Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Akademika Mirka Maleza 3
Poslovni broj: 11 Povrv-21/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužitelja I.-V. d.o.o. I., V. N. …, I., OIB: …, protiv tuženice Š. Z. iz P. …, B., OIB: …, zastupane po punomoćnici Ž. P., odvjetnici u O. društvu K., H. i V., j.t.d. iz V., radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave, održane 26. travnja 2022., kojoj su prisustvovale punomoćnica tužitelja, te punomoćnica tuženice, na ročištu povodom objave odluke, održanom dana 26. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Č.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-1264/2021 od 29. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici Š. Z. iz P. …, B., OIB: …, da tužitelju I.-V. d.o.o. I., V. N. …, I., OIB: … isplati iznos od 510,00 kn (petstodeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2017. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku 8 (osam) dana.
II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Č.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-1264/2021 od 29. prosinca 2021 u dijelu kojim je tuženici naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kn (stodvadesetpet kuna) sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III/ Nalaže se tuženici Š. Z. iz P. …, B., OIB: …, da tužitelju I.-V. d.o.o. I., V. N. …, I., OIB: … naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 175,00 kn (stosedamdesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice kao ovršenice Š. Z., radi isplate iznosa od 510,00 kuna, temeljem kojeg je javni bilježnik B. Č.-K. iz V., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-1264/2021 od 29. prosinca 2021., a koje rješenje je povodom pravovremeno stavljenog prigovora ovršenika stavljeno izvan snage ovosudnim rješenjem broj Povrv-21/2022-3 od 14. ožujka 2022. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatrao odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, prije svega osporava vjerodostojnost isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi budući je ovrhovoditelj uz prijedlog za rješenje o ovrsi nije dostavio originalan račun na temelju kojeg temelji svoju navodnu tražbinu prema ovršeniku, odnosno sada tuženicu, a original računa nikad nije dostavio niti tuženici. Tuženik osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Navodi kako iz prijedloga za ovrhu i iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 22. studenog 2021. proizlazi da je navodna tražbina tužitelja u iznosu od 510,00 kn za "puknuto staklo" dospjela dana 27. ožujka 2017. Navodi kako je od dospijeća navodne tražbine tužitelja pa do pokretanja ovršnog postupka proteklo više od četiri i pol godine, te ističe prigovor zastare temeljem odredbe članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima, a podredno i temeljem odredbe članka 230. stavak 1. istog Zakona. Naposlijetku tužena osporava da bi prema tužitelju nastala bilo kakova obveza isplate za "puknuto staklo", jer ista nikakvom svojom protupravnom radnjom ili skrivljenim ponašanjem nije prouzročila "puknuće stakla". (Prigovor ovršenika, odnosno odgovor na tužbu nalazi se na listu 12-14 spisa).
3. Podneskom od 15. veljače 2022., koji je tužitelj u spis predmeta dostavio i prije nego li je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika smatrajući iste neosnovanima i paušalnima. Tužitelj navodi kako se njegova tražbina temelji na vjerodostojnoj ispravi, izvatku iz poslovnih knjiga iz kojih je razvidno dugovanje tuženika za zamjenu vodomjera zbog puknuća stakla na istom uslijed smrzavanja. U odnosu na navod tuženika da predmetni račun nije dobio, tužitelj navodi kako je isti dostavljen tuženiku na adresu prebivališta putem obične pošte koja se obavlja bez potvrde o primitku, te koju je tužitelj smatrao ekonomičnijom obzirom na količinu pošiljki. Tužitelj ujedno napominje da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na adresu tuženika dostavio opomenu pred tužbu i isključenja, a na koju adresu je tuženiku dostavljeno i predmetno rješenje o ovrsi. U odnosu na isticanje prigovora zastare i pozivanja na članak 232. stavak 1. točka 1. i članak 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj ističe kako usluga zamjene vodomjera s baždarenjem zbog smrzavanja ili namjernog oštećenja nije usluga koja se odnosi na isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, već da se radi o zamjeni neispravnog uređaja, što zasigurno nije isporuka vode. Tužitelj nadalje navodi kako se usluga zamjene vodomjera naplaćuje sukladno cjeniku iz Odluke o visini cijene usluga od 01. siječnja 2014., kao nestandardna usluga koja se ne može smatrati naknadom štete. Tužitelj navodi kako se na uslugu zamjene vodomjera s baždarenjem zbog smrzavanja ili namjernog oštećenja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se u podnesku poziva na članak 23. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga prema kojem je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju, uključivo s vodomjernim oknom, na način da spriječi mogućnost njezina onečišćenja, a potom i onečišćenje javne vodoopskrbne mreže. Također navodi kako je korisnik usluge dužan u zimskim uvjetima zaštititi vodomjer i priključak od smrzavanja te zaštititi vodomjer i priključak od povrata vruće vode iz interne instalacije. Tužitelj navodi kako tuženik nije postupio u skladu sa svojom obvezom, te je jasno vidljivo iz radnog naloga da je vodomjer zamijenjen u siječnju jer se smrznuo i staklo je uslijed smrzavanja puklo. Naposljetku navodi kako je javni isporučitelj vodnih usluga dužan temeljem važeće odluke u takvim situacijama izaći na teren i zamijeniti neispravan vodomjer, te korisniku koji nije zaštitio vodomjer ispostaviti račun. (Podnesak tužitelja sa prilozima, nalazi se na listu 32-54 spisa).
