Poslovni broj: 6 Us I-2434/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke A. K., u upravnom sporu tužitelja W. A. ….. K. K., P. s. A. ….., OIB: …, zastupan po

opunomoćeniku N. I., odvjetniku u OD

I.&p. ... u S., ……, protiv tuženika Ministarstva

financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja N. H., odvjetničkog vježbenika u OD I.&p. u S. i

generalnog opunomoćenika tuženika T. G., objavljene 26. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/20-01/370, Urbroj: 513-04-21-3 od 27. travnja 2021. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I- 471-02/20-01/325, Urbroj: 513-07-17-20-01 od 17. srpnja 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/20-01/370, Urbroj: 513- 04-21-3 od 27. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471- 02/20-01/325, Urbroj: 513-07-17-20-01 od 17. srpnja 2020., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 29. siječnja do 31. svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 1.411.716,18 kuna i kamate u iznosu od 82.741,78 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako je pobijano rješenje, a time i cjelokupni upravni postupak, nejasno i nerazumljivo, zbog čega se ne može pravilno i zakonito ispitati. U bitnom prigovara kako porezno tijelo utvrđenje da se radi o radnjama prijevarnog karaktera u kojima je učestvovao porezni obveznik i njegova odgovorna osoba, temelji na pretpostavljenim prijevarnim radnjama i pretpostavljenoj prijevarnoj namjeri, a koje pokušava obrazložiti "povezanim društvima", ali bez ikakve argumentacije i bez pojašnjenja zbog čega bi suprotno izričito zakonskim odredbama društva W. a. …. i A. L. ….

bila povezana društva. Prigovara kako je drugostupanjsko tijelo kao argumentaciju za odlučnu tvrdnju da se radi o povezanim osobama koje djeluju prijevarno i zajednički iznosilo pojedine navode iz presuda Europskog suda pravde, ali je te navode u potpunosti fragmentiralo i izvlačilo iz konteksta. Smatra kako okolnost što je upravno tijelo u tri različita akta različito tumačilo utvrđene činjenice te različito primjenjivalo pravne norme, predstavlja ozbiljno narušavanje prava na provođenje poštenog upravnog postupka. Smatra kako cilj postupanja upravnog tijela nije bio na cjelovit i zakonit način sagledati sve utvrđene činjenice, te na tako utvrđene činjenice primijeniti odgovarajuće pravo, već je cilj bio očiglednom nepoštenom primjenom prava i nepoštenom argumentacijom prikazati da bi tužitelj bio dužan ponovno platiti PDV kojeg je već platio. Navodi kako je porezno tijelo očigledno propustilo na vrijeme poduzeti mjere i aktivnosti radi naplate PDV-a kojeg je tužitelj uplatio društvu A. L. ..., pa zbog toga porezno tijelo svoje propuste namjerava "prebaciti" na tužitelja kako bi tužitelj platio nešto što je već platio. Smatra kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede ustavnog prava na pošteno suđenje. Nadalje, navodi kako drugostupanjsko tijelo tvrdi da je društvo A. L. …. samo fiktivno promijenilo vlasnika, s ciljem dovođenja u zabludu poreznog tijela na način da koristi pravo na pretporez, a da društvo A. L. nikada ne plati PDV. U odnosu na navod da je društvo A. L. …. samo fiktivno promijenilo vlasnika s ciljem dovođenja u zabludu poreznog tijela na način da koristi pravo na pretporez, navodi kako prodaja udjela jednog društva, odnosno prijenos udjela s jedne osobe na drugu nema apsolutno nikakve pravne veze s poslovanjem društva. Tvrdi kako je neprijeporno da je vlasnička pozicija imatelja udjela (kapitala) društva apsolutno i potpuno odvojena od poslovanja društva i od prava i obveza društva. U tom smislu je nejasan i zbunjujući argument po kojem prijevarno postupanje društva W. A. ….. proizlazi iz činjenice da je M. L. fiktivno prodala udjele u društvu L. …. M. P.. Tvrdi kako prijenos temeljnog kapitala društva s jedne osobe na drugu nema nikakve veze s poslovanjem društva. Nadalje, navodi kako su odlučni razlozi drugostupanjskog tijela i u tome što je društvo A. L. …. sva sredstva koja mu je uplatio porezni obveznik prebacio na tekući račun M. L., direktorice poreznog obveznika, a koji razlozi su u potpunoj koliziji s prethodno iznesenom skupinom razloga. Tvrdi kako poslovanje društva A. L. …. vodi direktor društva, a upravo je direktor društva, a ne M. L., izvršio povrat pozajmica M. L., i baš taj povrat pozajmica potvrđuje da se nije radilo o fiktivnom pravnom poslu prodaje udjela, jer je očito da je M. L. željela naplatiti svoja potraživanja od društva A. L. …. Nadalje, prigovara kako se drugostupanjsko tijelo u svom obrazloženju pogrešno poziva na fragmente dviju presuda Europskog suda pravde i to presudu C-439/04 od 6. lipnja 2006. i presudu C-131/13 od 18. prosinca 2014. Navodi kako presuda C-439/04 nije objavljena na hrvatskom jeziku, pa je nejasno na koji način je drugostupanjsko tijelo citiralo, te navodi kako je u istoj jasno i neprijeporno navedeno kako primatelju isporuke koji nije znao za prijevarno postupanje ne može biti uskraćeno pravo na porezni odbitak putem pretporeza. Dakle, navedena presuda u cijelosti podržava stav tužitelja po kojem se prijevarno postupanje ne pretpostavlja, već se treba utvrđivati i dokazivati u za to propisanom postupku, a što propisuje i odredba članka 127. stavka 2. i 3. Zakona o PDV-u. Nadalje, navodi kako porezno tijelo nema pravo uskratiti odbitak pretporeza ako pravo na takav odbitak pretporeza proizlazi iz legalnih poreznih isprava, a što proizlazi iz odredbi Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost. Naglašava kako je temeljna sadržajna i pravna karakteristika PDV-a njegova neutralnost, i upravo neutralnost PDV-a jasno potvrđuje da je porezno tijelo potpuno nezakonito i pogrešno utvrdilo odlučne činjenice koje su bitne za utvrđivanje prava na odbitak PDV-a. Smatra kako je prvostupanjsko porezno tijelo propustilo utvrditi je li došlo do umanjenja porezne obveze društva A. L. ... u spornom razdoblju iz razloga što je ovo društvo ostvarivalo pravo na odbitak pretporeza. Ističe kako je porezno tijelo sukladno odredbi članka 127. stavka 3. Zakona o PDV-u bilo dužno najkasnije 3. svibnja 2019. (kada je donijelo rješenje o prisilnoj naplati PDV-a za društvo A. L. ….) pismeno upozoriti tužitelja o tome da sudjeluje u poreznoj prijevari. Navodi kako u svakom slučaju W. A. ... i A. L. ... nisu povezane osobe u smislu odredaba Općeg poreznog zakona. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 19. svibnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja i prijavljivanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 29. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: 471- 02/19-01/755, Urbroj: 513-07-17-20-10 od 20. svibnja 2020.

