REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-577/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Z. L., iz R., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u V., protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, R., radi postupanja javnopravnog tijela, 26. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. svibnja 2022. ovom Sudu podnio tužbu zbog propuštanja tuženika da tužitelju dostavi dopis Sigurnosne agencije od 22. srpnja 2003., kojim se ista obratila Vladi Republike Hrvatske za iznalaženje mogućnosti rasporeda.

2. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

3. Prigovor je, u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), redoviti pravni lijek kojim se odlučuje u kontekstu iniciranja pokretanja postupka po službenoj dužnosti (članak 42. toga Zakona), upravnog ugovora (članak 154.), obavješćivanja o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava (članak 155.), zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (članak 156.), odnosno zaštite od postupanja pružatelja javnih usluga (članak 157. i 158.). Norme članka 122. ZUP-a ne čine podlogu za definiranje dodatne, zasebne vrste prigovora, već supsidijarno reguliraju postupovnu materiju vezanu uz prigovore uređene drugim odredbama ZUP-a. O prigovoru iz ZUP-a odlučuje se rješenjem. To može biti ne samo meritorno rješenje o bîti prigovora, već i rješenje o odbacivanju prigovora, primjerice zbog nepravodobnosti, izjavljivanja od strane neovlaštene osobe, ili nedopuštenosti.

4. U konkretnom slučaju, tuženik nije bio dužan donijeti ne samo meritorno rješenje o prigovoru, već ni rješenje o odbacivanju prigovora, iz razloga što tuženik uopće nema svojstvo javnopravnog tijela iz članka 1. ZUP-a, niti je tužiteljev zahtjev obuhvaćen bilo kojim oblikom zaštite propisanom ZUP-om. Pritom Sud naglašava da za svojstvo javnopravnog tijela, u smislu navedene zakonske odredbe, nije dovoljno da se radi o između ostalog državnom tijelu, već da to tijelo u odnosnom slučaju nastupa u svjetlu primjene ZUP-a, što u ovom predmetu nije slučaj. Dakle, prigovor tužitelja ne ulazi u normativni doseg ni jednog prigovora propisanog ZUS-om, niti tuženik ima svojstvo javnopravnog tijela, koje bi rješenjem bilo dužno odlučiti o prigovoru. Navedeno proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4492/20-2 od 10. prosinca 2020.

5. Tužba je, dakle, podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Stoga je, u skladu s odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članak 3. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. ovog rješenja.

6. Pri odbacivanju tužbe, nema osnove za dosuđivanje troškova spora tužitelju (članak 79. ZUS-a), pa je odlučeno kao u točki II. rješenja.

U Rijeci 26. svibnja 2022.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 67. stavak 2. ZUS-a).