4. Podneskom od 04. travnja 2022. tužena u kratkome iznosi svoje navode isto kao i u odgovoru na tužbu, s time da nadodaje kako isprava koju je tužitelj priložio u spis ne dokazuju odgovornosti tuženice po odredbi članka 23. stavka 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga broj 14/1-2014 od 17. siječnja 2014. za koju odgovornost se traži krivnja po odredbi članka 18. stavka 2. Općih i tehničkih uvjeta. Tuženica ističe kako je cijelu tražbinu osporila tužitelju odmah po saznanja za istu i to tek po primitku obavijesti javnog bilježnika B. Č.-K. iz V. od dana 09. prosinca 2021., a po kojoj je tužitelju, putem punomoćnika, uputila svoje očitovanje kojim osporava osnovanost i visinu tražbine te ističe prigovor zastare. Nadalje navodi kako same odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga broj 14/1-2014 od 17. siječnja 2014. ukazuju da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, te se poziva na članak 18. stavak 3. i članak 23. stavak 10. Općih i tehničkih uvjeta. (Podnesak tužene nalazi se na listu 60-65 spisa).
5. Podneskom od 12. travnja 2022. tužitelj obrazlaže razloge zašto se na predmetno potraživanje ima primijeniti zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima. (podnesak tužitelja nalazi se na listu 68- 70 spisa).
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: račun broj 17-01-3 od 17. ožujka 2018. na listu 35 spisa, opomena pred tužbu i isključenje od 05. listopada 2021. na listu 36 spisa, odluku o visini cijena usluga od 01. siječnja 2014. na listu 37 spisa, Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga tužitelja na listu 38-53 spisa, radni nalog na listu 54 spisa, dopis tužene po punomoćnicima od 22. prosinca 2021. na listu 63-65 spisa. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem predloženog svjedoka D. P. kao nepotrebnog obzirom se tijekom postupka spornim nije ukazala činjenica da je tužitelj izvršio uslugu zamjene vodomjera (kako to potvrđuje i punomoćnica tužene na pripremnom ročištu održanom 26. travnja 2022. na listu 73 spisa) , a prema mišljenju suda prije spomenuti svjedok predložen je upravo na te okolnosti.
6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu cijene za izvršenu uslugu zamjene vodomjera za puknuto staklo prema računu 17-01-3 od 17. ožujka 2017.
8. Tijekom postupka spornim se nije ukazala činjenica da je tužitelj tuženici izvršio uslugu zamjene vodomjera zbog puknutog stakla (kako je to već ranije navedeno i kako to potvrđuje i punomoćnica tužene na pripremnom ročištu održanom 26. travnja 2022. na listu 73 spisa). Spornim se tijekom postupka ukazalo pravno pitanje primjene zastarnog roka na potraživanje tužitelja prema tužiteljici, odnosno ima li se na predmetni pravni odnos primijeniti zastarni rok od jedne sukladno odredbi iz članka 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.; dalje u tekstu: ZOO), zastarni rok od tri godine sukladno odredbi iz članka 232. ZOO-a ili opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a.
10. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj je sud utvrdio kako je tužitelj isporučitelj vodnih usluga, što tijekom postupka ne osporava ni tužena, te kako svoju djelatnost obavlja u skladu sa Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga broj 14/1-2014- od 17. siječnja 2014. Dakle, nesporno je da se na usluge koje tužitelj vrši u skladu sa svojom djelatnosti - pružanja usluge javne odvodnje ima primijeniti odredba članka 232. stavka 1. točke 3. ZOO-a koja propisuje da se jednogodišnji rok zastare odnosi na tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Međutim, kako predmet spora nije naknada za prethodno navedene usluge, već za uslugu koju je tužitelj izvršio izvan okvira svoje standardne usluge, odnosno za zamjenu vodomjera zbog puknuća stakla, prema mišljenju ovog suda na predmet spora nema mjesta primjeni jednogodišnjem zastarnom roku.