8. Nadzorom je utvrđena povezanost tužitelja W. a. …. s društvom i većinskim dobavljačem A. L. ... temeljem sljedećih činjenica: 1) M. L.,

osnivač/član društva i osoba ovlaštena za zastupanje W. A. …., bila je upisana kao član uprave i osoba koja pojedinačno i samostalno zastupa društvo A. L. ... do 23. siječnja 2018., a kod istog društva je do 25. veljače 2019. bila upisana i kao jedini član d.o.o.; 2) A. L., zaposlenik W.A. ..., ujedno i suprug M. L., osobe ovlaštene za zastupanje W. a. ... od 24. siječnja 2018. do 24. siječnja 2019. bio je upisan kao član uprave, direktor, zastupa društvo A. L. ... samostalno i pojedinačno; 3) društvo A. L. …. je do 25.

ožujka 2019. imalo prijavljeno sjedište na adresi P. s. A. .., K. K. (adresi na kojoj je prijavljeno sjedište poreznog obveznika W. A. ..., a koja je ujedno i adresa prebivališta odgovorne osobe M. L. i zaposlenika A. L.), a nakon toga je sjedište prijavljeno u S. na adresi T. M. P.

8; 4) svih pet zaposlenika društva W. A. ... (M. L., A. L., A.

L., T. P. i M. R.) do 31. siječnja 2019. bilo je prijavljeno i

osigurano kod poslodavca A. L. ..., a od 1. veljače 2019. prijavljeni su kod poreznog obveznika W. A. ...; 5) prema usmenoj izjavi zaposlenika i supruga odgovorne osobe A. L., on i supruga M. L. su u siječnju 2019., on kao direktor, a ona kao jedini vlasnik društva A. L. ..., isto su prodali M. P. iz S., te nakon toga više nisu imali kontakt s novim vlasnikom.

