REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 46/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. B. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. rujna 2021., broj K-914/21-43, i presuda Županijskog suda u Zadru od 18. siječnja 2022., broj Kž-390/21-7, u sjednici održanoj 26. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se zahtjev osuđenika B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. rujna 2021., broj K-914/21-43, i presuda Županijskog suda u Zadru od 18. siječnja 2022., broj Kž-390/21-7, B. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11. pa je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem braniteljice K. A., odvjetnice iz Z., zbog razloga naznačenih u čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom pravomoćnu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

III Kr 46/2022-3

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev sa prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

5. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je okrivljenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom. Nije u pravu da je okrivljeniku tijekom postupka uskraćeno pravo na pravično suđenje, niti je u pravu da je drugostupanjski sud, u žalbenom postupku, povrijedio odredbe kaznenog postupka iz čl. 487. st. 1. ZKP/08., a ta je povreda utjecala na presudu.

6. Odredbom čl. 517. ZKP/08. propisano je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, predviđene u čl. 469. točki 1. do 4. ZKP/08., ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanja u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti, odnosno zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik i naposljetku, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

7. Svoje nezadovoljstvo rezultatima pravomoćno okončanog kaznenog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem podnositelj zahtjeva, potpuno promašeno, kvalificira navodnim kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda. Naime, nema dvojbe da su tijekom ovog kaznenog postupka bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može postupati i njezin protivnik i to na način kojim se nisu kršila ljudska prava i slobode. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima te jasno i detaljno obrazložena.

8. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je došlo do “povrede konfrontacijskog prava“ i povrede načela „jednakosti oružja“, uslijed čega da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno nije u pravu da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

9. Načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo optuženika sastavni su dijelovi prava na pravični postupak, prava koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da konfrontacijsko pravo iz čl. 6. st. 3. t. d) Konvencije nije apsolutno, ograničenje tog prava obrane mora biti dostatno kompenzirano kako bi kazneni postupak, kao cjelina, bio pravičan. Opseg „čimbenika protuteže“, koji bi bili potrebni da postupak u cjelini

III Kr 46/2022-3

bude pravičan, ovisi o kompenzirajućoj snazi tzv. potkrjepljujućih dokaza. Što su potkrjepljujući dokazi snažniji, to je manje vjerojatno da će nekonfrontirani dokaz biti odlučujući. Naše pozitivno kazneno postupovno pravo uređuje situaciju kada svjedok nije ispitan uz poštivanje načela kontradiktornosti. Naime, članci 234. i 235. ZKP/08. propisuju da se tada može pročitati njegov raniji iskaz ali se, primjenom odredbe članka 411. st. 4. ZKP/08., na takvom iskazu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

10. U zahtjevu se, potpuno pogrešno, tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio nekonfrontirani iskaz svjedokinje A. N., odnosno da je osuđujuću presudu u odlučujućoj mjeri, „suštinski“, temeljio na tom „nekonfrontiranom dokazu“.

10.1. Svjedokinja A. N. je prvotno ispitana u istrazi, a kojem ispitivanju nije prisustvovala obrana, pa se doista radilo o nekonfrontiranom iskazu. Tada je iskazala kako je ugledala nepoznatog muškarca koji je ležao na leđima, dok su iznad njega u pognutom položaju stajala dva muškarca, koja su ga udarala rukama u predjelu glave i abdomena. Prošla je pored njih i nazvala policiju govoreći svoje ime. Dodala je kako ove osobe ne može prepoznati. Podnositelj zahtjeva ignorira ispitivanje ove svjedokinje u kontradiktornom postupku na raspravi. Ona je, tada, iskazivala istovjetno kao u istrazi, te ponovila da ne može prepoznati počinitelje i oštećenika, a obrana na takav njezin iskaz nije imala ni pitanja niti prigovora (list 174 spisa). Podnositelj zahtjeva ignorira i iskaz djeteta D. B. (ispitan je sukladno odredbi čl. 292. st. 1. i 2. ZKP/08., u nazočnosti stranaka i branitelja), koji je vidio dva nepoznata muškarca koji su bili nad trećem muškarcu, a čula se vika i poziv "upomoć". Svjedok je, dakle, iskazivao suglasno kao i svjedokinja A. N. na raspravi. Podnositelj zahtjeva zanemaruje i utvrđenje prvostupanjskog suda kako je svoju odluku zasnovao na „… jasnim, određenim i u bitnim činjenicama neproturječnim životnim i logičnim iskazima svjedoka N. i B. …“. Ove i ovakve iskaze je prvostupanjski sud povezao u logičnu cjelinu sa iskazom ošt. G. B., koji je jasno imenovao optuženika i izvjesnog S. kao sudionike inkriminiranog događaja, dajući pri tome svoje viđenje ponašanja optuženika.