10.1. Mišljenje je ovog suda kako se na predmetni postupak ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a. Naime, iz Odluke o visini cijena usluga od 01. siječnja 2014. koja se nalazi na listu 37 spisa, ovaj je sud utvrdi kako tužitelj zamjenu vodomjera, s baždarenje, zbog smrzavanja ili namjernog oštećenja i slično tretira kao nestandardnu uslugu čija je cijena pod redni brojem pet navedena bez poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 408,00 kn. Nesporno je i kako je tužitelj, a kako je to u više navrata već istaknuto, takvu uslugu izvršio tuženici. Nadalje, mišljenje je ovog suda kako tužitelj u svojstvu isporučitelja vodnih usluge koji ima određene zakonske i preuzete obaveze prema svojim korisnicima, odnosno kupcima, bez zamjene predmetnog oštećenog vodomjera do kojeg je došlo usred zime zbog smrzavanja, tuženici ne bi mogao neometano pružiti uslugu (standardno pružanje vodnih usluga) koju joj je dužan pružiti. Zaključno, mišljenje je ovoga suda kako se na predmetni pravni odnos ne može primijeniti niti trogodišnji zastarni rok sukladno odredbi članka 223. ZOO-a budući u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni ni odredbama o naknadi štete.
10.2. Kako prema odredbi članka 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, to se zastara računa od prvog slijedećeg dana po dospijeću sukladno odredbi članka 215. ZOO-a. Budući da je račun tužitelja broj 17-01-3 od 17. ožujka 2017. u iznosu od 510,00 kn dospio na naplatu 27. ožujka 2017. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 03. prosinca 2021. s kojim datumom se sukladno odredbi članka 241. ZOO-a prekida zastara, proizlazi kako nije proteklo zakonom predviđeno vrijeme od pet godina u kojem je vjerovnik, odnosno tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Slijedom svega navedenog sud istaknuti prigovor tuženice da je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom smatra neosnovanim.
11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, na konkretni pravni odnos prema mišljenju ovog suda ima se primijeniti odredba članka 342. stavak. 1. ZOO-a prema kojoj je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Dakle, nespornim se tijekom ovog postupka utvrdilo kako je tužitelj tuženici izvršio uslugu zamjene vodomjera, te joj na temelju radnog naloga ispostavio i račun, a potom i opomenu prije utuženja. S druge strane, nesporno je i da tuženica za izvršenu uslugu tužitelju nije platila cijenu.
12. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud je u cijelosti prihvatio račun tužitelja za izvršenu uslugu broj 17-01-3 od 17. ožujka 2017. u iznosu od 510,00 kn koji se u spisu nalaze na listu 35 kao vjerodostojnog i istinitog. Također, valja napomenuti da je iznos naveden u spomenutom računu u skladu sa iznosom i datumom dospijeća tražbine naznačene u Izvodu ovjerenih poslovnih knjiga od 22. studenog 2021. temeljem kojeg je tužitelj i pokrenuo predmetni postupak (u početku ovršni), kao i sa odlukom o visini cijena usluga od 01. siječnja 2014. broj 3/1-2013 na listu 37 spisa. Sud navode tuženice da predmetni račun, ali i opomenu pred tužbu nije zaprimila smatra neosnovanim, te u cijelosti prihvaća navode tužitelja kako je isti dostavljen tuženici običnom poštom na adresu prebivališta na koje joj je dostavljeno i rješenje o ovrsi koje je uredno zaprimila.
13. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima
14. Obzirom da je dakle tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osnovan je i zahtjev tužitelja s osnova nastalih troškova postupka. Odluka o cjelokupnim troškovima postupka i to kako troškovima iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni, tako i troškova iz dijela parničnog postupka temelji se na odredbi članka 155. stavak 1. i 154. stavak 1. ZPP-a. Kako je prvostupanjski sud donio je rješenje iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje u tekstu OZ) i stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje ima se smatrati da je donošenjem takvog rješenja ovrha stavljena izvan snage, odnosno da nije niti pokrenuta već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i 448. ZPP-a. Prema odredbi iz članka 164. stavak 4 ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju članka 445.a. ZPP-a, propisano je da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
14.1. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/2011. i 114/2012), koji se uvećava za iznos PDV-a sukladno istom Pravilniku i iznosi 18,75 kn. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn sukladno Tbr. 2 stavak 1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/2019.), što ukupno daje iznos od 175,00 kn. Tužitelju je sukladno njegovu zahtjevu dosuđena i zatezna kamata na navedeni trošak od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. OZ-a.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
Ivanec, dana 26. svibnja 2022.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 8 (osam) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 (osam) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. I.-V. d.o.o. I., V. N. …
2. Ž. P., odvjetnica u O. društvu K., H. i V., j.t.d. iz
V.