9. Porezno tijelo je utvrdilo kako su isti navodi u suprotnosti sa stanjem zatečenim u poslovnim knjigama poreznog obveznika W. A. ..., gdje se upravo društvo A. L. ... javlja kao jedan od najvećih dobavljača, a među poslovnom dokumentacijom poreznog obveznika pronađen je Ugovor o cesiji kojeg su dana 1. srpnja 2019. potpisali društvo A. L. ... u svojstvu cedenta, porezni obveznik W. A. ... u svojstvu cesusa i društvo B., V. V. u svojstvu cesionara, a kojim reguliraju međusobna novčana potraživanja na način da porezni obveznik W. A. ... dug u iznosu od 3.578.044,11 kuna kojeg ima prema A. L. …., umjesto na njegov žiro račun uplati na žiro račun B.

10. Nadalje, porezno tijelo je uvidom u Internet oglasnik web portala njuškalo.hr. utvrdilo kako porezni obveznik W. A. ... prodaju automobila i dalje oglašava kao trgovac A. L. ..., a kao kontakt osobe navedeni su djelatnici W. a. ….

11. Nadzorom je utvrđeno kako je porezni obveznik W. a. ... za razdoblje od 29. siječnja do 31. svibnja 2019. na analitičkoj konto kartici dobavljača 2200, šifra partnera 15675 A. L. ... evidentirao dugovni saldo, odnosno plaćanja po računima u ukupnom iznosu od 4.238.988,00 kuna.

12. Uvidom u izvode prometa žiro računa dobavljača A. L. ... preko kojeg je isto društvo obavljalo svoje financijsko poslovanje, a koji su zatraženi temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru, Klasa: 471-02/19-01/546, Urbroj: 513-07-17-19-01 od 21. svibnja 2019., utvrđeno je kako je porezni obveznik W. A. ... u razdoblju nadzora poreza na dodanu vrijednost od 29. siječnja do 31. svibnja 2019. na navedeni žiro račun uplatio iznos od 4.238.988,00 kuna, te je utvrđeno kako od navedenog iznosa društvo A. L. ... na ime PDV-a u Državni proračun RH nije uplatilo niti kune, već je cjelokupan iznos sa svojeg žiroračuna isplatio na tekući račun koji je u vlasništvu M. L., vlasnice i odgovorne osobe poreznog obveznika W. A. ... i prijašnje vlasnice društva A. L. ….

13. Porezno tijelo je utvrdilo kako do dana pisanja Zapisnika o poreznom nadzoru, društvo A. L. ... u Državni proračun RH nije uplatilo prijavljenu obvezu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječanja do 31. svibnja 2019., a koja uključuje i iznos od 1.411.716,18 kuna obveze poreza temeljem računa ispostavljenih poreznom obvezniku W. A. ..., dok je s druge strane porezni obveznik W. A. ... koristio pretporez u navedenom iznosu i na taj način umanjio svoju obvezu poreza na dodanu vrijednost.

14. U skladu sa navedenim, nadzorom je utvrđeno da su porezni obveznik W. A. ... i društvo A. L. . . . sudjelovali u prijevarnim aktivnostima i da su sudionici istog lanca, odnosno da se radi o povezanim društvima i povezanim transakcijama prijevarnog karaktera koje su dovele do toga da je porezni obveznik W. A. …. u razdoblju od 29. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019. koristio pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 1.411.716,18 kuna temeljem ulaznih računa dobavljača A. L. ..., iako je znao ili je morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili slijedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen, a što je propisano člankom 127. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

15. Slijedom navedenog, porezno tijelo je tužitelju osporilo pravo na korištenje pretporeza u iznosu od 1.411.716,18 kuna po ulaznim računima dobavljača A. L. ... u razdoblju od 29. siječnja do 31. svibnja 2019., temeljem članka 127. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, kao i pozivom na presudu Europskog suda pravde od 18. prosinca 2014. u spojenim predmetima C-131/13, C- 163/13 i C-164/13.

16. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18.) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.

17. Odredbom članka 127. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

18. Odredbom članka 46. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da se povezanim društvima u smislu ovoga Zakona smatraju društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

1. društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo odlučivanja, 2. ovisno i vladajuće društvo, 3. društva koncerna, 4. društva s uzajamnim udjelima koja su povezana tako da svako društvo ima više od četvrtine udjela u drugom društvu, 5. društva povezana poduzetničkim ugovorima, i to: ugovorima o vođenju poslova društva, ugovorima o prijenosu dobiti te ostalim poduzetničkim ugovorima koji se upisuju u sudski registar.