10.2. Imajući u vidu navedeno, sasvim je jasno kako se osuđujuća presuda nije temeljila na nekonfrontiranom dokazu, a paušalne tvrdnje podnositelja zahtjeva kako je nekonfrontirano ispitivanje svjedokinje A. N. iz istrage „… bio isključiv ili u odlučujućoj mjeri temelj za osudu …“, netočne su.

11. Podnositelj zahtjeva smatra da je ostvarena i povreda odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08. Naime, u prijedlogu se tvrdi kako sud, tijekom rasprave, nije primijenio odredbu čl. 441. st. 6. ZKP/08., jer se okrivljenik nije očitovao o osnovanosti izmijenjene optužnice, ali nije obrazloženo zašto bi to moglo utjecati na presudu.

11.1. Zbog povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., na koju se izričito poziva podnositelj zahtjeva, ovaj se izvanredni pravni lijek, temeljem citirane odredbe čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti.

12. Iz zahtjeva se, međutim, može iščitati kako podnositelj smatra da je, zbog propuštenog očitovanja o izmijenjenoj optužnici, došlo i do povrede prava okrivljenika

III Kr 46/2022-3

na obranu na raspravi, odnosno do povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. S obzirom da je povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, vrlo površno ali ipak bila isticana u žalbi na presudu (list 239-241 spisa), to se suglasno odredbi čl. 517. st. 2. ZKP/08., ona može isticati i ovim izvanrednim pravnim lijekom, pa se pristupilo ocjeni i ovog navoda.

12.1. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, na raspravi 2. rujna 2021. (list 207 spisa) državni odvjetnik je iz činjeničnog opisa optužnice ispustio "… na način da su ga udarali rukama u predjelu glave i abdomena dok ga je nepoznata osoba zvana po imenu S. tražila …" a umjesto tog dodao "… na način da ga je muška osoba po imenu S. prvotno udarila rukama u predjelu glave te ga tražila …". Nakon toga je dodao dio rečenice "… gdje su ga B. B. i osoba zvala po imenu S. nastavili udarati po glavi i tijelu …". Optuženik se doista nije, izričito, očitovao o činjeničnim izmjenama optužnice. Međutim, radi se o opisu istog događaju sa neznatno izmijenjenim činjeničnim supstratom, nakon čega su i optuženik i branitelj suglasno istaknuli kako "… nemaju primjedbi na izmjenu optužnice …" (list 207 spisa). Potom je optuženik, suglasno konceptu obrane i očitovanju da nije kriv, na završetku dokaznog postupka iskazao kako ne želi ništa reći u svoju obranu, niti želi odgovarati na pitanja.

12.2. S obzirom na izloženo, zbog propuštenog očitovanja o izmijenjenoj optužnici, nije došlo ni do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi niti je to utjecalo na presudu, a paušalna tvrdnja podnositelja zahtjeva kako je, zbog propuštenog očitovanja, ostvarena i „… bitna postupovna povredu koja direktno utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude …“ jednostavno nije točna.

13. Podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da je drugostupanjski sud ostvario povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., jer nije odgovorio na sve žalbene navode, odnosno da je „… posve promašio smisao konkretnih žalbenih navoda …“. Nije u pravu kada tvrdi da drugostupanjski sud, u žalbenom postupku, nije postupio suglasno odredbi čl. 487. st. 1. ZKP/08., a što je utjecalo na presudu.

13.1. Podnositelj zahtjeva, prvo, ignorira sadržaj žalbe na prvostupanjsku presudu, a potom i sadržaj drugostupanjske odluke. Naime, iz drugostupanjske presude jasno proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenik isticao u svojoj žalbi. Između ostaloga, vezano uz navodno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, drugostupanjski sud je izložio zašto „… ne stoji navod žalitelja kako je okrivljenik onemogućen u ostvarivanju svojih prava na obranu postavljanjem pitanja svjedocima …“, izričito se referirajući na iskaze ispitanih svjedoka. Jasno je istaknuto kako nije bilo povrijeđeno ni pravo na pravično suđenje, niti se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Cijeneći žalbene razloge, drugostupanjski sud je izložio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Postupak je, dakle, bio potpuno suglasan odredbi čl. 487. st. 1. ZKP/08.

III Kr 46/2022-3

14. Podnositelj zahtjeva osporava i činjenična utvrđenja. U prijedlogu se tvrdi kako nije razjašnjen razlog zašto je "… okrivljenik stao oštećeniku na ruku …", odnosno "… okrivljenik je tempore criminis bio akutno alkoholno opijen, pa je stoga prvostupanjski sud bio dužan ispitati oštećenika na okolnost što je od alkoholnih pića konzumirao, te potom provesti psihijatrijsko vještačenje …".

14.1. Kako se ovaj izvanredni pravni lijek, primjenom odredbi citiranog čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima, navedene tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

15. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.