužitelja M. P. iz S. I. Z., OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i odredbe članka 1. i 6. u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: …, da tužitelju M. P. iz S. I. Z., OIB: …, isplati iznos od 69.859,16 kn, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, kako slijedi:

- na iznos od 9,29 kn tekućom od 27.07.2007. do isplate,

- na iznos od 101,29 kn tekućom od 02.09.2007. do isplate,

- na iznos od 69,29 kn tekućom od 30.09.2007. do isplate,

- na iznos od 66,29 kn tekućom od 01.11.2007. do isplate,

- na iznos od 129,29 kn tekućom od 04.12.2007. do isplate,

- na iznos od 109,29 kn tekućom od 05.01.2008. do isplate,

- na iznos od 157,29 kn tekućom od 05.02.2008. do isplate,

- na iznos od 157,29 kn tekućom od 05.03.2008. do isplate,

- na iznos od 361,29 kn tekućom od 03.04.2008. do isplate,

- na iznos od 361,29 kn tekućom od 07.05.2008. do isplate,

- na iznos od 361,29 kn tekućom od 04.06.2008. do isplate,

- na iznos od 252,58 kn tekućom od 03.07.2008. do isplate,

- na iznos od 191,29 kn tekućom od 05.09.2008. do isplate,

- na iznos od 251,29 kn tekućom od 04.10.2008. do isplate,

- na iznos od 469,29 kn tekućom od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 351,29 kn tekućom od 04.12.2008. do isplate,

- na iznos od 491,29 kn tekućom od 30.12.2008. do isplate,

- na iznos od 501,29 kn tekućom od 05.02.2009. do isplate,

- na iznos od 526,29 kn tekućom od 06.03.2009. do isplate,

- na iznos od 466,29 kn tekućom od 04.04.2009. do isplate,

- na iznos od 481,29 kn tekućom od 06.05.2009. do isplate,

- na iznos od 438,29 kn tekućom od 03.06.2009. do isplate,

- na iznos od 401,29 kn tekućom od 03.07.2009. do isplate,

- na iznos od 417,29 kn tekućom od 04.08.2009. do isplate,

- na iznos od 441,29 kn tekućom od 05.09.2009. do isplate,

- na iznos od 416,29 kn tekućom od 06.10.2009. do isplate,

- na iznos od 416,29 kn tekućom od 03.11.2009. do isplate,

- na iznos od 441,29 kn tekućom od 03.12.2009. do isplate,

- na iznos od 541,29 kn tekućom od 06.01.2010. do isplate,

- na iznos od 491,29 kn tekućom od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 541,29 kn tekućom od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 591,29 kn tekućom od 03.04.2010. do isplate,

- na iznos od 311,29 kn tekućom od 05.05.2010. do isplate,

- na iznos od 601,29 kn tekućom od 03.06.2010. do isplate,

- na iznos od 791,29 kn tekućom od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 846,43 kn tekućom od 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 891,29 kn tekućom od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 841,29 kn tekućom od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 741,29 kn tekućom od 03.11.2010. do isplate,

- na iznos od 991,29 kn tekućom od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 1.074,39 kn tekućom od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 991,29 kn tekućom od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 1.001,29 kn tekućom od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 932,66 kn tekućom od 02.04.2011. do isplate,

- na iznos od 927,55 kn tekućom od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 1.179,29 kn tekućom od 03.06.2011. do isplate,

- na iznos od 1.127,29 kn tekućom od 05.07.2011. do isplate,

- na iznos od 1.341,29 kn tekućom od 30.07.2011. do isplate,

- na iznos od 1.352,78 kn tekućom od 03.08.2011. do isplate,

- na iznos od 1.099,18 kn tekućom od 05.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1.208,29 kn tekućom od 04.11.2011. do isplate,

- na iznos od 891,29 kn tekućom od 03.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1.537,29 kn tekućom od 05.01.2012. do isplate,

- na iznos od 1.283,29 kn tekućom od 04.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1.281,29 kn tekućom od 03.03.2012. do isplate,

- na iznos od 1.255,31 kn tekućom od 04.04.2012. do isplate,

- na iznos od 1.194,40 kn tekućom od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 1.288,73 kn tekućom od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 1.269,07 kn tekućom od 04.07.2012. do isplate,

- na iznos od 1.265,39 kn tekućom od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 1.291,29 kn tekućom od 06.09.2012. do isplate,

- na iznos od 1.234,29 kn tekućom od 03.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1.271,29 kn tekućom od 07.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1.257,18 kn tekućom od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 1.261,29 kn tekućom od 04.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1.197,89 kn tekućom od 05.02.2013. do isplate,

- na iznos od 1.237,29 kn tekućom od 06.03.2013. do isplate,

- na iznos od 1.266,29 kn tekućom od 04.04.2013. do isplate,

- na iznos od 1.238,66 kn tekućom od 04.05.2013. do isplate,

- na iznos od 1.241,29 kn tekućom od 05.06.2013. do isplate,

- na iznos od 1.134,39 kn tekućom od 04.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1.166,44 kn tekućom od 03.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1.183,29 kn tekućom od 10.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1.246,60 kn tekućom od 04.10.2013. do isplate,

- na iznos od 1.166,49 kn tekućom od 22.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1.240,13 kn tekućom od 05.12.2013. do isplate,

- na iznos od 1.229,23 kn tekućom od 09.01.2014. do isplate,

- na iznos od 1.291,29 kn tekućom od 06.02.2014. do isplate,

- na iznos od 1.301,29 kn tekućom od 05.03.2014. do isplate,

- na iznos od 1.281,29 kn tekućom od 05.04.2014. do isplate,

- na iznos od 1.251,94 kn tekućom od 08.05.2014. do isplate,

- na iznos od 1.233,80 kn tekućom od 06.06.2014. do isplate,

- na iznos od 1.440,53 kn tekućom od 03.07.2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.669,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 26. svibnja 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je u predmetnom Ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom ugovoreno da će u slučaju spora suditi nadležan sud prema sjedištu kreditora, međutim obzirom se radi o ugovornoj klauzuli koja je sastavni dio tipskog ugovora tuženika o kojoj se nije posebno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj ugovoreni čl. 10 sklopljenog ugovora suprotan je načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja, te iz tog razloga tužitelj podnosi tužbu sukladno čl. 19. l st. 1 Zakona o potrošačkom kreditiranju.

2. U tužbi u bitnome se navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio tipski ugovor o kreditu broj … za kupnju motornog vozila koji je dana 20. lipnja 2007. potvrđen kod javnog bilježnika Č. M. iz S., pod brojem OV-16304/2007, a ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF) i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke. Iznos kredita iznosio je 38.497,60 CHF sa promjenjivom kamatnom stopom od 5,10% koja se obračunava u CHF mjesečno, rok otplate kredita je ugovoren na 84 mjesečna anuiteta u iznosu od 545,93 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Tužitelj je uredno otplatio kredit u cijelosti.

3. Ugovor o kreditu u čl. 4 sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik ovlašten sam, jednostrano, mijenjati ugovorenu kamatnu stopu, vršiti obračun metodom koja je za njega najpovoljnija, a tužitelj na te uvjete i obračune nije mogao utjecati, već samo bezuvjetno pristati.

4. Predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj smatra da su povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrede ugovornih odredbi koje se navode u tužbi utvrđene su i pravomoćno presuđene presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 04.07.2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-249/14-02 od 09.04.2015.

5. Odredbom čl. 1 Ugovora o kreditu, ugovoreno je da banka odobrava korisniku kredit od 38.497,60 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a odredbom čl. 6 Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan dospijeća prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora o kreditu. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već mu je naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio se blizu svojih povijesnih minimuma, te u predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku obzirom na njegov predmet poslovanja bilo i moralo biti poznato.

6. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., a u kojoj se utvrđuje da je tuženik razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, a koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci potrošače nisu u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti potrošača.

7. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. i to odredbe čl. 81 istog Zakona, primjenom nepoštenih ugovornih odredbi valutne klauzule u švicarskim francima, te promjenjivom kamatnom stopom prema jednostranoj odluci banke, tuženik je stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

8. Tužitelj je nakon obavljenog financijskog vještačenja konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 19.11.2021. (list 128-130). Obzirom je isti povećao visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik se protivio preinaci, sud je dopustio preinaku tužbe na glavnoj raspravi od 14.04.2022., jer je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon obavljenog financijskog vještačenja, a stajalište Vrhovnog suda RH poslovni broj Su IV-162/21 od 26.11.2021. je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

9. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da se tužitelj ne može pozivati na presude Visokog trgovačkog suda, jer isti ne potražuje od tuženika naknadu štete, već se radi o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove. Također je stav tuženika da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, te odraz stvarne volje ugovornih strana. Stranke su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, a tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa. Tužitelj je cijelu svoju tužbu koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, te stoga isti nema interes za podizanje tužbe. Valutna klauzula je temeljem čl. 22 ZOO-a dopuštena.

10. Iluzorno je za očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, a prije zaključenja ugovora o kreditu tužitelj je dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije. Tužitelj krivo tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što je netočno, jer prije navedeni sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje promjene nisu se događale jednostrano i proizvodno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, a kamatna stopa se mijenja sukladno tržišnim elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Također kod tuženika HNB nije uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima, te poslovanje banke u tom smislu u potpunosti je usklađeno sa regulativom HNB-a.

Tuženik ističe i prigovor zastare, jer podnošenje tzv. kolektivne tužbe ne prekida zastaru za konkretno potraživanje.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne odgovara na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ugovorenu otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao tužbu i priloge tužbi (list 1-9), podnesak tužitelja s prilozima (list 12-22), odgovor na tužbu (list 24-38), podnesak tuženika (list 42-45), podnesak tužitelja prilozima (list 50-84), podnesak tužitelja (list 85-87), podnesak tužitelja s prilozima (list 89-110), pismeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 119-125), podnesak tužitelja (list 128- 130), podnesak tuženika (list 131-132), podnesak tužitelja (list 133-134).

12. Nakon provedenog financijskog vještačenja odbijeni su preostali dokazni prijedlozi stranaka kao nevažni, ocjena je suda da se u ovom postupku meritorna odluka može donijeti i bez provođenja istih, jer bi se neopravdano dovelo do odugovlačenja ovog postupka i prouzročenja nepotrebnih parničnih troškova.

13. Po ocjeni svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

14. Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu da li se radi o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

15. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP-u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Uvidom u priloženi Ugovor (list 5-6) vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, o ugovornoj klauzuli (čl. 4 – promjenjiva kamatna stopa i valuta u CHF) se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. Što se tiče merituma spora, spornim se pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva, a također tuženik je iznio prigovor zastare utuženog novčanog potraživanja, te iznosi svoj stav da tužitelj ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donijete u postupku zaštite kolektivnih interesa, već da tužitelj treba u konkretnom predmetu dokazati da su mu povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što on u ovom postupku ne dokazuje.

18. Nesporno je da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 18.06.2007. Ugovor o kreditu, broj … za kupnju motornog vozila, koji je potvrđen 20.06.2007. pod poslovnim brojem OV-16304/2007 kod javnog bilježnika Č. M., u kojem je u čl. 1 ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 38.497,60 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, u čl. 4 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa na kredit sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% koja se obračunava u CHF mjesečno i sadržana je u anuitetima, te dospijeva na naplatu zajedno s njima, dok je u čl. 6 ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, s time da se kredit od 38.497,60 CHF i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, a u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, o čemu će banka pisano obavijestiti korisnika kredita.

19. Tužitelj nije osporio preostali sadržaj sačinjenog ugovora o kreditu s tuženikom, tako da se preostali sadržaj predmetnog ugovora smatra nespornim i sud ne obrazlaže osnovanost istog.

20. Spornim se pokazalo to da li su odredbe čl. 4, 1 i 6 predmetnog ugovora o kreditu ništetne, kao i visina tužbenog zahtjeva, a također je valjalo odlučiti i o prigovoru zastare potraživanja.

21. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezanog uz promjenjivu kamatnu stopu sud je uzeo u obzir postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Prije navedene presude potvrđene su revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH-a Revt- 249/14 od 09.04.2015..

22. Bitno za ovaj postupak je to što je prije citiranom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa (i utužene banke) mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavijestima tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakovrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., radi se o nerazumljivoj, nejasnoj i apstraktnoj ugovornoj odredbi o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

23. Prema čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

24. Prema odredbama čl. 82 prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81 istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

25. Prema odredbi čl. 87 citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

26. Čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

27. Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti, zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

28. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

29. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a, te su takove ugovorne odredbe ništave.

30. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018 (kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013., a koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF) u dijelu kojim se utvrđuje da su između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Revizija tuženika je odbijena presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH-a Rev-2221/18 od 03.09.2019..

31. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

32. Predmetnim ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno je izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, predmetne ugovorne odredbe su ništetne i protivno navodima tuženika na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

33. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

34. Odredbe čl. 1, 4 i 6 predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.

35. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužitelja, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

36. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".

37. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužitelja nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.

38. Odredbom čl. 84 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a što nastavno znači da su nepotpune one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

39. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. 40. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

41. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 119-125) proizlazi da je u otplati kredita koji je tužitelj tuženiku otplatio u cijelosti došlo do preplate zbog povećanja kamata i tu u ukupnom iznosu od 14.323,70 kuna, kao i do preplate zbog porasta tečaja CHF od 54.859,16 kuna, odnosno ukupno 69.182,86 kuna.

42. Nakon dostavljenog financijskog nalaza i mišljenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev, a tuženik ne prigovara matematičkom obračunu financijskog vještaka već podneskom od 26.11.2021. (list 131-132) navodi kako je zadatak vještaka bilo utvrditi razliku kamata u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala, da je nalaz baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, jer da to nije bila ugovorena volja stranaka, već da je volja stranaka bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega je u cijelosti i zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari.

43. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka T. D. vjerodostojnim, objektivnim i stručnim, a iznijetim primjedbama tuženik nije doveo u pitanje vjerodostojnost i objektivnost istoga, po ocjeni suda financijski vještak je u cijelosti odgovorio na postavljeni mu zadatak suda vezan uz donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

44. Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

45. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose navedene u točki II. i III. ove presude, dok je u točki I. presude utvrdio ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu ugovorene promjenjive godišnje kamatne stope, te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF.

46. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatne stope i valutnog tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a i točci I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).

47. Također prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.

48. Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13.06.2014. i 14.06.2018.. Tužba u ovom postupku podnijeta je 12.06.2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina, kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tako i u odnosu na ugovornu odredbu o CHF valutnoj klauzuli.

49. Isto tako ne može se prihvatiti stav tuženika da činjenica što je predmeti ugovor solemniziran i potvrđen kod javnog bilježnika govori u prilog tome da je ugovor bio jasan i razumljiv i da su ugovorne strane bile u potpunosti svjesne obveza koje preuzimaju u smislu jasnoće ugovorenih obveza. Naime, po stavu ovog suda opisana okolnost ne može ići na štetu tužitelja, a u korist tuženika, jer javni bilježnici prilikom solemnizacije i potvrde ugovora obrazlažu smisao i posljedicu ugovora ugovornim strankama uz upozorenje samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene ugovorne klauzule (čl. 58 Zakona o javnom bilježništvu), a ne obrazlažu smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi.

Također u odnosu na stav tuženika kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer je predmetni kreditni odnos prestao otplatom kredita od strane tužitelja u cijelosti, sud ističe kako se bez obzira što je predmetni kredit otplaćen u cijelosti pravo na isticanje ništetnosti tog ugovora ne gasi, a donijete presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne čine razliku između otplaćenih i neotplaćenih kredita.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 dalje; Tarifa), a koje su bile na snazi u trenutku poduzimanja parničnih radnji, te prema vrijednosti predmeta spora.

51. Osnovan je zatraženi parnični trošak tužitelja i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podnesaka od 21.10.2019., 17.09.2020. i 19.11.2021. od po 1.000,00 kuna za svaki podnesak, kao i za podnesak od 18.09.2020. od 250,00 kuna (prema traženju tužitelja) prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17.06.2021. i 14.04.2022. od po 1.000,00 kuna za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak predujma za financijsko vještačenje od 2.500,00 kuna, kao i troška sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kuna i sudske pristojbe na presudu od 519,50 kuna, što predstavlja sveukupni opravdani parnični trošak tužitelja od 9.669,50 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

52. Nije osnovan sav zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom je tužitelju priznat trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe na presudu koja se istoj dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 519,50 kuna (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane.

53. Također od troškova zastupanja nije osnovan trošak za podnesak od 30.11.2021., jer se prema Tbr. 8/1 Tarife mogu tražiti troškovi za najviše četiri obrazložena podneska, a tužitelju su već priznati troškovi za četiri podneska prema Tbr. 8/1 Tarife, također nije priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu od 500,00 kuna, jer taj trošak nije nužan, obzirom se presuda objavljuje na eOglasna ploča sudova.

54. Tuženik je u cijelosti izgubio ovaj spor, te mu ne pripada zatraženi parnični trošak.

55. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 26. svibnja 2022.

Sudac

Lidija Jakšić, v.r.

Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika

2. Generiraj za plaćanje sudske pristojbe

3. Presuda nepravomoćna

4. Kal 20 dana