19. Odredbom članka 49. stavka 1. OPZ-a propisano je da povezane osobe, u smislu ovoga Zakona, su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta: 1. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno- dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima, 2. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge, 3. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ovoga stavka ili značajan utjecaj iz točke 2. ovoga stavka, ali koje predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da postoji odnos povezanih osoba iz ovoga članka i između poreznog dužnika i: njegovog bračnog druga, njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, po tazbini do istog stupnja bez obzira je li brak prestao ili nije, posvojitelja, posvojenika, skrbnika, osobe pod skrbništvom, staratelja, osobe pod starateljstvom te osobe koja s njime živi u zajedničkom kućanstvu.

20. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

21. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je porezno tijelo tužitelju osporilo odbitak pretporeza u razdoblju od 29. siječnja do 31. svibnja 2019, budući je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako su porezni obveznik W. A. ... i društvo A. L.

... sudjelovali u prijevarnim aktivnostima i da se radi o povezanim društvima i povezanim transakcijama prijevarnog karaktera koje su dovele do toga da je porezni obveznik W. A. ... u nadziranom razdoblju koristio pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 1.411.716,18 kuna temeljem ulaznih računa dobavljača A. L. ..., iako je znao da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena ostati neplaćen, a sve u skladu sa citiranom odredbom člankom 127. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Da je tužitelj znao da će zbog prijevarnih aktivnosti iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena ostati neplaćen jasno i nedvojbeno proizlazi iz utvrđenja poreznog nadzora koja su prethodno izložena i detaljno obrazložena na stranici 10., 11., 12. i 13. prvostupanjskog poreznog rješenja.

22. U svezi tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim, u pogledu utvrđenja povezanosti osoba W. A. ... i A. L. .. u smislu odredaba OPZ-a i da porezno tijelo nije obrazložilo svoje utvrđenje, zatim u pogledu utvrđenja i dokazivanja da se uistinu radilo o radnjama prijevarnog karaktera u kojima je učestvovao porezni obveznik i njegova odgovorna osoba, te u pogledu primjene presuda Europskog suda pravde, tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo su već dali detaljno obrazložene stavove u osporenim rješenjima, koje kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje osporenih rješenja (str. 10. - 13. prvostupanjskog rješenja i str. 5. - 8. drugostupanjskog rješenja).

23. Naime, porezno tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja detaljno opisalo na temelju kojih činjenica je utvrdilo povezanost društva tužitelja i A. L. …. u smislu odredbi 46. i članka 49. stavka 1. OPZ-a, te na temelju kojih činjenica, odnosno objektivnih okolnosti je tužitelj znao za transakcije s povezanim društvom A. L. ... koje su bile prijevarnog karaktera i koje su dovele do toga da je tužitelj u promatranom razdoblju od 29. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019. koristio pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 1.411.716,18 kuna temeljem 69 ulaznih računa od dobavljača A. L. …., iako je znao ili je morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili slijedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen, a što je propisano člankom 127. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a koja utvrđenja je i Sud izložio u ovoj presudi.

24. Porezno tijelo je obrazloženju prvostupanjskog rješenja (str. 4.) jasno obrazložilo, a koje obrazloženje pravilnim prihvaća i ovaj Sud, kako je nadzorom utvrđeno da se radi o radnjama prijevarnog karaktera u kojima je učestvovao tužitelj i njegova odgovorna osoba, te da je društvo A. L. …. samo fiktivno (na papiru) promijenilo vlasnika kako bi porezno tijelo bilo dovedeno u zabludu i kako bi se oštetio proračun RH na način da se koristi pravo na pretporez, a da isti PDV društvo A. L. ... kao navodni isporučitelj rabljenih vozila nikada ne plati.

25. U skladu sa navedenim, tužitelj svojim prigovorima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost postupanja tuženika, niti su isti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

26. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko - računovodstveno vještačenja, na okolnosti navoda iz tužbe, Sud nije prihvatio te je isti ocijenio nepotreban, obzirom da sporne okolnosti u konkretnom slučaju predstavljaju tumačenje materijalnog prava, a što je dužnost Suda u smislu odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo dati odgovor radi li se u konkretnom slučaju o povezanim osobama i jesu li te povezane osobe obavljali prijevarne aktivnosti u smislu odredbe članka 46. i 49. OPZ-a i odredbe članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, za što Sud nije trebao stručno znanje sudskog vještaka za financije, poreze i računovodstvo, već je tumačenjem prethodno citiranih odredbi Zakona, Sud sam mogao utvrditi je li osporenim odlukama došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

27. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

29. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

30. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao kako će mu izvršenjem rješenja nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti, stoga je odlučeno kao izreci rješenja.

U Splitu, 26. svibnja 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja N. I., odvjetniku u OD

I.&p. …. u S., ….,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana